Motosport

Aktualni Superbike prvak Jonathan Rea planira trenutnu dominaciju s Kawasakijem ZX-10R nastaviti do kraja 2018. godine.

Nakon što je prošle godine, u svojoj prvoj sezoni za upravljačem Kawasakija, osvojio Superbike naslov u doista dominantnom stilu, Jonathan Rea s istim poslom nastavlja i u 2016., pa tako nakon pet natjecateljskih vikenda i 10 utrka ima solidnu prednost od 35 bodova u odnosu na Daviesa na Ducatiju. Ne čudi stoga što je Rea već sada potpisao i novi ugovor s Kawasakijem, a koji ga uz tvornički pripremljen ZX-10R Ninja veže do kraja 2018.

Iako odnosi između dvojice tvorničkih vozača Kawasakija nikad nisu bili idilični, a posebno nakon što se Rea na zimskim testiranjima požalio da je novi ZX-10R skrojen po mjeri Sykesa, iz Kawasakiju poručuju kako će pokušati zadržati oba vozača. No, nema sumnje da im je produžetak suradnje sa Reaom bio apsolutni prioritet i da će budući razvoj motocikla podrediti baš njegovim željama.

Inače, možda bi bilo realno očekivati da Superbike prvak stremi ka MotoGP prvenstvu, no čini se da ga je na taj vlak propustila ukrcati Honda dok je izvlačio čuda iz njihova motocikla u Superbike prvenstvu. Doduše, kao zamjena je nastupio na dvije MotoGP utrke u 2012. godini, te osvojio itekako respektabilno 7. i 8. mjesto, no ni nakon toga mu nisu našli stalni angažman u nekoj od satelitskih momčadi Honde. Sada je na ulasku u četvrto desetljeće života i vjerojatno je prekasno da se nauči novim MotoGP trikovima i odrekne navike pobjeđivanja u Superbikeu. Jasno, uvijek postoji teoretska mogućnost da se i Kawasaki vrati u MotoGP prvenstvo, no trenutno o tome ne postoje čak ni šaputanja.

Dvije slične utrke u kojima je Davies s Ducatijem dohvatio dvostruku pobjedu ispred vozača Kawasakija.

Nakon što je prošle godine u Imoli dvaput odustao zbog kvarova, ovaj put je Davies došao do dvostruke pobjede na stazi koja se nalazi praktično u Ducatijevom dvorištu. I pritom nije samo pobjeđivao, nego je, nakon što je bio najbrži na kvalifikacijama, u obje utrke odradio i najbrži krug te vodio od prvog do posljednjeg metra,

U subotnjoj utrci ga je uspijevao slijediti svjetski prvak Rea, no on je imao problema s blokiranjem stražnjeg kotača kod kočenja motorom, tako da je deset krugova prije kraja nakratko produžio u pijesak i izgubio kontakt s vozačem Ducatija. Davies je nakon toga bez ikakvih problema došao do pobjede, dok se Rea lako obranio od timskog kolege Sykesa, koji je završio kao treći.

Ostali su bili druga liga, no to ne umanjuje uspjeh Torresa koji je s BMW-om dohvatio 4. mjesto, dok je Camier s MV Agustom trebao završiti kao peti, ali je u samoj završnici imao problema s elektronikom i „štucanjem“ agregata te je tako morao ispred sebe propustiti Giugliana na drugom tvorničkom Ducatiju. Poredak prve desetorice zatvorili su Vd Mark (Honda), Savadori (Aprilia) i Hayden (Honda) i Fores (Ducati), dok je Lowes s tek 11. mjestom potvrdio loš dan za Yamahu nakon što je njegov timski kolega Guintoli brutalno katapultiran s motocikla tijekom kvalifikacija te zaradio slomljeni gležanj i potres mozga.

Nedjeljna utrka je bila repriza prethodnog dana s tom razlikom da se Davies još lakše odvojio u vodstvu i došao do druge dvostruke pobjede ove sezone. Rea je i ovaj put imao problema kod kočenja motorom i ponovo ga je uporno slijedio njegov timski kolega Sykesa, no izostao je bilo kakav ozbiljniji napad tako da je poredak prve trojice bio identičan kao i u subotu.

Četvrto mjesto je pripalo Giuglianu na Ducatiju, dok je Camier s MV Agustom ovaj put uspio dohvatiti vrlo dobro 5. mjesto, daleko ispred Lowesa na Yamahi i Torresa na BMW-u. Hayden i Vd Mark na Hondama te Fores s Ducatijem zaključuju prvu desetoricu unutar koje je trebao biti i Savadori, no on je u posljednji tren, čini se, ostao bez benzina te je tako s Aprilijom jedva prošao kroz cilj kao jedanaesti.

Supersport utrka je prekinuta u ranoj fazi nakon problema s agregatom na Kawasakiju Randy Krummenachera, koji nije mogao krenuti u ponovljenu utrku u trajanju samo 11 krugova, te je tako bez borbe izgubio vodstvo u ukupnom poretku od svog timskog kolege Sofuoglua. On je nakon starta bio drugi, ali se brzo probio ispred Cluzela na MV Agusti, koji je nakon toga potonuo i na treće mjesta iza Jacobsena na Hondi. Cluzel se nakon nekog vremena ipak ponovo probio ispred Jacobsena, koji je na kraju završio kao treći, i započeo lov na Sofuoglua, no na kraju je ipak ostao kratak.

Rezultate utrka možete pogledati u donjoj galeriji.

Superbike (nakon 10 utrka)
1. J. Rea – Kawasaki – 221 bod
2. C. Davies – Ducati – 186
3. T. Sykes – Kawasaki – 154
4. M. vd Mark – Honda – 106
5. D. Giugliano – Ducati – 88

Supersport (nakon 5 utrka)
1. K. Sofuoglu – Kawasaki – 86 bodovs
2. R. Krummenacher – Kawasaki – 71
3. J. Cluzel – MV Agusta – 58
4. K. Smith – Honda - 46
5. A. Baldolini – MV Agusta - 44

Ovi modeli Kawasakija se ne prodaju u Europi, ali baš to im daje dodatnu privlačnost.

Uvijek težimo onome što nam je nedostupno, pa bi se tako i ovi probrani Kawasaki modeli, koji se uglavnom nude na američkom i/ili japanskom tržištu, ali ne i u Europi, mogli učiniti i poželjnijima nego što doista jesu. Jer kad bi se kojim slučajem prodavali kod nas, o velikoj većini ovih modela vjerojatno uopće ne bi ni razmišljali, no kada su na ovako sigurnoj udaljenosti, odmah djeluju nekako privlačnije. Hoćemo reći da je među njima lako pronaći novi zgodan izgovor da se ni ove sezone ne kupi motocikl, jer je, eto, „baš ovaj kojeg bi sigurno kupio“, klete li sudbe, nedostupan eurosapiensu.

Odabrali smo pet takvih „ne u EU“ Kawasaki modela i poredali ih obrnutim redoslijedom, od onog nekako najmanje poželjnog do onog kojeg bi najradije (ponovo) vidjeli na europskom tržištu. Vjerujemo da će među njima svatko pronaći jedan model kojeg (ne)bi kupio.

#5 - Kawasaki Z 125 / Z125 Pro

Kawasaki Z125 ima upside-down vilicu, nazubljene diskove, elektronsko ubrizgavanje goriva, digitalne instrumente i dizajn supernakeda. No, ovo je ipak samo mininaked, odnosno zrakom hlađena 125-ica koja se kotrlja na 12 colnim kotačima dostojnim skutera. U osnovi se nudi s automatskom spojkom, no tu je i „sportska“ verzija Pro s klasičnom ručnom spojkom, a u ponudi je i donekle slično koncipirani modeli KSR Pro koji predstavlja mini supermoto. Ako mislite da je baš Z125 ono što vam treba za odlazak na plac, pazite što želite jer to je još uvijek novi model koji nakon američkog stigne doploviti i na europsko tržište. A onima koji ne traže izgovore takve vrste, preporučamo živahni Z250 SL, normalne veličine i razumne cijene.

#4 - Kawasaki Stockman 250

Ne bježimo od toga da je Stockman 250 prvenstveno namijenjen australskim stočarima, no zašto ovakva off-road 250-ica ne bi mogla i nekom ovdašnjem OPG-ovcu poslužiti za tjeranje krava, ovaca ili lopova. Uostalom, djeluje kao da bi mogao biti dovoljno zabavan između dva posla, ali i za vrijeme njih, te je uz to i dovoljno neuništiv za slučaj da ga zaboravite u polju, pa ga pregazi Mile s kombajnom. Jasno, Europljanima je dostupan civiliziraniji KLX 250, ali s njime ne dobijete ovako lijepe nosače za prijevoz sveg živog i neživog, niti izgovor da ne možete kupiti novi motocikl.

#3 - Kawasaki Ninja 400

Nekoć su japanski sportski motocikl klase 400 bili do te mjere privlačni europskim kupcima da se jedan dio njih zaobilaznim putovima uspio nasukati na obalama kontinenta kojem uopće nisu bili namijenjeni. No dvocilindrični Ninja 400 nema ničeg zajedničkog s, recimo, nekadašnjim četverocilindričnim ZXR-om 400, nego je samo kastrirana verzija modela ER-6f, pa kao takav vjerojatno neće biti predmetom „krijumčarenja“. No, razmišljamo što bi bilo kad bi se ovaj agregat od 400 ccm ugradio u tijelo lakšeg i atraktivnijeg Ninje 300. Takav bi hibrid možda bio čak i dostojan naziva ZX-4R, a s 44 KS svakako bliže zakonskoj granici od 48 KS za A2 kategoriju. Osim toga, ogoljela verzija bi imala oznaku Z400, što već ima i povijesnu vrijednost te djeluje barem 50% ozbiljnije od ionako dovoljno ozbiljnog Z300.

#2 - Kawasaki KLR 650

Sjećate li se modela Tengai iz početka 90-ih godina. Ovo je njegov duhovni nasljednik, pri čemu se nije puno toga promijenilo, osim dizajna. Što nije nužno dobra stvar. Ipak, vjerujemo da bi se nakon dužeg privikavanja, možda i žmirenja na jedno oko, ovakav jednostavan i 196 kg težak putni enduro mogao učiniti, ako već ne privlačnim, onda barem zanimljivim europskom kupcu. Gotovo i poželjnim. Barem tako dugo dok ne spoznate da jednocilindrični agregat od 651 ccm istiskuje samo 42 KS. Sad vam odjednom ponovo djeluje nekako čudno, zar ne? Što bi tek rekli da vidite maskirnu kombinaciju boja, ili pak diesel verziju namijenjenu američkoj vojsci.

#1 - Kawasaki ZRX 1200

Kad je prije desetak godina ZRX 1200 R bio član redakcije Moto Pulsa dali smo mu nadimak Debeli. I nismo tu mislili ništa loše. Istina, riječ je o nemalo korpulentnom motociklu teškom 246 kg, što je dovoljan razlog da dobro razmislite hoćete li ga parkirati na nagibu, a i obećanu priču o postupnom smekšavanju grubog mjenjača je vjerojatno doživio tek treći vlasnik. Uglavnom, ovo definitivno nije bio motocikl za metroseksualce, no jednom kada ste uvažili njegovu težinu, ZRX 1200 je zračio sportskim štihom i prava ja šteta što je sredinom prošlog desetljeća ovaj macho motocikl potiho iščeznuo s europskog tržišta, utoliko više što bi njegova retro pojava bila u potpunoj harmoniji s aktualnim trendovima. Dobra je vijest što se još proizvodi u jedva nešto izmijenjenom obliku, loša je vijest što ne vjerujemo da će se vratiti u Europu. A kad bi se prodavao, sigurno bi ga kupili. Možda.

Rea je u pit-stop utrci došao do dvostruke pobjede, a Hayden, dan ranije, do prvog podija u Superbikeu.

Nakon kiše u petak, subotnja Superbike utrka je odvožena po suhom asfaltu, pa su tako motocikli bili pripremljeni gotovo na slijepo, a to je otvorilo prostor za moguća ugodna iznenađenja, što se na kraju i djelomično obistinilo.

Oba vozača tvorničkog Kawasakija i Honde su ubrzo odmakli ostalima, zajedno s Daviesom koji je i vodio najveći dio utrke. Prvi je iz kalkulacija ispao Sykes, koji je u 9. krugu greškom ubacio u neutral na ulasku u zadnju šikanu, što je bilo dovoljno da za koji centimetar produži putanju, siđe na prljavi dio staze i otklizi u pijesak.

Rasplet se odigrao u posljednjih nekoliko krugova, kada je Rea jednostavno odlučio uzeti u stvari u svoje ruke i odnijeti još jednu pobjedu. Doduše, iste je planove pred domaćom publikom imao i Vd Mark na Hondi, no pritom je malo pretjerao i utrku završio padom, što je omogućilo njegovom timskog kolegi Haydenu da dograbi treće mjesto i dođe do prvog podija u Superbikeu. Skoro 4 sekunde prije njega ciljem je prošao i drugoplasirani Davies na Ducatiju, zaostavši 1,6 sekundi za pobjednikom.

Za najugodnije iznenađenje se pobrinuo Camier koji je MV Agustu doveo do četvrtog mjesta, ispred Torresa na BMW-u i Savadorija na Apriliji. Dodajte tome Lowesa s Yamahom i imate motocikle 7 različitih proizvođača na prvih 8 pozicija.

Nedjeljna utrka je započela po suhom vremenu, ali na potpuno mokroj stazi. To je značilo da su svi krenuli na gumama za kišu, no budući se staza naočigled sušila, već je nakon nekoliko krugova bilo jasno kako će trebati ući u boks i promijeniti gume. U takvim se zahtjevnim uvjetima odlično snašao Brookes na BMW-u i tako ugrabio nekoliko krugova slave, no presudnim se pokazalo što su se vozači Kawasakija prvi iz vodeće skupine odlučili na ulazak u boks. Rea se odlučio za slick gume, dok su kod Sykesa, zbog greške u komunikaciju, na oba kotača montirali „intermideate“ gume, iako je on želio da straga bude slick. Bez obzira na to, uspio je slijediti svog timskog kolegu, no Rea je u samo završnici ipak lagano odjurio naprijed i došao do svoje već 9. pobjede na ovoj stazi.

Iako je imao veliki zaostatak, Vd Mark je razveselio nizozemsku publiku osvajanjem trećeg mjesta, dok je Savadori prošao ciljem kao četvrti, što je najbolji rezultat Aprilije u dosadašnjem dijelu sezone. Davies je s Ducatijem završio kao 5., što je bilo i više nego dovoljno da zadrži drugu poziciju u ukupnom poretku, ali sada mu vodeći Rea bježi ozbiljnih 45 bodova.

Supersport utrka je započela na suhoj stazi i s dvobojem Jacobsena na Hondi i Sofuoglua na Kawasakiju, koje je neočekivano slijedio i Britanac Stapleford na Triumphu. No, tmurni oblaci su donijeli pljusak zbog kojeg je utrka prekinuta u 9. krugu, pri čemu je dotad vodeći Jacobsen pao, ali je ipak uspio doći s Hondom do boksa, gdje su mehaničara imali pune ruke posla da osposobe motocikl za drugi dio utrke u trajanju od samo 6 krugova. Jacobsen se i na mokroj stati solidno snašao, ali je i ponovo pao u 5. krugu, no Honda je svejedno pobijedila zaslugom spretnog Kylea Smitha. Gino Rea je s MV Agustom bio drugi, dok je Sofuoglu s Kawasakijem prošao ciljem kao treći, čime je malo smanjio zaostatak za timskim kolegom Krummnacherom, koji je s 4. mjestom zadržao vodeću poziciju u ukupnom poretku. Cluzel se u takvim uvjetima nije najbolje snašao sa svojom MV Agustom, tako da je završio kao tek 18.

Superbike (nakon 8 utrka)
1. J. Rea – Kawasaki – 181 bod
2. C. Davies – Ducati – 136
3. T. Sykes – Kawasaki – 122
4. M. vd Mark – Honda – 90
5. N. Hayden – Honda – 67

Supersport (nakon 4 utrke)
1. R. Krummenacher – Kawasaki – 71 bodova
2. K. Sofuoglu – Kawasaki – 61
3. K. Smith – Honda - 41
4. J. Cluzel – MV Agusta – 38
5. G. Rea – MV Agusta - 36

S aktualnim i bivšim prvakom za upravljačem novog ZX-10R, Kawasaki je glavni favorit uoči početka Superbike sezone.

Kawasaki je u Barceloni predstavio tvorničku Superbike momčad za 2016. Pobjednička kombinacija se ne mijenja i na prvi pogled sve je isto kao i na početku prošle sezone: Jonathan Rea kao aktualni svjetski prvak, Tom Sykes kao prvak iz 2013. i pobjednički Ninja ZX-10R. No, Rea ulazi u novu sezonu sa samopouzdanjem svjetskog prvaka, Sykes s novo probuđenim optimizmom, a ispod sličnih, ali atraktivnijih grafika, krije se nova generacija modela ZX-10R, koji je već u serijskom izdanju prilagođen zahtjevima tvorničkih vozača.

Rea potpuno smireno ulazi u novu sezonu, sa šampionskim brojem 1 na nosu motocikla, dok je Sykes bio najbrži na nedavnim testiranjima i proglasio motocikl fantastičnim. Općenito bi se moglo reći da promjene na motociklu idu nešto više u korist Sykesa, tako da bi, nakon što je prošle godine Rea bezobrazno dominirao, ovaj put mogli gledati nešto neizvjesniju međusobnu borbu.

Za nadati se da je momčad Ducatija uspjela uhvatiti korak, no bilo bi pravo malo iznenađenje da u konačnici Kawasaki ne obrani naslov. I to ne samo vozački, nego i konstruktorski.

Ducatijev dvojac odmah do Sykesa, a Hayden brži od vozača Yamahe. Nova sezona uskoro počinje.

Već 27. veljače je na rasporedu prva ovogodišnja utrka Superbike prvenstva, pa tako ne treba čuditi da se točno mjesec dana prije tog datuma na zajedničkim testiranjima u Jerezu okupilo otprilike dvije trećine momčadi i vozača.

Jednako tako ne iznenađuje da se na vrhu tablice s najbržim vremenima našao Kawasaki ZX-10R Ninja, no ne onaj u rukama aktualnog svjetskog prvaka. Rea je bio tek 7. najbrži, a iako priznaje da novi ZX-10R ne odgovara njegovom stilu vožnje, treba uzeti u obzir da on ni u jednom trenutku nije posegnuo za mekšom smjesom stražnje gume, namijenjenoj kvalifikacijama, već se umjesto toga više koncentrirao na prilagođavanju motocikla vožnji s istrošenim gumama.

Njegov timski kolega Sykes je posegnuo za kvalifikacijskim gumama te se jedini spustio ispod 1 minute i 40 sekundi, dakako, zadovoljan napretkom kojeg pokazuje novi motocikl. Njegov ritam su mogli pratiti samo vozači Ducatija, koji su bili sporiji tek desetinku odnosno dvije, pri čemu donekle iznenađuje da je Giugliano, iako se još oporavlja od teških ozljeda kralježnice, bio brži od Daviesa.

Ugodno je iznenadio Hayden koji se još uvijek prilagođava zahtjevima vožnje Superbike motocikla, a ipak je s ne baš konkurentnom Hondom završio kao 4. najbrži, pola sekunde iza Sykesa i nepunu desetinku ispred timskog kolege VD Marka. Visoko je poletio i Fores koji se s „privatnim“ Ducatijem probio taman ispred svjetskog prvaka, dok su vozači povratničke Yamahe imali više od sekunde zaostatka za najbržim. Pritom je Guintoli imao još dosta toga za testirati, dok je Lowesa kočila ozljeda ramena, ali i to što nije posegnuo za kvalifikacijskim gumama.

Na testiranjima u Jerezu, na kojima su zajedno nastupili vozači iz različitih klasa i prvenstava, nitko nije vozio ni Suzuki ni Apriliju. Za Suzuki je praktično sigurno da neće imati svog predstavnika u ovogodišnjem Superbike prvenstvu, dok se Dorna još uvijek trudi nagovoriti Apriliju na suradnju s nekom od privatnih momčadi. Iduća službena testiranja su na rasporedu u Phillip Islandu, netom prije početka nove sezone.

Kawasaki je za 2016. pripremio posebne izvedbe serijskih streetfightera. Razlika je u kozmetici, ali i akustici.

Japansku riječ Sugomi, koja bi, ako se dobro sjećamo, trebala označavati psihološko stanje boksača prije ulaska u ring, upamtili smo prilikom svjetske prezentacije modela Z800. U međuvremenu se Z800 profilirao kao jedan od prodavanijih motocikala u Europi, no s vremenom i na takve bestselere treba skrenuti dodatnu pozornost, pa je tako Kawasaki taj model, ali i snažniji Z1000, predstavio i u Sugomi izdanju.

U oba slučaja radi se o modelima s posebnom kombinacijom crne i tamno crvene boje, pri čemu tu tamno crvenu, gotovo ljubičastu, boju nalazimo i na rubovima kotača, ali i anodiziranoj upside-down vilici. Kako sve ne bi ostalo na kozmetici, dorađena je i akustika ugradnjom Akrapovič ispušnog topa.

Jasno, ti detalji čine razliku i u cijeni. Tako će Z800, koji u svojoj standardnoj verziji traži za tu klasu i svojih 113 KS vrlo prihvatljivih 65.340 kn, u Sugomi izdanju koštati 71.165 kn, odnosno 75.920 kn u verziji s ABS-om, dok u slučaju modela Z1000 standardnih 96.758 kn raste na 107.705 kn.

Poznate su cijene za drugi Kawasakijev skuter, koji je isti kao i prvi, samo što spada u klasu 125 umjesto u 300. Nastaje u suradnji s Kymcom.

Moglo bi se reći da je Kawasaki za 2016. udvostručio svoju ponudu skutera. Naime, dosadašnjim modelima J300 i J300 SE pridruženi su vizualno praktično identični modeli J125 i J125 SE.

Dakako, glavnu razliku u odnosu na J300 nalazimo na stražnjoj vilici koja u ovom slučaju udomljuje agregat od 125 ccm, koji Kymco ugrađuje na svoje top modele K-XCT i Downtown. Sa 14 KS pri 9.000 okr/min, J125 je u samom vrhu svoje klase, ali je istovremeno i točno upola slabiji od modela J300, a samo 9 kg lakši.

Pritom ukupnih 182 kg pokazuju kako je ovdje ipak riječ o maksi skuteru, i to poprilično luksuzno opremljenom, a to se onda odrazilo i na cijenu. Tako osnovni model košta 36.000 kuna, dok je crno-zeleni J125 SE dostupan za 37.180 kuna, a verzije s ABS-om su za otprilike dvije i pol tisuće kuna skuplje. Više informacija pročitajte u aktualnom Moto Puls, a dodatne fotografije pogledajte u donjoj galeriji.