Motosport

Može li Suzuki pobjedom „proslaviti“ odlazak iz MotoGP-a? Može. Utoliko je i sve tužnije.

Po drugi puta u posljednjih 11 godina Suzuki napušta MotoGP prvenstvo. Ovaj put vjerojatno zauvijek. Kad su odlazili na kraju 2011. godine, obećali su da će se vratiti. I to su ispunili. Trebalo im je vremena da se pregrupiraju nakon ekonomske krize i pripreme potpuno novi motocikl, s rednim umjesto V4 agregatom, kako bi GSX-RR bio bliži njihovim cestovnim motociklima.

Ovaj put odlaze kako bi sredstva preusmjerili na razvoj električnih vozila. Kad tako razmišljaju, onda nema realne šanse da se vrate, barem ne tako dugo dok MotoGP izbacuje vrele ispušne plinove, a tako će biti u doglednoj budućnosti. Osim toga, glavešine u Japanu su tu odluku o povlačenju doveli ubrzo nakon što su potpisali kako će u prvenstvu ostati barem do kraja 2026. godine i Dorna im to sigurno neće oprostiti, niti ih zvati natrag. Radije bi to mjesto prodali BMW-u, problem je samo u tome što Bavarci nisu skloni stotine milijuna eura potrošiti na razvoj MotoGP motocikla i utrkivanje s neizvjesnim ishodom.

A baš je u tome bila dodatna simpatičnost Suzukija. Naime, otkad su se 2015. godine vratili u MotoGP, uvijek su, uz Apriliju, važili za tvorničku momčad s najmanjim natjecateljskim odjelom i najmanjim proračunom. I svejedno su bili uspješni. Maverick Vinales im je donio prvu MotoGP pobjedu, Alex Rins je tome pribrojio još četiri, a iako je Mir pobijedio samo jednom, i to je bilo dovoljno da 2020. osvoji naslov prvaka. Istina, bila je to čudna sezona, uvelike deformirana zbog pandemije, ali bila je to i pobjeda Davida protiv Golijata.

Inženjerima Suzukija uspjelo je stvoriti stroj koji je na ravnom brži od Yamahe, a istovremeno sposoban prenijeti strašno puno brzine kroz tjeme zavoja, kako to i priliči motociklu s radnim četverocilindričnim agregatom. Zapravo, kad je skretanje u pitanju, Suzuki GSX-RR je vjerojatno bio najbolji na startnoj rešetki, što je jasno došlo do izražaja i nedavno u Phillip Islandu, kad je Rins bio eklatantno brži kroz zavoje 1 i 2, iskoristivši to da u zadnjem krugu dođe do pobjede.

Čisto da podsjetimo, Valencija je staza na kojoj je od svega najbitnije da motocikl dobro skreće. Osim toga, Mir je do te svoje dosad jedine MotoGP pobjede došao baš u Valenciji, a Rins je tamo bio dva puta drugi. Pa ako ih ne svladaju emocije, i ako barem solidno odrade kvalifikacije, što je dosad bio najveći problem Suzukija, mogao bi to biti sjajan oproštaj Suzukija. Pobjeda za kraj bila bi najljepša osveta japanskim menadžerima. Inače, momčad Suzukija je u naslov priopćenja uoči finalne utrke u Valenciji ubacila „sayonara“, što znači doviđenja. No, ne treba gajiti prevelike nade u skoro viđenje. Vjerojatno će 6. studenog u Valenciji ipak biti zbogom zauvijek!

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Otkad je MotoGP klase, Akrapovič je u njoj, a i ove godine će motocikl s njihovim ispušnim sustavom osvojiti naslov prvaka.

Na prijelazu u novi milenij su u Superbike prvenstvu stekli i iskustvo i renome, pa ne čudi da su 2002. godine, pri prelasku kraljevske klase iz dvotaktne formule 500 u četverotaktnu formulu MotoGP, bili traženo ime. Prvo su u 2002. ušli u MotoGP s Aprilijom, a onda i s Kawasakijem, prije nego su uslijedili i svi ostali. Samo Honda nije službeno imala njihov znak, ali i za njih je neko vrijeme Akrapovič razvijao ispušne sustave, na kojima su ponekad bile i naljepnice od konkurenata, koji su bili sponzori momčadi. To znači da su u Ivančnoj Gorici razvijali sustave za MotoGP motocikle s tri i četiri redna cilindra, kao i za V4 i V5 agregate.

Iako odnedavno više ne surađuju s Aprilijom, i ove sezone motocikli Ducatija, Yamahe, KTM-a i Suzukija imaju Akrapovič ispušne sustave od titana, što čini tri četvrtine startne rešetke. Pod vodstvom Slavka Trstenjaka, za te MotoGP marke svake godine zasebno razvijaju specifični ispušni sustav, uz nekoliko većih te do 30 manjih modifikacija tijekom sezone. U posljednje vrijeme veliku pažnju posvećuju razvoju ventila u ispuhu, kako bi se bolje reguliralo kočenje motorom, koje je itekako važno u MotoGP-u.

Zbog dominacije Marca Marqueza na Hondi, u periodu od 2013. do 2019. je Akrapovič skupio samo jednu titulu svjetskog prvaka, kad je 2015. do titule došao Jorge Lorenzo. Zato će sad imati tri titule u nizu, s Mirom kao prvakom iz 2020., Quartararoom iz 2021. i sad s Bagnaiom ili Quartararom u 2022., ovisno o tome kako se raspletu stvari na završnoj utrci u Valenciji. Pet minutni video u kojem GP pobjednik Simon Crafar priča o 20 godina Akrapoviča u MotoGP prvenstvu pogledajte OVDJE.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Protekli vikend ispao je sjajan za Ducati na obje fronte. Bagnaia i Bautista su pobjedama došli nadohvat titula prvaka u MotoGP i Superbike prvenstvu.

Vjerovali ili ne, Ducati nije osvojio vozački naslov u Superbike prvenstvu još tamo od 2011. godine, kad je slavio Carlos Checa. A dosad jedinu MotoGP titulu im je još 2007., dakle prije punih 15 godina, priskrbio Casey Stoner.

Protekli vikend su utrkivanjem na dvije različite strane svijeta došli nadomak tome da nakon toliko godina pauze osvoje vozački naslov, i to u obje konkurencije. Poslije dvije godine mučenja s Hondom, Alvaro Bautista se ove sezone vratio na tvornički Ducati, s kojim je tijekom drugog natjecateljskog vikenda u Assenu preuzeo vodstvo u ukupnom poretku i odonda ga nije ispuštao iz ruku. U posljednje vrijeme je to vodstvo fino rastegnuo, a proteklog vikenda u Argentini doveo do točke pucanja.

Koristeći brzinu Ducatija na dugačkoj ravnici, Bautista je već u prvom krugu prošao Razgatlioglua, koji se odmah pokušao vratiti u vodstvo i pritom pao. U borbi do zadnjeg kruga Razgatloglu je uspio pobijediti Bautistu u nedjeljnoj Superpole utrci, ali u glavnoj nedjeljnoj utrci ponovo nije mogao staviti soli na rep Ducatija, tako da je Bautista glatko pobijedio. Rea nije slavio još od Estorila, dakle punih 5 mjeseci, a i ovdje je bio treća violina, osvojivši dva treća i jedno drugo mjesto. U trenutku kad su preostali još samo radni vikendi u Indoneziji i Phillip Islandu, te su na stolu tek 124 boda, Bautista ima 82 boda više od Razgatlioglua na Yamahi i 98 bodova više od Reae na Kawasakiju. Iako bi teoretski mogao, teško da će naslov prvaka potvrditi već u prvoj utrci u Indoneziji, ali svakako bi to trebao učiniti do kraja tog pretposljednjeg natjecateljskog vikenda.

Pecco Bagnaia je imao puno teži put do toga da jednu ruku i još četiri prsta stavi na pehar MotoGP prvaka. Podsjetimo, nakon pada u Sachsenringu imao je čak 91 bod zaostatka za Quartararoom, da bi već idućeg vikenda u Assenu započeo možda i najdramatičniji preokret u povijesti motosporta. Jasno, u tome mu je uvelike pomogao Quartararo, koji je nakon ljetne stanke bitno pao u formi, ali mu je život bitno zagorčavao budući timski „kolega“ Bastianini, koji je istu stvar učinio i proteklog vikenda u Maleziji, gdje je Bagnaia imao prvu od dvije „meč lopte“.

Nakon što mu je u posljednje vrijeme puhao za vrat u Misanu, Aragonu (gdje ga je i pobijedio) te Motegiju, Bastianini je sa svojim Ducatijem u Maleziji čak i prošao ispred Bagnaije, iako je dobro znao da je ovome svaki bod bitan kako bi možda potvrdio osvajanja naslova i prije posljednje utrke u Valenciji. Naime, s trećim mjestom u Phillip Islandu, gdje je Quartararo pao, Bagnaia je konačno preuzeo vodstvo u ukupnom poretku, te je u Maleziju stigao s 14 bodova prednosti.

Nakon odličnog starta s devete pozicije, Bagnaia je ispred sebe imao samo (pre)brzog Jorgea Martina na Pramac Ducatiju, dok ovaj nije pao. Time je Bagnaia preuzeo vodstvo, ali u stopu ga je slijedio Bastianini, koji ga je u jednom trenutku i prošao. Bagnaia se nakon nekoliko krugova vratio u vodstvo, ali Bastianini ga nije prestao pritiskati, čak se i umalo zaletio u njega na kočenju u zadnjem krugu.

I dok je sve to u sportskom duhu „neka pobijedi najbolji“, doista je nemoguće razumjeti kako to trojac Dall'Igna, Ciabatti i Tardozzi, koji vodi Ducatijevu tvorničku momčad, ne može utjecati na Bastianinija da u ovom kritičnom trenutku ne napada Bagnaiu. Istina, Bastianini vozi za privatnu momčad Gresini Ducati, ali plaća ga centrala Ducatija, a uz to su ga za iduću godinu pozvali i u tvorničku momčad. E sad. zamislite blamažu da je Bagnaia pao pod pritiskom, ili još gore, da je Bastianini u zadnjem krugu srušio i sebe i Bagniau. U tom slučaju bi pobijedio Quartararo i minus od 14 pretvorio u plus od 11 bodova uoči zadnje utrke u Valenciji.

Ovako je Bagnaia ipak junački izdržao pod pritiskom do kraja i pobijedio, što mu je umalo bilo dovoljno da osvoji naslov prvaka. No Quartararo se odupro pritisku Bezzecchija na VR46 Ducatiju i ispio proći ciljem treći, što mu je prvi podij u posljednjih 6 utrka i taman dovoljno da ostane u borbi za naslov prvaka. S time da i ovako Bagnaia ide u Valenciju s 23 boda više, što znači da bi za obranu naslova Quartararo morao pobijediti, a onda se još i nadati da će Talijan biti tek 15. ili ostati bez bodova.

I dok se može dogoditi da Bagnaia pogriješi i padne, teško bi se moglo poklopiti da još k tome i Quartararo pobijedi kraj ovolikog broja brzih vozača Ducatija. Podsjetimo, prošle godine su u Valenciji vozači Ducatija okupirali sve tri stepenice pobjedničkog postolja. Nakon što je odahnuo u Maleziji, Ciabatti se našalio da ni u Valenciji neće uvesti timske odredbe, nego konstruktorske odredbe. Odnosno, zapovjediti će da vozač Ducatija mora pobijediti, i to bilo koji, jer to znači da neće pobijediti Quartararo i tako naslov automatski osvaja Bagnaia. Samo da tu naredbu vozači Ducatija ne shvate kao dozvolu za totalni napad, pa se pritom međusobno poruše.

Inače, Ducati je u MotoGP-u već potvrdio osvajanje i konstruktorskog i timskog naslova, a trostruka kruna im se smiješi i u Superbikeu, gdje konstruktorski naslov nisu osvojili još od 2011.

MotoGP
1. F. Bagnaia – Ducati – 258 bodova
2. F. Quartararo – Yamaha – 235
3. A. Espargaro – Aprilia – 212
4. E. Bastianini – Ducati – 211
5. J.Miller – Ducati – 189

SBK
1. A. Bautista Ducati – 507 bodova
2. T. Razgatlioglu – Yamaha – 425
3. J. Rea – Kawasaki – 409
4. M. R: Rinaldi – Ducati – 260
5. A. Lowes – Kawasaki - 217

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Sjajna utrka u Phillip Islandu! Rins je pobijedio sa Suzukijem, a Quartararo pao, pa je Bagnaia s trećim mjestom preuzeo vodstvo u ukupnom poretku i došao korak do naslova.

Quartararo je pogriješio u ranoj fazi utrke, u zavoju broj 4, provukao se kroz izletnu zonu, potonuo na 22. mjesto i onda u pokušaju povratka pao u zavoju broj 2. No, moglo je biti još i gore za Francuza. Naime, Bagnaia je lako mogao pobijediti. Bio je u vodstvu na ulasku u posljednji krug. No Rins je iskoristio nevjerojatnu sposobnost Suzukija da prenosi puno više brzine kroz zavoje, pa je tako kroz zavoj broj 1, pripremio napad, a onda ga kroz zavoj broj 2 fenomenalno izvršio. S time da je Marc Marquez očekivao takav potez Rinsa, te se i on a njim progurao ispod Bagnaie.

Do kraja tog posljednjeg kruga više nije bilo promjena, ali to ne mijenja na stvari da je riječ o jednoj od najboljih utrka u posljednje vrijeme. Istina, bilo je to uvjetovano i time što su svi dozirali tempo, kako ne bi uništili gume, no to ne mijenja na stvari da su prva sedmorica (dakle, redom Rins, Marquez, Bagnaia, Bezzecchi, Bastianini, Marini i Martin) prošla ciljem unutar manje od jedne sekunde.

Točnije, Martin je kasnio samo 0,844 sekunde za pobjednikom, a svejedno ponio kući samo 9 bodova za to 7. mjesto. U top 10 su još bili Johann Zarco, Aleix Espargaro i Brad Binder, koji je kasnio manje od 6 sekundi za pobjednikom, što je bilo dovoljno blizu za drugi najbliži Top 10 u povijesti kraljevske klase. Bila je to i prva pobjeda za Suzuki i Rinsa nakon dvije godine čekanja, a vjerojatno i posljednja jer se Suzuki na kraju ove sezone povlači iz MotoGP-a.

Bagnaia je zastao manje od četvrt sekunde i da je pobijedio sad bi imao prednost od velika 23 boda samo dvije utrke prije kraja. Ali i ovako je minus od čak 91 boda nakon Sachsenringa u posljednjih 8 utrka pretvorio u plus od 14 bodova u odnosu na Quartararoa. A u prilog mu ide i to što su ostali pretendenti za naslov malo izgubili korak.

Istina Bastianini je bio peti, što je sjajan rezultat ako uzmemo u obzir da mu se, nakon peha u kvalifikacijama, u prvim krugovima još nepotrebno aktivirao zračni jastuk, nakon čega je potonuo skroz do 20. pozicije. Bilo kako bilo, njegov zaostatka za Bagnaiom je 42 boda u trenutku kad je još samo 50 bodova u igri.

Aleix Espragaro je pak imao problema s time što se elektronika previše aktivirala i prekidala paljenje, s time da je nejasno je li previše potrošio stražnju gumu ili je ipak elektronika bila pogrešno podešena. Uglavnom, prošao je kroz cilj kao deveti, te broji 27 bodova manje od Bagnaie. To nije nenadoknadivo, no s obzirom na njegove rezultate u posljednje vrijeme, i greške koje se događaju u momčadi Aprilije, Aleix Espargaro ima relativno male šanse. A njih više uopće nema Jack Miller, kojeg je torpedirao Alex Marquez, i to baš u zavoju broj 4 koji je baš ovaj vikend preimenovan u čast Millerovog (prez)imena.

Uglavnom, situacija je takva da Bagnaia ima doista realne šanse osvojiti MotoGP naslov na predstojećoj utrci u Maleziji (gdje je 2018. potvrdio i Moto2 titulu). Teoretski bi mu dostajalo i samo to da završi u top 5, pod uvjetom da Quartarao ostane bez bodova. S druge strane, moglo bi se desiti da Bagnaia pobijedi, a da svejedno (još) ne postane prvak, ako Quartararo završi na postolju. Jasno, tu se još i brojne druge moguće kombinacije, u kojima bi bio važan i plasman Espargaroa. No idemo se nadati da će se pitanje prvaka ipak riješiti na zadnjoj utrci sezone, u Valenciji. Pa neka onda pobijedi najbolji, pri čemu sve upućuje na to da je trenutno najbolji Ducati u rukama Bagnaie. Uostalom, u posljednjih 8 utrka, Bagnaia je od mogućih 200 osvojio 152 boda, a Quartararo u istom periodu samo 47.

TRENUTNI POREDAK:
(nakon 18 od 20 utrka)
1. F. Bagnaia – Ducati – 233 boda
2. F. Quartararo – Yamaha – 219
3. A. Espargaro - Aprilia – 206
4. E. Bastianini – Ducati – 191
5. J. Miller – Ducati - 179

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Aragon je ispao iz kalendara, ali zato bi se MotoGP utrke trebale voziti u Kazahstanu i Indiji.

Tek nekoliko dana nakon što je objavljeno da će se iduće godine voziti utrka u Kazahstanu, stigao je i provizorni kalendar na kojeg je uvrštena i utrka u Indiji. To je pomalo neočekivano s obzirom da se činilo kako su pregovori tek počeli, no osim što su Indijci to očito spremni masno platiti, dogovor je vjerojatno olakšalo i to što Buddh staza već postoji i na njoj su se prije desetak godina vozile utrke Formule 1, tako da tu ne bi trebalo biti većih infrastrukturnih problema. No treba još provjeriti da li je staza i dovoljno sigurna za MotoGP vozače.

Broj najavljenih utrka svejedno nije narastao na maksimalnih 22 jer je iz kalendara za 2023. ispao Aragon, ali ne bi nas čudilo da se ta španjolska staza, zapravo, drži u rezervi, u slučaju da propadne gaža u Kazahstanu ili Indiji. Cijeli kalendar je utoliko neobičniji što je zbog rekonstrukcije zgrada oko staze Losail utrka za VN Katara premještena pred kraj kalendara, tako da će sezona započeti u Portugalu 26. ožujka.

Nakon toga uobičajeni skok do Argentine i SAD-a, pa klasične europske postaje Jerez, Le Mans i Mugello, ali bez utrke u Barceloni, koja je premještena za početak rujna. Nakon Mugella su na rasporedu Sachsenring i Assen, pa bi se onda 9. srpnja trebala odvoziti ta premijerna utrka u Kazahstanu. Nakon mjesec dana odmora, u kolovozu će se voziti utrke u Silverstoneu i Austriji, a početkom rujna u spomenutoj Barceloni i onda u Misanu, na kraju europske turneje.

U drugoj polovici rujna se još voze uzastopne utrke u Indiji i Japanu, nakon čega je jedan vikend slobodan, pa tri uzastopne listopadske utrke u Indoneziji, Australiji i Tajlandu. Nakon toga imaju jedan vikend slobodno, pa opet uzastopne utrke u Maleziji i Kataru, prije uobičajenog završetka u Valenciji, s time da će se zbog gužve u kalendaru ta utrka održati još kasnije nego je uobičajeno, odnosno samo mjesec dana prije Božića, što znači da će biti hladno, uz kratke i lako moguće kišovite dane. Uglavnom, završnica sezone će biti nikad napornija s čak 8 utrka diljem svijeta razbacanih utrka od kraja rujna do kraja studenog. Ako se svi planovi ostvare, vozit će se 21 utrka, što bi bio novi rekord.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Vjerovali ili ne, od iduće godine će u MotoGP kalendaru biti i nova kazahstanska staza Sokol. Osim ako je ne bude.

Dorna nekako mora nadoknaditi povećane troškove i smanjene prihode iz prethodne dvije pandemijske godine, a to je najlakše učiniti „prodavanjem“ mjesta u kalendaru zemljama koje su to zadovoljstvo (i globalnu promociju kroz pranje obraza) spremne platiti (crnim) zlatom. Tako su nedavno objavljeni planovi da u skoroj budućnosti MotoGP utrke stignu u Saudijsku Arabiju, a sad je objavljeno da će već 2023. u kalendaru biti utrka za VN Kazahstana, na stazi Sokol. Između te dvije vijest je još obznanjeno kako će se, jednog dana, ponovo pokušati organizirati i MotoGP utrka u Indiji, iako je taj pokušaj neslavno propao prije kakvih 10-ak godina.

A prije nekih desetak dana je u medijima procurio provizorni kalendar za 2023. godinu, u kojem je najveća promjena upravo ubacivanje utrke u Kazahstanu, koja bi se trebala voziti početkom srpnja. Iako taj datum nije potvrđen, sad je i službeno objavljeno da bi se ta utrka u Kazahstanu doista trebala održati. Zlobnici će reći da to uopće ne znači kako će tamo doista i biti utrke, podsjećajući na to da su u posljednje vrijeme u kalendar (više puta) bile uvrštene i nikad vožene utrke u Mađarskoj, Walesu ili Finskoj. Ali u Kazahstanu se ne kreće od nule, jer staza Sokol doista postoji, pitanje je samo u kojem stupnju izgrađenosti. Za tu prigodu objavljene fotografije djeluju ipak malo previše „photoshopirano“, tako da je svaka eventualna skepsa opravdana, no do srpnja iduće godine ima još dovoljno vremena da se stvari dovedu u red, s time da je ugovor potpisan na 5 godina. Bila bi to 21. utrka u kalendaru, a kako ih može biti do 22, postojeće europske utrke još uvijek ne trebaju ispadati s popisa.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

U posljednje dvije godine je vozio Ducati i KTM u MotoGP-u, KTM na reliju Dakar, superbike Ducati u MotoAmerica prvenstvu, a sad će i MotoGP Suzuki.

Iako se prije godinu dana činilo kako Danilo Petrucci ide u vozačku mirovinu, simpatičan Talijan teško da bi mogao biti aktivniji. Taj dugogodišnji vozač Ducatija dvije je sezone vozio i za tvorničku momčad, pri čemu se najviše pamti njegova pobjeda u Mugellu, u izravnoj borbi s Marquezom i Doviziosom. 2021. je prešao u redove Tech 3 KTM-a i onda kao nagradu za otkaz nakon samo jedne sezone dobio priliku da za tvorničku momčad nastupi na reliju Dakar. I nije samo nastupio, nego je na jednoj etapi čak odnio pobjedu.

S dolaskom proljeća se vratio u redove Ducatija, ali sad u MotoAmerica prvenstvu, gdje je na uglavnom mu nepoznatim stazama, koje su mu se činile i pretjerano opasnima, za upravljačem Panigalea V4 R skupio 5 pobjeda. Prethodnog je vikenda još bio u borbi za titulu, koja mu je na kraju ipak izmakla, a sad će u Buriramu, na utrci za VN Tajlanda, voziti, ni manje ni više, MotoGP Suzuki, kao zamjena za ozlijeđenog Mira. Tamo će se ponovo sresti i s Crutchlowom, koji je povučen iz natjecateljske mirovine kao zamjena za Doviziosa, koji je nakon Misana odlučio drugi put otići u penziju.

Petrucci je bio prva želja vodstva Suzukija i na utrci u Misanu, ali nije dobio dozvolu Ducatija s obzirom da se borio za naslov u MotoAmerica prvenstvu. Sad kad je to riješeno, a Mir se još nije oporavio od ozlijede gležnja, Petrucci je dobio zeleno svjetlo od Ducatija da nastupi na plavom Suzukiju. I tu se mora priznati da su u Ducatiju bili neuobičajeno uviđavni.

Inače, Petrucci je jedno vrijeme bio u kombinacijama da iduće godine nastupa za tvorničku momčad Ducatija u svjetskom Superbike prvenstvu, ali su na kraju odustali od njega jer je (oduvijek) pretežak i kao takav ne bi svojim telemetrijskim podacima bio od koristi perolakom Bautisti, koji će im ove godine vjerojatno donijeti naslov prvaka. Kako sada stvari stoje, nakon kratkotrajne avanture sa Suzukijem u MotoGP-u, Petrucci bi iduće godine trebao ponovo braniti boje Ducatija u MotoAmerica prvenstvu, a zasad nema najava da bi u međuvremenu mogao ponovo voziti KTM na reliju Dakar. Možda bi to ipak bilo previše.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Nakon briljantnog starta, povratnik Marquez je već u trećem zavoju bio u incidentu s Quartararoom, a ubrzo potom je srušio i Nakagamija.

Jedno je sigurno, s Marcom Marquezom nikad nije dosadno. Nakon Mugella i 110 dana pauze, u Aragonu se vratio utrkivanju i već u subotu oduševio nevjerojatnim spašavanjem od pada u brzom posljednjem zavoju. Poslije toga ipak jest pao, bez da je to na njemu ostavilo posljedica, izuzev toga što si je malo poremetio plan rada i zakomplicirao kvalifikacije, tako da je u utrku morao krenuti s 13 mjesta.

A onda se na startu utrke doista fantastično katapultirao i do prvog zavoja probio do 6. mjesta, prošavši Fabia Quartararoa s vanjske strane. No u brzom zavoju broj 3 mu je proklizala stražnja guma kod dodavanja gasa, zbog čega je malo izgubio na brzini, pa se u stražnji kraj njegove Honde zaletio Fabio Quartararo, koji je odmah potom poletio zrakom te se, srećom, izvukao samo s ogrebotinama na prsima. Puno više ga boli to što se njegova prednost u ukupnom poretku nakon tog odustajanja gotovo sasvim istopila, a da stvar bude bizarnija, sudac uz stazu, koji je na skuteru prevozio Quartararoa u boks, zaletio se u drugi skuter, pa je Quartararo još jednom pao, ali tu bez ikakvih posljedica.

U tom incidentu se nema što prigovoriti Marquezu, osim možda toga da je ipak previše žestoko krenuo u utrku, baš u onom svom beskompromisnom stilu. I nakon toga nije posustao, nego je nastavio u istom ritmu, tvrdeći da nije osjetio ništa čudno na svom motociklu. Međutim, kod kontakta s Quatrararom se prednje krilce i dio oklopa Yamahe M1 zaglavilo između stražnjeg kotača i repa Honde. Kad je nakon toga Marquez aktivirao sustav za spuštanje stražnjeg kraja, motocikl ga je počeo vuči ulijevo i tu je, već na izlasku iz zavoja broj 7, došlo do novog kontakta, ovaj put s Nakagamijem koji je pritom pao i klizio po stazi, te doista imao sreće da nitko nije naletio na njega. Ipak Japanac je pritom zadobio rane na prstima desne ruke i pitanje je hoće li moći nastupiti na domaćoj stazi u Motegiju, u utrci koja bi se trebala voziti već idućeg vikenda, ali je trenutno pod znakom upitnika.

Nakon kaotičnog prvog kruga, utrka u Aragonu je mogla krenuti očekivanim (a svejedno) uzbudljivim tijekom. Kao i na prethodnoj utrci u Misanu, pitanje pobjednika imali su riješiti Bagnaia na tvorničkom i Bastianini na prošlogodišnjem Ducatiju. I dok Bastianiniju prije dva tjedna nije uspio napad u zadnjem krugu, te je završio 34 tisućinke sekunde iz Bagnaie, ovaj put ga je sasvim čisto pretekao u zavoju broj 7 i zadržao minimalnu prednost do posljednjeg metra, prošavši u napetoj završnici ciljem 42 tisućinke sekunde prije Bagnaie. Bila je to već četvrta ovogodišnja pobjeda Bastianinija, s kojom se rubno vraća u borbu za naslov prvaka, sa 48 bodova zaostatka za Quartararoom. Bagnaia se s drugim mjestom primakao Francuzu na samo 10 bodova, a Aleix Espargaro je u zadnjim krugovima uspio prestići Bindera na KTM-u, tako da on sad kasni 17 bodova. Istovremeno, Ducati je s 10. pobjedom ove sezone već osigurao konstruktorski naslov, a na toj je ljestvici Aprilija preskočila Yamahu u borbi za drugo mjesto.

Uglavnom, sve se posložilo za iznimnu napetu završnicu sezone, u kojoj je preostalo još pet utrka. Ipak, utrka u Motegiju još uvijek visi u zraku, zbog tajfuna koji trenutno prelazi preko Japana, te bi mogao stvoriti itekakve logističke probleme ako dođe do problema u zračnom prometu. I bez toga je sve ionako iznimno tijesno u prebacivanju motocikala i opreme u samo nekoliko dana iz jednog na drugi kraj svijeta, pa je tako već ranije odlučeno da se u Motegiju petak ujutro uopće neće voziti treninzi, nego tek poslijepodne, kako bi MotoGP momčadi imale više vremena za pripremu motocikala.

TRENUTNI POREDAK
(nakon utrke u Aragonu)
1. F. Quartararo – Yamaha – 211 bodova
2. F. Bagnaia – Ducati – 201
3. A. Espargaro – Aprilia – 194
4. E. Batianini – Ducati – 163
5. J. Miller – Ducati – 134

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com