Motosport

Njemačka „racing“ manufaktura izbacila je još ekstremniju verziju modela GP2, s tuniranim KTM-ovim LC8c agregatom.

Kramer već čitavo desetljeće proizvodi strogo natjecateljske motocikle pokretane „nabrijanim“ KTM-ovim agregatima. A o ozbiljnosti pristupa najbolje govori to što je sam KTM od njih već dva puta naručio proizvodnju ograničenog broja primjeraka „competition“ modela RC 8C, s tehnikom Krämera GP2-890R te oplatama i krilcima u stilu MotoGP motocikla.

Sad Krämer ide i korak dalje širenjem ponude na još ekstremniji model GP2-890RR. Dvostruko slovo R uključuje i dodatno tunirani dvocilindrični agregat (iz Dukea 890R), bogatiji za Pankl klipove i titanske klipnjače, kao i drugačije bregaste osovine. Time su potencijali porasli sa 130 na 138 KS, koji se oslobađaju pri 10.100 o/min, dok je blokada pomaknuta na 11.500 o/min. RR ima i novu Mectronik elektroniku, koja ne samo da pokriva kontrolu proklizavanja i podizanja na stražnji kotač, nego i prati izgaranje te u skladu s time u realnom vremenu mijenja mape. Uz to, RR ima i ljepše oplate, koje su i 9% aerodinamičnije, te tako daju svoj obol povećanju maksimalne brzine za 15 km/h.

Kao i u slučaju verzije R, novi RR ima Brembo kočnice sa Stylema prednjim kliještima, Dymag naplatke od kovanog aluminija te WP Apex Pro ovjes, koji je dodatno prilagođen za ovu još ekstremniju varijantu. Specifični rešetkasti okvir proizvodi sam Krämer, a na njega se sa stražnje strane nadovezuje samonosiva monocoque izvedba plastičnog repa, u koju je integriran spremnik goriva. Težina cijelog motocikla je samo 142 kg, što je za 2 kg više od verzije R, dok je cijena veća za točno 10.000 eura. Tako u rodnoj Njemačkoj GP2-890RR košta brutalnih 41.990 eura, u što je uključen i PDV od 19%.

Stigao je TRK 702, kojeg i u osnovnoj i u X verziji krase atraktivan dizajn te isto takva cijena.

Kao najvažniji novitet Benellija za 2023. godinu, TRK 702 je stigao na tržište, uključujući i ono hrvatsko. Naime, od ove godine ta marka konačno ima zastupnika za Hrvatsku, tvrtku Krk Moto, koja je u čast dolaska ovog noviteta pripremila i posebnu akciju. Tako sa svim davanjima, TRK 702 u toj akciji košta 8.498 eura, dok TRK 702 X ima cijenu 8.799 eura. A u suradnji sa samim Benellijem, kao dodatna pogodnost za početak prodaje besplatno dolazi i set originalnih aluminijskih kofera, koji inače koštaju 1.013 eura. Kod odabranih Benelli partnera ta akcija traje do 30. rujna ove godine, ili do isteka zaliha.

TRK 702 i TRK 702 X dijele većinu komponenti, a glavna razlika je u tome što osnovni model ima lijevane naplatke od 17 cola i cestovne Pirelli Angel GT gume, dok verzija X ima svestrane Pirelli Scorpion Rally STR gume i žbičane naplatke, pri čemu je prednji promjera 19 cola. TRK 702 ima hod kotača od 140 mm sprijeda i 154 mm straga, te sa svim tekućinama teži 232 kg, dok verzija X ima hod stražnjeg kotača od 173 mm i broji 235 kg.

Obje verzije pokreće potpuno novi redni dvocilindraš od 698 ccm, koji razvija 70 KS (51,5 kW), s time da postoji i prigušena A2 varijanta s maksimumom od 47,6 KS (35 kW). Uz atraktivna LED svjetla, u seriji dolaze i TFT instrumenti povezivi s mobitelom, osvjetljeni prekidači, štitnici za šake, upside-down vilica, radijalna kliješta, klizna spojka…

U Silverstoneu se Aleix Espargaro s Aprilijom poput metka probijao kroz poredak i režirao preokret u zadnjem krugu.

Nakon što je u petak dominirao po suhom i hladnom vremenu, obilna kiša za vrijeme kvalifikacija mu je poremetila planove, pa je Aleix Espargaro krenuo u utrku s tek 12. pozicije. I svejedno pobijedio! Službena statistika kaže da još tamo od Turske 2006. godine i Melandrija, koji je krenuo s tek 16. pozicije, nitko nije pobijedio s tako lošeg startnog mjesta, barem kad su utrke po suhom u pitanju. Ali opet, staza u Silverstoneu nije bila sasvim suha, jer je u drugom dijelu utrke mjestimice padala lagana kišica, koja je Espargarou vjerojatno i olakšala posao.

Aleix Espargaro se već u prvom krugu probio do 6. mjesta, nakon čega se uspješno obračunao s timskim kolegom Vinalesom, Binderom na KTM-u i Alexom Marquezom na prošlogodišnjem Ducatiju. Do druge pozicije dolazi u 6. krugu, kad je ispred njega, a u zavjetrini Bagnaie, pao Bezzecchi kojem je na kočenju brutalno zablokirala prednja guma. Nakon toga je Espargaro samo slijedio Bagnaiau, što se činilo posebno dobrom odlukom u drugom dijelu utrke, kad je zbog spomenute mjestimične kiše, aktualni svjetski prvak morao prvi ulijetati u zavoje i na slick gumama pipati koliko je još gripa ostalo na stazi.

A onda je u samoj završnici kišica prestala, što je ohrabrilo Aleixa Espargaroa za uspješan napad točno na polovici zadnjeg kruga. Lucidni Bagnaia se nakon toga nije našao u situaciji za konkretan protuudar, a nije želio ni riskirati pad, pa je tako samo mirno prošao ciljem dvije desetinke iza Espargaroa. Bila je to druga MotoGP pobjeda i za Apriliju i Espargaroa, nakon zajedničkog premijernog slavlja u Argentini prošle godine, te tek drugi poraz Ducatija ove sezone, nakon što je Rins s LCR Hondom pobijedio u Teksasu.

U Silverstoneu su u istom kadru s Espargaroom i Bagnaiaom ciljem prošli i treći Binder, te četvrti Oliviera, na satelitskoj Apriliji, čiji je proboj možda i impresivniji od onog Esparagaroa. Naime, Portugalac je u utrku krenuo kao tek 16., nakon prvog kruga je bio 13, a sredinom utrke je kaskao za više od 5 sekundi, da bi to srezao na zaostatak od samo 0,75 sekundi pri prolasku kroz ciljnu crtu. Uz to, Vinales je s drugom tvorničkom Aprilijom završio kao peti, a Raul Fernandez s drugom RNF Aprilijom kao deseti, pa tako nema sumnje da je to bio daleko najbolji MotoGP vikend za marku iz Noale.

Istovremeno, bio je to još jedan loš MotoGP vikend za dvije preostale japanske marke. Yamahe su se još i solidno držale u prvoj polovici utrke, ali onda su oba vozača bila prisiljena skrenuti u boks i presjesti na motocikl s kišnim gumama. Morbidelli zato jer je uništio prednju slick gumu, a Quartararo zbog toga što je razbio motocikl pri sudaru s Marinijem. Na kraju su završili 14. i 15., dok je Honda ostala bez bodova nakon što je dosta suzdržani Marc Marquez pao u trenutku kad je držao tek 11. poziciju. Tako ostaje zabilježeno da Marc Marquez ove godine još nije završio nijednu nedjeljnu utrku. Pao je i njegov brat Alex, ali mlađi Marquez je zato imao razloga za slavlje u subotu, kad je pobijedio na Sprint utrci s Gresini Ducatijem.

TRENUTNI POREDAK:
(nakon 9 od 20 utrka)

1. P. Bagnaia – Ducati – 214
2. J. Martin – Ducati - 173
3. M. Bezzecchi – Ducati – 167
4. B. Binder – KTM – 131
5. J. Zarco – Ducati – 122
6. A. Espargaro – Aprilia – 107
7. L. Marini – Ducati – 107
8. J. Miller – KTM – 90
9. A. Marquez – Ducati – 75
10. M. Vinales – Aprilia - 74

Nije mala stvar kad ugovor s Hondom raskine jedini vozač koji im je donio pobjedu u posljednje dvije godine.

Alex Rins je tek ove sezone došao u momčad LCR Honda i odradio samo 6 vikenda prije teškog prijeloma noge. Ipak, i to skromno iskustvo mu je bilo dovoljno da pobijedi s Hondom, ali i napravi kopernikanski obrat te potpiše ugovor s Yamahom za iduću sezonu. Jednostavno je iskoristio stavku u svom dvogodišnjem ugovoru koja mu je omogućavala da se već nakon jedne sezone rastane s LCR Hondom, ako dobije mjesto u nekoj od tvorničkih momčadi. Srećom po njega pa je Yamaha baš tražila zamjenu za kronično indisponiranog Morbidellija.

Čini se da je to kombinacija koja obećava, jer klasičan stil vožnje kojeg gaji Rins odgovara karakteristikama Yamahe. Tome u prilog idu i njegovi rezultati s koncepcijski sličnim Suzukijem, s kojim je Rins na kraju prošle sezone pobijedio na dvije od tri posljednje MotoGP utrke, posljednje uopće za tog proizvođača. Ipak, tu postoji rizik za obje strane. Za Yamahu je rizik u tome što su potpisali ugovor s trenutno teško ozlijeđenim vozačem i nitko ne može predvidjeti hoće li se u potpunosti oporaviti. Za Rinsa je rizik u tome što M1 trenutno nije dovoljno konkurentan motocikl, ali on barem, za razliku od Honde, ne pokušava ozlijediti vozača. Osim toga, upravo to što su Rinsa ukrali Hondi pred nosom pokazuje da se u Yamahi ipak ne mire s trenutnom situacijom i teže napretku. A Rins bi im mogao donijeti i iskustvo i brzinu, te tako ubrzati i Quartararoa.

Za pretpostaviti je da će Rinsa u momčadi LCR naslijediti Iker Lecuona (gornja fotografija), to više što će ga baš on, a ne Stefan Bradl, mijenjati na utrci u Silverstoneu. Što nije mala stvar, jer Lecuona je tog vikenda trebao nastupati za tvorničku momčad na Hondi itekako važnoj utrci 8h Suzuke. Lecuona je prošle sezone bio dio te momčadi koja je odnijela pobjedu, s time da svoj kruh inače zarađuje u Superbike prvenstvu. U prilog Lecuoni ide i to što iza sebe ima i dvije MotoGP sezone, s momčadi Tech 3 KTM, kao i činjenica što nema baš puno onih koji su i ovom trenutku spremni predati svoj životopis Hondi. Što je i razumljivo, jer po onom što smo vidjeli u dosadašnjem dijelu sezone, RC213V je napola motocikl, a napola katapult, koji kao da iz čistog kaprica lansira svoje vozače u one rjeđe slojeve atmosfere.

S time da bi se u redovima Honde moglo otvoriti i još pokoje radno mjesto. Tako postoje priče da je i Joan Mir, koji se već nekoliko puta ozlijedio ove sezone, pregovarao s momčadi Gresini, ali on ipak vozi za tvorničku momčad Repsol Honda, pa tako nema izlaznu klauzulu u ugovoru, kao što je to slučaj s njegovim bivšim timskim kolegom Rinsom. No pravi debakl bi nastao kad bi Marc Marquez godinu prije kraja raskinuo svoj ugovor. A to više uopće nije nerealna mogućnost, bilo da si nekako nađe mjesto na nekom drugom motociklu, ili jednostavno odluči da mu je bolje i pauzirati iduću sezonu, nego se i dalje lomiti na Hondi.

Tu se onda Hondi teoretski nudi iz Yamahe otpušteni Morbidelli, a možda i čak i Zarco, ako dođe do pretumbacija u momčadi Pramac Ducati, što ne djeluje baš previše realno. Svoje mjesto pod suncem kraljevske klase traže i Moto2 vozači Arbolino i Dixon, ali Hondi za hvatanje koraka trebaju iskusni MotoGP vozači. To je i razlog što će na drugom motociklu LCR Honde vjerojatno ostati Nakagami, koji vozi alibi sezonu, u smislu da (sasvim atipično za sebe) ne pada, ali je zato spor. Njega je trebao zamijeniti zemljak Ai Ogura, ali taj se Japanac tek vraća u formu nakon ozlijede šake i čini se da mu se ionako ne žuri presjedati s pitomog Kalexa u klasi Moto2 na eksplozivan Hondin MotoGP motocikl.

Usput budi rečeno, nakon 5 pobjeda sa Suzukijem i ovogodišnje pobjede s Hondom u Teksasu, Rins bi s Yamahom mogao postati prvi vozač koji je slavio na tri različite marke MotoGP motocikala. Ali samo ako ga na tom putu možda već ove sezone ne prestigne Vinales, koji trenutno vozi Apriliju, a pobijedio je na Suzukiju i Yamahi, ili Miller koji je pobijedio na Hondi i Ducatiju, a sad traži sreću za upravljačem KTM-a.