Novosti

Yamaha je predstavila obnovljenu off-road paletu, pri čemu je najviše promijenjen motokros model YZ250F.

Nakon što je prije godinu dana dobio novi klip, YZ250F je za 2017. podvrgnut malo opsežnijem tretmanu obnove, posebno u području izokrenutog pogonskog agregata, kod kojeg je usis s prednje a ispuh sa stražnje strane. Upravo su usis i ispuh najviše promijenjeni kako bi se osiguralo još bolje „disanje“, a s time i bolje razvijanje snage na srednjim i visokim brojevima okretaja.

Kako bi se izvukao maksimum iz temeljito revidiranog pogonskog stroja, ugrađena je i nova elektronska upravljačka jedinica, a kako se povećana opterećenja ne bi negativno odrazila na trajnost agregata ugrađeni su neki čvršći pokretni dijelovi te je adekvatno ojačano i kućište samog agregata. Osim toga, lagano je promijenjen i aluminijski okvir, nanovo je podešen ovjes s čvršćim štapovima prednje vilice, repozicionirani su oslonci za noge kako bi se dobilo više mjesta, stražnji disk je od drugačijeg materijala...

U skladu s nepisanim pravilima, YZ250F je za 2017. dobio i nove grafike, a isto vrijedi i za YZ450F, kod kojeg se jedina mehanička promjena odnosi na novi stražnji disk. Dvotaktni motokros modeli YZ125 i YZ250F su uz nove grafike dobili i novi prednji disk promjera 270 mm, a potpuno isto vrijedi i za hard-enduro model WR 250F. Modeli WR450F i YZ85 u novu sezonu ulaze samo s novim Yamaha grafikama za 2017.

Konkretne informacije o svim promjenama pročitajte u idućem broju Moto Pulsa koji na kioske stiže sredinom srpnja, dakle u otprilike isto vrijeme kada i započinje prodaja obnovljenog motokros modela YZ250F.

Euro4 norme su neumoljive i W800 ispada iz proizvodnje. S Final Edition verzijom odlazi u povijest.

Od sve brojnijih retro modela, Kawasaki W800 je bio najautentičniji „starac“. U skladu s tipičnim japanskim perfekcionizom, sve je bilo dorađeno do posljednjeg detalja na način da ga je bilo doista teško razlikovati od motocikala proizvedenih prije pola stoljeća. Da bi to bilo moguće, praktično ništa nije preuzeto od drugih Kawasaki modela, sve je izrađeno specifično za W800. Prekidači, retrovizori, okrugli instrumenti, metalni blatobrani... Čak su i gume u duhu tog vremena, da i ne govorimo o razvodu putem već davno zaboravljenog kraljevskog vratila.

Usprkos svim tim filigranskim detaljima, W800 je spadao među najpristupačnije, a uz to i najuglađenije i najudobnije retro motocikle. No, dojma samo da iz nekog razloga nije zadobio pažnju kupaca kakvu je zaslužio. A sada je jasno da više ni neće.

Usklađivanje zrakom hlađenog rednog dvocilindraša s Euro4 normama nije bilo moguće, ili barem isplativo, tako da netom predstavljena ograničena serija Final Edition označava kraj proizvodnje. Pritom se od standardnog W800 modela razlikuje prvenstveno po kombinaciji boja na spremniku goriva, na kojem se nalazi i prigodni logo. Tu je i u crno obojani agregat, kao i glavčina prednjeg diska, no to su rješenja koja smo već vidjeli na modelu Special Edition.

Cijena nije objavljena, no kao orijentacija može poslužiti Special Edition verzija, koja košta nepunih 71 tisuću kuna, dok osnovni model košta 69.653 kune. Dodatne fotografije Final Edition modela, s kojim Kawasaki završava jednu epohu, pogledajte u donjoj galeriji.

Ne radi se o samo 30 ccm više. Tricity 155 je ispod identične „kože“ dovoljno drugačiji od 125-ice.

Dvije godine nakon što su s modelom Tricity 125 umočili prst u vodu, Yamaha predstavlja i Tricity155. Ne radi se tu u ničem revolucionarnom, ali se isto tako promjene ne odnose samo na puko povećanje zapremine, nego i usavršavanje samog koncepta.

Tricity 155 bi trebao biti više po mjeri onih koji svakodnevno koriste brze ceste, možda i autoput na kratke staze, pri čemu agregat nije izvedenica onog iz modela Tricity 125, nego iz klasičnog skutera NMAX 125, od kojeg je naslijedio i varijabilno upravljanje ventilima. Uglavnom, s deklariranih 15 KS pri 8.000 o/min i 14,4 Nm, Tricity 155 je skoro 40% moćniji od Tricityja 125, a istovremeno je s deklariranih 165 kg za tek nepunih 6% teži.

I nije agregat jedina izmjena. Tricity 155 bi trebao ponuditi dodatnu dozu luksuza i praktičnosti, a u to ime ima za jedan broj veći stražnji kotač (13“), što se nije negativno odrazilo na prostor ispod sjedala. Upravo suprotno, on se povećao, baš kao što se povećala i zapremina spremnika goriva (7,2 l). Osim toga, popis novih elemenata sadržava i drugačije sjedalo i parkirnu kočnicu, pridodano LED prednje svjetlo i 12V utičnicu u prednjem pretincu...

Ako je već i Tricity 125 itekako dobar odabir za grad, i pritom neočekivano zabavan, onda bi snažniji i luksuzniji Tricity 155 mogao predstavljati doista optimalan odabir u svijetu gradsko-prigradskih skutera, i to ne samo onih koji se naginju na 3 kotača. Jasno, treba se strpjeti do objave cijene, no slobodni smo pretpostaviti kako bi se ona mogla kretati oko kakvih 40 tisuća kuna. To je razmjerno veliki ponor u odnosu na bitno pristupačnijih 32.900 kn, koliko treba izdvojiti za Tricity 125, no uzmite u obzir da 125-ica opremljena ABS-om, kojeg kod verzije 155 dobijete u seriji, košta 36.500 kn.

Dodatne fotografije pogledajte u donjoj galeriji.

KX 250F je u ime evolucije podvrgnut smišljenim dubinskim promjenama. A značajne su i one površinske promjene.

Uobičajena sezona predstavljanja novih off-road motocikala je u punom jeku, a svoj obol cijeloj priči dao je i Kawasaki predstavljanjem evolucije četvrt litarskog motokros modela KX 250F. Promjene nisu sveobuhvatne, ali bi mogle činiti razliku.

Intervencijama na usisu trebalo bi se osigurati bolje razvijanje snage na nižim i srednjim okretajima, a uz to su smanjeni unutarnji otpori kao i težina samog agregata. Okvir je sada uži i lakši, a olakšana je i stražnja vilica, tako da je ukupna težina smanjena za opipljivih 1,7 kg. Sa svime time je usklađen i nanovo podešen ovjes.

U seriji dolaze tri mape razvijanja snage, kao i „launch control“, a uobičajena promjena grafika za novu sezonu je ovaj put ipak neuobičajena po tome što su one po prvi put utisnute u plastične oplate. Istu „tetovažu“ je dobio snažniji KX 450F, kod kojeg se jedina mehanička promjena za 2017. odnosi na nove trokute upravljača.

Više o svim promjenama pročitajte u novom broju Moto Pulsa, a dodatne fotografije u donjoj galeriji.

Predstavljeni su novi EXC modeli. S novim okvirima, ovjesom i agregatima su do 5 kg lakši.

U KTM-u tvrde da je na EXC modelima za 2017. godinu 90% komponentni novo. Kako i ne bi, kad svi dvotaktni i četverotaktni modeli imaju potpuno novi čelični okvir, novi aluminijski nosač stražnjeg kraja i potpuno novi WP XPlor ovjes, pri čemu prednja vilica ima hidrauličke komponente za kompresiju smještene u lijevom, a za povrat u desnom štapu.

Osim što bi svi ti spomenuti elementi trebali poboljšati „upijanje“ terena, svaki od njih donosi i značajne uštede u težini, a slično vrijedi i za novu generaciju pogonskih agregata, koji između ostalog imaju i drugačije i bitno lakše kućište. To se pozitivno odrazilo na mršavljenje svih modela u paleti, pri čemu je najmanjih 1,9 kg olakšan dvotaktni EXC 250, dok su četverotaktni modeli 450 i 500 olakšani za čak 5 kg. Otprilike kilogram od tih ušteda otpada na korištenje litij-ionskih baterija umjesto klasičnih akumulatora.

U igri su i brojni drugi novi elementi, od spojke, preko hladnjaka, do sjedala, a s novom generacijom pogonskih agregata svi četverotaktni modeli zadovoljavaju Euro4 norme. Moglo bi se reći da je kod modela 250 EXC-F i 350 EXC-F sve novo osim imena koje ostaje staro, za razliku od dva snažnija modela 450 EXC i 500 EXC koji su za 2017. preimenovani u 450 EXC-F i 500 EXC-F kako bi se dodatno naglasila njihova pripadnost četverotaktnoj obitelji.

Uz sve gore naveden promjene, i dvotaktni modeli imaju nove pogonske agregate, kao i nove Mikuni rasplinjače. Ipak, tu je nešto teže zadovoljiti ekološke norme pa se 125-ica više ne može homologirati i eventualno registrirati, zbog čega je i promijenjeno ime iz dosadašnjih 125 EXC u 125 XC-W. Odbacivanje elemenata za homologaciju dodatno je pridonijelo smanjenju težine, a na istoj osnovi je nastao i 150 XC-W, koji je zamjena za dosadašnji 200 EXC. Vrhunac ponude dvotaktnih endura predstavljaju praktično potpuno novi 250 EXC i 300 EXC, koji se mogu homologirati.

Prvi primjerci nove generacije stižu na tržište krajem lipnja, a hrvatski zastupnik Moto Špica preporučuje svim potencijalnim kupcima da se predbilježe. Uskoro će biti poznate i cijene.

Detaljnije informacije o ovdje spomenutim i ne spomenutim promjenama pročitajte u nadolazećem 153. broju Moto Pulsa, a dodatne fotografije KTM-ovih noviteta potražite u donjoj galeriji.

Za 25. rođendan, slovenski Akrapovič je pripremio slavljeničku seriju od samo 25 komada ispušnih sustava od titana.

Akrapovič ove godine slavi točno četvrt stoljeća itekako uspješnog poslovanja, a za taj su srebrni pir pripremili i strogo ograničenu seriju od ukupno 25 Ultra-Limited-Edition ispušnih sustava, kod kojih je prigušivač od titana presvučen posebnom crnom bojom, a ukrašeni su i prigodnim logom kao i rednim brojem.

Ukupno će biti u prodaji po četiri primjerka „slavljeničkih“ ispušnih sustava za BMW S 1000 RR, Yamahu YZF-R1, KTM 1290 Super Duke R, Ducati Multistradu, Kawasaki Ninju ZX-10R i Hondu CBR 1000 RR, te jedan slip-on za BMW automobil M4. Dakle, riječ je o doista kolekcionarski limitiranom izdanju, a stvari oko eventualne nabavke dodatno komplicira i to što se neće moći kupiti na klasičan način, nego samo na aukcijama, pri čemu će sav prihod ići u humanitarne svrhe. Obavijesti o tim aukcijama Akrapovič će objavljivati na svojim Internet stranicama (www.akrapovic.com) te društvenim mrežama.

Dodatne fotografije potražite u donjoj galeriji. 

Razvijena oko agregata iz Kawasakija Z800, konstrukcija ovog skupocjenog motocikla je optočena karbonom. I dijelom zlatom.

Kawasaki Z800 ima odličan četverocilindrični stroj, no brojni siroti bogataši to dosad nisu imali priliku iskusiti jer im ovaj motocikl jednostavno nije dovoljno snobovski. Ipak, 20 sretnika predubokih džepova sada će imati priliku uživati u tom Kawasakijevom agregatu budući talijanska tvrtka planira Segoni Special oko njega proizvesti upravo toliko posebnih motocikala po početnoj cijeni od 60 tisuća eura. To je otprilike samo 8 puta skuplje od serijskog modela.

Segoni Special je slabo poznata talijanska tvrtka koja je 70-ih godina prošlog stoljeća, baš kao i Bimota, spajala snažne japanske agregate s konkretnom ciklistikom. Tvrtka je prestala poslovati nakon što je jedan od dvojice braće osnivača poginuo za vrijeme testiranja, no sada je njegov sin odlučio nastaviti obiteljski posao.

Tako je u čast na njihov prvi cestovni motocikl, Segoni K900 iz 1975. godine s agregatom iz Kawasakija Z900, predstavljen Segoni Special G800 Oro, na kojem nalazimo Arrow ispušni sustav, Magneti Marelli elektroniku, Bitubo ovjes, Brembo kočnice, OZ naplatke... Ipak, najuočljivija je posebna jednodijelna izvedba spremnika goriva i repa motocikla izvedena od karbona.

Da ništa osim agregata ne dijeli s Kawasakijevim modelom potvrđuje težina od samo 170 kg, kao i osovinski razmak od iznimno kratkih 1.360 mm. Da bi sve to bilo moguće, trebalo je osmisliti novu aluminijsku vilicu, kao i poseban okvir od krom-molibden čelika, a kojeg su onda, iz nekog razloga - valjda da tih 20 primjeraka lakše prodaju nogometašima ili mafijašima - presvukli 24 karatnim zlatom. A taman ste pomislili da ovaj „talijan“ ima stila.

Srećom, ta je zlatnina uglavnom skrivena od pogleda, pa si tako možemo mirne duše priznati da gotov proizvod izgleda atraktivno. Izuzmemo li bitno elegantniju izvedbu stražnjeg kraja, G800 Oro doista podsjeća na Segoni K900 iz 1975. godine, te se kao takav sasvim lijepo uklapa u sve širu i skuplju ponudu ekskluzivnih retro motocikala. Ipak, bio bi i sasvim dovoljno ekskluzivan i da umjesto planiranih 20 komada po 60 tisuća eura proizvedu 60 komada po 20 tisuća eura. Dođe im na isto.

Bagger Chieftain je osvanuo u Dark Horse verziji u kojoj je tek nešto manje težak i skup.

Po uzoru na Dark Horse verziju golog customa Chief, Indian je predstavio istoimenu inačicu svog baggera Chieftain. Dakle, Chieftain Dark Horse se od klasičnog Chieftaina prvenstveno razlikuju po tome što je cijeli motocikl, uključujući i skoro sve inače kromirane dijelove, umočen u crnu boju. Na drugi pogled, Dark Horse se od klasičnog Chieftaina razlikuje i po tome što ima solo sjedalo i nešto drugačiji „batrljak“ od vjetrobranskog stakla.

Izuzmemo li to što je pocrnio i Thunder Stroke 111 agregat od 1.811 ccm, mehanika je ostala potpuno ista, a slično vrijedi i za većinu serijske opreme koja uključuje praktično sve što vam treba da krstarite u miru, od tvrdih bočnih torbi, preko tempomata i senzora pritiska u gumama, do audio uređaja. Pritom je motocikl olakšan za kakvih 6 kg i 1.500 eura, no još uvijek je preostalo čak 364 suhih kilograma i kakvih 25.000 eura (u Njemačkoj), što znači da će kupci Chieftaina Dark Horse bitno olakšati samo svoj bankovni račun.