Ovaj zadnji vikend u veljači donosi prvu utrku nove MotoGP sezone, posljednje u kojoj se igra po starim pravilima.

Bez ikakve sumnje, Marc Marquez je glavni favorit za osvajanje naslova. To bi mu bila jubilarna deseta titula ukupno, čime bi nadmašio Rossija, a ujedno i 8 titula u kraljevskoj klasi, čime bi izjednačio rekord Agostinija. Ali sve upućuje na to da se do nove titule neće samo prošetati kao što je to bio slučaj prošle godine.

Za početak, Marc Marquez nije 100% fizički spreman, nakon što je prošle jeseni bio podvrgnut još jednoj operaciji ramena. Osim toga, konkurencija bi mu trebala biti žešća, jer je njegov brat Alex, kako i priliči viceprvaku, prvi put dobio Ducatijev motocikl najnovijih specifikacija. A i Marcov timski kolega Pecco Bagnaia tvrdi da na novom motociklu ima puno bolji osjećaj za prednji kraj, što bi možda moglo značiti da je konačno riješio svoj glavni problem, koji ga je kočio prošle sezone.

I ne prijete Marcu Marquezu samo iz Ducatija, nego i iz Aprilije, a to posebno vrijedi za Marca Bezzecchija, koji je pobjeđivao i prošle sezone, te je nedavno bio brz tijekom zimskih testiranja, na sad očito još konkurentnijem motociklu. Napredovao je i KTM-ov RC16, kojeg je lakše voziti na nož, pa iako se Pedro Acosta neće moći boriti za titulu svjetskog prvaka, mogao bi konačno dobaciti do prve pobjede.

Honda je napredovala u sličnoj mjeri, ali dojam je da im još uvijek nešto malo nedostaje, ponajprije po pitanju držanja stražnje gume. Na stazama koje im odgovaraju mogli bi dobaciti do kojeg podija, ali bilo bi veliko iznenađenje da pobjede na suhom asfaltu. Svakako su u uzlaznoj putanji, što se ne bi moglo reći za Yamahu. Njihov prvi motocikl s V4 agregatom jednostavno nije dovoljno snažan i brz na ravnicama, a tu su i brojni drugi problemi koje će rješavati u hodu. Quartararo uvijek može iznenaditi, posebno na kvalifikacijama, ali trenutno su mu šanse male po tom pitanju. Biti će zanimljivo na novom M1 motociklu pratiti i Topraka Razgatlioglua, koji se prilično sporo privikava na MotoGP.

I prije nego je krenula prvom utrkom u Tajlandu (treninzi kreću u noći s četvrtak na petak po hrvatskom vremenu), nova MotoGP sezona se može smatrati povijesnom. Naime, ovo je posljednja prilika da se u akciji vide MotoGP strojevi od 1.000 ccm i više od 300 KS, jer će ih 2027. zamijeniti motocikli od 850 ccm, s manjim aero krilcima i bez sustava za spuštanje stražnjeg kraja. Prema nekim najavama, ti će motocikli biti i do 2,5 sekunde sporiji po krugu. Osim toga, ovo je posljednja sezona u kojoj ćemo gledati MotoGP motocikle u Phillip Islandu, možda i najboljoj stazi na svijetu. Umjesto na tom iznimno brzom krugu, od 2027. će se voziti gradska utrka u Adealideu. Kad je 2026. u pitanju, iz kalendara je ispala Argentina, ali je na to mjesto ubačen Brazil, gdje će se voziti druga utrka sezone.

KALENDAR 2026

27.02-01.03 Buriram - VN Tajlanda
20.03.-22.03 Gioania - VN Brazila
27.03.-29.03 COTA - VN Amerika
10.04.-12.04. Losail - VN Katara
24.04.-26.04. Jerez - VN Španjolske
08.05.-10.05. Le Mans - VN Francuske
15.05.-07.05. Barcelona - VN Katalonije
29.05.-31.05. Mugello - VN Italije
05.06.-07.06. Balaton Park - VN Mađarske
19.06.-21.06. Brno - VN Češke
26.06.-28.06. Assen - VN Nizozemske
10.07.-12.07. Sachsenring - VN Njemačke
07.08.-09.08. Silverstone - VN V. Britanije
28.08.-30.08. Aragon - VN Aragona
11.09.-13.09. Misano - VN San Marina
18.09.-20.09 Red Bull Ring - VN Austrije
02.10.-04.10. Motegi - VN Japana
09.10.-11.10. Mandalika - VN Indonezije
23.10.-25.10. Phillip Island - VN Australije
30.10.-01.11. Sepang - VN Malezije
13.11-15.11. Portimao - VN Portugala
20.11.-22.11. Valencija - VN Valencije

Umjesto na brzom i sjajnom Phillip Islandu, VN Australije će se od 2027. voziti gradskim ulicama Adelaidea.

Šuškalo se o tome i prije, pa nije baš grom iz vedra neba, ali nije ni jako daleko od toga. Svakako gotovo šokatno djeluje vijest da će se MotoGP utrke za VN Australije voziti gradskim ulicama. S time da se prije spominjao Melbourne, ali je umjesto toga pao dogovor s Adelaideom. Ruta trebala voditi isim onim gradskim ulicama kojima su se od 1985. do 1995. vozile utrke Formule 1.

Ostaje za vidjeti kako će postići da sigurnost natjecatelja bude na visokoj razini, ali je za pretpostaviti da će staza biti spora, jer su tom slučaju dostatne i manje izletne zone. Potvrđuju to i objavljeni podaci prema kojima će ta gradska staza biti dugačka samo 4.195 metara, a imati čak 18 zavoja. Ipak, trebalo bi biti mjesta i za barem jednu dugačku ravnicu, jer su najavili da će maksimalna brzina biti preko 340 km/h.

Prva MotoGP utrka u Adelaideu voziti će se u studenom 2027., a potpisani ugovor traje do 2032. Iako će gradska utrka sigurno predstavljati nešto posebno, ogormna je šteta što će zbog toga iz programa ispasti Phillip Island, kao možda i najatraktivnija staza u MotoGP kalendaru, utisnuta u prirodu. Svojom velikom prosječnom brzinom i fluidnom konfiguracijom, kao i scenografijom, Phillip Island bi praktično po svemu trebao predstavljati suštu suprotnost budućoj gradskoj stazi u Adelaideu.

U neobičnoj ceremoniji u Sepangu, Marco Bezzecchi je doslovno rekao „Da“ Apriliji za 2027. i 2028.

Nije da im se baš tako žurilo, jer Albarosa, kako Bezzecchi zove svoju Apriliju RS-GP, zasigurno nije trudna, a uz to su se već i dosadašnjim ugovorom zakleli na vjernost za cijelu 2026. Svejedno, Marco Bezzecchi i Aprilia su već sad produžili suradnju za 2027. i 2028. I to su obznanili svijetu na taj doista neobičan način, čak i pomalo bizaran, „vjenčanjem“ Marca i Aprilije RS-GP u Sepangu, uoči tamošnjih testiranja za novu sezonu. Aprilia RS-GP je samo za tu prigodu bila u bijelim karbonskim oplatama, a Marco Bezzechi joj je udijelio poljubac u svečanom crnom kožnom kombinezonu.

I možemo o toj ceremoniji misliti što hoćemo, ali to je prva velika pobjeda momčadi Aprilije i prije nego je sezona započela. Jer za Bezzecchija je sigurno porasla i potražnja i ponuda nakon što je 2025., u svojoj prvoj sezoni s Aprilijom, dohvatio tri pobjede u GP utrkama, još tri u Sprint utrkama, te je pet puta startao s „pole positiona“, završivši sezonu kao treći u ukupnom poretku, iza nedodirljive braće Marquez.

Pritom ta objava i nije iznenađenje, jer je Apriliji bio prioritet potpisati produžetak suradnje s Bezzecchijem. Isto se ne bi moglo reći i za Jorgea Martina, za kojeg će službeno reći da ga žele zadržati, ali realno je između njih pukla ljubav još u ranoj fazi prošle sezone, kad je tad ozlijeđeni Martin želio ranije raskinuti ugovor s Aprilijom, kako bi ove godine vozio za Hondu. Sad će Španjolac za 2027. vrlo vjerojatno ostati bez mjesta na Apriliji, a lako moguće i na Hondi. Tamo će, po svoj prilici, završiti Quartararo, a onda je Martin glavni favorit da ga naslijedi na Yamahi, koja sigurno nije njegov prvi odabir. U redove Aprilije bi za 2027., na mjesto Martina, mogao doći Bagnaia, kojeg će iz tvorničke momčadi Ducatija vjerojatno izgurati Acosta, s time da realne šanse za takav transfer ima i Enea Bastitanini, koji nije nimalo sretan za upravljačem Tech3 KTM-a.

Honda je 2025. obranila čast i time izgubila dio koncesija za 2026. No, je li to uopće problem?

U protekle dvije godine je sve bila stacionarno. Ducati je bio jedini u najrestriktivnijem razredu A, u kojem koncesija, zapravo, i nema, Aprilia i KTM su bili u C razredu, a japanske marke Honda i Yamaha u posljednjem D razredu koncesija, što im je, praktično, omogućavalo i razvoj i testiranje motocikala bez većih ograničenja. Za 2026. se taj ustaljeni poredak mijenja, jer je zbog boljih rezultata u 2025. Honda pomaknuta iz D u C razred koncesija.

U razredu C su one marke koje su zadnjih godinu dana skupile između 35 i 60% od maksimalno mogućih bodova u konkurenciji konstruktora. A Honda je taman dodirnula tih 35%. Štoviše, da je Marini, kao u toj utrci najbolje plasirani vozač Honde, na zatvaranju sezone u Valenciji bio 8., Honda bi bila na 34,89%, odnosno malo ispred praga od 35%. Ali Marini je završio baš kao 7. i tako je Honda završila sezonu s 35,01% od maksimalno mogućeg zbroja konstruktorskih bodova. Pa, iako taj napredak u razred više znači da će u 2026. imati manje povlastica u razvoju i testiranju motocikla, u Hondi su svejedno proslavili to što se konačno miču iz „magareće klupe“. Time su obranili čast, a istovremeno neće previše toga izgubiti u idućoj sezoni.

Naime, glavna prednost D razreda, u kojem i dalje ostaje Yamaha, je mogućnost razvijanja pogonskog agregata tijekom sezone. Međutim, za Hondu zabrana razvoja agregata stupa na snagu tek od prve utrke iduće sezone, što znači da još stignu pripremiti novi agregat za 2026., za razliku od Ducatija, Aprilije i KTM-a. Štoviše, oni su razvoj agregata morali zamrznuti još na početku 2025, što znači da će koristiti iste V4 strojeve s kojima su nastupali prošle sezone. Osim toga, kako 2027. stupaju na snagu nova pravila, s agregatima zapremine smanjene s 1.000 na 850 ccm, tako Honda, sve i da smije, ne bi još dugo razvijala postojeći V4 stroj. Od proljeća, najkasnije ljeta, svi će se proizvođači ionako sasvim prebaciti na razvijanje potpuno novih motocikala za 2027.

Za Hondu ne bi trebao biti preveliki problem ni to što će umjesto 10 moći koristiti 8 agregata tijekom 2026., kao ni to što nakon prve utrke sezone mogu samo jednom mijenjati aerodinamiku, a ne dva puta, kao dosad. Zapravo su puno veće restrikcija vezane uz testiranje, jer više ne mogu imati privatna testiranja na bilo kojoj stazi, nego moraju nominirati tri staze, na kojima ne mogu više testirati stalni MotoGP vozači, nego samo testni vozači. Uz to, tijekom godine mogu na testiranjima potrošiti 220 guma umjesto 260. Ali zadržavaju pravo za šest „wildcard“ nastupa tijekom sezone, pa mogu i na taj način kompenzirati klasična testiranja. To više što Honda ima i doista respektabilan testni tim, u kojem su dojučerašnji MotoGP vozači Aleix Espargaro i Takaaki Nakagami, plus starosjedioc Stefan Bradl.

Sve u svemu, s obzirom da skroz do kraja ove zime još mogu razvijati postojeći V4 agregat, te da će se od ljeta ionako u potpunosti posvetiti razvoju novog motocikla od 850 ccm, prelazak iz magareće klupe, odnosno D razreda koncesija u C razred, im svakako služi na čast, a ne košta ih skoro ništa. S time da smo već sad sasvim sigurni kako će za 2027. dodatno napredovati u B razred, ne zato što mislimo da će Honda toliko poboljšati svoje rezultate da se popne iznad granice od 60%, već zbog toga što će za tu 2027. svi proizvođači biti premješteni u taj B razred, kako bi imali iste uvjete u prvoj sezoni s potpuno novim motociklima od 850 ccm.

Usprkos mirovanju i imobilizaciji, ozljeda desnog ramena nije zacjeljivala, pa je Marc Marquez završio na operacijskom stolu.

Isti onaj medicinski tim koji je sedam dana ranije preporučio Marcu Marquezu konzervativno liječenje, bez operacije, promijenio je mišljenje nakon što je kontrolni pregled pokazao da se napukla kost i ligamenti u međuvremenu nisu dovoljni stabilizirali. Nema nikakvih informacija hoće li zbog toga oporavak trajati duže ili kraće.

Sasvim očekivano, Ducatijev testni vozač Michele Pirro će mijenjati ozlijeđenog Marqueza, no zanimljivo je da su ga nominirali samo za utrku u Australiji, ne i za onu u Maleziji, koja je samo tjedan dana kasnije. To uopće ne znači da očekuju kako bi se Marquez do Malezije mogao oporaviti, nego si time samo otvaraju dodatne mogućnosti.

Recimo, u Maleziji bi Marqueza mogao mijenjati Nicolo Bulega koji je još uvijek, teoretski, u borbi za naslov Superbike prvaka. Doduše, to bi za Bulegu bio treći uzastopni natjecateljski vikend, ali i prilika da se bolja upozna s MotoGP motociklom. Već je ranije objavljeno da će tijekom 2026. nekoliko puta testirati Ducatijev MotoGP motocikl za 2027. (kad stupaju na snagu nova pravila), a postoji i realna mogućnost da Bulega te 2027. postane stalni član u nekoj od satelitskih momčadi.

Sigurno će propustiti iduće dvije utrke, a samo se činilo da ozljeda ramena nije toliko ozbiljna da bi tražila operaciju.

P.S. Nakon sedam dana mirovanja, liječnici su zaključili da se otljeda u međuvremenu nije stabilizirala, pa su svejedno obavili operaciju na desnom ramenu. U nastavku prenosimo originalno objavljeni tekst: 

Kao i dan ranije u Sprint utrci, Marco Bezzecchi je loše krenuo s prve startne pozicije, te se odmah dao u pretjecanja i nadoknađivanje izgubljenog. U tome je pretjerao te je već u prvom krugu utrke za VN Indonezije zakačio rep motocikla novo okrunjenog MotoGP prvaka Marca Marqueza, nakon čega su obojica pali pri velikoj brzini. Bezzecchi je prošao bez lomova, dok je Marquez ozlijedio desno rame, koje je od ranije problematično.

Marc Marquez je odmah odletio u Madrid, ne pregled kod svog liječničkog tima, i oni su utvrdili da nova ozljeda nema nikakve veze s onim prethodnima. Pritom su ozlijeđeni ligamenti ramena, a tu je i prijelom na samom kraju ključne kosti, ali bez značajnijeg pomaka, pa su procijenili da operacija nije potrebna. Imobilizacija ruke i odmor bi s vremenom trebali riješiti problem. Sigurno je da Marquez propušta utrke u Australiji i Maleziji, a iako bi se on sam želio vratiti prije kraja sezone, to ovisi o tijeku oporavka i tvrdi da (ovaj put) neće žuriti. Sve što je mogao, već je ionako osvojio.

SBK iduće godine gubi Topraka Razgatlioglua, ali će biti bogatiji za tri vozača iz MotoGP „paddocka“, koji zajedno imaju 25 GP pobjeda.

Topraka će biti nemoguće nadomjestiti, i u cijelom SBK prvenstvu i u BMW garaži, ali zato će u suprotnom smjeru krenuti dva MotoGP vozača i jedan iz klase Moto2, s time da i on ima nešto iskustva s MotoGP-om. A sve to je i službeno objavljeno gotovo istovremeno, dva dana nakon MotoGP vikenda u japanskom Motegiju i SBK vikenda u Aragonu.

Iako je mogao odabrati i Superbike Yamahu, Portugalac Miguel Oliviera je potpisao ugovor s BMW-om, gdje će dijeliti garažu s već ranije potvrđenim Petruccijem. Inače, Oliviera ima 17 GP pobjeda, od čega njih 5 otpada na klasu MotoGP i sve su ostvarene s KTM-om, od 2019. do 2022. godine. Nakon toga je dvije godine bio za upravljačem satelitske Aprilije, a trenutno vozi za momčad Pramac Yamaha. Kako baš u tu momčad iduće godine dolazi Razgatlioglu, ispada da su Portugalac i Turčin jednostavno zamijenili mjesta.

S Olivierom i Petruccijem, BMW ima potpuno nove Superbike vozače za 2026., a isto vrijedi i za tvorničku momčad Honde. Već se od ranije zna da s Lecuonom i Viergeom neće nastaviti suradnju, a sad je i službeno potvrđeno da su ugovor s Hondom potpisali Britanac Jake Dixon, koji je skupio 6 pobjeda u klasi Moto2, i Tajlanđanin Somkait Chantra, koji ima dvije Moto2 pobjede. Iako je Chantra prošlu Moto2 sezonu završio na tek 12. mjestu, svejedno je 2025. napredovao na mjesto Nakagamija u MotoGP momčad LCR Honda. Dosad je skupio samo 2 boda i zato bi ga iduće godine trebao zamijeniti Brazilac Moreira, ali je Chantra, kao Tajlanđanin, ipak previše važan Hondi, tako da mu pružaju priliku za iskupljenje u Superbike prvenstvu.

I Dixon ima nešto iskustva iz kraljevske klase, jer je 2021. vozio dvije MotoGP utrke kao zamjena u momčadi Petronas Yamaha, a prije svega toga je bio viceprvak u britanskom Superbike prvenstvu. Zanimljivo je da su i Iker Lecuona i Xavi Vierge sa sličnim Moto2 i MotoGP referencama došli u Hondinu Superbike momčad 2022. godine, ali odonda su skupili samo nekoliko podija. Svejedno su se dobro snašli za 2026., pa će tako Lecuona biti na tvorničkom Ducatiju, a Vierge na tvorničkoj Yamahi.

Marc Marquez je u Japanu došao do sedme MotoGP titule, devete ukupno, i tako stigao Rossija. Iduće godine bi ga mogao prestići, i to ne samo po broju naslova.

Tko je najveći vozač svih vremena? To nezahvalno pitanje se postavlja samo po sebi, posebno sad kad je Marc Marquez došao do svoje 9 titule, prve od 2019. godine. Čekao ju je 2.185 dana, te u međuvremenu skupio čak 5 operacija i 108 padova.

Po tragu kojeg je globalno ostavio za sebe, vjerojatno je ipak najveći Valentino Rossi. Što ne znači nužno da je i najbolji vozač svih vremena. Uostalom, kako ga usporediti s Agostinijem, koji je postavio rekorde u nekom sasvim drugom vremenu, a kada smo već kod tog subjektivnog dojma, zašto u raspravu ne bi ubacili Hailwooda, Stonera, Raineyja, Doohana…? Ili najboljim vozačem svih vremena treba jednostavno proglasiti Marca Marqueza? Uostalom, i statistika mu sve više ide u prilog.

Iako se takvo što još donedavno činilo nemogućim, posebno tamo od početka 2020. do kraja 2023., kad se mučio s ozljedama, operacijama i nekonkurentnom Hondom, Marc Marquez je sad na dobrom putu da izjednači apsolutne rekorde. Za ovu prigodu smo uzeli samo one rekorde koje drže Agostini i Rossi, a koje bi Marc Marquez mogao dostići i/ili oboriti već u idućoj sezoni ili dvije. Slučajno ili ne, riječ je o rekordima u baš onim najvažnijim kategorijama

GP titule (sve klase)

1. Giacomo Agostini – 15
2. Angel Nieto – 13
3. Mike Hailwood – 9
= Valentino Rossi - 9
= Marc Marquez – 9

Kad su u pitanju titule u svim klasama, to je jedini Agostinijev rekord za kojeg možemo biti poprilično sigurni da ga Marquez neće dostići. Neće vjerojatno ni Angela Nieta na drugom mjestu, ali Marc Marquez bi iduće sezone, ako obrani titulu, s tim 10. naslovom prvaka preskočio Rossija, kao i Hailwooda, s kojima je u ovom trenutku izjednačen.

MotoGP / GP 500 titule

1. Giacomo Agostini – 8
2. Valentino Rossi – 7
= Marc Marquez – 7

U Dorni od prije koji tjedan forsiraju da se potpuno zanemare slabe kategorije i uzimaju samo titule u kraljevskim klasama 500 i MotoGP. Tako postavljaju narativ za iduću sezonu, u kojoj bi se Marquez trebao boriti i za osmu MotoGP titulu, te tako ostaviti iza sebe Rossija i još usput izjednačiti rekord Agostinija. A ako mu tu uspije, onda bi ga 2027. mogao i prestići, te ostati sam na vrhu.

GP pobjede (sve klase)

1. Giacomo Agostini – 122
2. Valentino Rossi – 115
3. Marc Marquez – 99

U 17 nedjeljnih utrka ove sezone, Marc Marquez je odnio 11 pobjeda. Ona sljedeća pobjeda će mu biti jubilarna stota u svim kategorijama, a za pretpostaviti je da će do kraja ove sezone i prebaciti tu okruglu brojku, te se tako još malo približiti Rossiju. Istina, Talijan ima značajnu prednost od 16 pobjeda, ali nastavi li Marc Marquez biti ovako uvjerljiv, teoretski bi svog najvećeg neprijatelja mogao dohvatiti do kraja iduće sezone. A onda bi, tijekom 2027. mogao sustići i činilo se nedodirljivog Agostinija. No to je već priča na dugom štapu, jer tek treba vidjeti da li će 2027. Marquez uopće voziti, i hoće li, s novim pravilima i novim gumama, Ducatijev motocikl biti baš ovako dominantan kao što je danas. Ako Marquez tad uopće bude na Ducatiju.

MotoGP / GP 500 pobjede

1. Valentino Rossi - 89
2. Marc Marquez - 73
3. Giacomo Agostini - 68

Kad su pobjede u kraljevskoj klasi u pitanju, tu je Marquez već prestigao Agostinija, te još drži samo Rossija na nišanu. A kako njih dvojica imaju isti broj pobjeda u dvije slabije klase, tako je Rossi i tu u prednosti od 16 pobjeda. Ako, primjerice, Marquez u preostalih 5 utrka ove sezone pobijedi još dva do tri puta, i bude barem jednako uspješan iduće sezone, taj rekord bi mogao pasti.

Podiji (sve klase)
1. Valentino Rossi – 234
2. Marc Marquez – 165
3. Giacomo Agostini - 159

Ova je kategorija najmanje cijenjena od nabrojanih, jer stajati na podiju često znači svejedno izgubiti, a to ovakve vozačke veličine najviše mrze. Uz to, Rossi tu ima prednost od 69 podija, tako da bi ga po tom kriteriju Španjolac naizgled teško mogao sustići. Osim ako trenutno 32-godišnji Marquez ne produži svoju karijeru u drugu polovicu 30-ih, ili je čak rastegne do ranih 40-ih, kao što je to učinio Rossi.