Motosport

Uz „downforce“, ima i „ground effect“, kao i neutral ispod prve brzine, te apsolutno sulude performanse.

R verzija Panigalea V4 postoji prvenstveno da bi Ducati imao što bolji motocikl za Superbike prvenstvo, a tek onda je tu i želja da se zadovolji i oni najzahtjevnije kupce, koji su to zadovoljstvo spremni skupo platiti. S time da je najnoviji i najbrži Ducatijev projektil nastao na bazi prije godinu dana predstavljene nove generacije modela Panigale V4 i V4 S, što ujedno znači da je ovo prvi Panigale R koji nema jednoruku stražnju vilicu. Ali to mu je lako oprostiti kad vidite što sve ima.

Za početak, tu je samo za tu verziju konstruiran Desmosedici Stradale R agregat od 998 ccm, koji isporučuje 218 KS pri 15.500 o/min. Dostatno za maksimalnu brzinu od 318,4 km/h, što se povećava na čak 330,6 km/h ako se ugradi natjecateljski ispušni sustav, s kojim vrhunac raste na 235 KS, odnosno 239 KS ako se koristi posebno ulje.

Panigale V4 R ima i poseban mjenjač, kod kojeg je neutral smješten ispod prve brzine i zaključan, tako da u njega ne možete ubaciti slučajno. Iako mjenjač nije isti, to je rješenje kakvo se koristi u MotoGP prvenstvu, a na istom tragu su sad još veća aero krilca, kao i usisnici s donje bočne strane oplata. Zahvaljujući baš njima, ovaj Panigale je prvi serijski model koji stvara „ground effect“, odnosno podtlak ispod motocikla kad je on u dubokom nagibu, omogućujući tako još veće brzine prolaska kroz zavoj. Jasno, tu su i najmodernija elektronska pomagala, koja će vam itekako dobro doći na ovako sumanuto snažnom i suludo brzom motociklu.

Ni prelazak na Ducati električne motocikle nije uspio podići popularnost ove kategorije, tako da je ova sezona, barem kroz neko vrijeme, posljednja za MotoE prvenstvo.

MotoE prvenstvo startalo je 2019. godine, s modificiranim serijskim motociklima talijanske marke Energica. 2023. godine klasu preuzima Ducati sa svojim električnim prototipom V21L, a s dotadašnjeg statusa MotoE kupa, sve je dignuto na razinu Svjetskog prvenstva. Očekivalo se da bi to moglo povećati popularnost ovog natjecanja, ali to se očito nije dogodilo. A i kroz tih 7 sezona se tržište električnih motocikala nije promijenilo nabolje. Štoviše, brojni su proizvođači električnih motocikala u međuvremenu propali, pa je tako i spomenuta Energica otišla u bankrot.

Iako tvrde da je ideja samo zamrznuta, do nekih drugačijih vremena, iz MotoGP-a poručuju da su ionako našli zamjensko rješenje, kroz prelazak na sintetički benzin, odnosno onaj koji nije baziran na fosilnim gorivima. Trenutno u rezervoaru MotoGP motocikla mora biti barem 40% takvog goriva, a 2027. će to biti podignuto na 100%. Kad su pak popratne utrke u pitanju, već je ranije objavljeno da će se tijekom 2026. voziti Harley-Davidson Bagger kup, koji će debitirati tijekom MotoGP vikenda u Teksasu, a potom će gostovati i na pet europskih postaja.

 U Andaluziji smo testirali najsnažniji naked svih vremena, odnosno novi Ducati Streetfighter V4, i to u još naprednijoj verziji S.

Video s tog testiranja možete pogledati OVDJE.

Pozvani ste da 5. travnja na off-roadu isprobate Desert X modele, a po cesti i novu Multistradu V2.

Ovo je već druga Tricolore verzija Panigalea V4 u posljednjih nekoliko mjeseci, ali potražnja je očito takva da ste odavno zakasnili s kupnjom.

Ducati je početkom prosinca 2024. predstavio Panigale V4 S Tricolore, iz serije od tisuću komada, a sad je već osvanuo i Tricolore Italia. Oba u seriji imaju suhu spojku, naplatke od karbona, koji za nepuni kilogram smanjuju rotacijske mase, te Brembo T-Drive prednje diskove. S time da kod verzije Italia ti diskovi promjera 338,5 mm dolaze s GP4 Sport Production kliještima, što je prvi takav slučaj na serijskom motociklu.

Posebna Azzurro kombinacija boja pak je kopija one s Ducatijevog MotoGP motocikla, s kojim je Bagnaia prošle godine pobijedio u Mugellu. Tricolore Italia će nastati u ograničenoj seriji od 163 komada, a svi su već unaprijed bili rezervirani. Za utjehu, taj poseban model ionako ima sasvim standardnih 188 kg (bez goriva) i 216 KS pri 11.250 o/min.

I XDiavel je zaživio u varijanti s V4 agregatom te je kao takav potpuno drugačiji od prethodnika, a sličan standardnom Diavelu V4.

Novi XDiavel V4 kombinira performanse V4 agregata s „cruiser“ položajem vozača, a po ovom potonjem se, zahvaljujući naprijed pomaknutim osloncima za noge, vjerojatno i najviše razlikuje od standardnog Diavela V4. Istovremeno, riječ je o popuno novom motociklu u odnosu na dosadašnji XDiavel 1260 s V2 agregatom, od kojeg se razlikuje i po završnom prijenosu lancem, a ne remenom.

Umjesto nekadašnjeg čeličnog okvira, XDiavel ima aluminijski monocoque, a tu je i nova jednoruka stražnja vilica, s kojom je hod kotača povećan za 25 mm. To doprinosi i povećanju udobnosti, baš kao što je to slučaj i sa širokim te debljim sjedalom. Isto vrijedi i za sjedalo suvozača, kojem je na raspolaganju i rukohvat. Težina XDiavela V4 je 229 kg, bez goriva, što je ušteda od 6 kg u usporedbi s XDiavelom 1260.

V4 agregat od 1.158 ccm ima radilicu koja se okreće unatrag, kao na MotoGP motociklu, a kod stajanja na mjestu i spore vožnje isključuje se rad dva stražnja cilindra. Tad se čuje i dublji zvuk s nižim frekvencijama, da bi, s uključivanjem sva 4 cilindra, frekvencije postale više. S deklariranih 168 KS pri 10.750 o/min, XDiavel V4 je za 10 KS moćniji od svog prethodnika, te izjednačen s Diavelom V4. S njim dijeli i siluetu, kao i ekstremnu dimenziju stražnje gume od 240/45-17, s time da je ukupni dizajn ipak drugačiji u skoro svakom detalju. U seriji dolaze Brembo Stylema radijalna kliješta, TFT instrumenti i napredna elektronska pomagala, a više o svemu moći ćete pročitati u tiskanom izdanju Moto Pulsa.

Sportske tisućice ulaze u 2025. snažnije nego ikad, a uz to još lakše i naprednije te sa sve većim aero krilcima.

Superbike modeli iz klase 1000 su na vrhuncu popularnosti bile prije nekih 2 desetljeća, no i dalje su stvar prestiža za pojedine proizvođače, a uz to su i taman dovoljno tražena roba da se nastavi nesmiljeni razvoj. Skupili smo pet superbike noviteta za 2025. i poredali ih po abecednom redu.

Aprilia RSV4 (Factory) -220 KS / 204 kg

S obzirom da V4 agregat ima 1.099 ccm, Aprilia malo „vara“ na zapremini, ali to ne mijenja na stvari da je za 2025. maksimum skočio sa 217 na 220 KS, što RSV4 čini najsnažnijim sportskim motociklom na tržištu. Novi dizajn uključuje i krilca na nosu, a dorađene su ionako impresivne kočnice, kao i APRC elektronska pomagala, koja pokušavaju predvidjeti što će se dogoditi.

Bimota KB998 Rimini – 200 KS / 195 kg (bez goriva)

Kawasaki je, kao polovični vlasnik Bimote, odlučio egzotičnu talijansku marku vratiti u Superbike prvenstvo. Da bi to bilo moguće, morali su osmisliti serijski model koji četverocilindrični agregat iz Ninje ZX-10RR udomljuje u novom čelično-aluminijskom okviru. Prva testiranja pokazuju da je KB998 Rimini iznenađujuće brz.

BMW M 1000 RR – 218 KS / 194 kg

Razgatlioglu je iskoristio M 1000 RR da dođe do druge titule svjetskog prvaka, a za obranu naslova bi mogao imati još bolju osnovu jer je BMW za 2025. doradio serijski model. Potencijali su skočili s 212 na 218 KS, što je dovoljno za maksimum od 314 km/h. Dorađen je i okvir kao i aero paket, a uznapredovala su i elektronska pomagala. Ako vam se 218 KS čini previše, BMW nudi i obnovljeni S 1000 RR sa „samo“ 210 KS.

Ducati Panigale V4 S – 216 KS / 187 kg (bez goriva)

Dizajn je novi i 4% aerodinamičniji, okvir je lakši i fleksibilniji, a umjesto jednoruke tu je sad dvostrana (i lakša) stražnja vilica. Ukupno se uštedjelo 2 kg, ali se zato nije štedjelo na cijeni. Pa ako vam 36.990 eura, koliko se traži za S verziju, iz nekog razloga djeluje previše, moglo bi vas zanimati da se za 30.990 eura nudi osnovni Panigale V4, koji je 4 kg teži i nema poluaktivni ovjes.

QJ Motor 921 RR – 163 KS / 223 kg

U odnosu na europsku konkurenciju je preslab i pretežak, ali QJ Motor SRK 921 RR zaslužuje pažnju jer je riječ o dosad najsnažnijem kineskom sportskom motociklu. Prije koju godinu su surađivali s MV Agustom, od koje su preuzeli taj četverocilindrični agregat od 921 ccm, a isti bi stroj trebao pokretati i već predstavljeni SRK 1000 RR, baziran na konstrukciji MV Aguste F4 RC iz 2015. godine. Navodno se za 2026. s tim modelom čak planiraju uključiti u Superbike prvenstvo.

Ducati je predstavio novu generaciju Streetfightera V4, sad u potpunosti baziranu na Panigaleu V4.

Iako su već imali žestokih nakeda sa superbike genima, što je ponajviše vrijedilo baš za dosadašnji Streetfighter V4, u Ducatiju tvrde da nikad prije veza između motocikala iz te dvije kategorije nije bila tako bliska kao u slučaju novog Panigale V4 i također novog Streetfightera V4. U osnovi, razlika je tome što Streetfighter V4 ima drugačije i bitno reducirane oplate te viši i širi upravljač. Sve ostalo je praktično isto.

To svakako vrijedi i za Desmosedici Stradale V4 agregat od 1.103 ccm koji, istina, kod Streetfightera V4 ima 2 KS manje, ali to je samo zbog razlike u usisu. A i s tih je 214 KS pri 13.500 o/min za 6 KS moćniji od dosadašnjeg Streetfightera V4, te uz to za 4 KS nadmašuje BMW M 1000 R.

Streetfighter V4 od Panigalea V4 preuzima novi i još lakši aluminijski okvir, kao i stražnju vilicu, koja više nije jednoruka, ali je zato lakša i optimizirane čvrstoće, te uvelike pridonosi ukupnom smanjenju težine motocikla za 4 kg. Istovremeno, Streetfighter V4 ima nova aero krilca s kojima se potisak prema dolje povećava s dosadašnjih 28 na aktualnih 45 kg pri brzini od 270 km/h. U paketu s tim aero dodatkom dolazi i novi dizajn, koji nije bitno drugačiji, ali je dorađen u odnosu na prethodnika.

Nova su i Brembo Hypure kočiona kliješta, koja Streetfighter također preuzima od Panigalea, baš kao i najnaprednija elektronska pomagala, koja predviđaju što bi se moglo dogoditi u idućem trenutku, pa tako mogu još brže reagirati. Osnovni Streetfighter V4 teži 191 kg bez goriva i dolazi sa Showa BPF prednjom vilicom, dok Sachs isporučuje monoamortizer te amortizer upravljača. Streetfighter V4 S je dodatna 2 kg lakši, na ime Li-ion baterije i kovanih naplataka, a bogatiji je i za Öhlins poluaktivni ovjes.