Motosport

Slinimo kao dojenče koje je ugledalo bradavicu. Scrambler Hailwood je dosad najj....... izdanje Ducatijevog bestselera.

Četiri su stvari koje treba znati prije nego se do ušiju zaljubite u Scrambler Hailwood. Prvo; ovaj model sklapa Ducatijeva podružnica u Tajlandu, ali se prodaje diljem svijeta. Drugo; iako se prodaje diljem svijeta, Scrambler Hailwood će se proizvesti u samo 58 primjeraka. Treće; iako se sklapa u Tajlandu, koštat će vas barem dvostruko više od standardnog Scramblera. I to bez dostave. Četvrto, iako košta dvostruko više od standardnog Scramblera. polovica ih je u trenutku dok ovo pišemo već rezervirana.

No, ne dajte se obeshrabriti, za ovakvu ljepotu se isplati potruditi. Dakle, priča je krenula sa standardnim Ducati Scramblerom u osnovnoj izvedbi Icon, koji je obojen u skladu s crveno-zelenim Ducatijem 900 SS s kojim se legendarni Mike Hailwood 1978. vratio u natjecateljski život pobjedom na TT Isle of Manu.

U skladu s time, naplatci su obojeni u prekrasnu zlatnu nijansu, a motocikl je ukrašen i malom prednjom maskicom i retrovizorima iz Ducatijevog kataloga dodatne opreme, te nižim upravljačem i ručkama od Panigalea. A to je samo prednji dio motocikla.

Stražnji kraj rese solo sjedalo i potpuno nove plastične oplate, koje također trebaju pobuditi asocijacije na 900 SS, a dok s desne strane pogled plijeni Termignoni ispušni sustav dvostrukim završecima, s lijeve strane je pridodan Öhlins monoamortizer. Umjesto nešto grubljih standardnih pneumatika, na oba kraja su montirane Pirelli Anglel GT gume kako bi se dotukla i posljednja poveznica na scrambler motocikle.

Ah da, i okvir je prebojan u crveno, pokazivači smjera su svedeni na najmanju moguću mjeru, dok se na repu nalazi pločica s rednim brojem proizvedenog primjerka. A zašto baš 58 komada? Pa, točno je toliko godina prošlo otkad je legendarni Mike Hailwood došao u prvi kontakt s Ducatijem. U redu, simbolika baš i nije neka, ali barem ostavlja prostor da se po istoj logici, recimo, iduće godine proizvede 59 primjeraka, pa 60... I sve bi ih prodali.

Uglavnom, požderi se Scrambler Italia Independent! Dosad najljepša izvedba talijanskog bestselera dolazi iz dalekog Tajlanda. Dobro, inače s možda i nije najpametnije na prvi pogled zaljubiti u neku egzotičnu tajlandsku „ljepoticu“, no Scrambler Hailwood sigurno nema adamovu jabučicu.

Novi Desmosedici je evolucija prošlogodišnjeg modela, može li s njime Ducati konačno dohvatiti MotoGP pobjedu?

Ducati je u svojoj centrali u Borgo Panigaleu predstavio novi tvornički Desmosedici, koji će na stazama naslijediti Desmosedici GP15, ali se službeno ne zove Desmosedici GP16, nego samo Desmosedici GP. Stvar je u tome da već „sedici“ u Desmosedici znači 16, no to je u cijeloj priči najmanje važno.

Ma kako se zvao, novi je Ducatijev MotoGP motocikl temeljita evolucija prošlogodišnjeg modela GP15, pri čemu je V4 agregat dodatno razvijen i sinkroniziran s novim generičkim i bitno jednostavnijim paketom elektronike. Pritom bi u prelasku na takvu elementarnija elektronska pomagala Ducati trebao biti u blagoj prednosti nad konkurentima budući su tijekom cijele 2015. imali svoje stručnjake u boksovima momčadi Avintia, koja je koristila stare Ducatijeve motocikle i nastupala po Open pravilima.

Osim toga, temeljito je revidiran i dvogredni aluminijski okvir, koji je, između ostalog, prilagođen i karakteristikama novih guma koje od ove sezone isporučuje Michelin. Izvana su najupečatljiviji dio još istureniji aerodinamični spojleri na prednjoj strani oplata s kojima Desmosedici GP poprima formu „dvokrilca“, a sve kako bi se na trenutno možda i najsnažnijem MotoGP motociklu smanjila tendencija podizanja prednjeg kotača kod izlaska na ravnicu. Desmosedici GP je od njegova prethodnika moguće razlikovati i po još većoj zastupljenosti bijele boje, a tu su i logotipi nekih novih sponzora, među kojima je i Givi.

Vozačka postava ostaje ista, pri čemu je Andrea Dovizioso u drugoj polovici prošle sezone izgubio na brzini i samopouzdanju, pa je neslužbeni status prvog vozača momčadi preuzeo imenjak Iannone. Iako su na testiranjima u Maleziji i Australiji obojica bili u drugom planu, pa čak i daleko iza Barbere na dvije godine starom Desmosediciju, u Ducatiju bi mogli početi letjeti stolci ako prošlogodišnji povratak u sam vrh ove sezone ne okrune i pobjedom.

Posljednji put su došli do pobjede još tamo 2010. godine i to zaslugom Casey Stonera, koji se ove godine vratio u Ducati. Istina, zasad samo kao testni vozač, no ne treba sasvim isključiti scenarij po kojem bi možda baš australski vanzemaljac mogao prekinuti tu dugogodišnju sušu.

Iz Borgo Panigalea poručuju da s momčadi Aruba.it Racing – Ducati kreću po Superbike titulu.

Izgleda da su nakon uspješne prošle sezone, u kojoj im je Chaz Davies donio titulu viceprvaka i u konkurenciji vozača i konstruktora, u Ducatiju poraslu ambicije, pa tako najavljuju pohod na neku od titula. Za pretpostaviti je da će im u obje konkurencije prvotimci Kawasakija predstavljati veliku prepreku, no u međuvremenu je tvornički Panigale R još malo napredovao, posebno u području ovjesa, elektronike i agregata, što je potvrđeno i na zimskim testiranjima.

Osim toga momčad je obogaćena i novim stručnjacima, sve na tragu poboljšane sinergije Superbike i MotoGP momčadi, što je postala svojevrsna mantra od kada je Ducati Corse preuzeo Luigi Dall'Igna.

Vozačka postava ostaje ista. Chaz Davies je prošle godine pokazao da zna pokazati zube i tako postao prvi vozač koji je uspio pobijediti na Panigaleu R, zapravo, učinio je to čak 5 puta. Davide Giugliano tek treba pokazati da nije prebrz za svoje dobro. Prošle sezone je dva puta lomio kralježnjake, no to ga nije obeshrabrilo i čini se da je sasvim spreman za nadolazeći početak sezone u Phillip Islandu.

Ducati GP15 bi u rukama Reddinga i Petruccija mogao prirediti pokoje ugodno iznenađenje. Posebno po kiši.

MotoGP predsezona je pred vratima, odnosno službena testiranja samo što nisu započela, pa tako timovi koji ne traže dodatne sponzorske naljepnice postupno predstavljaju svoje ljudstvo, tehniku i boje za 2016.. Nakon tvorničke momčadi Yamahe, koja je probila led, razotkrila se i satelitska momčad Ducatija, koja ove godine nosi dugačak naziv Octo Pramac Yakhnich.

Iz naziva se vidi da od ove sezone surađuju s ruskom tvrtkom Yakhnich Motosport, koja je 2013. s Lowesom osvojila Supersport prvenstvo, a onda kratko branila i interese MV Aguste, no zanimljivija novost je dolazak Scotta Reddinga. Iako je prošle godine osvojio treće mjesto u kaotičnoj suhoj-kišnoj-suhoj utrci u Misanu, i to nakon što je pao, iza Reddinga su dvije dosta mlake sezone s Hondom, no Britanac tvrdi da Ducati puno više odgovara njegovom stilu vožnje, što su potvrdila i prva postsezonska testiranja. Pritom je Redding iz momčadi izgurao Hernandeza, koji će svejedno nastaviti voziti Ducati, ali u momčadi Aspar.

U timu je ostao Danilo Petrucci, koji je nakon tri mukotrpne sezone u momčadi Ioda, prošle godine osedlao Pramac Ducati i odmah završio kao vrlo dobar deseti u ukupnom poretku, osvojivši pritom i 2. mjesto u Silverstoneu, što je ujedno bio i prvi podij za momčad Pramac još od 2008. godine. Kao i dosad, u momčadi Pramac će koristiti godinu dana stare modele, no GP15 se pokazao osjetno konkurentnijim motociklom od modela GP14, te je za očekivati da će i Petrucci i Redding prirediti koje ugodno iznenađenje. Dobra sezona bi im mogla lako poslužiti i kao odskočna daska za ulazak u tvorničku momčad Ducatija, kao što je to prošle sezone bio slučaj s Iannoneom.

Inače, biti će to 15. sezona za momčad Pramac, koja je 2002. godine započela suradnju s Hondom, a onda od 2005. postala satelitska momčad Ducatija.

Što dobijete kad plećatog XDiavela stavite na lake noge Panigalea? Čudovišan spoj custom i dragster motocikla.

Ducati je za Motor Bike Expo u Veroni pripremio zanimljivi koncept draXter, koji teško da može biti najava nekog konkretnog noviteta, ali je svakako uspjela stilska vježba, kojom se željelo dodatno naglasiti linije i proporcije netom predstavljenog XDiavela i tako ih učiniti još ekstremnijima.

Slika govori više od riječi, pa tako treba dodati tek to da su ovjes i kočnice posuđeni od superbikea Panigalea, dok bi natjecateljski broj trebao probuditi asocijacije na dragster motocikle, ali i zorno podsjetiti na to da Ducati ove godine slavi 90 godina. U tom kontekstu je realno za očekivati kako je draXter samo prvi u nizu slavljeničkih koncepata i prerada.

KTM je prebacio milijardu eura, BMW-u prodaja kontinuirano raste, a Ducati je oborio sve svoje rekorde.

Bila je ovo očito još jedna dobra godina za europske proizvođače. Uz oporavak tržišta EU, koje je u 2015. u segmentu motocikala i skutera preko 50 ccm raslo otprilike 10%, bilježi se i dvoznamenkasti rast globalne prodaje KTM-a, BMW-a i Ducatija, prve tri marke koju se odlučile pohvaliti preliminarnim podacima za 2015.

Tako je KTM prvi put prebacio milijardu eura prometa, što je rast od 18%, dok je prodaja motocikala rasla 14%, zaustavivši se na brojci od 180.801 isporučenih primjeraka. Ovako na prvu, moglo bi se zaključiti da je KTM uvjerljivo najveći europski proizvođač, no, tu treba uzeti u obzir da je u KTM-ovih 181 tisuću ubrojeno i kakvih 20-ak tisuća Husqvarni, ali i malih Duke i RC modela koji se proizvode u Indiji. Iako tako detaljni podaci za 2015. još nisu poznati, na temelju podataka iz 2014. možemo ugrubo pretpostaviti kako je u samom Mattighofenu proizvedeno između 110 i 135 tisuća motocikala.

Istovremeno, BMW je tijekom 2015. prodao 136.953 komada svojih motocikala i skutera, što je rast od 11%. Ako zadrže tu stopu rasta, ne bi im trebao biti problem dostići planiranu godišnju proizvodnju od 200.000 komada do 2020. godine, utoliko više što od 2016. u Indiju započinju proizvodnju jeftinijih modela do 500 ccm. I tijekom 2015. je njihov najprodavaniji model bio R 1200 GS, koji je našao skoro 24 tisuće novih vlasnika, čemu treba pridodati i 18 tisuća modela Adventure. Treći najprodavaniji je R 1200 RT sa skoro 11 tisuća prodanih primjeraka, dok je na visokom četvrtom mjestu superbike S 1000 RR s 9.576 prodanih primjeraka.

S druge strane, Ducati je povećao godišnju prodaju za skoro 10 tisuća komada, odnosno čak 22%, prvenstveno zahvaljujući modelu Scrambler, koji je u prvoj godini prodan u čak 16 tisuća primjeraka, odnosno dvostruko više od Multistrade koja je druga na listi. Po prvi put u povijesti im je uspjelo prebaciti brojku 50 tisuća prodanih motocikala, ili da budemo sasvim konkretni, prodali su 54.800 motocikala, što znači da je Ducati možda postao treća najuspješnija europska moto marka. Naime, otprilike toliko iznosi i godišnja prodaja Triumpha za kojeg još nisu poznati podaci za 2015.

Ducati je predstavio i café-racer izvedbu Scramblera, s niskim upravljačem, visećim retrovizorima i paprenom cijenom.

Kod nas to možda i nije takav slučaj, no Scrambler je u 2015. bio veliki hit i baš je zahvaljujući tom modelu Ducati prvi put u svojoj povijesti prebacio godišnju brojku od 50 tisuća proizvedenih motocikala. Ne čudi s toga što se paleta stalno širi, pa su tako za 2016. predstavili i Scrambler 400, službenog naziva Sixty2, koji bi pristupačnom cijenom trebao privući neke nove kupce. A onda su, na drugom kraju spektra, predstavili i ograničenu seriju Italia Independent, koja bi svojim detaljima i ograničenom proizvodnjom od 1.077 primjeraka trebala privući Ducati sladokusce.

Dakle, verzija Italia Independent nastala je u suradnji s istoimenom talijanskom „lifestyle“ markom, a od ostalih se Scramblera 800 razlikuje po tome što naginje prema café-racer stilu. Istina, Italia Independent nema dvodijelni „clip-on“ upravljač, ali je i ovaj jednodijelni dovoljno nizak za café-racer pozu, utoliko više što iz njegovih krajeva izviru viseći retrovizori. Osim toga, Italia Independent ima i minimalističku maskicu oko prednjeg svjetla.

Izuzmemo li gore spomenute specifične detalje, Italia Independent je gotovo identičan modelu Full Throttle. Ipak, prestižnijem izgledu pridonosi bakrena nijansa koju nalazimo na okviru, naplatcima i bočnim poklopcima spremnika goriva, dok je ostatak motocikla obojen u crno, uključujući tu i potpuno zamračenu izvedbu Termignoni ispušnog sustava. Italia Independent je s traženih skoro 102 tisuće kuna uvjerljivo najskuplji Scrambler u ponudi, a slaba je utjeha to što ga do kraja 2015. možete nabaviti za „samo“ 97.354 kn.

Prepoznat ćete ga po dvostrukom ispušnom sustavu, no najveća promjena je u snažnijem V2 agregatu s dodatnih 9 KS.

Niti je model 899 Panigale bio star, niti mu je nešto nedostajalo, no u Ducatiju su svejedno svoj uvodni sportski model učinili još snažnijim i ekološkim prihvatljivijim. Zbog ovog potonjeg, odnosno zadovoljavanja Euro 4 normi o ispušnim plinovima, 959 Panigale je lako prepoznati po njegovom bočno smještenom dvostrukom ispušnom sustavom. No, to vrijedi samo za europske kupce, dok će na ostalim tržištima, na kojima ne vrijede Euro 4 norme, model 959 biti dostupan s kompaktnim ispušnim sustavom smještenim ispod samog agregata, kao što je to slučaj na ostalim Panigale verzijama.

Osim po ispušnom sustavu, 959 Panigale se od svog prethodnika razlikuje i po široj prednjoj kupoli, no najvažnija promjena se skriva ispod plastičnih oplata. Dorađenom V2 agregatu je povećanjem provrta zapremina porasla sa 898 na 955 ccm, a pritom su i potencijali skočili sa 148 na 157 KS, čime se mali Panigale izdvaja na vrhu međuklase koju čine trocilindrična MV Agusta F3 800 i četverocilindrični Suzuki GSX-R 750. Prije nego na slijepo uložite 135.000 kuna, isprsite se za dodatnih 29 kuna i nabavite aktualno izdanje Moto Pulsa u kojem možete doznati više detalja o novostima koje donosi 959 Panigale.