Motosport

KTM se tek iduće godine vraća u MotoGP, no već su sada bezecirali Smitha za tvorničku momčad.

Iako se to dogodilo neočekivano rano, potpisivanje ugovora između Bradleyja Smitha i KTM-a nije preveliko iznenađenje. Naime, Britanac je već ranije najavio da će iduće godine voziti za tvorničku momčad, a bilo je jasno da će se za vozača njegova kalibra može naći mjesta samo u povratničkom KTM-u, čiji je RC16 u fazi razvoja i prvih testiranja, a navodno se razbacuje s 270 KS.

Bradley Smith je vječita nada, a najveći uspjeh mu je osvajanje titule viceprvaka 2009. godine u klasi 125. Dvije godine kasnije seli u klasu Moto2 i ostvaruje osrednje rezultate, ali 2013. ipak prelazi u MotoGP gdje otada vozi Tech 3 Yamahu, pri čemu je prošle sezone završio kao 6. u ukupnom poretku, kao najbolje plasirani član privatne momčadi. Dakle, KTM je u Smithu prepoznao kombinaciju relativne mladosti (26 godina), solidnog iskustva i pristupačne cijene. A ta se cijena dodatno spustila nakon što je Herve Ponhcaral,vlasnik momčadi Tech 3, navodno rekao Smithu da iduće godine za njega neće biti mjesta, budući Yamaha na tom motociklu želi vidjeti neku novu i bitno mlađu nadu, najvjerojatnije Alexa Rinsa.

Još se ne zna tko će biti drugo ime KTM-ove momčadi, no sve donedavno smo pretpostavljali da je najbliži tom sjedalu Francuz Johann Zarco. Sada su se pojavile glasine kako je Zarco na meti Suzukija, čime su vjerojatno nabubrile nade koje gaji finski veteran Mika Kallio, trenutno u potpunosti posvećen ulozi testnog vozača KTM-a. Ipak, ne treba isključiti mogućnost da u KTM-u na kraju potpišu ugovor i s nekim malo zvučnijim imenom.

Dovizioso, Marquez i Rossi su hvatali njegovu sjenu, a onda je Lorenzo oborio rekord kruga i pobijedio u stilu.

Lorenzo je na najbolji mogući način krenuo u obranu naslova. Istina, nije baš sve išlo po za njegove pobjede uobičajenom scenariju, pa su tako utrku poveli tvornički vozači Ducatija, a i kad se jednom domogao vodstva, Lorenzo nije mogao u svom stilu odjuriti naprijed. No, Iannone je u međuvremenu pao, dok je Dovizioso, kad je izgubio vodstvo, samo jednim okom mogao pratiti Lorenza, budući je istovremeno morao čuvati leđa od nasrtljivog Marqueza.

A ako se i činilo da se situacija malo zakomplicirala 4 kruga prije kraja, kad se Marquez probio ispred Dovizosa i odmah počeo sustizati Lorenza, ta je neizvjesnost trajala samo pola kruga, do trenutka kada je Lorenzo na ploči pročitao da ima tek 7 desetinki sekundi prednosti. Nakon toga je dodao gas i tako tri kruga prije kraja oborio Stonerov rekord staze još iz 2008. godine, razvukavši prednost na sekundu i pol. U zadnjem krugu se Dovizioso s Ducatijem vratio na drugo mjesto, a iako ga je Marquez još jednom pretekao na ulasku u zadnji zavoj, vozač Honde je pritom otišao preduboko i na kraju prošao ciljem kao treći.

Rossi je većinu utrke proveo na četvrtom mjestu, a tako je i završio, prošavši ciljem nepune 2,5 sekunde nakon Lorenza, a s točno desetinkom zaostatka za Marquezom. Pedrosa je bio peti, ali kod njega bilježimo već značajnih 14 sekundi zaostatka, dok je nova zvijezda Vinales sa Suzukijem bio za sekundu sporiji i tako osigurao da među šestoricom najbržih budu 4 različita motocikla.

Moto2 utrka je donijela popriličan kaos i to ne u pozitivnom smislu te riječi. Naime, čak je 9 vozača bilo kažnjeno zbog prebrzog starta, a među njima i skoro svi vozači iz prva dva reda, dakle i oni najveći favoriti kao što su Zarco, Rins, Lowes, Morbidelli, Cortese... No, problem je u tome što nisu svi bili kažnjeni jednako, odnosno većina je dobila kaznu prolaska kroz boks, što je značilo gubitak vremena od nekih 25 sekundi, dok su Morbidelli i Cortese, koji su možda bili i najočitiji u svom prekršaju, kažnjeni tek u samoj završnici utrke kada više nije bilo vremena za prolazak kroz boks, pa im je tako na njihovo vrijeme samo dodano 20 kaznenih sekundi.

Uz to što je to bilo evidentno nepravedno prema ostalim kažnjenicima, problem je i u tome što se Morbidelli do samog kraja borio s Luthijem za pobjedu. Dakle, moglo se lako dogoditi da Luthi padne u toj borbi na nož s vozačem koji mu, zapravo, uopće nije bio konkurent te je nakon kaznenih 20 sekundi završio na 7. mjestu taman ispred Rinsa i Lowesa. Tako je drugo i treće mjesto pripalo Salomu i Corsiju, koji su imali skoro 10 sekundi zaostatka za Luthijem.

Zato je Moto3 utrka ponudila uobičajeni pozitivni kaos nakon kojeg je sedam vozača prošlo ciljem unutar isto toliko desetinki sekunde. Nakon nadmudrivanja i hvatanje zavjetrine do posljednjeg metra, prvi je ciljem prošao Antonelli s Hondom, samo 7 tisućinki je zaostao Binder s KTM-om, a treći je bio Bagnaia na Mahindri. Spomenimo i da je bodove za 6. mjesto osvojio Nicolo Bulega iz Rossijeve momčadi, kojem je to bila tek druga Moto3 utrka.

Rezultate svih utrka pogledajte u donjoj galeriji.

Rossi potpisao ugovor s Yamahom koji ga veže do kraja 2018. Što će sad Lorenzo?

Na kraju ove sezone ističu ugovori praktično svim vozačima tvorničkih momčadi, a iako je bilo špekulacija kako će prvi potpisi na nove ugovore za 2017. i 2018. pasti i prije početka ove sezone, malo tko je mogao pretpostaviti da će to učiniti baš Valentino Rossi. Naime, Rossi je tvrdio da prvo želi odraditi nekoliko utrka i vidjeti koliko je konkurentan, no očito je pilio naopako, te je tako dan uoči prve utrke sezone u Kataru objavljeno kako je potpisao novi dvogodišnji ugovor, što znači da bi za Yamahu trebao voziti sve do kraja 2018. kada bi, valjda, trebao otići u vozačku mirovinu.

Rossi tvrdi da je jednostavno bio zadovoljan uvjetima koje mu je ponudila Yamaha i da nije želio odugovlačiti, no zasigurno se radi i o još jednoj njegovoj psihološkoj igrici u kojoj je preduhitrio i porazio Lorenza. Naime, Španjolac je davno prije toga izjavio kako bi baš on želio potpisati novu ugovor s Yamahom prije početka prvenstva, no kako su se ti pregovori odužili, vjerojatno i zbog toga jer Lorenza nemoralnom ponudom želi privući i Ducati, Rossi je iskoristio priliku i tako poručio da je on prvi izbor Yamahe.

Sve to ne znači da i Lorenzo neće uskoro produžiti i svoj ugovor, posebno u svjetlu sjajnog otvaranja sezone pobjedom u Kataru, ali bi ga ovaj (za njega uvredljivi) potez Yamahe ipak mogao dodatno približiti prelasku na Ducati, utoliko više što je garaža već odavno postala pretijesna za njih dvojicu. A Rossi je dodatno dolijao ulje na vatru izjavom kako bi Lorenzo trebao imati „muda“ da potpiše za Ducati, nakon čega je Lorenzo odgovorio da je Rossi dobro prošao potpisivanjem ugovora s Yamahom budući drugih opcija nije ni imao. Osim toga, njih dvojica su imali i žustru raspravu na stazi, nakon što je Rossi procijenio da mu je na treningu namjerno zasmetao Lorenzo koji je izlazio iz boksa.

Uglavnom, sada svi čekaju na potez Lorenza, čija će odluka uvelike odrediti daljnji razvoj prijelaznog roka. Što se Yamahe tiče, ako Lorenzo potpiše za Ducati, vjerojatno će pokušati Suzukiju preoteti Vinalesa, ako pak se s Lorenzom ipak dogovore, onda bi mogli potpisati ugovor s Rinsom (Moto2) koji bi onda do kraja 2018. stažirao u momčadi Tech 3 Yamaha.

Noćnom utrkom u Kataru započelo je MotoGP prvenstvo. Nove gume, nova pravila i dobra stara neprijateljstva. Mogla bi to biti još jedna zanimljiva godina.

Noćnom utrkom u Kataru, 20. ožujka, započinje nova MotoGP sezona. Iako su glavne zvijezde i tvorničke momčadi ostale na istim pozicijama, nova pravila igre mogla bi malo protresti ustaljeni poredak. Evo što su najvažnije promjene.

#1 Povratak Michelina i naplatci od 17 cola

Bridgestone je otišao, a Michelin je došao na njegovo mjesto ekskluzivnog dobavljača guma, pri čemu je ta promjena iskorištena i za prelazak sa 16,5 colnih na 17 colne naplatke. Vozači otpočetka hvale izvrsno držanje stražnje gume, dok prednja još uvijek zna iznenada popustiti, ali i tu se bilježi polagani napredak. Generalno, Michelinove gume više odgovaraju fluidnom stilu Yamahe M1, a posebno Lorenza, nego agresivnom „stop&go“ pristupu kojeg preferiraju tvornički vozači i inženjeri Honde. Ipak, moguće je da će se stvari u bitnome mijenjati od staze do staze.

#2 Jedinstveni softver

Nakon što su prošle godine morali koristiti unificiranu upravljačku jedinicu, sada svi moraju koristiti i unificirani softver, koji nudi bitno manje mogućnosti podešavanja raznoraznih elektronskih pomagala. Za taj je dio zadužen Magneti Marelli, no svoj su doprinos razvoju softvera dali i Yamaha i Honda, a najviše Ducati, čiji je programski kod, zapravo, kostur cijelog projekta. U teoriji, to bi trebalo smanjiti troškove razvoja i omogućiti svim momčadima da krenu s iste razine. U praksi, tvorničke momčadi će u tom suženom manevarskom prostoru i dalje izvlačiti više od privatnih momčadi. Dakle, poredak će ostati otprilike isti, samo će se smanjiti razlike između prvog i posljednjeg, pri čemu su prelaskom na zajednički softver svakako profitirali Suzuki i Aprilia.

#3 Aerodinamička krilca

Ducati je već prošle godine Desmosedici opremio setom spojlera, Lorenzovoj Yamahi su preko zime bitno porasla krilca, a sada je i Honda započela stidljivi razvoj u tom smjeru. Budući unificirani softver nudi tek ograničene mogućnosti podešavanja i nije toliko sofisticiran, takva bi sve istaknutija krilca trebala pomoći u obuzdavanju tendencije podizanja prednjeg kotača prilikom snažnih ubrzanja, dok bi u zavojima moglo pridonijeti boljem držanju Michelinove problematične prednje gume. Ipak, razlike se vjerojatno bilježe tek u promilima.

#4 (Skoro) Ista pravila za sve

Više nema Open klase i popusta za „hendikepirane“. Sada za sve momčadi vrijede skoro ista pravila igre, glavna razlika je što Aprilia i Suzuki mogu nastaviti razvoj agregata i tijekom sezone te koristiti 9 agregata po vozaču, dok Yamaha, Honda i Ducati moraju zamrznuti razvoj uoči prve utrke, što znači da njihovi vozači mogu tijekom cijele sezone koristiti agregate istih specifikacija, a uz to mogu (bez kazne) potrošiti sedam agregata. Isto tako, više nema spremnika goriva od 20, 22 i 24 litara, nego sada svi moraju biti zapremine 22 litre, što znači da bi Honda i Yamaha mogli izvući nešto više snage.

#5 Kaznene mjere

Nakon prošlogodišnje blamaže s Rossijem i Marquezom, donijet je niz odluka koji bi trebale spriječiti konfuziju po tom pitanju, a zapravo samo kompliciraju situaciju. Za početak, vodstvo utrke će sada moći izravno kažnjavati vozače samo za manje i očite prekršaje, dok će sva sporna pitanje rješavati posebno tijelo od tri stručnjaka, kojim će opet predsjedavati direktor utrke Mike Webb. Isto tako, nastavlja se skupljanje kaznenih bodova, ali sada nema nikakve kazne ako se tijekom godine dana ne skupi čak 10 kaznenih bodova (što je teško zamislivo) nakon čega slijedi diskvalifikacija. Ako bi ta pravila prenijeli na prošlogodišnja događanja u Maleziji, onda Rossi za svoje nedjelo ne bi bio automatski kažnjen startanjem s posljednjeg mjesta na idućoj utrci, no „tri mudraca“ bi ipak imala diskrecijsko pravo kazniti ga po vlastitom nahođenju (i sukladno pritiscima sa strane).

#6 Vozačka postava

U tvorničkim momčadima nema nikakvih kadrovskih promjena, no ima nešto preslagivanja među privatnicima. Više o tome, kao i popis svih MotoGP vozača, možete pročitati OVDJE.

#7 Austrija umjesto Indianapolisa

I ove sezone je na meniju 18 utrka, a glavna razlika je u tom što je VN Indianapolisa izbačena iz kalendara, a na njeno mjesto je došlo okupljanje na nama puno bližem Red Bull Ringu u Austriji. Tamo će javnosti vjerojatno biti predstavljen i KTM-ov MotoGP motocikl za iduću godinu, a koji bi svoju natjecateljsku premijeru trebao odraditi na posljednjoj utrci ove sezone u Valenciji.

20/03 - Qatar - Losail International Circuit
03/04 – Argentina- Termas de Río Hondo
10/04 – Americas - Circuit Of The Americas (Texas)
24/04 – Spain - Circuito de Jerez
08/05 – France - Le Mans
22/05 – Italy - Autodromo del Mugello
05/06 – Catalunya – Barcelona
26/06 – Netherlands - TT Circuit Assen
17/07 - Germany – Sachsenring
14/08 – Austria - Red Bull Ring – Spielberg
21/08 - Czech Republic - Automotodrom Brno
04/09 - Great Britain - Silverstone Circuit
11/09 - San Marino e della Riviera di Rimini - Misano
25/09 – Aragon - MotorLand Aragon
16/10 – Japan - Twin Ring Motegi
23/10 – Australia - Phillip Island
30/10 – Malaysia - Sepang International Circuit
13/11 – Valencia - Ricardo Tormo

Opširniju najavu nove sezone pročitajte u idućem broju Moto Pulsa.

Nova sezona je započela 20. ožujka noćnom utrkom u Kataru. Tko je gdje u MotoGP-u?

Glavne uloge su ostale iste, ali u privatnim momčadima ima nekih manjih promjena. Štoviše, Dorna je momčadi Forward i Ioda protjerala u Superbike prvenstvo, tako da ćemo ove godine startnu rešetku popunjavati 21 standardni vozač.

Jedini debitant je Tito Rabat, bivši Moto2 prvak, koji je napredovao unutar momčadi Marc VDS Racing gdje će mu društvo praviti Jack Miller, transferiran iz momčadi LCR Honda. U suprotnom smjeru je krenuo Scott Redding, koji s Marc VDS Honde presjeda na Pramac Ducati, odakle je Yonny Hernandez otišao na Aspar Ducati. Uz to, Loris Baz je uspio nadživjeti momčad Forward i skrasiti se u momčadi Avintia Ducati, dok je njegov prethodnik Mike di Meglio postao testni vozač Aprilije.

Tvorničke momčadi su ostale u potpuno istom sastavu, no zato će idućih nekoliko mjeseci biti itekako zanimljivo iza kulisa. Naime, praktično svim vozačima istječu ugovori krajem ove sezone, jedna od rijetkih iznimaka je talentirani Maverick Vinales, no i on ima izlaznu klauzulu, tako da će ga Suzuki teško zadržati.

U nastavku vam donosimo kompletan popis vozača i momčadi i za 2016, a u galeriji su fotografije većine momčadi i vozača 

Movistar Yamaha MotoGP
#46 Valentino Rossi
#99 Jorge Lorenzo

Repsol Honda Team
#26 Dani Pedrosa
#93 Marc Marquez

Ducati Team
#4 Andrea Dovizioso
#29 Andrea Iannone

Team Suzuki Ecstar
#25 Maverick Vinales
#41 Aleix Espargaro

Aprilia Racing Team Gresini
#6 Stefan Bradl
#19 Alvaro Bautista

Monster Yamaha Tech 3
#38 Bradley Smith
#44 Pol Espargaro

LCR Honda
#35 Cal Crutchlow

OCTO Pramac Yakhnich Ducati
#9 Danilo Petrucci
#45 Scott Redding

Avintia Racing Ducati
#8 Hector Barbera
#76 Loris Baz

Estrella Galicia 0,0 Marc VDS
#43 Jack Miller
#53 Tito Rabat

Aspar Team MotoGP Ducati
#50 Eugene Laverty
#68 Yonny Hernandez

Pola sekunde iza Lorenza su Redding (Ducati) i Vinales (Suzuki), a tek onda Marquez i Rossi.

U Kataru je odrađena treća i završna runda zimskih testiranja, samo dva tjedna prije otvaranja MotoGP sezone na istoj stazi. Lorenzo je, kao i u Maleziji, sve svoje protivnike ostavio za više od pola sekunde, a kad tome pribrojimo da je u Phillip Islandu, usprkos određenim problemima bio četvrti, s dvije desetinke zaostatka za tamo vodećim Vinalesom na Suzukiju, dolazimo do zaključka da aktualni prvak ulazi najspremniji u novu sezonu. I Yamaha ostavlja dojam najbolje izbalansiranog motocikla, bez obzira na to što Rossi ni na jednom testiranju nije bio brz kao Lorenzo, pa je tako i u Kataru imao 5. najbrže vrijeme, sa 6 desetinki sekunde zaostatka.

Kada bi bilo suditi samo po najbržim vremenima na zimskim testiranjima, onda najveći prijetnja Yamahi više ne dolazi iz Honde, nego iz Ducatija. No, zanimljivo je da pritom među vozačima Ducatija nikad nisu bili najbrži članovi tvorničke momčadi. Tako je u Maleziji ukupno drugi najbrži bio u međuvremenu ozlijeđeni Petrucci na prošlogodišnjem Desmosediciju, u Phillip Islandu je peti najbrži bio Barbera na pretprošlogodišnjem modelu, da bi u Kataru drugi najbrži bio Petruccijev timski kolega Redding. Tvornički vozači Iannone i Dovizioso su bili 6. i 8. najbrži, no tvrde da ih sve to previše ne brine i da su se više bavili finim podešavanjem novog Desma 16 GP, nego ganjanjem najbržeg vremena.

Maverick Vinales je bio treći najbrži u Kataru, te tako potvrdio da njegovo najbrže vrijeme u Phillip Islandu ne predstavlja anomaliju. Novi Suzuki je evidentno snažniji od prethodnika, a Vinales hvali i okretnost kao i „grip“, a ne kuka previše ni njegov timski kolega Aleix Espargaro, koji zbog agresivnog stila vožnje ima problema s Michelinovom i dalje ćudljivom prednjom gumom, pa je tako bio tek 15. najbrži.

Bez obzira na napredak Ducatija i Suzukija, bilo bi pravo iznenađenje kada najveće glavobolje tvorničkim vozačima Yamahe ne bi radili prvotimci Honde. Testiranja su bila daleko od briljantnih i čini se da je agregat i dalje previše agresivan, a dodatne probleme s njegovim pripitomljavanjem predstavlja i unificirani elektronski paket, koji inženjerima bitno smanjuje manevarski prostor. Ipak, Marquez je nakon testiranja u Kataru ipak izjavio da „vidi svjetlo na kraju tunela“, što donekle potvrđuje i njegovo četvrto najbrže vrijeme.

Zanimljivo je da je u Kataru i Honda testirala aerodinamična krilca. Istina, ona su bitno manja od onih na Ducatijevom „dvokrilcu“, a iako je Marquez bitno suzdržan prema toj novotariji koja bi trebala smanjiti propinjanje na stražnji kotač, slično je ranije govorio i Lorenzo, pa je svejedno u Kataru njegov M1 dobio još veća krila. Očito je da inženjeri uspijevaju očitati nešto što ni najbolji vozači ne mogu osjetiti.

I na kraju, doslovno, ostaje Aprilia. Njihov potpuno novi RS-GP se prvi put suočio izravno s konkurencijom i završio pri kraju poretka s više od 2 sekunde zaostatka. No, to je bilo i za očekivati budući je riječ o motociklu koji je još duboko u razvojnom fazi, a žele li ostvariti bilo kakav pomak do početka sezone, inženjeri Aprilije će morati raditi prekovremeno budući se prva utrka vozi već 20 ožujka.

Inače, u Kataru je, nakon završetka službenog dijela testiranja, novi 16 GP trebao testirati i Stoner, no u Ducatiju su krivo protumačili naizgled dosta jednostavno pravilo o zabrani testiranja na stazi na kojoj će se unutar 14 dana voziti utrka. Tako će, po novom planu, Stoner ponovo testirati tek nakon utrke u Kataru.

Potpuno novi RS-GP je najekstremniji motocikl u povijesti Aprilia Racinga. Njihov prvi pravi MotoGP stroj uopće.

Ovo nije prvi Aprilijin MotoGP motocikl, ali je prvi pravi Aprilijin MotoGP motocikl. Neukrotivi RS Cube s početka MotoGP ere imao je brutalni Cosworthow agregat čija su tri cilindra bila amputirana iz Formule 1, dok je prošlogodišnji RS-GP, zapravo, bio ultimativna evolucija natjecateljskog superbike RSV4. Ovogodišnji RS-GP je nastao iz ničega, osim, dakako, bogatog znanja skupljenog unutar Aprilia Racinga.

Da su krenuli od nule potvrđuje i to što su usred razvoja napravili polukružni zaokret i prešli na koncepciju kontra rotirajućeg koljenastog vratila, što je rješenje koje je koristi Yamaha, a vjerojatno i Ducati. Pritom je zadržana koncepcija V4 agregata s nespecificiranim (ali svakako uskim) kutom između cilindara, no taj stroj s više ne bi trebao imati nikakve veze s onim iz superbikea RSV4. Njegovih više od 250 KS upareno je s tzv. seamless mjenjačem koji omogućuje „bestrzajno“ mijenjanje stupnjeva prijenosa u oba smjera.

Aprilia je razvila i potpuno novi okvir i stražnju vilicu, oboje izrađeno od aluminija i oblikovano u skladu s karakteristikama Michelinovih guma. Pritom je novi RS-GP za otprilike desetak kilograma lakši od prethodnika, a dakako da je opremljen Öhlins ovjesom i Brembo kočnicama.

U nedostatku pravih sponzora, na bokovima novog MotoGP stroja centralno mjesto zauzimaju natpisi Aprilia i Piaggio Group, što je popraćeno pričom o tome kako je RS-GP tehnički najnaprednija razvojna platforma u cijeloj Piaggio grupi, te da bi neka od njegovih eksperimentalnih rješenja trebala s vremenom seliti i na serijski proizvode.

Iako se razvoj odužio, vjerojatno na ime prelaska na kontra rotirajuće koljenasto vratilo, novi RS-GP je ipak službeno predstavljen netom u oči početka završnih MotoGP testiranja u Kataru. Zapravo, Aprilia je na istoj stazi nekoliko dana ranije odradila i privatna testiranja, nakon kojih je Romano Albesiano, vođa Aprilia Racinga, bio prepun hvale za novi RS-GP, dok su tvornički vozači Bradl i Bautista bili poprilično suzdržani, barem između redova. Više će se znati nakon završetka službenih testiranja u Kataru, no za pretpostaviti je da će puni potencijal novog Aprilijinog MotoGP motocikla biti vidljiv tek sredinom sezone.

Više fotografija ovog MotoGP stroja pogledajte u donjoj galeriji.

Je li trogodišnje partnerstvo s VR46 akademijom najava produžetka ugovora ili Rossijeva odlaska u vozačku mirovinu?

Bila bi daleko važnija vijest da je Yamaha potpisala trogodišnji ugovor s Rossijem, a ne s njegovom školom vožnjom VR46 Riders Academy, no i ovako je dovoljno zanimljivo kad se stvari stave kontekst. No, riješimo prvo formalnosti.

Dakle, Yamaha će Rossijevoj školi vožnji ustupiti ukupno 26 motocikala, pri čemu će se model YZ 250F koristiti na zemljanim terenima Rossijevog imanja VR46 MotoRanch, dok će YZF-R3 kružiti obližnjom GP stazom u Misanu. Zauzvrat će Yamaha slati potencijalne talente Rossiju na usavršavanje, a za ovu godinu su u planu dvije grupe vozača iz azijskog prvenstva klase 250.

Povezivanje s Rossijevom školom vožnje ima utoliko više smisla što Yamaha, za razliku od Honde, prisutna samo na onim najvišim stepenicama, dakle u MotoGP-u i Superbikeu, zbog čega im je bitno teže „zakapariti“ talentirane vozače još u onoj najranijoj fazi, kad su „najjeftiniji“ i najperspektivniji. Izravna suradnja s ovom akademijom, u kojoj se već usavršavaju probrani talijanski talenti, omogućila bi im da na vrijeme prepoznaju i rezerviraju nekog novog Rossija.

No, što nam to govori o mogućem produživanju ugovora s Rossijem kao MotoGP vozačem? Yamaha vjerojatno ne bi ušla u taj projekt s VR46 akademijom ako bi postojale i najmanje šanse da Rossi, kojem krajem godine ističe ugovor, iduće sezone brani boje bilo kojeg drugog proizvođača. U tom bi se smislu potpisivanje ugovora s VR46 akademijom moglo shvatiti i kao predigra potpisivanja novog ugovora s Rossijem. No, nije li to poslovno povezivanje, koje samo potvrđuje kako Rossija sve više zanima biznis, i moguća najava toga da se deveterostruki prvak, zapravo, sprema za odlazak u vozač mirovinu?

Na kraju ove sezonu ističu ugovori svim MotoGP vozačima iz tvorničkih momčadi i jasno je da će idućih mjeseci biti itekako zanimljivo po tom pitanju, neki čak vjeruju da će se prvi potpisi osušiti već na marginama nadolazeće utrke u Kataru. Rossi je već ranije najavio kako prvo želi odraditi nekoliko utrka i vidjeti je li još uvijek sposoban boriti se za pobjedu, pa da će tek nakon toga vidjeti hoće li produžiti ugovor s Yamahom na još dvije godine ili će otići u mirovinu.

Ustvari, Rossi već zna koji mu je plan, a isto vrijedi i za Yamahu. Iako se Lorenzo i Rossi ne vole javno, a Španjolca uz to vuku za rukav iz Ducatija, trenutno djeluje nekako najrealnije da će morati dijeliti garažu do kraja 2018, dok će Yamaha nekog njihovog potencijalnog nasljednika gurnuti u momčad Tech 3. Sve ostalo bi predstavljalo zanimljiv rasplet događaja.