Motosport

Više se ne priča hoće li Lorenzo iduće godine voziti Ducati, nego za koliko milijuna eura.

Paolo Ciabatti, sportski direktor Ducati Corsea, je nedavno izjavio da im je interesantan i Marquez, no to je bila samo dimna bomba. Već se predugo i preglasno šuška kako je Ducati uhvatio na pik Jorge Lorenza i čini se da je samo pitanje dana kada će njihova veza postati javna.

Jasno, uvijek se može postaviti pitanje zašto (bi) se Lorenzo odlučio napustiti Yamahu, trenutno najbolji motocikl, koji će mu zasigurno i iduće godine, ili dvije, pružati odličnu priliku da poveća broj titula svjetskog prvaka. To više što je sve donedavno tvrdio kako cijelu MotoGP karijeru misli odraditi s Yamahom.

Velik dio razloga vjerojatno leži u Rossiju. Uopće nije tajna da se njih dvojica međusobno ne podnose, ali i da Lorenzo oduvijek ima osjećaj kako ga u Yamahi manje cijene od Rossija. Isto tako, javna je tajna da je u kontroverznoj završnici prošle sezone Yamaha više navijala za Rossija i tu je vjerojatno napukla ljubav Lorenza prema toj japanskoj marki.

A ta je ljubav dodatno prelomljena preko koljena uoči otvaranja ove sezone u Kataru, kada je Yamaha potpisala novi dvogodišnji ugovor s Rossijem, koji traje do kraja 2018.. Lorenza je to vidljivo uvrijedilo, a činjenica da su u Yamahi bili toliko indiskretni da su javno objavili kako su istovremeno novi ugovor ponudili i Lorenzu, ali i da su mu ponudili više novaca nego ikad, i više nego Rossiju, daje nasluti kako im Španjolac polako ide na živce.

Dakle, apsolvirali smo zašto bi Lorenzo mogao otići iz Yamahe, no zašto bi prešao na Ducati? Jedan od razloga je svakako golema količini novaca koji su spremni istovariti Marlboro i Audi, kako bi Ducati konačno dobio vozača s kojim može aspirirati na naslov prvaka. Gotovo sigurno je riječ o broju s 8 znamenaka, a nekako se najčešće šuška o 12 milijuna eura. Po sezoni.

Drugi razlog je to što je Ducati Desmo16 GP doista konkurentan stroj. Pritom teorija ide tako daleko da se špekulira kako je Ducati i angažirao Stonera kao testnog vozača prvenstveno kako bi dokazao da je Desmo16 GP brži od onog što pokazuju tvornički vozači. Može li s njim Lorenzo dogurati i do naslova prvaka? Možda, teško je reći, ali sve i da ostvari i samo jednu jedinu pobjedu, već će imati to zadovoljstvo da bude bolji od Rossija kojem u dvije godine s Ducatijem to nije uspjelo.

Uglavnom, sve upućuje na to da je Lorenzo već stavio potpis na ugovor, a to bi moglo i trebalo biti konačno obznanjeno na marginama sljedeće utrke u Jerezu, do kada je Yamaha, navodno, i dala ultimatum Španjolcu da se konačno izjasni. No, nije Yamaha jedina koja čeka Lorenzov odgovor, njegova odluka o promjeni poslodavca će sasvim sigurno izazvati tektonske promjene i u drugim tvorničkim momčadima.

Dakle, pretpostavimo da Lorenzo potpiše za Ducati. To znači da se otvara radno mjesto u Yamahi, na koje će najvjerojatnije zasjesti trenutni Suzukijev vozač Maverick Vinales, dok je druga opcija Moto2 nada Alex Rins, iako su veće šanse da on na kraju završi u Repsol Hondi.
To opet znači da ćemo imati jednog vozača viška u Hondi i Ducatiju. I dok se praktično zna da će iz Honde ispasti Pedrosa, teško je procijeniti hoće li otkaz u Ducatiju dobiti Iannone ili Dovizioso. Do utrke u Argentini je veće šanse za ostanak imao Iannone, no nakon blamaže u pretposljednjom zavoju, kada je neopreznim pretjecanjem i sebe i Divioziosa izbacio s podija, stvari više nisu tako kristalno jasne.

Zanimljivo je da bi svoj trojici spomenutih vozača, dakle Pedrosi, Doviziosu i Iannoneu, prva rezervna opcija trebao biti Suzuki. Štoviše, tamo ne samo da bi mogli vidjeti jednog od njih, nego možda čak i dvojicu. Osim toga, Dovizioso i Pedrosa se spominju i u kombinacijama s KTM-om, za kojeg je već potpisao i Bradley Smith, no MotoGP veteranima ulazak u avanturu s austrijskim proizvođačem vjerojatno funkcionira kao tek izlaz u slučaju nužde.

Feminizirani 04GEN je poseban po svom retro-futurističkom dizajnu i prozirnim oplatama. Mehanika tu nije bitna.

Sjećate li se možda koncepata GEN03, zamišljenih kao sportska, odnosno off-road inačica serijskog modela Tricity, skutera s tri kotača koji se naginje u zavoju. E, ovo je nešto sasvim drugo. Dakle, Yamaha je u Vijetnamu upravo predstavila koncept 04GEN, iz čijih se press materijala ne može iščitati ništa drugo doli da je njegov dizajn bio inspiriran elegancijom žene.

Svojim retro-futurističkim stilom podsjeća na Vespu 946, ali istovremeno, budući je riječ o konceptu, ipak odlazi u nove dizajnerske ekstreme. Između ostalog, plastične oplate su djelomično prozirne kako bi se bolje vidjela mehanika, iako toj istoj mehanici, istovremeno nisu posvetili ni slova.

Mehanika očito nije bitna, jer 04GEN, u ovom obliku, ionako nikad neće vidjeti serijsku proizvodnju. Ipak, na skuteru nalazimo BLUE-CORE logo, pod kojim Yamaha podrazumijeva novu generaciju štedljivih agregata, a zanimljivi dizajnersko-mehanički moment predstavlja izvedba kočnica. Naime, na prvi pogled se čini kao da je 04GEN opremljen bubnjevima, no pažljiviji pregled otkriva jednoklipna kliješta što daje naslutiti kako se unutar tog kućišta vrti disk. Dakako, budući je riječ o konceptu, to rješenje uopće ne treba biti funkcionalno.

Ah da, jesmo li rekli da pametni telefon dolazi na mjesto ploče s instrumentima. A kako drugačije? Više fotografija ove svakako atraktivne vizije skutera pogledajte u donjoj galeriji.

Rossi potpisao ugovor s Yamahom koji ga veže do kraja 2018. Što će sad Lorenzo?

Na kraju ove sezone ističu ugovori praktično svim vozačima tvorničkih momčadi, a iako je bilo špekulacija kako će prvi potpisi na nove ugovore za 2017. i 2018. pasti i prije početka ove sezone, malo tko je mogao pretpostaviti da će to učiniti baš Valentino Rossi. Naime, Rossi je tvrdio da prvo želi odraditi nekoliko utrka i vidjeti koliko je konkurentan, no očito je pilio naopako, te je tako dan uoči prve utrke sezone u Kataru objavljeno kako je potpisao novi dvogodišnji ugovor, što znači da bi za Yamahu trebao voziti sve do kraja 2018. kada bi, valjda, trebao otići u vozačku mirovinu.

Rossi tvrdi da je jednostavno bio zadovoljan uvjetima koje mu je ponudila Yamaha i da nije želio odugovlačiti, no zasigurno se radi i o još jednoj njegovoj psihološkoj igrici u kojoj je preduhitrio i porazio Lorenza. Naime, Španjolac je davno prije toga izjavio kako bi baš on želio potpisati novu ugovor s Yamahom prije početka prvenstva, no kako su se ti pregovori odužili, vjerojatno i zbog toga jer Lorenza nemoralnom ponudom želi privući i Ducati, Rossi je iskoristio priliku i tako poručio da je on prvi izbor Yamahe.

Sve to ne znači da i Lorenzo neće uskoro produžiti i svoj ugovor, posebno u svjetlu sjajnog otvaranja sezone pobjedom u Kataru, ali bi ga ovaj (za njega uvredljivi) potez Yamahe ipak mogao dodatno približiti prelasku na Ducati, utoliko više što je garaža već odavno postala pretijesna za njih dvojicu. A Rossi je dodatno dolijao ulje na vatru izjavom kako bi Lorenzo trebao imati „muda“ da potpiše za Ducati, nakon čega je Lorenzo odgovorio da je Rossi dobro prošao potpisivanjem ugovora s Yamahom budući drugih opcija nije ni imao. Osim toga, njih dvojica su imali i žustru raspravu na stazi, nakon što je Rossi procijenio da mu je na treningu namjerno zasmetao Lorenzo koji je izlazio iz boksa.

Uglavnom, sada svi čekaju na potez Lorenza, čija će odluka uvelike odrediti daljnji razvoj prijelaznog roka. Što se Yamahe tiče, ako Lorenzo potpiše za Ducati, vjerojatno će pokušati Suzukiju preoteti Vinalesa, ako pak se s Lorenzom ipak dogovore, onda bi mogli potpisati ugovor s Rinsom (Moto2) koji bi onda do kraja 2018. stažirao u momčadi Tech 3 Yamaha.

Popularni MT-09 je upravo dobio kontrolu proklizavanja i uglađeniji odgovor na dodavanje gasa. Ostalo je ionako bilo dobro.

Originalno predstavljen prije tri godine, trocilindrični MT-09 je proteklu 2015. završio kao treći najprodavaniji motocikl u Europi, iza neprikosnovenog BMW-a R 1200 GS i sestrinskog MT-07. Dakle, još uvijek je u odličnoj tržišnoj formi, no svejedno je upravo podvrgnut elektronskom zatezanju bora, s kojim je kupio još malo vremena prije odlaska pod nož i temeljitijeg redizajna.

Uglavnom, najvažnija novost je da je MT-09 nadograđen elektronskom kontrolom proklizavanja, koja je naslijeđena od modela MT-09 Tracer i XSR 900, a nudi dvije razine rada i mogućnost isključivanja. Po uzoru na ta dva modela su ažurirane i tri ponuđene mape razvijanja snage, pa bi tako MT-09 sada trebao biti bitno manje nervozan kod dodavanja gasa, što je bila jedna od rijetkih zamjerki dosadašnjem modelu.

Ostale rubrike ostaju nepromijenjene, a i cijene bi trebale ostati na istoj razini, pa je tako MT-09 dostupan za 72.500 kuna, odnosno za 67.900 kuna ako se radi o verziji bez ABS-a. S naslijeđenih 115 KS i 189 kg (191 kg s ABS-om), ažurirani MT-09 će i dalje biti u samom vrhu po omjeru snage, težine i cijene.

Konačno su otkriveni najzanimljiviji podaci za MT-10 koji potvrđuju kako spada među najsnažnije super-nakede.

Nema sumnje da je MT-10 bio jedan od najintrigantnijih noviteta na EICMA sajmu u Milanu. Agresivan dizajn najavljivao je dramatičan iskorak u odnosu na umorni FZ1, a činjenica da je
da je Yamaha po prvi put svoj sportski naked bazirala izravno na modelu R1 (zapravo, na jeftinijem modelu R1S koji se prodaju u SAD-u) samo je izazvala dodatne zazubice. Utoliko je bilo veće razočarenje kada u tablici s tehničkim podacima nisu bile popunjene one najzanimljivije rubrike koje se odnose na vrijednosti snage i težine.

Sada je taj misterij konačno riješen. Dakle, od standardnih 200 KS pri 13.500 okr/min s modela R1, kod MT-10 je ostalo dovoljno impresivnih 160 KS pri 11.000 okr/min. Zapravo, riječ je o 160,4 KS, pri čemu to cjepidlačenje na prvu decimalu zasigurno nije slučajno, budući MT-10 baš za tih završnih 0,4 KS preskače BMW S 1000 R i Ducati Monster 1200 R na listi najsnažnijih super-nakeda.

Istina, daleko je to od 175 KS s kojima raspolaže Aprilia Tuono V4R, ali je i više nego dovoljno za brutalnu borbu s vjetrom. Osim toga, objavljeno je da MT-10 raspolaže s 111 Nm pri 9.000 okr/min što je u prosjeku klase, a otprilike isto vrijedi za deklariranu težinu od 210 kg, s kojom je MT-10 za prihvatljivih 11 kg teži od superbikea YZF-R1.

Od ostalih podataka koje nam je Yamaha ranije ostala dužna spomenimo visinu sjedala od 825 mm, te hod ovjesa od 120 mm na oba kraja, dok istovremeno pomalo zastrašujuće djeluje podatak o potrošnji od 8 l/100 km, utoliko više što nije riječ o realnoj potrošnji neko onoj po mjerenoj standardnom ciklusu. Čisto za usporedbu, trocilindrični XSR 900 po istom mjerilu ima deklariranu potrošnju od 5,2 l/100 km.

I na kraju onaj najvažniji podatak. MT-10 se prodaje po cijeni od 107.500 kuna, što ga čini uvjerljivo najpristupačnijim (ili barem najmanje nepristupačnim) super-nakedom u kategoriji iznad 150 KS.

Na Kanarskim otocima isprobali smo Yamahu XSR 900. Izgleda kao XJR 1300, juri kao MT-09. Čak i bolje.

Iako iznad struka podsjeća na XJR 1300, najnoviji pripadnik Yamahine „Faster Sons“ obitelji je od kukova naniže klon sportskog nakeda MT-09. A to je svakako dobra referenca. I pritom od modela MT-09 nije samo naslijedio sportsku ciklistiku i odličan trocilindrični agregat s iznenađujuće eksplozivnih 115 KS, nego je oplemenjen i kliznom spojkom, kontrolom proklizavanja, dorađenim mapama, čvršćim ovjesom, mekšim sjedalom, drugačijom ergonomijom...

Ukratko, ispod klasične forme skriva se moderan sportski naked odličnih voznih osobina. U konačnici možda i nije tako oštar kao bratski crossover Tracer, ali se vozi čak i malo bolje od MT-09 kakvog poznajemo. Isto tako, od svih modela retro stiha koje smo dosad imali zadovoljstvo testirati XSR 900 je najbrži i najuzbudljiviji. Više o tome po čemu je ovaj motocikl bolji od drugih modernih klasičara pročitajte u aktualnom 151. broju Moto Pulsa.

Marquez prekida suradnju s Rossijevom tvrtkom VR46, a Honda neće objaviti telemetriju sudara u Maleziji.

Jasno je da će se repovi Rossi-Marquez sudara u Maleziji, baš kao i teorija urote Marquez-Lorenzo, još dugo vuči po medijima i društvenim mrežama, jer narod najviše voli kad im se idoli hrvaju u blatu, no sada znamo da u skoro vrijeme nećemo biti ni ništa pametniji po pitanju toga što se zapravo dogodilo. Naime, iako su prijetili da će telemetrijske podatke s Marquezovog motocikla - a koji navodno nepobitno potvrđuju kako ga je Rossi udario koljenom - objaviti još uoči utrke u Valenciji, Honda je nekoliko puta odgađala tu objavu, a sada je stiglo i priopćenje iz FIM-a prema kojem su se dogovorili s Hondom da ti podaci neće biti nikad objavljeni kako se ne bi nadolijevalo ulje na vatru.

I dok nam se taj potez može činiti pomalo naivnim pokušajem FIM-a da se smire strasti, donekle je nejasno zašto je Honda pristala na tu igru. Naime, ovako bi se mogao stvoriti dojam da, zapravo, nemaju nikakve dokaze koji bi potvrdili njihovu tvrdnju kako je Rossi koljenom udario u Marquezov motocikl, iako je u stručnim krugovima opće prihvaćeno da ti podaci telemetrije pokazuju kako je do pada došlo zbog naglog pritiskanja poluge prednje kočnice Marquezovog motocikla.

Druga je stvar što podatak o tom naglom porast pritiska, ustvari, ne dokazuje ništa. Naime, MotoGP motocikl ima brojne senzore koji prate mnoštvo parametara, no još uvijek ne postoji senzor koji bi mogao evidentirati udarac koljenom. Dakle, teoretski je moguće da je Rossi doista udario koljenom u polugu prednje kočnice (iako bi tako precizan karate udarac teško izveo i Chuck Norris budući na upravljaču postoji poseban štitnik koji bi trebao spriječiti baš takve situacije), moguće je da je u tom bliskom fizičkom kontaktu poluga kočnice jednostavno naletjela na Rossijevo koljeno, moguće je da je neki drugi dio Rossijevog motocikla pritisnuo polugu, moguće je da je Marquez dobio udarac u ruku...

Dakle, sve i da su objavljeni rezultati telemetrije koji bi pokazali kako je došlo do blokiranja prednjeg kotača, fanatični fanovi talijanskog superstara ne bi imali razloga (kao da ga traže) da prestanu tvrditi kako on nije ništa kriv i da je Marquez namjerno pritisnuo polugu kočnice i pao kako bi zagorčao život Rossiju. Takvima jednostavno nema pomoći, no teško se oteti dojmu da je odlukom o neobjavljivanju telemetrije Honda, zapravo, išla na ruku Rossiju koji, iako je „osuđeni“ krivac za pad Marqueza, i dalje uspješno glumi žrtvu.

Osim toga, badava se FIM i Honda pozivaju na smirivanje strasti, ako ih Rossi i dalje raspiruje, kako je to bilo i na nedavnom predstavljanju tvorničke momčadi Yamahe, kada je izjavio da Lorenza ne smije otvoreno mrziti jer mu je timski kolega, ali da Marqueza može mrziti javno. A da je ta mržnja uzajamni osjećaj potvrđuje i najnoviji potez Marqueza koji je odlučio prekinuti suradnju s uspješnom Rossijevom tvrtkom VR46 koja je dosad brinula o proizvodnji i prodaju kapa, majica i inih suvenira s likom Marca Marqueza i brojem 93. Time je Marquez sigurno izbio Rossiju iz ruku dio dugoročnih prihoda, ali će mu kratkoročno, vjerojatno, morati gurnuti novce u ionako pune džepove budući je prekinuo ugovor koji je vrijedio još jednu sezonu.

Bilo kako bilo, pikantnu priču o Marquezu, Rossiju i Lorenzu nije previše ohladila ni duga zima, a ne treba sumnjati da će je sve tri strane zdušno podgrijavati tijekom nadolazeće sezone. U latino kuhinji očito ne vrijedi da je osvetu najbolje servirati kad je hladna.

Ovo je natjecateljski YZF-R1 s kojim se Yamaha konačno vraća u SBK prvenstvo. Nova momčad, sponzori i vozači.

Yamaha je 2009. s Ben Spiesom osvojila Superbike prvenstvo, da bi se samo dvije godine kasnije, u jeku krize, potpuno povukla iz njega. Nakon što su prošle sezone razvijali novi YZF-R1 i pritom, između ostalog, osvojili britansko i američko prvenstvo, ali i pobijedili na 8h Suzuke, sada su spremni za povratak na svjetsku scenu. Pritom su ima za 2016. očekivanja donekle suzdržana, no vjeruju da će već godinu dana kasnije biti spremni ponovo osvojiti titulu.

Inače, Yamaha je odabrala zanimljiv put povratka. Umjesto da krenu od nule, dogovorili su suradnju s momčadi Crescent, koju vodi Paul Denning, i tako iz igre izbacili Suzuki, koji je s tom momčadi nastupao prvo u MotoGP-u, a zadnjih godina u Superbikeu. Pritom je Yamaha u paketu dobila i Alexa Lowesa, koji se u protekle dvije godine neprekidno dizao i padao, pa opet padao s nekonkurentnog Suzukija GSX-R 1000, no negdje između toga je pokazao kako može biti iznimno brz.

Zatim su Hondinoj službenoj momčadi Ten Kate preuzeli glavnog sponzora Patu, što HRC vjerojatno boli više od toga što im je u istom paket aranžmanu Yamaha preotela i Sylvaina Guintolija. Francuz se prošle godine možda mučio s CBR-om, no još uvijek su svježa sjećanja na to kako je 2014. postao svjetski prvak s Aprilijom.

Osim toga, Yamaha će imati novu momčad i u svjetskom Superstock 1000 kupu, gdje će njihove tvorničke Pata boje braniti Florian Marino i Riccardo Russo. U tom će prvenstvu, gdje prema pravilima nastupaju gotovo serijski motocikli, koristiti napredniji YZF-R1M, dok je u Superbikeu, gdje se ionako koristi natjecateljski ovjes i elektronika, kao baza uzet „običan“ YZF-R1. Više o tome koliko će Superbike momčad doista biti konkurenta doznat ćemo već zadnjeg vikenda u veljači, kada u Phillip Islandu započinje novo prvenstvo.

U donjoj galeriji pogledajte dodatne fotografije.