Motosport

Uz sličnu kombinaciju boja, tu je i nova kombinacija vozača, kao i drugačiji RC213V. No je li motocikl s predstavljanja momčadi u Madridu i onaj kojeg ćemo doista gledati u 2023?

Ovo je sezona istine za Hondu u MotoGP-u. Nakon što na kraju prošle godine nisu imali nijednog vozača u Top 10, te su završili kao uvjerljivo posljednji u poretku konstruktora, za 2023. bi trebali okrenuti ne samo jedan, nego nekoliko novih listova. No čini se da im listanje zapinje. Nakon prva dva dana na nedavnim testiranjima u Maleziji, Marc Marquez je imao lijepe riječi samo na ime svoje fizičke forme. Što je važno jer se čini da ozljeda ruke, koja ga je mučila od 2020. godine, sad uglavnom iza njega. Tek je na kraju trećeg dana smogao snage prozboriti koju pozitivnu riječ na ima Hondina motocikla. Ali je i priznao da su još daleko od konkurencije, a i motocikl s kojim je završio ta testiranja izgleda blizak onom kojeg je testirao prošle jeseni u Valenciji. I s kojim je tad bio potpuno nezadovoljan.

I dok se ne možemo upustiti u dubinsku tehničku analizu, posebno onog što ne možemo ni vidjeti, izvana je RC213V nov, ali i djeluje samo kao evolucija onog s kojim je Marquez završio prošlu sezonu. Gledano iz polukosa, centralni usisnik za zrak djeluje još veći (i obliji), a „pravilo palca“ nam govori da je to na tragu izvlačenja dodatne snage. Karbonska krilca na nosu sad djeluju nekako još više obješena, što u teoriji znači da bi trebala kreirati veći „downforce“ u zavojima.

Tome da motocikl bude bolje „zalijepljen“ u dubokom nagibu trebali bi pridonijeti i difuzori s donje strane bočnih oplata (taman preko njih ide natpis Honda), što je evolucija rješenja kojeg su kopirali od Ducatija već krajem prošle sezone. No sve to ne mora biti tako na motociklu s kojim će ući u novu sezonu, jer su u Maleziji testirali nekoliko aero paketa, uključujući i onaj gdje umjesto tog bočnog difuzora dolaze bitno šire donje bočne oplate, što je rješenje kopirano od Aprilije.

Rep motocikla bi zato mogao biti točno onakav kakvog ćemo gledati na utrkama. Uz „stegosaurus“ krilca, itekako važnu novost predstavlja to što (i) Honda sad ima Akrapovič ispušni sustav. S time da gornji „prigušivač“ poprilično strši iz repa, ali i udovoljava pravilima jer se ne proteže preko vanjskog oboda stražnje gume. Zanimljivo je što RC213V koji je predstavljen na prezentaciji momčadi u Madridu ima i aluminijsku stražnju vilicu, ali i to je možda samo privremeno rješenje. Naime, uz aluminijsku Kalex stražnju vilicu s kojom su završili prošlu sezonu, u Maleziji su testirali i vlastite aluminijske vilice starijeg datuma, a dakako da imaju i karbonske verzije. Prema riječima Marca Marqueza, u performansama nema osjetnije razlike, ali aluminijska vilica ipak daje bolji osjećaj.

Uz novi motocikl, Marc Marquez će imati i novog timskog kolegu. Joan Mir je svjetski prvak iz 2020. godine i prilično je sigurno kako se ne bi našao na Hondi da se Suzuki nije odlučio povući iz prvenstva. Iako period privikavanja na sasvim drugačiji stroj nije dao neke spektakularne rezultate, vjerojatno Mira veseli spoznaja da je na testiranjima u Sepangu bio samo desetinku sporiji od Marqueza. Doduše, to znači da je bio i skoro sekundu sporiji od tamo najbržeg Marinija na prošlogodišnjem Ducatiju.

HMS je pokrenuo akciju skupljanja opreme za turske motocikliste koji odrađuju logističke poslove na područjima pogođenim potresom.

Slovenac je pao na pripremnoj utrci u Italiji i tako si zakomplicirao ionako težak posao obrane titule svjetskog prvaka.

Proteklog vikenda je aktualni i peterostruki svjetski prvak Tim Gajser (Honda) nastupio na utrci otvorenog prvenstva Italije. Nije to ništa čudno u fazi završnih priprema za MXGP sezonu, pa su tako u Trentinu vozili i brojni drugi vozači iz svjetskog prvenstva, uključujući tu i Seewera i Renauxa na Yamahama, koji u novu kampanju ulaze s ambicijama da se bore za naslov prvaka. Seewer je u prvoj utrci i pobijedio baš ispred Gajsera, koji je onda u drugoj utrci nezgodno pao nakon velikog skoka i slomio kost natkoljenice desne noge. Ozljeda je takva da traži operaciju, a ostala su manje od tri tjedna do prve utrke MXGP sezone, koja se vozi u Argentini. Ako tamo slučajno i nastupi 12. ožujka, Slovenac sigurno neće ni u izbliza pravoj formi započeti kapanju obrane naslova, u sezoni u koju bi konačno zdravi trebali krenuti Herlings (KTM) i Febvre (Kawasaki), kao njegovi glavni, ali ne i jedini konkurenti.

Potegnuli smo do Abu Dhabija da bi na odličnoj brdskoj cesti testirali potpuno novi Diavel V4, s kojim Ducati ponovo pomiče granice zabave u power-cruiser kategoriji.

Izvana je sličan svom prethodniku, ali novi Diavel je tehnički potpuno drugačiji. Umjesto V2 agregata ima V4 stroj, kojeg dijeli s Multistradom, a umjesto rešetkastog čeličnog okvira tu je aluminijski monocoque. Zahvaljujući tome, novi Diavel V4 sa svojih 168 KS i 232 kg ima 6 KS više i 11 kg manje od dosadašnjeg Diavela s V2 motorom.

Jasno, sirove snage ima u izobilju, ali bez brutalnosti, a okretnost je doista impresivna za jedan power cruiser. S moćnijim V4 agregatom i lagano promijenjenim položajem vozača, Diavel V4 je još jedan korak bliži nakedima, pa smo na ovako spektakularno zavojitoj cesti poželjeli samo to da se još nešto dublje možemo spustiti u nagib prije nego oslonci za noge počnu dodirivati asfalt.

Uglavnom, Diavel V4 je voznim osobinama neusporedivo bolji od motocikala iste klase i slične pojave, s time da je i sam dizajn potpuno nov, čak i ako prati smjernice koje su postavili prethodnici. Najveća je razlika ispod repa, sa saćastom izvedbom stražnjeg svjetla, sastavljenom od 110 LED-ica. Video test možete pogledati ovdje, a detaljniji osvrt na naprednu tehniku i uzbudljive vozne osobine Diavela V4 pročitajte u sljedećem broju Moto Pulsa.