Motosport

U skladu s tehnikom aktualnog „krosera“ YZ 450F, Yamaha je unaprijedila i svoj top „hard-enduro“ model.

Po uzoru na YZ 450F je modificirano gotovo sve, pa tako i taj „naopačke“ okrenut stroj od 450 ccm. On je sad još kompaktniji, lakši i snažniji, zahvaljujući lakšem cilindru, novom kovanom klipu, izravnijem usisu do povećanih ventila od titana i dorađenom sustavu elektronskog ubrizgavanja goriva. Leteći ležajevi su sad klizni, a dorađen je i 5 brzinski mjenjač, kao i spojka, koja sad ima samo jednu oprugu.

Potpuno novi aluminijski okvir je kompaktniji i niži, kako bi se spustilo težište, te je fleksibilniji u bočnim smjerovima, kako bi se ljepše upijale neravnine kad je motocikl u nagibu. Ovjes potpisuje Showa i skraćen je za 10 mm (hod od 300 mm sprijeda i 306 mm straga), dok je ukupna masa smanjena za 2 kg, pa WR 450F teži 117 kg.

Potpuno nova je ergonomija, a vozač bi se trebao lakše premještati na motociklu zahvaljujući plosnatijem sjedalu i užim plastikama. Dorađena je i elektronska kontrola proklizavanja, koja je podesiva u 2 stupnja, a može se i isključiti. Tu je i Power Tuner aplikacija za prilagođavanje razvijanja snage, u koju je sad uključena i štoperica.

Kad ti ponestane inspiracije za budućnost, vratiš se u slavnu prošlost, ubaciš dijelove od karbona i skupo prodaš svaki od 300 primjeraka.

MV Agusta je 35 puta pobijedila u Assenu, a posljednji put s Agostinijem u klasi 350 prije 35 godina, pa evo izgovora za još jedan poseban model. Assen verzija će biti proizvedena u 300 primjeraka, a od Brutalea 1000 RR se razlikuje po specifičnoj kombinaciji boja i brojnim dijelovima od karbona, što uključuje Rotobox naplatke, kao i neke druge funkcionalne i ukrasne elemente. „Mokra“ težina je svejedno ostala na 197 kg, a nepromijenjen je i maksimum od čak 208 KS pri 13.000 o/min, što je dovoljno za prebacivanje 300 km/h. U seriji dolazi poluaktivni Öhlins ovjes, ali i kutija s posebnim kitom, koji uključuje otvoreni Arrow ispušni sustav i reprogramiranu elektroniku, karbonski poklopac sjedala suvozača, posebnu ceradu…

Nova verzija Corsa svoje „trkaće“ ime opravdava klasičnim „trkaćim“ dizajnom, a koji je iznimno privlačan.

Iako u paleti V7 modela postoji i verzija Classic, kao baza za specijalnu ediciju Corsa poslužio je V7 Stone, što jasno otkrivaju lijevani naplatci, kao i specifično prednje svjetlo s LED „orlom“ u sredini, a koje baš odlično pristaje totalno klasičnoj prednjoj maskici. Tu se metalik siva boja kombinira sa žarko crvenom koja se onda „provlači“ s donje strane spremnika goriva do bočnih poklopaca ispod sjedala. A slika postaje kompletna kad se doplati za nostalgično oblikovan poklopac sjedala suvozača u sivoj boji.

U seriji dolaze retrovizori smješteni na krajevima upravljača, kao i crni čep spremnik goriva izrađen iz jednog komada aluminija. Na gornjim trokutima nalazi se posebna pločica s natpisom Corsa, a kao i na verziji Classic, prednja vilica nema gumene zvončiće, kako bi se naglasio minimalizam. Tehničke podatke nisu deklarirali kod predstavljanja, ali jasno je da su te brojke na razini verzije Stone, koja ima 65 KS pri 6.800 o/min i teži 218 kg.

Testiranja dan nakon utrke u Misanu bila su prijelomna za Hondu i Marqueza, Yamahu i Quartararoa. Nije došlo do preokreta i čini se da je Marquez još jedan korak bliže odlasku.

Marc Marquez i Joan Mir imali su priliku isprobati rani Hondin prototip za 2024., odnosno dva motocikla koje je testni vozač i „wildcard“ Stefan Bradl koristio za vrijeme natjecateljskog vikenda u Misanu. Nakon testiranja, Marquez je izjavio da su i položaj vozača i osjećaj dosta drugačiji, ali da su problemi isti kao i na aktualnom Hondinom motociklu. Mir je bio tek nešto optimističniji, izjavivši da se osjeti napredak u nekim područjima u kojima se muče, ali da se još puno mora raditi.

No, vratimo se Marquezu koji je zaključio da ne vidi napredak na motociklu, a drago mu je samo to što vidi neka nova lica. Tu je mislio na novog inženjera, za kojeg pretpostavlja da je došao iz Formule 1, da je stručnjak za aerodinamiku, te mu se čak čini kako je riječ o novom vođi cijelog MotoGP projekta, ali da ga još nitko nije upoznao s njim. Iz toga je očito da u MotoGP pogonu Honde i dalje vlada iznimno čudna atmosfera, pa utoliko manje treba čuditi što je nakon tih testiranja Marc Marquez, koji ima važeći ugovor do kraja iduće sezone, jasno rekao da za iduću godinu ima vrlo jasne planove A, B i C. Obećao je i konačnu odluku objaviti oko utrke u Indiji ili Japanu, čime si je kupio još dva ili tri tjedna vremena.

Jedna od opcija je sigurno ona da ipak ostane u Hondi i odradi ugovor do kraja. Druga opcija je da plati penale od 5 milijuna eura, odrekne se godišnje plaće od 25 milijuna eura i pridruži se svom bratu Alexu u momčadi Gresini, na godinu dana starom Ducatiju, o čemu se puno pričalo prošlog vikenda. Treća opcija bi mogla biti pauziranje ili čak umirovljenje, ali možda i dolazak u momčad Pramac Ducati. U prilog tome ide i to što u Pramacu još uvijek nisu potvrdili da u njihove redove dolazi Franco Morbidelli, iako je utrka u Misanu predstavljala savršenu priliku baš za to.

Fabio Quartararo će sigurno ostati i iduće sezone u Yamahi, ali veliko je pitanje što će biti poslije. Nakon testiranja u Misanu nije skrivao razočarenje, posebno ranom verzijom pogonskog agregata za 2024. Nije ga impresionirala ni nova aerodinamika, a pozitivno se izrazio samo o „žlici“ na stražnjoj vilici, koju će možda početi koristiti već od iduće utrke. Zanimljivo je da novi okvir nije uspio isprobati, a još je zanimljivije da su ga dali na probu Morbidelliju, koji na kraju ove sezone odlazi iz Yamahe. Talijan nije bio impresioniran ni okvirom, ni drugim stvarima koje je isprobao, ali on je već ionako u mislima na Ducatiju. S time da o vjerojatno baš o Marquezu ovisi hoće li Morbidelli biti u bojama Pramaca ili Gresinija.