Motosport

BMW je bitno doradio i osnažio svoje avanturističke motocikle srednje zapremine, a F 900 GS je i znatno lakši te ekstremniji.

Dosadašnje modele F 750 GS i F 850 GS za 2024. zamjenjuju još ozbiljniji F 800 GS i F 900 GS, pri čemu je ovaj potonji dostupan i u verziji Adventure. Povećanje brojčane oznake u vezi je s time što je dvocilindričnom agregatu zapremina porasla sa 853 na 859 ccm, kao što je to već slučaj na nakedu R i crossoveru XR. S time su i potencijali porasli za 10 KS, pa tako F 800 GS razvija 87 KS, a F 900 GS se može pohvaliti sa 105 KS.

Pritom je najviše promijenjen F 900 GS, koji je 10 kg lakši od prethodnika, te broji 219 kg. To se ima zahvaliti prelasku s čeličnog na plastični spremnik goriva, uz kompletno olakšani stražnji kraj. Modeli F 850 GS i F 900 GS Adventure su s deklariranih 227 i 246 kg na razini prethodnika.

Sva tri modela imaju LED prednje svjetlo, kao i TFT instrumente od 6,5 inča, grijane ručke i štitnike za šake, ali i dvije mape razvijanja snage, pametni ABS, kontrolu proklizavanja… F 800 GS ima lijevane naplatke i prednji je promjera 19 cola, dok hod ovjesa iznosi 170 mm na oba kraja.

Snažniji F 900 GS već i fizički izgleda lakše od svoje braće, s reduciranim oplatama, novim i drugačijim prednjim svjetlom, grubljim gumama… Jasno, ima i žbičane naplatke, pri čemu je prednji promjera 21 col, a tu je i dugačak hod ovjesa (230 / 215 mm), s time da je nova upside-down vilica potpuno podesiva.

Konačno, putni F 900 GS Adventure ima veliki spremnik goriva zapremine 23 litara kao i aluminijsku zaštitu s donje strane pogonskog agregata. Više o svemu doznajte u jesenskom izdanju Moto Pulsa.

Dvocilindrični RS 457 želi ići do granica mogućeg u A2 kategoriji. Rezultat svega bi trebala biti vrhunska mala jurilica.

U Apriliji su mogli dosta uštedjeti da su razvili jednocilindrični RS za A2 kategoriju. Ali željeli su stvar tjerati do maksimuma, pa su za RS 457 razvili po svemu moderan dvocilindrični agregat koji razvija za tu A2 kategoriju maksimalno dozvoljenih 47,6 KS. Štedjelo se samo na težini, pa tako RS 457 sa svim tekućinama broji 175 kg, te je tako i omjer snage i težine na granici dozvoljenog za tu kategoriju.

Okvir je izrađen od aluminija i koristi kućište agregata kao nosivi element. Sprijeda se nalazi „upside-down“, a straga čelična „banana“ vilica, dok kočnice, što uključuje i radijalna kliješta, isporučuje ByBre. Gume su dimenzija 110/70-17 i 150/60-17, a u seriji dolaze LED svjetla i TFT instrumenti od 5 inča, sve po uzoru na RS 660 i RSV4 modele. Više o svemu moći ćete pročitati u jesenskom izdanju Moto Pulsa.

Navodno je Rea skupo platio razvod s Kawasakijem, a Marqueza bi eventualni raskid s Hondom koštao i skoro 40 puta više.

(Ažurirano: u međuvremenu smo doznali da je u Marquezov potencijalni minus od 30 milijuna eura zapravo uračunata odšteta od kakvih 5 milijuna eura i gubitak prihoda od nekih 20 do 25 milijuna eura, koliko mu otprilike plača Honda za svaku sezonu. Dakle, u minusu bi bio kakvih 30, a ne ukupno 50 milijuna eura, kao što spominjemo u tekstu. Isto tako, za pretpostaviti je da bi i odšteta Mira mogla biti tih istih 5 milijuna eura, a kako je moguće da u Hondi godišnje zarađuje 3 milijuna eura, onda dođemo do tog minusa od 8 milijuna eura koji se spominje u tekstu)

Prvo činjenice. Rea je imao ugovor s Kawasakijem do kraja iduće godine, no odlučio ga je raskinuti, kako bi 2024. mogao voziti Yamahu R1. Sad nagađanja. Navodno će za taj prijevremeni raskid ugovora morati Kawasakiju platiti penale od čak 800.000 eura. Ako je doista tako, to onda samo pokazuje koliko je silovito Rea želio prijeći u redove Yamahe, bez obzira na to što trenutno ne može znati može li se s natjecateljskom R1 vratiti na pobjedničke staze. Pritom ne znamo koliko će mu Yamaha platiti za iduću sezonu, ali moguće je da će na kraju i s tih 800.000 eura minusa godinu ipak završiti u plusu, iako nevelikom.

I u MotoGP-u je Yamaha uzrokovala sličan razvod. Alex Rins je imao dvogodišnji ugovor sa satelitskom momčadi LCR Honde, ali ga je raskinuo kako bi iduće godine mogao prijeći u tvorničku momčad Yamahe. Njega taj raskid vjerojatno nije puno koštao, ako uopće, jer vozači satelitskih momčadi obično imaju stavku u ugovoru koja im omogućuje relativno lako razvrgavanje suradnje dobiju li ponudu od neke tvorničke momčadi.

Takvu izlaznu stavku u svom ugovoru nemaju vozači tvorničke momčadi Repsol Honda. Tako će i Marc Marquez i Joan Mir vjerojatno i iduće godine voziti u istim bojama, iako je jasno da su obojica itekako tražili alternativne pravce za nastavak svoje karijere, te ih se povezivalo s prelaskom na satelitski Ducati, a Marqueza i s KTM-om. Razlog za ostanak pronalaze u tome što bi za prekid ugovora, baš kao i Rea, trebali platiti penale. I to kakve! Tijekom MotoGP vikenda u Barceloni šaputalo se da bi Mir trebao platiti Hondi 8 milijuna eura, a Marquez čak 30 milijuna eura. Iz te perspektive Marquez ima 50 milijuna razloga da ostane na Hondi, i onda ne forsira kako bi očuvao svoje zdravlje. Dakle, umjesto da im plati 30 milijuna, pokupit će od Honde kakvih 20 milijuna eura, koliko mu, navodno, plaćaju po sezoni. Kako ćemo znati jesu li te brojke višestruko pretjerane? Ako, recimo, Mir ipak završi na Pramac Ducatiju. Na toj poziciji ne bi mogao zaraditi ni dvadesetinu od tih 8 milijuna koliko bi, navodno, trebao platiti Hondi.

Dani Pedrosa i KTM RC16 su zorno i bučno dokazali koliko je doista brz MotoGP motocikl, barem po ravnom.

Red Bull je organizirao zanimljivu utrku ubrzanja, u koju je Dani Pedrosa ušao kao favorit, bez obzira na to što je rame uz rame bio i bolid Formule 1. Uostalom, MotoGP motociklu treba manje od 2,5 sekunde da uhvati 100 km/h, a manje od 9 sekundi da prebaci i 300.

Video možete pogledati ovdje.