Na Sardiniji su zajedno jurili Danilo Petrucci na Ducatiju Desert X i legendarni Carlos Sainz u Audijevom rally hibridu RS Q e-tron.
Kao dvostruki MotoGP pobjednik s Ducatijem, Danillo Petrucci je još prošle sezone bio u tom prvenstvu u momčadi Tech3 KTM, ove godine uspješno brani boje Ducatija u Moto America prvenstvu, a između toga je s KTM-om debitirao na reliju Dakar i čak pobijedio na jednoj etapi. 60-godišnji Carlos Sainz (otac istoimenog vozača Formule 1) pak je dvostruki WRC prvak i četverostruki pobjednik relija Dakar, a ove sezone nastupa za upravljačem Audijevog natjecateljskog hibrida RS Q e-tron.
Kako je Audi ujedno i vlasnik Ducatija, tako su na Sardiniji organizirali i promotivnu jurnjavu njih dvojice, s time da je Petrucci ovaj put bio za upravljačem novog Ducatijeveg avanturističkog motocikla DesertX, koji je predstavljen prošle jeseni i uskoro bi trebao krenuti u prodaju. Za ovu prigodu, u kojoj je dizanje prašine bilo samo promotivnog, ne i na natjecateljskog karaktera, Desert X je ukrašen i unikatnim grafikama u stilu Audija RS Q e-tron. Inače, Petrucci se planira ponovo posvetiti utrkivanju na reliju Dakar, ali to ne može učiniti za upravljačem ovakvog dvocilindričnog Ducatija od 937 ccm, jer pravila dopuštaju samo jednocilindrične motocikle do 450 ccm.
Čudesno se spasio od pada, pa majstorski prošao Millera u zadnjem krugu. Ali nije to bila borba za pobjedu, čak ni za podij.
Da je suditi samo po gornjoj fotografiji iz Jereza, rekli bi da je Marc Marquez opet onaj stari. Ali on toj (još uvijek) nije. Za početak, Marc Marquez na toj fotografiji nije u borbi za pobjedu, nego za treće mjesto. Uz to, sam će Marquez reći da iz takve situacije vjerojatno ne bi uspio izvući bez pada da mu se dogodila u desnom zavoju. Što jasno sugerira da njegova desna ruka, koju je slomio 2020. godine upravo u Jerezu, još nije na razini zadatka. A na razini zadatka nije ni potpuno nova Honda, na kojoj je težište prebačeno nešto više straga, pa se Marquez muči s osjećajem za prednji kraj, o kojem on toliko ovisi.
Uzmite u obzir da su u tom trenutku vodeći Bagnaia i Quartararo već nekih 10 sekundi ispred njega, dok se Marquez grčevito bori da zadrži iza sebe Aleixa Espargaroa, svjestan da je vozač Aprilije brži i da ga više neće moći uhvatiti ako ga prođe. I nije ga uhvatio. Jer Marquez se možda čudesno spasio iz te situacije, ali se nije uspio i obraniti, i u iduća tri kruga mu je Espargaro pobjegao za dvije sekunde, te je osvajanjem trećeg mjesta skočio na drugo mjesto u ukupnom poretku, u kojem je Marc Marquez trenutno tek deveti. A kod smo već kod toga, s jednom pobjedom i dva uzastopna treća mjesta, Aleix Espargaro drži Apriliju na trećoj poziciji konstruktorskog poretka, dok je Honda šesta, odnosno uvjerljivo posljednja, s jednim jedinim podijem, kojeg im je na otvaranju sezone podario Aleixov brat Pol Espargaro. Dakle, više ništa nije kao prije.
Ali to ne znači da se Marc Marquez neće vratiti u sam vrh. Iako ozbiljno načet ozljedama ruke i glave, on još uvijek ima svojom bogomdani talent. Osim po tom čudesnom spasenju, vidjelo se to i u njegovim dvobojima s Millerom, kojeg je prvo lijepo prošao kroz brzi zavoj broj 5, a onda, u zadnjem krugu, i na ulasku u brzi zavoj broj 8, na širokom izlasku iz kojeg je ostavio debeli trag spaljene stražnje gume.
Da, to je opet bio onaj stari Marc Marquez! Ali ponavljamo, bila je to borba za četvrto mjesto, ne za pobjedu, i bilo je to u lijevom zavoju, a ne u desnom, kakav mu manje odgovara. S time da se na velikoj većini staza vozi desni krug, pa tako i u Le Mansu, gdje će se nakon jednog slobodnog vikenda voziti već sedma ovogodišnja utrka, s kojom ćemo zaključiti prvu trećinu sezone.
U ovom trenutku, Marc Marquez je osvojio 44, a kaska 45 bodova za ukupno vodećim Quartararoom, koji je cijelu utrku u Jerezu u stopu pratio Bagnaiu, bez da ga je ijednom napao, prošavši ciljem tri desetinke sekunde iza njega. Bila je to prva pobjeda Bagnaie ove sezone, s kojom se on barem napola vratio u borbu za naslov prvaka. Pobjeda bi iz istog razloga hitno trebala i Marquezu, pri čemu bi ipak moglo biti prekasno ako do nje stigne tek u Sachsenringu, stazi na kojoj je dosad bio apsolutno nepobjediv.
TRENUTNI POREDAK (nakon 6 utrka)
1. F. Quartararo – Yamaha – 89 bodova 2. A. Espargaro – Aprilia – 82 3. E. Bastianini – Ducati – 69 4. A. Rins – Suzuki – 69 5. F. Bagnaia – Ducati – 56 6. J. Mir – Suzuki – 56 7. J. Zarco – Ducati – 51 8. B. Binder – KTM – 48 9. M. Marquez – Honda – 44 10. M. Oliviera – KTM – 43
Bautista kao da nikad nije ni otišao iz Ducatija, a od savršenog povratka dijelilo ga je samo to što je borbenu prvu utrku sezone ipak dobio Rea.
Neizvjesna do posljednjeg centimetra, subotnja utrka u Aragonu je sjajno otvorila novu Superbike sezonu. Iako se dugo s njima borio i aktualni prvak Razgatlioglu, a preko njegova ramena je stidljivo provirivao i Rinaldi, u završnici utrke su se sasvim izdvojili Bautista i Rea. S novom prednjom vilicom, Rea je doista forsirao svoj Kawasaki i u zavojima i na kočenjima, dok je Bautista koristio superiornu snagu Ducatija da se vraća u vodstvo na dugačkoj ravnici u posljednjem sektoru. A baš tako je bilo i u zadnjem krugu, kad je Bautista iskoristio tu ravnicu da se probije ispred, no Rea je zauzvrat ušao malo šire u dugački posljednji zavoj i presjekao ga oštrije te se provukao ispred Bautiste, prošavši ciljem samo 9 stotinke sekunde prije njega.
Ipak, nedjelja je pripala Bautisti. I u jutarnjoj Superpole utrci, i u onoj glavnoj poslijepodnevnoj, Bautista je uspio pobjeći i relativno uvjerljivo pobijediti, dok je Rea oba puta završi drugi. Razgatlioglu je s Yamahom sve tri utrke u Aragonu završio na trećem mjestu, a iako zadovoljstvo može pronaći u tome što je skupio više bodova nego prvog vikenda prošle sezone, očito nije sve savršeno štimalo. Naime, vratio se korištenju prošlogodišnje elektronike, a izjavio je da bi se na idućoj utrci u Assenu, makar privremeno, mogao vratiti i na prošlogodišnji R1.
Bautistin timski kolega Rinaldi je sve tri utrke završio na četvrtom mjestu, s time da je najnižoj stepenici pobjedničkog postolja bio blizu samo u Superpole utrci, kad mu je Razgatlioglu pobjegao za samo 6 stotinki sekunde. Donedavni MotoGP vozač Iker Lecuona i Moto2 vozač Xavi Vierge su imali vrlo dobar Superbike debi, završivši sve utrke unutar top 10, za što će u Hondi reći da im je najbolji start sezone. Zato je Redding imao katastrofalan početak suradnje s BMW-om, osvojivši tijekom cijelog vikenda samo jedan jedini bod. Čini se da ostatak motocikla još nisu uspjeli uskladiti s novim i snažnijim agregatom, ali ni s Reddingom. Uostalom, Britanac je cijelu svoju MotoGP i Superbike karijeru proveo na V4 motociklima, koji nužno imaju drugačiji raspored težine od njegova BMW-a s rednim četverocilindričnim agregatom.
TRENUTNI POREDAK:
1. A. Bautista – Ducati – 57 bodova 2. J. Rea – Kawasaki – 54 3. T. Razgatlioglu – Yamaha – 39 4. M. Rinaldi – Ducati – 32 5. I. Lecuona – Honda - 18
Novi broj Moto Pulsa donosi obilje testova, ali i štošta drugo, uključujući i putovanje do mitskog odredišta za motocikliste.
Glavno lice s naslovnice je novi i još brži Panigale V4 S, kojeg smo testirali u Jerezu, ali odmah ispod njega je i skoro jednako atraktivni i tehnički ekstravagantni Italjet Dragster 200. Kad bi Ducati (ili Bimota) radili skutere, onda bi to trebao biti upravo Dragster. Na naslovnici je i obnovljeni Suzukijev supernaked GSX-S 1000, kao uvjerljivo najsnažniji motocikl ispod granice od 100 tisuća kuna, a unutra ćete naći i testove odličnog Yamahinog sportskog crossovera Tracer 9 GT, dobrog koliko i neobičnog Harley-Davidsonovog putnog endura Pan America 1250 Special, te privlačnog Kymco skutera DT X360, kojeg krasi avanturistički dizajn, ali i sportski duh. Konačno, tu je i test svestranih i ljepljivih Dunlopovih RoadSmart IV guma, konstruiranih za svaku (ne)priliku i skoro svaki motocikl.
Od ostalih tema, izdvajamo putopis do Nordkappa u klasi samac, kao i osvrt na rabljene Hayabuse te nekoć popularne soft-enduro motocikle, a tu je i prisjećanje na TDM 850 i još štošta drugo. I sportska rubrika pokriva široko područje, uključujući i tekst o iznimno zanimljivom i neobičnom 80. izdanju Daytona 200 utrke, a ljubitelje zlatne ere klase 500 mogla bi zanimati priča o neskrivenom neprijateljstvu između Lawsona i Gardnera. I to, dakako, još ni izbliza nije sve što možete naći u 184. broju Moto Pulsa. Uživajte u listanju i čitanju.
Posljednji Ducatijev novitet za 2022. ujedno je i najekstremniji. Karbonski naplatci, još žešće kočnice i paprena cijena.
U nadolazećem broju Moto Pulsa moći ćete pročitati test novog Panigalea V4 S i doznati da je riječ o doista brutalno snažnom i nevjerojatno okretnom motociklu. No uvijek ima onih koji nikad nisu zadovoljni, pa je za njih Ducati upravo predstavio i još ekstremniji model nazvan Panigale V4 SP2.
I SP2 pokreće V4 agregat od 1.103 ccm i čak 215,5 KS pri 13.000 o/min, ali je ovaj model za još jedan kilogram lakši od verzije S, na ime karbonskih naplataka s 5 rascijepljenih krakova. Osim toga, SP2 ima i još žešće Stylema R kočnice, ali i suhu spojku, kao na natjecateljskom motociklu iz Superbike prvenstva, a u paketu dobijete i kit za pripremu motocikla za natjecateljsku stazu. Konačno, može se doplatiti i za Akrapovič ispušni sustav od titana, s kojim se dobije još 12,5 KS, a izgubi 5 kg.
SP2 je, kao i V4 S, opremljen Öhlins poluaktivnim ovjesom, a posebna „Winter Test“ kombinacija boja je slična onoj na dosadašnjem modelu SP, ali uz pokoji crveni detalj više. Cijena je očekivano paprena, odnosno 316.990 kn.
Najnovija MotoGP momčad, ujedno je i posljednja predstavljena. Rossi je vlasnik momčadi, ali vjerojatno će djelovati iz pozadine.
Nakon što je propao kontraverzni dogovor s državnom tvrtkom Aramco iz Saudijske Arabije, navodno zbog „vremenske neusklađenosti“, štogod to značilo, Rossi je uspio dogovoriti sponzorstvo s tvrtkom Mooney, pa ćemo tako imati talijansku momčad s talijanskim sponzorom, talijanskim motociklima i talijanskim vozačima.
Pritom će Rossijev polubrat Luca Marini u svojoj drugoj MotoGP sezoni voziti novi Desmosedici GP22, dok će rookie Marco Bezzecchi u svom dijelu garaže imati dokazano odličan prošlogodišnji Desmosedici GP21. Obojica su ugodno iznenadili na nedavnim testiranjima u Indoneziji, gdje je Luca Marini bio treći najbrži, dok je Bezzechi bio najbrži od petorice rookie vozača i to debelo unutar samo sekunde zaostatka za najbržim Polom Espargaroom.
Iako je vlasnik momčadi Mooney VR46 Racing Team, Valentino Rossi će glavninu operativnog posla prepustiti Pablu Nietu, kao menadžeru momčadi, i vječnom prijatelju Allessiju Salucciju kao direktoru momčadi. Za pretpostaviti je da će se sam Rossi samo povremeno pojavljivati na MotoGP vikendima, to više što će se on sam ozbiljno posvetiti utrkivanju automobilima.
U istim i za nju novim sponzorskim bojama osvanula je i Rossijeva Moto2 momčadi, za koju će i ove godine voziti Celestino Vietti, a pridružit će mu se Niccolo Antonelli, kojem će to biti prva sezona u toj klasi. Uz to, Rossi zajedno s Yamahom ove godine u klasi Moto2 ima i Yamaha VR46 Master Camp Team.
Kao možda čak i glavni favorit za osvajanje naslova, Pecco Bagnaia je riješio egzistencijalne brige za idućih nekoliko sezona, tako da može juriti čiste glave.
Jasno, tu je Marc Marquez na novoj i bitno poboljšanoj Hondi, ali nitko ne zna hoće li ga i ove sezone kočiti ozljede. Isto tako, Fabio Quartararo je aktualni MotoGP prvak, a bio je i brz na zadnjim testiranjima, ali se boji da motocikl Yamahe nije bitno napredovao. A ne treba zaboraviti ni Joana Mira, prvaka iz 2020. i željnog dokazivanja na očito boljem Suzukiju, no što ako GSX-RR ponovo neće biti dovoljno brz na kvalifikacijama?
A onda je tu Francesco Bagnaia, favorit oko kojeg ima najmanje upitnika i koji je na posljednjih 6 utrka prošle sezone čak 4 puta pobijedio i jednom bio treći. Kiksao je samo u Misanu, ali i tad je vodio dok nije pao. Od Ducatija je za 2022. dobio još brži i napredniji Desmosedici, a sad i rani produžetak ugovora za još dvije sezone. To znači da 25-godišnjak iz Torina ostaje u tvorničkoj momčadi Ducatija barem do kraja 2024. Time se pridružio Marcu Marquezu, koji je još prije koju godinu produžio ugovor s Hondom dok kraja 2024., a uz njih dvojicu, još samo Brad Binder (KTM) i Franco Morbidelli (Yamaha) imaju ugovor za iduću sezonu. Svi ostali su na tržištu rada.
Inače, i dosad je bilo 99,9% sigurno da će Bagnia i Ducati produžiti ugovor, tako da to ne mijenja apsolutno ništa po pitanju prijelaznog roka. Ostaje za vidjeti tko će mu biti timski kolega 2023. godine, pri čemu je Miller pod velikim pritiskom da ga iz tvorničke momčadi izguraju nadolazeći Martin ili Bastianini, no to je samo preslagivanje unutar Ducatija. Ključne za daljnji razvoj situacije u drugim momčadima biti će odluke Quartararoa i Mira. Za obojicu se utemeljeno sumnja da ozbiljno pregovaraju s Repsol Hondom, s time da se trenutno čini kako je tom transferu ipak bliži Quartararo, koji je manje zadovoljan na Yamahi M1, nego Mir na Suzukiju GSX-RR.
