Novosti

Čileanac Quintanilla je iskoristio prednost domaćeg terena i s tvorničkom Husqvarnom pobijedio prvotimce KTM-a i Honde.

Ne može se reći da je prva reli pobjeda Husqvarne na jednoj ovako visokoj razini došla baš iz vedra neba. Uostalom, motocikl je klon praktično nepobjedivog KTM-ova stroja i Pablo Quintanilla ga je već doveo do trećeg mjesta ukupnom poretku na ovogodišnjem reliju Dakar. Pribrojite tome da se Atacama Rally vozi na njegovom domaćem terenu i postaje jasno kako je Čileanac bio pritajeni favorit i prije starta.

No, da bi došao do te pobjede, Quintanilla je ipak morao pobijediti tvorničke vozače KTM-a i Honde. Istina, na popisu prijavljenih nije bio Barreda, ali boje Honde su ipak branili Goncalves i Benavides, dok je jake snage KTM-a predvodio Toby Price, aktualni pobjednik relija Dakar. A Čileanac je baš Priceu oteo pobjedu u posljednji tren.

Quantinilla je pobijedio na prvoj etapi, a i nakon toga je nastavio u istom ritmu, no u jednom trenutku je ipak bio prebrz i zaradio kaznu od 6 minuta. Time je izgubio vodstvo ukupno poretku i došao na više od 4 minute zaostatka za Priceom, što se do kraja pretposljednje etape istopilo na samo 26 sekundi. Na posljednjih 100 km relija Quantinnila je bio neuhvatljiv, te je nakon skoro 12 sati utrkivanja pobijedio Pricea za samo 29 sekundi.

Vozači Honde ponovo nisu bili miljenice sreće. Goncalves je pao na drugoj etapi i nakon toga vozio ozlijeđen, a istog je dana Benavides naletio na kamen skriven u pijesku. Goncalves je ipak pobijedio na pretposljednjeg dana i zasjeo na treće mjesto, no morao je otvarati put na posljednjoj etapi, tako da ga je u borbi za ukupno treće mjesto na kraju prestigao timski kolega Benavides (donja fotografija).

Quantinilla se tom pobjedom popeo i na vrh poretka svjetskog reli prvenstva, pri čemu uoči posljednje utrke u Maroku, ujedno i generalne probe za Rally Dakar, ima 11 bodova prednosti u odnosu na Sama Sunderlanda, tvorničkog vozača KTM-a.

KONAČNI POREDAK:
1. Pablo Quintanilla (CHI), Husqvarna, 11h:42min.38sek
2. Toby Price (AUS), KTM, +0.29 sek
3. Kevin Benavides (ARG), Honda, +9.35 min
4. Paolo Goncalves (POR), Honda, +10.02
5. Sam Sunderland (GBR), KTM, +38.43

Bivši Supersport prvak Michael Van der Mark će zamijeniti bivšeg Superbike prvaka Guintolia na Yamahi.

2014. godine je Michael Van der Mark bio prvak u Supersport kategoriji s Hondom, a Sylvain Guintoli u Superbike klasi s Aprilijom. Prošle godine su zajedno prešli u redove Hondine Superbike momčadi Ten Kate i tu je puno iskusniji Guintoli na kraju jedva bio bolji od debitanta Van der Marka. Ove godine je Guintoli trebao predvoditi Yamahin povratak u Superbike, ali početak sezone mu nije bio osobito uvjerljiv, a onda se još i teško ozlijedio na treningu uoči utrke u Imoli.

Istovremeno, Van der Mark i ove sezone uspješno brani boje Honde, ali navodno nije bio zadovoljan financijskom dijelom ponuđenog ugovora za nastavak suradnje. Da je ljubav pukla postalo je jasno onog trenutka kada je objavljeno da u Hondinu Superbike momčad iz MotoGP-a dolazi Stefan Bradl, gdje će ga dočekati Nicky Hayden.
Nakon te objave bilo je sasvim izvjesno da će Van der Mark završiti za upravljačem tvorničke Yamahe R1, a sada je to i službeno potvrđeno. Pritom Nizozemac dolazi baš na mjesto zaliječenog Francuza Guintolija, koji će se pokušati dokazati u preostale četiri utrke i tako uloviti neki solidni angažman za 2017. Ako uspije, biti će mu to četvrta Superbike momčad u isto toliko sezona.

U Yamahinoj momčadi ostaje Alex Lowes, koji bi na utrkama u Silverstoneu i Misanu trebao odraditi i MotoGP premijeru kao zamjena za ozlijeđenog Smitha iz momčadi Tech 3. Moguće je da je dio motivacije za promjenu momčadi Van der Mark našao i u tome što je procijenio kako mu je kroz Yamahu u konačnici lakše doći i do željenog mjesta u MotoGP-u. Kad je Honda u pitanju, obično se putuje u suprotnom smjeru.

Crutchlow je odnio briljantnu pobjedu, a Rossi smanjio bodovni zaostatak za Marquezom. Prva Moto3 pobjeda Peugeota i zgušnjavanje u vrhu Moto2 klase.

Sve tamo do skoro polovice utrke u Brnu, činilo se da bi Ducati mogao dohvatiti drugu pobjedu u nizu. I to ne samo dvostruku, kao na prethodnoj utrci u Austriji, nego čak i četverostruku budući su prve četiri pozicije zauzimali Iannone i Dovizioso na tvorničkim Ducatijima, te Redding i Barbera na privatnim (i starim) Desmosedicijima.

No, sva četvorica su, zapravo, utrku izgubili i prije nego su startali. Naime, iako je staza bila izdašno namočena, kiša je prestala i bilo je za očekivati da će se asfalt polako sušiti. I zato se velika većina vozača odlučila za mekšu smjesu kišnih guma, koje po prirodi stvari bolje drže, a to što se brže troše nije trebao biti problem jer se pretpostavljalo kako će se već do sredine utrke asfalt dovoljno osušiti da započnu ulasci u boks i preskakanje na motocikle s gumama na suho.

Nekolicina vozača se ipak odlučila na rizik. Među njima su se neki, kao Rossi i Lorenzo, odlučili za tvrdu smjesu stražnje kišne gume, dok su drugi, kao Crutchlow i Baz, i naprijed i straga stavili tvrdu smjesu. Tvrđe gume se bitno teže i sporije zagrijavaju na mokrom asfaltu, ali i duže traju. Zbog toga su vozači s tvrdom smjesom tonuli u poretku prvih nekoliko krugova i njihovo kockanje bi im se osvetilo da je ponovo počela kiša ili da se staza počela ozbiljnije sušiti. Srećom po njih, istina je bila negdje u sredini.

U sedmom krugu su se Crutchlow i Rossi borili za 12. mjesto u ukupnom poretku, sa skoro 9 sekundi zaostatka za vodećim Iannoneom. A onda su započeli proboj. Crutchlow je neumoljivo skidao sekundu za sekundom i pet krugova prije kraja dohvatio vodstvo, a Rossi ga je slijedio s određene distance te se u istom krugu probio na drugo mjesto. Ipak, s mekom prednjom gumom nije mogao slijediti Crutchlowa, koji je tako postao prvi britanski MotoGP pobjednik u posljednjih 35. godina i slavlja Barry Sheena u Švedskoj 1981.

Rossi je u Brnu prije točno 20 godina osvojio svoju prvu pobjedu, tada u klasi 125, a sada je osvajanjem drugog mjesta pokazao kako je još uvijek u vrhunskoj formi. Usput je u ukupnom poretku prestigao Lorenza, kojem se raspala prednja guma, te barem malo smanjio bodovni zaostatak za Marquezom, koji je igrao na sigurno i osvojio treće mjesto. Neposredno iza njega ciljem su prošla dva Avintia Ducatia, pri čemu je Baz sa tvrdim gumama u pretposljednjem krugu projurio pored timskog kolega Barbere na mekšoj smjesi.

Inače, velik je broj vozača završio s gotovo potpuno uništenom mekšom prednjom gumom, uključujući i Iannonea, koji je s vodeće pozicije pao na 8. mjesto, dok je njegov timski kolega Dovizioso još sredinom utrke iz tog razloga otišao u boks i zamijenio motocikl, da bi na kraju odustao. Lorenzo je čak dva puta ušao u boks na zamjenu motocikla i na kraju završio kao tek 17. s krugom zaostatka.

Moto2 utrka se vozila po gotovo monsunskim uvjetima u kojima je njemački vozač Jonas Folger vodio praktično od prvog do posljednjeg zavoja. Drugoplasirani Alex Rins je na kraju kasnio 5, a trećeplasirani Sam Lowes 9 sekundi, no obojica su mogli biti zadovoljni time što su smanjili bodovni zaostatak za vodećim Zarcom, koji je utrku u Brnu završio kao tek 11.

Nakon što smo u Moto3 klasi nedavno vidjeli prvu pobjedu indijske Mahindre, u Češkoj se slavila i prva GP pobjeda francuskog Peugeota. Pritom motocikl Peugeota nije ništa drugo nego Mahindra s drugačijim naljepnicama, ali to ne mijenja na senzaciji, utoliko više što je pritom prvi put slavio i škotski vozač John McPhee. Njemu je pomoglo i to što se na mokrom asfaltu poskliznuo dotad u utrci (i ukupno) vodeći Brad Binder, ali i specijalist za kišu Pawi, koji je ove godine u sličnim uvjetima već slavio u Argentini i Njemačkoj. S velikim zaostatkom za vozačem Peugeota, drugo mjesto je pripalo Jorge Martinu s Mahindrom, a treće je dohvatio rookie Fabio di Giannantonio na Hondi.

Rezultate sve tri utrke pogledajte u donjoj galeriji.

TRENUTNI POREDAK (nakon 11 utrka):

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 197 bodova
2. V. Rossi – Yamaha – 144
3. J. Lorenzo – Yamaha – 138
4. D. Pedrosa – Honda – 109
5. M. Vinales – Suzuki - 100

Moto2
1. J. Zarco – Kalex – 181 bod
2. A. Rins – Kalex – 162
3. S. Lowes – Kalex – 137
4. J. Folger – Kalex – 108
5. T. Luthi – Kalex - 106

Moto3
1. B. Binder – KTM – 179 bodova
2. J. Navarro – Honda - 118
3. E. Bastianini – Honda - 94
4. R. Fenati – KTM – 93
5. F. Bagnaia – Mahindra – 90

Nakon 8 godina, Honda je predstavila prvi potpuno novi CRF450R. I odmah mu pridružila „cross-country“ blizanca CRF450RX.

Već smo navikli da su ono što proizvođači svake godine pompozno navode kao nove motokros modele najčešće samo evolucije prethodnika. No, kod netom predstavljenog modela CRF450R za 2017. doista se može govoriti o potpuno novom stroju, što i ne bi trebalo čuditi s obzirom da je njegov prethodnik evoluirao punih 8 godina.

Tako će se CRF450R odsad bazirati na sedmoj (i potpuno novoj) generaciji aluminijskog okvira, koji diktira i „kompaktniju“ geometriju, s nižim težištem i kraćim osovinskim razmakom. Pritom je zanimljivo da Honda odustaje od KYB zračne vilice i prelazi na Showa upside down vilicu s klasičnim oprugama.

Jednocilindričnom agregatu je poboljšano disanje te je za čak 11% snažniji od prethodnika, pri čemu u Hondi tvrde da način razvijanja snage osigurava i bolje prianjanje stražnje gume. Elektropokretač je dostupan kao opcija, dok spremnik goriva od lakog titana dolazi u seriji, a potpuno nove oplate su oblikovane tako da budu što aerodinamičnije, ali i da vozaču osiguraju potpuno slobodu pri kretanju.

Apsolutna novost je i predstavljanje dosad nepostojećeg modela CRF 450RX. Riječ je o „cross-country“ motociklu, odnosno mješavini motokros i hard-enduro pristupa. Pritom je RX nastao izravno na osnovama novog CFR450R, ali za razliku od njega ima nešto veći spremnik goriva, manji stražnji kotač (18 cola), hard-enduro ovjes i drugačiju elektroniku, a uz to u seriji dolazi i s bočnim osloncem te elektropokretačom.

Više konkretnih informacija o ovim novitetima pročitajte u idućem broju Moto Pulsa, a dodatne fotografije potražite u donjoj galeriji.

Hoćemo li ugledati i „europsku“ verziju 350 i je li ovo najava dizajnerskog smjera budućeg Firebladea?

Honda je u Indoneziji predstavila potpuno novi model CBR 250 RR. Zašto baš u Indoneziji? Zato jer se tamo i proizvodi, a na tom će se ogromnom tržištu i najprije početi prodavati. Kažu do kraja 2016., nakon čega bi trebao krenuti izvoz i na japansko tržište. Loša vijest je da Europa nije u planu, a dobra vijest je kako se ipak očekuje da će jednog dana stići i na ove meridijane. Još bolja vijest je da bi u tom slučaju bila riječ o snažnijem modelu, koji bi nosio oznaku 300 ili (najvjerojatnije) 350.

A dok se to ne dogodi, netom predstavljeni CBR 250 RR je vrlo dobra najava onog što slijedi. Dakle, riječ je o potpuno novom motociklu, koji se od dosadašnjeg modela CBR 300R već u startu dramatično razlikuje po tome što umjesto jednocilindričnog ima dvocilindrični pogonski agregat, što bi trebalo rezultirati s osjetno više vozačkog uzbuđenja.

Jasno, u paketu s takvim bitno drugačijim agregatom dolazi i novi čelični okvir, na kojeg se nadovezuje aluminijska vilica asimetrične izvedbe. Pritom već i ovaj indonezijski model ima upside-down vilicu i nazubljene diskove, ali i elektronsku komandu gasa s pripadajućom mogućnošću biranja između tri načina razvijanja snage.

No, nije stvar samo u tehnici, ima nešto i u dizajnu, pa je tako CBR 250 RR gotovo identičan Hondinom prototipu „Light Weight Super Sports Concept“ koji je predstavljen prošle jeseni na Tokyo Motor Showu. Glavna razlika odnosi se na dvostruki završetak ispušnog sustava, što je zanimljivo rješenje u toj klasi (koje uz to nagovješćuje da bi se s lakoćom mogle ispuniti Euro4 norme), dok je zašiljeni nos ukrašen originalno dizajniranim LED svjetlima.

Može li atraktivni CBR 250RR biti najava novog dizajnerskog pravca i za „prave“ CBR modele? Ne bi imali ništa protiv, no pitanje je hoće li oni uopće biti u prodaji iduće godine. Naime, za CBR 600 RR se sve glasnije šapuće kako zbog nametnutih Euro4 normi čak ispada iz proizvodnje, dok novi litarski superbike model skoro zasigurno dolazi u 2017. No, još nismo na čistu hoće li to biti novi CBR ili možda ipak sportski (i skupocjeni) VFR.

Nakon što se vodeći Rossi poskliznuo i pao, „Jackass“ Miller je obišao Marqueza i došao do prve MotoGP pobjede.

Bila je to utrka od dva dijela, i to doslovno. Start je odrađen na stazi koja se polako sušila, ali ipak dovoljno mokroj da svi krenu s kišnim gumama. U takvim zahtjevnim uvjetima u Assenu je najbolje krenuo Valentino Rossi, no ubrzo ga je, na sveopće iznenađenje, obišao Kolumbijac Yonny Hernandez, koji se na starom Ducatiju čak polako počeo izdvajati u vodstvu.

Taman kad se činilo da će uskoro stasati vrijeme za ulazak u boks i prelazak na motocikle sa slick gumama, kiša je ponovo počela padati, a s njom je pao i Hernandez prepustivši vodstvo Rossiju. Njega su, opet, sustigli pa obišli i Dovizioso i Petrucci, a kontakt s vodećom grupom je uhvatio i Redding, sva trojica na Ducatijima. Marquez je držao peto mjesto, dok se Lorenzo nije mogao otarasiti sjećanja na težak pad od prije nekoliko godina na kišnom treningu u Assenu, te je vozio utrku na samom začelju kolone, razmišljajući čak i o tome da jednostavno odustane.

Kada je u petnaestom krugu Petrucci preuzeo vodstvo utrka je prekinuta, da bi kasnije ipak bila nastavljena, pri čemu je startna rešetka formirana prema redoslijedu u 14. krugu. Uslijedio je riskantan sprint od 12 krugova na namočenoj stazi i u takvim je uvjetima ponovo najbolje krenuo Rossi, nametnuvši takav ritam je drugoplasirani Dovizioso ubrzo pao. No, i Rossi je pao samo krug kasnije, nakon čega se iznenada u vodstvu našao Marquez. Njega je slijedio Jack Miller (Honda), koji je u 4. krugu preuzeo vodstvo i više se nije osvrtao na putu do svoje prve pobjede. Iako je i ranije pokazivao talent na kiši, njegov rezultat svejedno iznenađuje, postavši pritom i prvi pobjednik iz redova privatne momčadi još od pradavne 2006. godine. Poznat i pod nadimkom „Jackass“, Miller nije samo namagarčio sve ostale, nego je možda i spasio karijeru koja je već bila na klimavim nogama.

Vidjevši Rossijev pad, Marquez se nije upuštao u rizičnu borbu s Millerom, nego je umjesto toga bio presretan s drugim mjestom, povećavši svoju prednost u odnosu na kraju desetog Lorenza na 24 boda, dok zaliha u odnosu na posrnulog Rossija sada iznosi čak 43 boda. Treće mjesto je osvojio Redding na Ducatiju, nakon što je u samoj završnici utrke slomio otpor Pola Espargaroa na Yamahi, dok je ispred nosa Barbere na još jednom privatnom Ducatiju peto mjesto osvojio Iannone, koji je u prvom dijelu utrke pao s tvorničkim Ducatijem, ali je ipak nastavio i to mu se isplatilo.

I u Moto2 klasi smo imali premijernog pobjednika. Probivši se u vodstvo u 9. krugu, japanski vozač Takaaki Nakagami je nastavio odmicati sve dok dva kruga prije kraja utrka nije prekinuta zbog kiše. U međuvremenu se do drugog mjesta probio aktualni prvak Zarco, koji se time našao na samom vrhu poretka, bodovno izjednačen s Rinsom, koji je utrku završio kao 6. Sam Lowes je osvojio četvrto mjesto, iza trećeplasiranog Morbidellija, i sada za vodećim dvojcem zaostaje 5 bodova.

Prije nego je Miller došao do svoje prve MotoGP pobjede, a Nakagami do prve Moto2 pobjede, prvu pobjedu u karijeri je ostvario i Francesco Bagnaia, koji je time ujedno donio i prvu pobjedu indijskoj Mahindri. U tradicionalno tijesnoj završnici Moto3 utrke, sa čak 11. vozača unutar 1,2 sekunde, Bagnaia je odradio pravi manevar u zadnjoj šikani i prošao ciljem samo 18 tisućinki sekunde prije nego što je to učinio Andrea Migno s KTM-om. No, Migno je kasnije kažnjen spuštanjem za jedno mjesto zbog nepravilnog pretjecanja, pa je tako drugo mjesto naslijedio Fabio di Giannantonio s Hondom.

Rezultate svih utrka možete pogledati u donjoj galeriji.

TRENUTNI POREDAK (nakon 8 utrka):

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 145 bodova
2. J. Lorenzo – Yamaha – 121
3. V. Rossi – Yamaha – 103
4. D. Pedrosa – Honda – 86
5. M. Vinales – Suzuki - 79

Moto2
1. J. Zarco – Kalex – 126 bodova
2. A. Rins – Kalex – 126
3. S. Lowes – Kalex – 121
4. T. Luthi – Kalex – 93
5. T. Nakagami – Kalex - 78

Moto3
1. B. Binder – KTM – 151 bod
2. J. Navarro – Honda - 103
3. R. Fenati – KTM – 93
4. F. Bagnaia – Mahindra – 79
5. N. Bulega – KTM – 75

Rea se u obje utrke igrao mačke i miša s timskim kolegom Sykesom. I u obje pobijedio.

Subotnja Superbike utrka u Misanu započela je kaosom na samom početku kada je pao Savadori s Aprilijom te pritom izbacio iz putanje nekolicinu vozača, uključujući i Daviesa, Toressa i Camiera, koji će se nakon toga do kraja utrke dosta uspješno probijati kroz poredak.

Sve to se događalo iza leđa Kawasakijevog dvojca, koji se lako izdvojio u vodstvu. Pritom je Rea polovicom utrke usporio tempo nadajući se da će Sykes preuzeti inicijativu, no ovaj je odbio tu mogućnost i zadržao se u hladovini drugog mjesta, čuvajući snagu za samo završnicu. U posljednja dva kruga je odlučio napasti, no lukavi Rea mu nije ostavljao prostora tako da je Sykes na kraju ipak prošao ciljem kao drugi, sa samo 9 stotinki zaostatka.

Najnižu stepenicu pobjedničkog podija dohvatio je Vd Mark na Hondi, koji je prvi krug završio kao 5., pa se onda u već drugom krugu, bez pretjecanja, probio na treće mjesto, nakon što je ispred njega prvo pao Giugliano na Ducatiju, a onda u zadnjem zavoju izletio Hayden na drugoj Hondi. Davies je svoj proboj s Ducatijem okončao na 4. mjestu, daleko ispred Torresa i Reiterberga na Althea BMW-ima, a Canepa je s Yamahom, kao zamjena za ozlijeđenog Guintolija, završio na vrlo dobrom 7. mjestu, ispred Camiera na MV Agusti.

Nedjeljna utrka je iznjedrila isti vodeći dvojac, ali i nešto drugačiju strategiju. Naime, ovaj put je Sykes odlučio preuzeti vodstvo u nadi da bi mogao pobjeći svom timskom kolegi. No, vidno brži Rea se susprezao od pretjecanja sve do 4 kruga prije kraja kada je izuzetno elegantnim manevrom preuzeo vodstvo i do kraja utrke stvorio dovoljnu prednost da ciljnu ravninu slavljenički odradi na stražnjem kotaču, a svejedno pobijedio s 3 sekunde prednosti.

Na radost ne baš mnogobrojne talijanske publike, treće mjesto je dohvatio Giugliano s tvorničkim Ducatijem, a četvrti je bio Fores s Barni Ducatijem. Ozlijeđeni Lowes je s Yamahom velik dio utrke proveo predvodeći borbu za peto mjesto, da bi u zadnjim krugovima ipak ostao bez snage i završio kao osmi, iza petog Savadorija (Aprilia), Haydena (Honda) i Torresa (BMW). Inače, Vd Mark je još jednom gledao kako ispred njega u ranoj fazi utrke na isti način pada vozač Ducatija, no ovaj put je to bio Davies, čiji motocikl Nizozemac uz to nije mogao izbjeći tako da je došlo do dvostrukog pada. Vd Mark je ipak upio nastaviti utrku te se do kraja probiti do 10. mjesta.

U Supersport utrci je prvih nekoliko krugova vodio domaći vozač Caricasulo, da bi u 7. krugu vodstvo preuzeo Jacobsen, također na Hondi, koji je bio nadomak pobjede sve do pretposljednjeg kruga, kada ga je pretekao Sofuoglu s Kawasakijem, a onda mu u zadnjem krugu drugo mjesto oteo i Caricasulo. Gino Rea je s MV Agustom završio 4., dok je Krummenacher osvajanjem 5. mjesta podebljao bodovni zaostatak za timskim kolegom Sofuogluom. Istovremeno, Cluzel je utrku prerano završio „kroviranjem“ svoje MV Agusta te je tako izgubio realne šanse da se uključi u borbu za naslov.

Rezultate utrka možete pogledati u donjoj galeriji.

TRENUTNI POREDAK

Superbike (nakon 16 utrka)
1. J. Rea – Kawasaki – 343 boda
2. T. Sykes – Kawasaki – 277
3. C. Davies – Ducati – 244
4. D. Giugliano – Ducati – 165
5. M. vd Mark – Honda – 163

Supersport (nakon 8 utrka)
1. K. Sofuoglu – Kawasaki – 146 bodova
2. R. Krummenacher – Kawasaki – 106
3. P. J. Jacobsen – Honda – 92
4. G. Rea – MV Agusta - 78
5. J. Cluzel – MV Agusta – 75

Možda nije vijest da je Marquez produžio ugovor, ali jest da je popričao s Rossijem.

Ako i kasnimo s vijesti o tome da su Marquez i Honda i produžili suradnju do kraja 2018., onda je to zato jer to, zapravo, i nije vijest, posebno ne u kontekstu svega što se događalo na tragičnoj utrci u Barceloni. No, vjerojatno je baš to tužno ozračje pripomoglo tome da odmah po završetku MotoGP utrke pobjednik Rossi i drugoplasirani Marquez razmjene čestitke, što je nakon prošlogodišnjeg kontroverznog finala sezone bilo teško zamisliti.

Poslije toga su nakratko popričali na pobjedničkom podiju, a onda se sasvim raznježili na press konferenciji kada je Marc Marquez čak stisnuo Rossija za rame. Mirotvornim pristupom Rossi je malo umanjio štetu koja je nastala kada su on i Lorenzo oštro kritizirali prelazak na drugu konfiguraciju završnog dijela staze u Barceloni nakon pogibije Luisa Saloma. Uz to što je njihova reakcija, a posebno ona Lorenza, bila neumjesna, postavilo se pitanje zašto njih dvojica nisu sudjelovali na sastanku komisije za sigurnost na kojoj su prisutni vozači predložili to rješenje.

No, vratimo se Marquezu. Dakle, on će do kraja 2018. godine ostati u Repsol Hondi, zajedno sa svojim dosadašnjim kolegom Pedrosom, koji je nedavno također produžio ugovor. To znači da je Respol Honda jedina tvornička momčad koja i u budućem razdoblju ostaje u istom sastavu.

Kad su tvorničke momčadi u pitanju, ostalo je još samo jedno slobodno mjesto u Suzukiju i Apriliji. Očekuje se da će za Suzuki potpisati Alex Rins što bi onda njihovog trenutnog vozača Aleixa Espargaroa moglo gurnuti baš u redove Aprilije.