Novosti

Uz iznimno mnoštvo trkaćih dijelova, uključujući i u potpunosti karbonski rep, tu su i grafike koje je osmislio Aldo Drudi, Rossijev prijatelj i dizajner njegovih kaciga.

Primopredaja se zbila na EICMA sajmu u Milanu, na kojem se Rossi pojavio prvi put, u sklopu Yamahina događanja „One More Lap“ tijekom kojeg su se obožavatelji mogli još jednom oprostiti od njega. Uz već spomenuti karbonski rep motocikla, i dakako karbonske oplate, taj unikatni R1 ima i poseban spremnik goriva zapremine 22 l, Marelli upravljačku jedinicu i još silnu hrpu dijelova iz Yamahinog GYTR asortimana namijenjenog natjecateljima.

Nije da mu je dosad nedostajalo motocikala za trening, no s tim će poklonom Rossi moći doista kvalitetno nastaviti s jednom od svojih omiljenih razbibriga u vidu treniranja na stazi Misano. Inače, sad kad se povukao u vozačku mirovinu, Rossi će biti vlasnik svoje MotoGP momčadi koja će koristiti motocikle Ducatija, s kojim je potpisan ugovor na iduće tri sezone, no djeluje izvjesno da bi nakon toga mogao započeti suradnju s Yamahom.

Uostalom, s Yamahom će već od iduće godine izravno surađivati u Moto2 klasi, gdje će uz svoj već dokazano uspješan VR46 Racing Team imati na brizi i novu Yamaha VR46 Master Camp momčad, kroz koju će Yamaha moći probrati i „uzgajati“ talentirane vozače te ih eventualno bezecirati za MotoGP. S tim da će Rossi samo načelno voditi te dvije Moto2 i jednu MotoGP momčad, jer će taj posao prepustiti drugima, a on uživati u odmoru i utrkivanju automobilima.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Yamaha je prije svega vizualno, a onda i tehnički, obnovila popularni XSR 700 i njegovu XTribute varijantu.

Dizajnerske promjene se prvenstveno svode na novo prednje svjetlo, koje je bitno plosnatije od dosadašnjeg te je uz to i LED tehnologije. Tu su sad i ukrasni bočni poklopci hladnjaka tekućine, na koje se nadovezuju i LED pokazivači smjera, a LCD instrumenti su istureniji i tako više u vidnom polju. Boje su inspirirane onima s dvotaktnog RD-a 350 LC, dok je hvaljeni četvrotaktni dvocilindraš usklađen s Euro5 normama i sad razvija 73,4 KS. Prednji diskovi su narasli do promjera od 298 mm, a dorađena je i prednja vilica.

Istovremeno je predstavljena i XTribute verzija (donja fotografija), čije su kombinacije boja za 2022. inspirirane onima s modela XT 500 iz 1981. godine. Kao i dosad, XTribute se od osnovnog modela razlikuje po upravljaču s poprečnom prečkom, drugačijim osloncima za noge, grubljim Pirelli gumama, plosnatijem sjedalu i gumenim zvončićima na prednjoj vilici. Više o svemu doznajte u idućem broju Moto Pulsa.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Posljednja utrka sezone, na novoj stazi u Indoneziji, nije donijela preokret. Rea je bio nepobjediv, ali Razgatlioglu je potvrdio osvajanje svog prvog naslova prvaka.

Prvi put je to, pomalo senzacionalno, uspjelo Benu Spiesu 2009. godine. Sad je Toprak Razgatlioglu postao tek drugi vozač u povijesti koji je s Yamahom osvojio naslov. I ne samo to, Toprak je najzaslužniji i što je Yamaha osvojila i konstruktorski naslov, tijesno ispred Ducatija, a rookie timski kolega Andrea Locatelli je vrijedno pomagao u tome da Pata Yamaha osvoji i momčadsku titulu.

Tako je prekinut rekordni niz od 6 uzastopnih naslova prvaka Jonathana Reae. U iznimno zanimljivoj sezoni, Rea se nije predavao do samog kraja. Uoči dolaska na potpuno novu i zavojitu indonezijsku stazu Mandalika, vozač Kawasakija je imao 30 bodova zaostatka i realno male šanse za osvajanje sedme titule, koje su dodatno splasnule kad je monsun poplavio stazu uoči subotnje utrke. Iako je ta utrka prebačena na nedjelju, ona je ipak došla na mjesto sprint utrke, koja je otkazana, što znači da je Rea imao jednu priliku manje da preokrene situaciju u svoju koristi.

S druge strane, iako si je samo kakvim padom mogao zakomplicirati situaciju, Razgatlioglu nije taktizirao. Na prvoj nedjeljnoj utrci se borio za vodstvo sve do 8 krugova prije kraja, kada se majstorski spasio od pada, ali je pritom potonuo na treću poziciju. Rea je u tom trenutku bio drugi, ali je ubrzo potom prošao Reddinga i, da je tako ostalo, pitanje prvaka ne bi još bilo riješeno. No Turčin je dodao gas, prestigao Reddinga te se u zadnjem krugu još i sasvim približio Rei, koji je tako odnio samo Pirovu pobjedu. Naime, Topraku je i drugo mjesto bilo taman u bod dovoljno da odmah počne slaviti naslov svjetskog Superbike prvaka.

Druga nedjeljna utrka je zbog jakog pljuska nekoliko puta odgađana, pa onda ipak, kad se kiša malo smirila, odvožena u skraćenom formatu od 12 krugova. U zanimljivom međusobnom obračunu, Rea je s Kawasakijem ipak pobijedio Reddinga u njegovoj posljednjoj utrci na Ducatiju, dok je Vd Mark s BMW-om bio bolji od novog prvaka Razgatlioglua u borbi za treće mjesto. Tom Sykes, svjetski prvak iz 2013. godine, je tu svoju posljednju utrku svjetskog Superbike prvenstva završio kao peti.

I tako je, nakon 37 utrka odvoženih tijekom 13 natjecateljskih vikenda, Razgatlioglu skupio 13 bodova više od Reae, s time da su obojica ostvarili po 13 pobjeda. Scott Redding im je jedini uspijevao parirati, skupivši 7 pobjeda i više od 500 bodova, dok su svi ostali bili daleko iza. Ipak, tu treba izdvojiti Locatellija, koji je kao rookie, u posljednji tren preskočio Rinaldija i završio prvenstvo kao četvrti u ukupnom poretku, čak i ako nijednom nije pobijedio ili bio drugi.

Jasno, Rea je već najavio da iduće sezone želi vratiti svoju krunu, ali i Razatglioglu se prijeti da će ići na pobjedu u baš svakoj utrci. A nakon toga možda konačno završi u MotoGP prvenstvu, u kojem su ga mnogi vidjeli već iduće sezone. Doduše, i Rea je stalno bio u kombinacijama za prelazak u MotoGP, pa je svejedno odolio svim pozivima.

KONAČAN POREDAK

1. T. Razgatlioglu – Yamaha – 564
2. J. Rea – Kawasaki – 551
3. S. Redding – Ducati – 501
4. A. Locatelli – Yamaha – 291
5. M. R. Rinaldi – Ducati – 282
6. M. VD Mark – BMW – 262
7. G. Gerloff – Yamaha – 228
8. A. Lowes – Kawasaki – 213
9. A. Bassani – Ducati – 210
10. A. Bautista – Honda – 195

Novi TMAX preuzima tehniku od prethodnika, ali bi uz potpuno novi dizajn trebao nuditi i više sportskog užitka i čistog luksuza.

Iako je TMAX sedme generacije bio doista odličan, na tržištu je proveo samo dvije godine. Za 2022. na njegovo mjesto dolazi novi TMAX, koji je odmah lako prepoznatljiv svojim bitno agresivnijim dizajnom. Promijenjen je praktično svaki element plastičnih oplata, kao i svaki element LED rasvjetnih tijela, a cjelina je pomalo šokantna, kako smo kod to Yamahe u posljednje vrijeme već i nekako navikli.

Tehnika nije u bitnome mijenjana, ali promjene na ciklistici i ergonomiji bi trebale garantirati drugačiji i više sportski užitak vožnje. Tako novi TMAX ima niži i ravniji upravljač, duže sjedalo i dužu podnicu, kako bi vozač bio malo više nagnut prema naprijed. Osim toga, ovjes je nešto tvrđe podešen i trebao bi pružiti bolji osjećaj za prednji kraj, a tu su i lakši naplatci, nastali po „spin forged“ proceduri, koja je debitirala na modelu MT-09.

Komanda gasa je sad potpuno elektronska, bez čeličnog užeta, dok je redni dvocilindraš ostao isti te i dalje razvija 47,6 KS pri 7.500 o/min. To znači da s ovim sportskim skuterom mogu upravljati i oni koji imaju položenu A2 kategoriju.

Važnu novost predstavlja to što je TMAX konačno opremljen pravim TFT instrumentima povezivim s pametnim telefonom, a na njima je, uz pretplatu, moguće prikazivati i Garmin navigaciju. Kao i dosad, u seriji dolazi beskontaktni ključ, a novost je da se poklopac goriva otvara elektronski. Vjetrobran se mora podešavati ručno, ali je sad drugačije oblikovan te bi trebao stvarati manji šum vjetra.

U čast prvog TMAX modela iz 2001. godine, novi je TMAX dostupan i u žarko žutoj boji (uz plavu i sivu varijentu), dok su u nešto diskretnijim koloritima raspoložive Tech MAX verzije. One su dva kilograma teže i bogatije opremljene, pa se tako vjetrobran podešava elektronskim putem, a moguće je (ručno) podešavati i stražnji ovjes. Osim toga, Tech MAX u seriji ima i grijane ručke i sjedalo, tempomat, svjetleće prekidače i još koji dekorativni detalj.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Čak i ako su rekordne, brojke su suhoparne i ne mogu opisati veličinu Valentina Rossija. Ali svejedno mogu potvrditi da je najveći svih vremena.

Rossi je u Valenciji odvozio svoju posljednju utrku u karijeri, koja se protegnula na rekordnih 26 sezona. I dakako da to nije njegov jedini rekord. Donosimo vam njih nekoliko najvažnijih ili možda najzanimljivijih, plus pokoju triviju.

Rossi je odvozio rekordne 432 utrke, što znači da je nastupio na čak 44,3% od svih u povijesti održanih natjecateljskih vikenda, u dosadašnje 73 Grand Prix sezone. U međuvremenu je propustio samo 7 utrka zbog ozljeda. Drugi je Dovizioso 331 utrkom, odnosno 34%. U Formuli 1 je rekorder Kimi Raikkonen s 345 utrka.

Rekorder je s 89 pobjeda u kraljevskoj klasi, drugi je Giacomo Agostini sa 68. Rekorder je i sa 199 podija u kraljevskoj klasi, a drugi je Jorge Lorenzo sa 114 podija.

S titulama u kategorijama 125, 250, 500 i MotoGP, Rossi je jedini koji osvojio naslove u 4 klase. Zapravo, u 3,5 klase ako uzmemo u obzir da je MotoGP nasljednik klase 500.

Rossi je jedan od samo dvojice vozača koji su u kraljevskoj klasi osvojili titule i za upravljačem dvotaktnog (Honda) i četverotaktnog motocikla (Honda i Yamaha). Uz njega, to je uspjelo samo Giacomu Agostiniju (MV Agusta i Yamaha).

Rossi je jedan od samo dvojice vozača koji su u kraljevskoj klasi osvojili uzastopne titule za upravljačem dva različita motocikla (2003. Honda i 2004. Yamaha). Uz njega, to je uspio još samo Eddie Lawson 1998. i 1989. godine (Yamaha / Honda)

Rossi je jedini pobijedio na dvije uzastopne utrke s dva različita motocikla. 2003. godinu je zaključio pobjedom na Hondi, a 2004. otvorio slavljem na Yamahi.

Tijekom GP karijere vozio je utrke na 38 različitih staza, a na njih 29 je pobijedio, što je rekord. Drugi na tom popisu je Mick Doohan, koji je pobijedio na 24 različite staze.

Prošlo je rekordnih 16 godina i 351 dana od njegove prve pobjede u kraljevskoj klasi u Doningtonu 2000. do zadnje pobjede u Assenu 2017. Prvi do njega je Alex Barros sa 11 godina i 204 dana. Ako gledamo podije u kraljevskoj klasi, onda se radi o 20 godina i 87 dana, što je također rekord. Ako gledamo sve tri klase, onda je razmak između prvog i posljednjeg podija čak 23 godine i 355 dana.

S tadašnjih 38 godina i 129 dana, Rossi je u Assenu 2017. postao tek 7. najstariji pobjednik u kraljevskoj klasi. Ipak najstariji je pobjednik s MotoGP motociklom. Drugi na tom popisu je Troy Bayliss koji je imao 37 godina i 213 dana kada je kao zamjena nastupio na utrci i Valenciji 2006. i pobijedio Ducatijem.

Rossi je posljednji put na podiju stajao prošle godine u Jerezu, no još mu se tamo u Brnu 2008. posljednji put dogodilo da nije bio najstariji na pobjedničkom postolju. Tada je stariji od njega bio Loris Capirossi.

Tijekom karijere, Rossi je dijelio podij s čak 55 vozača. Samo s trojicom od njih nije imao to zadovoljstvo da barem jednom stoji na višoj stepenicu od njih. To su Alex Rins, Fabio Quartararao i, nećete vjerovati, Stefan Bradl. Doduše, bio je to ujedno i jedini MotoGP podij Bradla.

Natjecateljski broj 46, kojeg je učinio planetarno poznatim, naslijedio je od svog oca Graziana, koji je odnio 3 pobjede u klasi 250. Prvu od njih na Gorbniku 1979. godine, dakle samo nekoliko mjeseci nakon što se rodio Valentino.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Oko (re)dizajna će se lomiti koplja, ali nitko neće imati ništa protiv još snažnijeg i štedljivijeg agregata.

I dosad je MT-10 imao dva mala LED svjetla, ali sad su plastike oko njih svedeni na minimum, a između njih i minimalističkog prednjeg vjetrobrana ugrađena su i LED dnevna svjetla. Uglavnom, baš kao i s prošle godine obnovljenim MT-07 i potpuno novim MT-09, Yamaha očito želi šokirati. S druge strane, vjerujemo kako ipak nitko neće imati ništa protiv toga što usisnici na bokovima spremnika goriva sad još više dolaze do izražaja, a potpuno novo je i stražnje svjetlo.

Kao i dosad, aluminijski okvir i pogonski agregat s asimetričnim intervalima paljenja su izvedenica onih koji se nalaze i na sportskom R1, s time da je četverocilindrični agregat s asimetričnim intervalima paljenja revidiran. Sad se deklarira 165,9 KS pri 11.500 o/min, što je za 5,5 KS više od dosadašnjeg modela. Istovremeno, trebao bi biti i osjetno štedljiviji i tako umanjiti jedan od glavnih nedostataka dosadašnjeg modela.

Osim što doprinose boljim performansama, novi usis i (titanski) ispuh žele osigurati i još bolji zvuk, a vozač bi trebao uživati i u poboljšanoj ergonomiji, kao i pogledu na nove TFT instrumente. Obostrani quickshfter je sad dio serijske opreme, a tu je i novi tempomat, dok sva sila elektronskih pomagala uzima u obzir i nagib motocikla. Više detalja o tome što je sve novo na Yamahinom najžešćem nakedu doznajte u idućem broju Moto Pulsa, a dodatne fotografije potražite u donjoj galeriji.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Stil je sličan, ali novi XSR 900 je doista potpuno novi. Snažniji, lakši, moderniji i opremljeniji, a možda još i više klasičan.

Budući da je baziran na novoj Yamahi MT-09, XSR 900 sad broji 889 ccm i 119 KS, te tako ima 42 ccm i 4 KS više od prethodnika predstavljenog 2016. godine, a još je i veća razlika u području okretnog momenta. Jasno, tu je i novi aluminijski okvir, koji je niži u prednjem dijelu, pa je tako i niži upravljač, dok bi se istovremeno trebalo sjediti više unatrag nego dosad.

Aluminijska stražnja vilica je produžena, pa novi XSR 900 sad mjeri 1.495 mm osovinskog razmaka, što bi ga trebalo učiniti stabilnijim. Okretnosti pak bi trebalo pridonijeti to što su novi naplatci za 700 g lakši od prethodnih, a deklarirani podaci sugeriraju da je cijeli XSR 900 za 2 kg lakši nego što je bio, i sad teži samo 193 kg sa svim tekućinama. Istovremeno je opremljeniji, posebno u dijelu koji se odnosi na elektronska pomagala, pa tako ima i tempomat, te je bogatiji je za senzor nagiba, s kojim preciznije radi i kontrola proklizavanja (i zanošenja), kao i ABS, a tu je i sustav za kontrolu propinjanja na stražnji kotač.

Umjesto dosadašnjeg okruglog LCD-a, na scenu stupaju TFT instrumenti od 3,5 inča, četvrtastog oblika. Novo prednje svjetlo je u potpunosti izvedeno u LED tehnologiji, dok stražnje proviruje ispod kraja sjedala, koje svojom masivnošću uvelike određuje dizajn repa.

Ako je dosadašnji XSR 900 svoju inspiraciju tražio u 70-ima, za novi model tvrde da je izveden više u duhu 1980-ih. To im dođe kao zgodno opravdanje što ovaj retro ima aluminijski okvir, jer su to godine u kojima su debitirali i Deltabox okviri, prvo na Yamahinim GP motociklima. Kako bi naglasili tu poveznicu, potpuno novi spremnik goriva svojom bojom i grafikama namjerno podsjeća na GP motocikle koje vozio francuski GP as Christian Sarron. Ako vam se to ne sviđa, u ponudi je i crna varijanta.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Iako je od samog početka trebao biti “francuski Rossi”, tek je dolaskom u MotoGP klasu potvrdio svoj talent i postao prvim francuskim prvakom u kraljevskoj klasi.

U nastavku vam prenosimo tekst Monster Energyja o trnovitom i uzbudljivom putu Fabia Qaurtaroroa od debitanta u klasi Moto3 od kojeg se previše očekivalo, do svjetskog MotoGP prvaka.

Od 'kandidata za naslov' kada je 2015. debitirao u Moto 3 klasi, do MotoGP svjetskog prvaka za 2021., u svojoj prvoj godini s MotoGP timom Monster Energy Yamaha: Fabio Quartararo je nevjerojatan talent s inspirativnom pričom o uspjehu.

Već u prvoj godini u Monster Energy Yamaha MotoGP Teamu, Fabio Quartararo je pokazao nevjerojatnu brzinu, zrelost i herojsku upornost kako bi osigurao naslov Svjetskog MotoGP prvaka. Pozivamo vas da se osvrnete s nama na El Diablovo putovanje do vrha Grand Prix utrka.

Quartararo je bio vrlo cijenjeno ime već na početku svoje Grand Prix karijere. U Moto3 klasu ušao je 2015. sa samo 15 godina, a budući da je 2013. i 2014. bio prvak u juniorskom FIM CEV Moto3 prvenstvu, Francuza su od samog početka smatrali prijetnjom. Impresionirao je od samog početka i već je stajao na pobjedničkom postolju u svojoj drugoj utrci, na Circuit of The Americas. Ponovio je taj podvig u Assenu nakon što je osvojio „pole position“ u Jerezu i Le Mansu. Nažalost, ozljeda gležnja u kasnije u sezoni zaustavila je njegov napredak, ali je ipak završio kao deseti ukupnom poretku.

2016. godine je zauzeo trinaesto mjesto s Leopard Racing Timom u Moto3 klasi, a taj je plasman ponovio 2017. godine s momčadi Paginas Amarillas HP40 u Moto2 prvenstvu, ponovno bez postolja. Međutim, to je bilo dovoljno da se preseli u tim Speed Up Racing za svoju sljedeću sezonu.

Te je 2018. godine napravio je velike korake u Moto2 prvenstvu i šire. Uzeo je svoju prvi „pole“ u srednjoj kategorije, a onda i pobijedio u Barceloni. Nakon toga je osvojio i drugo mjesto u Assenu te na kraju zauzeo plasman među 10 najboljih u konačnom poretku. A u kolovozu 2018. je objavljeno da će se Quartararo 2019. godine pridružiti Francu Morbidelliju u novoosnovanom satelitskom timu, Petronas Yamaha SRT. Veliki izazov – ali Francuz je bio spreman za to.

Ono što je uslijedilo u 2019. godini nije bilo ništa manje od izvanrednog. El Diablo je želio pokazati onima koji su sumnjali u njega za što je stvarno sposoban. Ušutkao je sve oni koji su sumnjali u njega s nevjerojatnih sedam postolja i šest pole positiona. Također je završio sezonu kao rookie godine, pobjednik u konkurenciji vozača nezavisnih momčadi te bio peti u ukupnom poretku MotoGP prvenstva.

Ipak, nije mu uspjelo ostvariti i prvu pobjedu, pa mu to postaje ključna meta za 2020. godinu. Unatoč promjenama kalendara zbog globalne pandemije Covida-19, nije morao dugo čekati. Quartararo je dominirao u Jerezu u srpnju, te je otvorio prvenstvo dvostrukom pobjedom. U Barceloni je ostvario treću pobjedu, ali nije uspio tu formu nastaviti do kraja sezone. Ipak, u ukupno 14 MotoGP utrka, osigurao je devet startova iz prvog redu, od čega četiri s prva startne pozicije. Bilo je jasno da francusko čudo od djeteta ima brzinu, pa je nakon toga trebao samo raditi na konstantnosti kako bi došao do svoje prve titule.

U 2021. godini Quartararo je ispunio svoja dva sna u jednoj sezoni: slijedeći stope svog idola Valentina Rossija, pridružio se tvorničkom MotoGP Monster Energy Yamaha timu i postao svjetski MotoGP prvak. I izgledalo je kao da je to napravio od šale.

Posljednje riječi idu prvaku: "Još uvijek ne mogu vjerovati! Ne mogu ni govoriti... Osjećaj je nevjerojatan. Možda ću kasnije moći više pričati. Upravo sada, živim svoj san! Dobar je osjećaj imati i obitelj sa sobom.

"Naravno da ovo nije bio način na koji sam želio da Peccov vikend završi, ali sretan sam što je dobro. Sada smo svjetski prvaci. Nemam riječi i nemam više tekućine u tijelu da plačem. Osjećaj je tako dobar, ali ne mogu ni opisati što sada osjećam. Biti na postolju s velikim dijelom svoje obitelji i obitelji iz MotoGP-a - nemam riječi.

"MotoGP prvenstvo postoji već dugi niz godina i biti prvi Francuz koji je došao do titule je nevjerojatno. Također sam sretan zbog Yamahe. Od 2015. godine nisu osvojili naslov, a danas smo ga opet osvojili. To je nevjerojatan osjećaj!"

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com