Novosti

Slegli su se dojmovi, pa je vrijeme da proglasimo novitete koji bi se jednog dana mogli pamtiti kao prijelomni, ili tako nešto.

DUCATI HYPERMOTARD 698 MONO

U redu, teško da će jednocilindrični Hypermotard sa svojih 77,5 KS dramatično promijeniti svijet, ali učinit će ga zabavnijim mjestom. Uz to, ovaj supermoto mogao biti i simbolički itekako značajan za Ducati, jer je za očekivati da na istoj jednocilindričnoj osnovi nastane lagani i sposobni enduro model, a možda budućnost donese i kakav naked ili žuđeni sportski Supermono. U svakom slučaju, Ducati je s ovim novitetom bacio rukavicu u lice KTM-u, a usput je Hypermotard 698 Mono u RVE verziji odnio i titulu najljepšeg motocikla EICMA sajma.

HONDA CB 650 R & CBR 650 R E-CLUTCH

Jasno da se Hondine četverocilindrične 650-ice ne bi našle na ovom popisu samo na temelju toga što su lagano obnovljene i redizajnirane za 2024. Međutim, Hondini inženjeri očito imaju fetiš na mjenjače, pa su osmislili E-Clutch, odnosno elektronsku spojku, kao jednostavniju alternativu njihovom DCT mjenjaču s dvije spojke. S lijeve strane upravljača i dalje postoji klasična poluga spojke, koju možete koristiti, ali i ne morate, čak ni kod kretanja s mjesta, jer će elektronika obaviti posao umjesto vas. Sve što morate je klasičnom polugom mjenjača ubacivati u višu ili nižu, s time da tu možete birati između 3 stupnja tvrdoće. E-Clutch je dio asortimana dodatne opreme za ta dva modela i povećava težinu za 2 kg.

ITALJET DRAGSTER 559 TWIN

Možda se i ne bi trebali nadati previše, jer prije godinu dana su po istom principu predstavili Dragster 500 GP, koji očito neće u proizvodnju. Ali ništa zato, jer novi Dragster 559 Twin izgleda još strašnije. Dvocilindrični agregat od 550 ccm smješten je u rešetkastom okviru i uparen sa 6 brzinskim mjenjačem, završni lanac je riješen lancem, a naprijed su Brembo radijalna kliješta, upside-down vilica promjera 48 mm te aerodinamična krilca. I bilo bi to impresivno i za kakav motocikl, a ovo je (ipak) skuter, najekstremniji kojeg je svijet dosad vidio.

KAWASAKI Z7 HYBRID & NINJA 7 HYBRID

Može li Ninja 7 Hybrid s (ukupno) 69 KS krenuti s mjesta brže od Ninje ZX-10R s 203 KS? U Kawasakiju tvrde da može, ako ste u Sport-Hybrid i uključili ste tzv. e-boost, koji dođe kao svojevrsni električni turbo. Uzmite samo u obzir da e-boost možete koristiti samo u intervalima od 5 sekundi. No i inače elektromotor pomaže benzincu od 451 ccm, a to čini još i više u Eco Hybrid modu. A tu je još i EV mod, u kojem do određene brzine i na kraće udaljenosti ide samo na električni pogon, tako da punica ne čuje kad ste se vratili kući. Baterija od 1,3 kWh je ispod sjedala i ne može se puniti preko utičnice, ali ovo je svejedno prvi ozbiljan motocikl na hibridni pogon, koji bi u intervalima od 5 sekundi trebao juriti kao „desetka“, a ostatak vremena trošiti gorivo kao 250-ica.

YAMAHA XSR 900 GP

U redu, tehnika je poznata, jer aluminijski okvir i trocilindrični agregat sa 119 KS preuzima od nakeda MT-09. Ali baš to je odlično, jer je predstavlja garanciju za odlične vozne osobine. A sve je utoliko zanimljivije što XSR 900 GP nije samo retro verzija spomenutog nakeda, nego istovremeno dođe i kao njegova sportska varijanta. Upravljač je dovoljno nizak da su vam zbog toga opterećene ruke, ali zato nostalgični oklopi (donji dio se može doplatiti) sigurno pružaju zaštitu od vjetra. Uglavnom, nemamo ništa protiv scramblera i café racera, ali nadamo se da će se jednog dana XSR 900 GP pokazati prekretnicom, nakon koje su retro motocikli počeli odavati počast kultnim sportskim motociklima iz 80-ih godina prošlog stoljeća. Više o ovim novitetima (i još njih 70-ak drugih) predstavljenima na EICMA sajmu u Milanu, pročitajte u novom broju Moto Pulsa.

Uz dobro došao redizajn, s futurističkom prednjom maskom, novi MT-09 za 2024. krase i dorađena tehnika, akustika i ergonomija.

MT-09 je sjajan motocikl, čista zabava na dva kotača, što je i dodatno došlo do izražaja na posljednjoj generaciji, predstavljenoj za 2021., s još snažnijim trocilindričnim agregatom od 890 ccm. Sporan je bio samo dizajn, posebno u predjelu „lica“, no srećom je već stasalo vrijeme za redizajn, pa je tako obnovljeni model za 2024. dobio novu prednju maskicu, novo središnje postavljeno LED glavno svjetlo, kao i zašiljena LED dnevna svjetla. U tom dijelu sad MT-09 sad podsjeća na kakvog robota.

Uz to, novi je dizajn spremnika goriva, a sjedalo je sad izvedeno iz dva dijela, te se iza njega nalazi novo LED stražnje svjetlo. Novi su i TFT instrumenti od 5 inča, koji su povezivi s pametnim telefonom, te besplatno prikazuju i Garmin StreetCross navigaciju. Popis naprednih elektronskih pomagala bogatiji je i za sustav kontrole kočenja motorom, a tu je i treća generacija „quickshiftera“, koji dolazi serijski, baš kao i tempomat.

Ergonomija je promijenjena kroz ugradnju nešto nižeg upravljača i viših oslonaca za noge, uz mogućnost podešavanja, a kočnice su poboljšane kroz ugradnju radijalnog glavnog cilindra marke Brembo. Potpuno podesiva KYB prednja vilica ima drugačije početne postavke, a promijenjeno je i hvatište stražnjeg amortizera. Trocilindrični agregat nije u bitnome mijenjan i trebao bi i dalje razvijati 119 KS, ali su zato u Yamahi predano radili na tome da dodatno pojačaju ionako odličnu akustiku, posebno u sferi usisa. Ima tu još i drugih promjena, a više detalja o ovom itekako važnom novitetu doznajte u idućem broju Moto Pulsa.

XSR 900 u novoj GP varijanti podsjeća na pobjedničke motocikle iz klase 500, ali i kakav rani FZR.

Tko bi rekao da će se prototip kojeg je Yamaha prije koji mjesec izložila u Goodwoodu jedva razlikovati od gotovog proizvoda. To znači da netom predstavljeni serijski XSR 900 GP sa svojim poluoklopom i poklopcem stražnjeg sjedala podsjeća na sportske motocikle iz druge polovice 80-ih, odnosno na TZR i FZR modele, ali i na tadašnje GP motocikle iz klase 500. Uz boju u stilu Raineyjeva motocikla, potonjem svakako pridonosi i to što su LED svjetla doista minimalistička, pa tako ona prednja podsjećaju na usisnik za zrak.

I nije samo pojava sportska, nego je tako izveden i položaj vozača, bez da se pritom išlo u ekstreme. Tako je kod ove verzije XSR-a 900 u igri dvodijelni upravljač, koji ipak nije postavljen previše nisko, a repozicionirani su i oslonci za noge. GP se od standardnog XSR-a razlikuje i po novim TFT instrumentima, bogatijim i za funkciju povezivanja s pametnim telefonom, a prekidači su preuzeti s modela Tracer GT.

I u ovom slučaju trocilindrični agregat razvija eksplozivnih 119 KS pri 10.000 o/min, a iako je „mokra“ težina porasla na 200 kg, u Yamahi tvrde da zbog aerodinamičnih prednjih oplata GP ubrzava još malo žustrije te postiže veću maksimalnu brzinu od osnovnog modela. XSR 900 GT je prvi Yamahin retro motocikl s quickshifterom treće generacije, a u seriji dolaze i tempoomat te napredna elektronska pomagala. Više o svemu doznajte u idućem broju Moto Pulsa.

Bautista će ovog vikenda osvojiti titulu za 2023., pa dobiti balast za 2024. Jer od ponedjeljka vrijede nova pravila.

Zadnje Superbike utrke sezone voze se ovog vikenda u Jerezu (od 27. do 29. listopada) i biti će to definitivno kraj jedne ere, ako ne i dvije. Naime, Razgatlioglu će se oprostiti od Yamahe, jer odlazi na BMW, a na njegovo mjesto dolazi šesterostruki Superbike prvak, pa će tako Rea u Jerezu voziti svoje posljednje zajedničke utrke s Kawasakijen. Biti će to kraj najuspješnije suradnje u povijesti tog prvenstva.

Pa iako se novi (stari) svjetski Superbike prvak ima službeno potvrditi tek zadnjeg vikenda sezone, nema nikakve sumnje da je Bautista i ove godine dominirao. Tome u prilog svakako ide i to što Ducati ima najbrži i najsnažniji motocikl, ali i to što Bautista uz višak talenta ima i manjak kilograma, pa je tako još i više neuhvatljiv, posebno na ubrzanjima.

Kako bi se ta prednost Bautiste barem malo reducirala, za 2024. su najavljena nova SBK pravila, a ovdje ćemo se pozabaviti samo s dvije, tri najzanimljivije stavke. Tako minimalna težina motocikla ostaje 168 kg, ali uvodi se dodatnih 80 kg, kao neka referentna vrijednost težine vozača s kompletnom zaštitnom opremom. Ako su vozač i motocikl ispod sume ta dva broja (248kg) dobit će balast, pri čemu će se svaki kilogram manjka množiti s koeficijentom 0,5. Tvrde da će tako i oni najlakši vozači, tipa Bautista, dobiti samo nekih 5 do 6 kg balasta, iako su možda oni sami i 30 kg lakši od najtežih vozača.

Važno je i to što koljenasto vratilo (radilica), po novim pravilima za 2024. može biti 20% olakšano u odnosu na serijski motocikl. Dosad se radilica smjela olakšati samo 3% i izgleda da se time ide u prilog Yamahi i Kawasakiju, koji već dugi niz godina nisu razvijali agregate svojih Superbike modela. To bi im trebalo osigurati žustrija ubrzanja, ali i sve motocikle učiniti okretnijima, s izuzetkom Panigalea V4 R, kod kojeg se radilica ionako okreće unatrag i tako poništava žiroskopski efekt kotača. Istovremeno, po novim pravilima se više neće smanjivati maksimalan dozvoljeni broj okretaja tijekom sezone, nego će se odrediti cjelogodišnje vrijednosti za svakog proizvođača, no kako konkretne brojke nisu objavljene, onda ih ne možemo komentirati. Zato se zna da će se kapacitet spremnika goriva smanjiti s 24 na 21 litru. Iako to vrijedi za sve proizvođače, realno bi se manjak benzina trebao više osjetiti na onim motociklima koji razvijaju veću snagu, pa onda, barem teoretski, troše i (još) više goriva.

Franco Morbidelli je potpisao za Pramac Ducati i tako Marquezu zatvorio jedan „izlaz u slučaju nužde“. Ako je takav uopće postojao.

Kad su transferi MotoGP vozača za 2024. u pitanju, prvo je Alex Rins potpisao da dolazi na mjesto Franca Morbidellija u tvorničku momčad Yamahe, onda je Johann Zarco odlučio zamijeniti Rinsa na LCR Hondi, a sad je i službeno potvrđeno da će Morbidelli doći na upražnjeno mjesto Zarcoa u Pramac Ducatiju. Tako su njih trojica odradila rotaciju i zatvorila puni krug. S time da je u cijeloj priči vjerojatno najbolje prošao Morbidelli, koji će iduće godine voziti najnoviji Ducati, sa značajnom tvorničkom podrškom. Istina, ugovor je potpisao samo za iduću sezonu, ali to je dosta uobičajena praksa za tu momčad.

S obzirom na rezultate koje postiže u posljednje vrijeme, može se steći dojam da Morbidelli tako dobar stroj nije zaslužio. Ipak, lako je zaboraviti da je taj Moto2 prvak iz 2017. bio i viceprvak u MotoGP-u 2020. godine, s godina dana starom Yamahom i problematičnim pogonskim agregatom. Karijera mu je krenula nizbrdo kad je 2021. ozlijedio koljeno, pa se onda, nakon duže stanke, više nije ni vratio u momčad Petronas, nego je dobio prekomandu u tvorničku momčad Yamahe, pri čemu je ostao bez svog "crew chiefa" Ramona Forcade. Nakon toga rezultati više nisu bili dobri, a Morbidelli se može tješiti time što ove sezone barem nije puno lošiji od timskog kolege Quartararoa, prvaka iz 2021.

Zapravo, Ducati je na tom mjestu u momčadi Pramac želio vidjeti Marca Bezzecchija, ali ovaj je odlučio ostati s timom VR46. Da je Bezzecchi otišao, onda bi ga Morbidelli zamijenio u momčadi VR46, a postojala je i rezervna mogućnost da završi na Gresini Ducatiju. No situaciju je zakomplicirao Marc Marquez, koji bi u (sve izglednijem?) slučaju da prijevremeno napusti Hondu želio završiti na Ducatiju. A Pramac Ducati bi mu to bio i najbolja opcija. Pitanje je samo koliko i realna. Naime, bilo bi ga opasno pustiti tako visoko u strukturi Ducatija, i još k tome na novi motocikl, pa da onda on, nakon samo godine dana, recimo, prebjegne u KTM. Ovako Marquezu, kao izlaz u nuždi, ostaje mjesto u momčadi Gresini, s godinu dana starim Ducatijem (kakvog ove godine imaju vozači tvorničke momčadi i Pramaca). Nakon Misana, Marquez je izjavio da ima tri opcije, sad su mu vjerojatno ostale samo dvije, a jedna od njih uključuje i ostanak u Hondi. Tvrdi da će odluku donijeti oko utrka u Indiji i Japanu, što će reći u roku od nekih desetak dana.

P.S.
Upravo je objavljeno kako je Takaaki Nakagami potpisao produžetak ugovora s LCR Hondom za godinu dana. Zašto s tom objavom nisu prigodno pričekali nadolazeću VN Japana? I ima li to neke veze s nekom mogućom objavom Marqueza?.

P.P.S.
Ako Marquez odluči napustiti Hondu, onda bi Zarco trebao završiti na njegovom mjestu u tvorničkoj momčadi Repsol, dok bi timski kolega Nakagamiju postao Iker Lecuona, koji trenutno za Hondu vozi Superbike prvenstvo (i tijekom slobodnih vikenda nastupa kao zamjena za ozlijeđenog Rinsa).

U skladu s tehnikom aktualnog „krosera“ YZ 450F, Yamaha je unaprijedila i svoj top „hard-enduro“ model.

Po uzoru na YZ 450F je modificirano gotovo sve, pa tako i taj „naopačke“ okrenut stroj od 450 ccm. On je sad još kompaktniji, lakši i snažniji, zahvaljujući lakšem cilindru, novom kovanom klipu, izravnijem usisu do povećanih ventila od titana i dorađenom sustavu elektronskog ubrizgavanja goriva. Leteći ležajevi su sad klizni, a dorađen je i 5 brzinski mjenjač, kao i spojka, koja sad ima samo jednu oprugu.

Potpuno novi aluminijski okvir je kompaktniji i niži, kako bi se spustilo težište, te je fleksibilniji u bočnim smjerovima, kako bi se ljepše upijale neravnine kad je motocikl u nagibu. Ovjes potpisuje Showa i skraćen je za 10 mm (hod od 300 mm sprijeda i 306 mm straga), dok je ukupna masa smanjena za 2 kg, pa WR 450F teži 117 kg.

Potpuno nova je ergonomija, a vozač bi se trebao lakše premještati na motociklu zahvaljujući plosnatijem sjedalu i užim plastikama. Dorađena je i elektronska kontrola proklizavanja, koja je podesiva u 2 stupnja, a može se i isključiti. Tu je i Power Tuner aplikacija za prilagođavanje razvijanja snage, u koju je sad uključena i štoperica.

Testiranja dan nakon utrke u Misanu bila su prijelomna za Hondu i Marqueza, Yamahu i Quartararoa. Nije došlo do preokreta i čini se da je Marquez još jedan korak bliže odlasku.

Marc Marquez i Joan Mir imali su priliku isprobati rani Hondin prototip za 2024., odnosno dva motocikla koje je testni vozač i „wildcard“ Stefan Bradl koristio za vrijeme natjecateljskog vikenda u Misanu. Nakon testiranja, Marquez je izjavio da su i položaj vozača i osjećaj dosta drugačiji, ali da su problemi isti kao i na aktualnom Hondinom motociklu. Mir je bio tek nešto optimističniji, izjavivši da se osjeti napredak u nekim područjima u kojima se muče, ali da se još puno mora raditi.

No, vratimo se Marquezu koji je zaključio da ne vidi napredak na motociklu, a drago mu je samo to što vidi neka nova lica. Tu je mislio na novog inženjera, za kojeg pretpostavlja da je došao iz Formule 1, da je stručnjak za aerodinamiku, te mu se čak čini kako je riječ o novom vođi cijelog MotoGP projekta, ali da ga još nitko nije upoznao s njim. Iz toga je očito da u MotoGP pogonu Honde i dalje vlada iznimno čudna atmosfera, pa utoliko manje treba čuditi što je nakon tih testiranja Marc Marquez, koji ima važeći ugovor do kraja iduće sezone, jasno rekao da za iduću godinu ima vrlo jasne planove A, B i C. Obećao je i konačnu odluku objaviti oko utrke u Indiji ili Japanu, čime si je kupio još dva ili tri tjedna vremena.

Jedna od opcija je sigurno ona da ipak ostane u Hondi i odradi ugovor do kraja. Druga opcija je da plati penale od 5 milijuna eura, odrekne se godišnje plaće od 25 milijuna eura i pridruži se svom bratu Alexu u momčadi Gresini, na godinu dana starom Ducatiju, o čemu se puno pričalo prošlog vikenda. Treća opcija bi mogla biti pauziranje ili čak umirovljenje, ali možda i dolazak u momčad Pramac Ducati. U prilog tome ide i to što u Pramacu još uvijek nisu potvrdili da u njihove redove dolazi Franco Morbidelli, iako je utrka u Misanu predstavljala savršenu priliku baš za to.

Fabio Quartararo će sigurno ostati i iduće sezone u Yamahi, ali veliko je pitanje što će biti poslije. Nakon testiranja u Misanu nije skrivao razočarenje, posebno ranom verzijom pogonskog agregata za 2024. Nije ga impresionirala ni nova aerodinamika, a pozitivno se izrazio samo o „žlici“ na stražnjoj vilici, koju će možda početi koristiti već od iduće utrke. Zanimljivo je da novi okvir nije uspio isprobati, a još je zanimljivije da su ga dali na probu Morbidelliju, koji na kraju ove sezone odlazi iz Yamahe. Talijan nije bio impresioniran ni okvirom, ni drugim stvarima koje je isprobao, ali on je već ionako u mislima na Ducatiju. S time da o vjerojatno baš o Marquezu ovisi hoće li Morbidelli biti u bojama Pramaca ili Gresinija.

Najbolji Superbike vozač svih vremena raskinuo je ugovor s Kawasakijem, kako bi iduće dvije sezone vozio Yamahu.

Iako je Jonathan Rea s Kawasakijem imao važeći ugovor i za iduću sezonu, već se neko vrijeme pričalo o tome kako bi svejedno za 2024. mogao priječi u redove Yamahe. A kad je prije koji dan na testiranjima u Aragonu radio na „setupu“ za nadolazeću utrku na toj stazi, dok je njegov timski kolega Alex Lowes isprobavao nove dijelove za iduću sezonu, postalo je poprilično jasno da će Rea umjesto zelene braniti plavu boju. Sad je i službeno objavljeno da doista raskida s Kawasakijem te će 2024. i 2025. voziti Yamahu R1, s time da će ga u garaži tvorničke momčadi dočekati Andrea Locatelli, koji također ima ugovor do kraja 2025.

Tako se na kraju ove sezone prekida najuspješnija suradnja u povijesti Superbikea. Jonathan Rea je s Kawasakijem ZX-10R i ZX-10RR osvojio rekordnih 6 titula svjetskog prvaka, i to u kontinuitetu od 2015. do 2020. godine. Uz to, nakon što je u 6 sezona s Hondom skupio 15 pobjeda, Rea je u nepunih 9 godina s Kawasakijem oborio skoro sve rekorde svih vremena, što uključuje i zbroj od 119 pobjeda, 256 podija, 92 najbrža kruga utrke, te ukupno osvojenih 6.053,5 bodova. Sve to kroz 401 odvoženu utrku, što je također rekord. Ne drži samo rekord po broju „pole positiona“, ali i njih je skupio 41.

Kad na kraju ove sezone odradi svoju zadnju utrku za Kawasaki, biti će to definitivno završetak jedne ere, s kojom se može mjeriti samo ona iz druge polovice 90-ih, kad su žarili i palili Carl Fogarty i Ducati. I dok je Rea tako riješio problem Yamahe, koja je za iduću godinu ostala bez Topraka Razgatlioglua, kao prebjega u redove BMW-a, ostaje za vidjeti koga će sad Kawasaki angažirati za 2024. U ovom trenutku se nemoguće domisliti neke iole dostojne zamjene. Da, Marc Marquez bi nakon nadolazećih testiranja u Misanu mogao raskinuti s Hondom, ali…