Novosti

Peta generacija Monstera donosi novu mehaniku i još manju težinu, ali i ponovo malo mišićavije linije u stilu slavnih prethodnika.

Nakon nešto nježnije pojave četvrte generacije, novi Monster ponovo krase malo "muževnije" i agresivnije linije, inspirirane ranijim predstavnicima, što se možda najjasnije vidi na dizajnu spremnika goriva. Na svog neposrednog prethodnika pak podsjeća izvedbom LED prednjeg svjetla, ali ono je ovdje potpuno drugačije i upečatljivije

Umjesto dosadašnjeg agregata od 937 ccm, novi Monster ima stroj od 890 ccm, kojeg dijeli s V2 modelima Streetfighter, Panigale i Multistrada. U ovom slučaju se deklarira 111 KS, baš kao i za prethodni model, ali je ta „konjica“ sad dostupna pri nešto nižih 9.000 o/min. V2 agregat je nosivi dio u monocoque izvedbi okvira, a takva kombinacija, kao i nova stražnja vilica, pridonose tome da je ovaj Monster broji samo 175 kg (bez goriva), te je tako još za 4 kg lakši od svog prethodnika.

Promijenjena je i ergonomija, s malo nižim sjedalom i višim upravljačem, a u seriji dolaze Brembo kočnice, TFT instrumenti te brojna i napredna elektronska pomagala. Više detalja moći ćete doznati u idućem broju Moto Pulsa.

Uz pridodanu oznaku S, popularni Kawasakijev naked sad krasi i novi dizajn, koji je agresivniji, baš kao i ergonomija.

Mehanika je ostala ista, ali Kawasaki je promijenio praktično sve ostalo, kako bi Z650 postao još privlačniji, te zaslužio novi dodatak S u svom imenu. Sve kreće od dizajna, s isturenom i zašiljenom prednjom maskicom s tri LED svjetla, u skladu s onim što gledamo na aktualnim modelima Z500 i Z900.

U odnosu na svog prethodnika, Z650 S ima i atraktivnije bočne oplate vezane uz spremnik goriva, a novi su i TFT instrumenti od 4,3 inča, na kojima možete biti birati između standardnog prikaza podataka ili „zrakoplovnog moda“. Te je instrumente moguće povezati s pametnim telefonom, a montirani su na novi upravljač, koji je deblji te za 30 mm širi. Uz to, Z650 S ima izdašnije i za nekih 20 mm više sjedalo, što bi trebalo rezultirati udobnijom vožnjom, ali i agresivnijom ergonomijom, s gornjim dijelom tijela nešto više nagnutim naprijed.

Dvocilindrični agregat od 649 ccm je dobio novi senzor kisika u ispušnom sustavu, kako bi zadovoljio nove eko norme, a iako još nisu deklarirani službeni tehnički podaci, za pretpostaviti je da se neće u bitnome mijenjati dosadašnji vrhunac od 68 KS pri 8.000 o/min. Serijska oprema uključuje kontrolu proklizavanja te kliznu spojku, dok se quickshifter može doplatiti, baš kao i poklopac sjedala suvozača.

Možda izgleda kao Z1000 otprije 5 godina, ali ovo je Z1100, s većim agregatom i naprednijom tehnologijom.

Z1000 je nakon 2020. ispao iz ponude, a sad se taj model vraća praktično istog i (još uvijek atraktivnog) dizajna, ali s novom oznakom 1100. Četverocilindrični agregat je nabubrio s 1.043 ccm na 1.099 ccm, a baš kao i u slučaju Ninje 1100, s kojim je mehanički sasvim blizak, Z1100 raspolaže sa 136 KS pri 9.000 o/min, što je za 6 KS manje od prethodnika. Ali zato Z1100 ima bolju krivulju okretnog momenta, a i bogatiji je za senzor nagiba, pa tako i za naprednija elektronska pomagala.

Serijska oprema, između ostalog, sad uključuje kontrolu proklizavanja, „pametan“ ABS, četiri moda vožnja, tempomat, quickshifter, TFT instrumente od 5 inča… Agresivna LED prednja svjetla i dizajn su ostali isti, ali sad uz diskretniju ralicu s donje strane agregata. Malo je promijenjena i ergonomija, na ime upravljača koji je 22 mm širi, te pomaknut naprijed za 13 mm.

Uz standardni model, koji je zasad dostupan samo u kombinaciji crne i sive boje, nudi se i verzija SE, dominantno sive boje, s crnim elementima i zelenim naplatcima. Osim po tome, Z1100 SE se od standardnog modela razlikuje i po zlatno obojanoj prednjoj vilici, a bogatiji je i za Brembo kočiona kliješta te Öhlins S46 monoamortizer. Više informacija o modelima Z1100 i Z1100 SE moći ćete pročitati u idućem broju Moto Pulsa.

P.S.
U međuvremenu su objavljene cijene, pa tako znamo da će standardni Z 1100 koštati 12.731 euro, što je povoljno za naked te zapremine, dok se za verziju SE traži 14.442 eura.

U okolici Noalea testirali smo Tuono 457, potpuno novi naked u ponudi Aprilije, i jedan od najzabavnijih modela u svojoj kategoriji.

Video test pogledajte OVDJE, a dodatne dojmove iz vožnje moći ćete pročitati u idućem broju Moto Pulsa.

Bavarski „bokser naked“ je agresivniji nego ikad, a najvažniji dio tehnike preuzima od GS-a 1300.

Već je na prvi pogled jasno da je R 1300 R bitno agresivniji od svog prethodnika s oznakom R 1250 R. I to se ne odnosi samo na dizajn, kojeg uvelike određuje neobično LED prednje svjetlo, nego i na aktivniji položaj za upravljačem, kao i na ukupne performanse. S potpuno drugačijim bokser agregatom, preuzetim od modela R 1300 GS, ovaj naked raspolaže sa 145 KS, što znači da ima 9 KS više od dosadašnjeg modela R 1250 R, i to pri istih 7.750 o/min.

Po uzoru na aktualni GS, ovaj novitet ima okvir izrađen od prešanog čelika, te nosač repa od aluminija. Sprijeda se nalazi nova upside-down vilica, dok je EVO Paralever sustav stražnjeg ovjesa dorađen, a kao opcija se nudi napredni DSA aktivni ovjes. U BMW-u tvrde da je tako opremljen R 1300 R prvi serijski motocikl kod kojeg se dinamički mijenja predopterećenje upside-down vilice. A nudi se i doplata za sportsku izvedbu aktivnog DSA ovjesa, s kojim je motocikl za 10 mm viši, što onda omogućuje i ulaske u još dublje nagibe.

U seriji dolaze tri moda vožnje, a može se još doplatiti za Dynamic i Dynamic Pro modove. Zapravo, može se doplatiti za puno toga, pa tako i za automatski mjenjač (ASA), kao i za aktivni tempomat. Više informacija o ovom atraktivnom novitetu moći ćete pročitati u idućem broju Moto Pulsa.

457 se od drugih Tuono modela možda i razlikuje dizajnom, ali DNA zabavnog sportskog nakeda ostaje isti.

Kako bi pojavu učinili zanimljivom „generaciji Z“, kojoj je ovaj A2 naked prvenstveno i namijenjen, u Apriliji su malo ublažili dizajn prednjeg kraja. Tako, atipično za jedan Tuono, ovaj novitet ne preuzima oklope i svjetla od sportskog modela RS 457, na čijoj je tehničkoj osnovi nastao, nego ima malu maskicu koja se zakreče zajedno s upravljačem.

Takav minimalistički dizajn namjerno izlaže pogledu aluminijski okvir, kao i dvocilindrični agregat zapremine 457 ccm, koji za A2 klasu maksimalno dozvoljenih 47,6 KS isporučuje pri 9.400 o/min. Po istom tragu, Tuono 457 broji 175 kg, što je propisani minimum za A2 motocikl te snage. Kako je to kod Tuono modela uobičajeno, upravljač je izveden iz jednog dijela i postavljen više nego na RS-u, tako da se sjedi izuzetno spretno. Pritom bi onim baš natprosječno visokima mogla smetati izražena ispupčenja uz gornji vanjski rub spremnika goriva.

Lakoća upravljanja je na visokoj razini i Tuono 457 je jednostavno držati pod kontrolom, što vrijedi i u sportskoj vožnji. Spuštanja u nagib su iznimno „glatka“, ali ne i previše agresivna, pa prolasci kroz zavoje mogu biti iznimno brzi, a Tuono 457 nastavlja oštro skretati i ako kočite u razmjerno dubokom nagibu. ByBre radijalna kliješta vrlo dobro obavljaju svoj posao, a uz obavezni ABS (koji se straga može isključiti), u seriji dolaze kontrola proklizavanja i tri moda vožnje.

Dvocilindrični agregat spada među najbolje u klasi, te je možda i najzabavniji. U laganoj vožnji je doista elastičan, a specifičan šarm mu daju asimetrični intervali paljenja. Zahvaljujući tome, Tuono 457 najbolje od sebe daje od cirka 6.000 do 8.000 o/min, kad Tuono 457 doista živo ubrzava, a sve je popraćeno i za tu klasu doista bogatim zvukom, koji podsjeća na onaj s modela 660. Mjenjač je precizan i kratkog hoda, ali i nešto tvrđi od prosjeka klase, a može se oplemeniti quickshifterom iz asortimana dodatne opreme.

Moguće je doplatiti za još puno toga, uključujući USB utor te MIA sustav koji povezuje pametni telefon s lijepo izvedenim TFT instrumentima. Cijena standardnog modela je 6.999 eura, pa Tuono 457 ne spada samo među najzabavnije, nego i najpovoljnije „premium“ sportske nakede u svojoj A2 klasi. Više dojmova iz vožnje moći ćete pročitati u papirnatom izdanju Moto Pulsa.

Treća generacija modela Z900 je još atraktivnija i naprednija od prethodne. A svejedno primjetno jeftinija.

Nije im bilo jednostavno nadmašiti dosadašnji model, ali ipak su uspjeli. Dizajn je potpuno nov, te popraćen zgodnim detaljima, a dorađeni su i okvir te pogonski agregat, koji sad razvija 124 umjesto 125 KS. Ugrađena je i nova elektronika, bogatija za žiroskop, pa sad i kontrola proklizavanja i ABS uzimaju u obzir nagib motocikla.

Novi Z900 je općenito bogatije opremljen, pri čemu nas najviše veseli quickshifter, koji radi doista dobro, a posebno je impresivan kod ubacivanja u stupanj niže. Novi Z900 konačno ima i radijalna kliješta (marke Nissin) već kod osnovnog modela, a prednja kočnica ne samo da je doista snažna, nego se može i jako fino dozirati. Slično vrijedi i za pogonski agregat, koji je i dalje eksplozivan na vrhu, ali sad još linearnije razvija snagu, pa je i nešto manje izražena ona stepenica pri prelasku sa srednjih na visoke brojeve okretaja.

Iako ne bi imali ništa protiv da je novo (i udobnije) sjedalo postavljeno još malo više, položaj vozača je doista napadački, a okretnost je na razini, pa su prolasci kroz zavoje potencijalno iznimno brzi. Kod žešćeg otvaranja gasa na izlasku iz zavoja može se osjetiti kako se „olakšava“ prednji kraj motocikla, ali Z900 je svejedno miran i stabilan te ulijeva potpuno povjerenje.

Novi i veći TFT instrumenti nude i mogućnost prikaza sličan onom u borbenom lovcu, sa središnje postavljenom skalom koja prikazuje i trenutni nagib, što atraktivno izgleda, ali nije nimalo preporučljivo usred zavoja skretati pogled na taj detalj. Maksimalan ostvareni nagib, u obje strane, možete kasnije lako očitati na putnom računalu.

Posebno veseli što cijene nisu išle gore, nego su čak i primjetno spuštene u odnosu na dosadašnji model. Tako Z900 sad košta 11.096 eura, odnosno nekih 650 eura manje nego što je njegov prethodnik koštao prije godinu dana. Za 13.094 eura dobijete verziju SE, koja ima Brembo prednja kliješta, potpuno podesivu prednju vilicu, Öhlins monoamortizer i još koju sitnicu.

Novi Kawasaki Z900 isprobali smo na svjetskoj novinarskoj prezentaciji u Španjolskoj, a više detalja iz vožnje moći ćete pročitati u 199. broju Moto Pulsa. U međuvremenu ćemo objaviti i kratak video test.

Ducati je predstavio novu generaciju Streetfightera V4, sad u potpunosti baziranu na Panigaleu V4.

Iako su već imali žestokih nakeda sa superbike genima, što je ponajviše vrijedilo baš za dosadašnji Streetfighter V4, u Ducatiju tvrde da nikad prije veza između motocikala iz te dvije kategorije nije bila tako bliska kao u slučaju novog Panigale V4 i također novog Streetfightera V4. U osnovi, razlika je tome što Streetfighter V4 ima drugačije i bitno reducirane oplate te viši i širi upravljač. Sve ostalo je praktično isto.

To svakako vrijedi i za Desmosedici Stradale V4 agregat od 1.103 ccm koji, istina, kod Streetfightera V4 ima 2 KS manje, ali to je samo zbog razlike u usisu. A i s tih je 214 KS pri 13.500 o/min za 6 KS moćniji od dosadašnjeg Streetfightera V4, te uz to za 4 KS nadmašuje BMW M 1000 R.

Streetfighter V4 od Panigalea V4 preuzima novi i još lakši aluminijski okvir, kao i stražnju vilicu, koja više nije jednoruka, ali je zato lakša i optimizirane čvrstoće, te uvelike pridonosi ukupnom smanjenju težine motocikla za 4 kg. Istovremeno, Streetfighter V4 ima nova aero krilca s kojima se potisak prema dolje povećava s dosadašnjih 28 na aktualnih 45 kg pri brzini od 270 km/h. U paketu s tim aero dodatkom dolazi i novi dizajn, koji nije bitno drugačiji, ali je dorađen u odnosu na prethodnika.

Nova su i Brembo Hypure kočiona kliješta, koja Streetfighter također preuzima od Panigalea, baš kao i najnaprednija elektronska pomagala, koja predviđaju što bi se moglo dogoditi u idućem trenutku, pa tako mogu još brže reagirati. Osnovni Streetfighter V4 teži 191 kg bez goriva i dolazi sa Showa BPF prednjom vilicom, dok Sachs isporučuje monoamortizer te amortizer upravljača. Streetfighter V4 S je dodatna 2 kg lakši, na ime Li-ion baterije i kovanih naplataka, a bogatiji je i za Öhlins poluaktivni ovjes.