Novosti

Nakon uspješne suradnje s Lamborghinijem, sad je Ducati stvorio poseban model i u čast marke Bentley.

Ranije ove godine, kad smo bili na novinarskoj prezentaciji baš novog Diavela V4, pričali smo s vođom razvoja koji je bio ugodno iznenađen koliko lako, i praktično u trenu, rasprodaju modele iz neke posebne serije, bez obzira na to kolika je visoka cijena. Štoviše, kad su predstavili prvi Diavel u izvedbi Lamborghini, kupci Ducatija su toliko brzo razgrabili ponuđenu ograničenu seriju da Lamborghiniju nije ostalo ništa za ponuditi kupcima svojih automobila, koji su s takvim Diavelom željeli popuniti jedan kut u svojoj garaži. U drugom pokušaju su zato rezervirali dio primjeraka isključivo za kupce Lamborghinija, pa isto vrijedi i sad kad su predstavili poseban model u znaku Bentleyja.

Dakle, taj poseban Diavel, nazvan Diavel for Bentley, će biti proizveden u 500 primjeraka, a isključivo za kupce Bentleyja će biti dostupno i dodatnih 50 primjeraka modela Diavel for Bentley Mulliner. Za tih 50 komada ponosni vlasnici Bentleyja mogu izabrati da Diavel bude baš u bojama njihova automobila. Ostalih 500 komada dolazi u posebnoj „Bentley zelenoj“ boji, a tu je dosta detalja inspiriranih sportskim kupeom Batur, koji je proizveden (i prodan) u samo 18 primjeraka.

Tako su kovani naplatci Diavela oblikovani po uzoru na one s Batura, a i bočni usisnici imaju dvobojnu mrežicu, kao kod rešetke na nosu tog Bentley automobila. I završeci ispušnog sustava podsjećaju na one sa spomenutog automobila, a tu je još i mnoštvo drugih detalja koji bi već na prvi, ili možda tek na treći pogled trebali pobuditi asocijacije na najsnažniji Bentleyjev model.

Diavel for Bentley se može pohvaliti i time što su praktično cjelokupne oplate izrađene od karbona, a isto vrijedi i za već spomenuti ispušni sustav. Jasno, tu je i pločica s rednim brojem proizvedenog primjerka, koja je ovdje smještena na karbonskom poklopcu glave gornjeg reda cilindara. Ispod svega toga se skriva standardna tehnika novog i uzbudljivog Diavela V4, u koju je upakirano nepromijenjenih 168 KS. Jasno, cijela ta priča proizlazi iz činjenice da su i Ducati i Bentley dio VW grupe, baš kao što je to slučaj i s Lamborghinijem.

Želite skupo platiti rijedak motocikl koji izgleda kao da ste lagano pali? Nazovite MV Agustu, brzo!

Teško se oteti dojmu da u slučaju MV Aguste glavninu prodaje, zapravo, čine motocikli iz ograničenih serija. A rijetko koji je tako „limitiran“ kao Superveloce Arsham, koji će biti proizveden u samo 6 primjeraka. Što je i razumljivo, jer je riječ o ručnom radu, barem kad su oplate u pitanju.

Naime, taj Superveloce je nastao u suradnji s poznatim američkim kiparom. A Daniel Arsham voli da su njegove skulpture bijele, kao ovaj Superveloce, ali i da odražavaju prolazak vremena, pa tako u njih ugrađuje elemente „erozije“. U slučaju ovog posebnog modela Superveloce Arsham, djelovanje erozije se vidi na oplatama. One nakon umjetnikove intervencije izgledaju kao još uvijek blještavo sjajna, ali već pomalo oronula fasada, koja je počela otpadati.

Ispod te fasade je standardan Superveloce 800, s trocilindričnim agregatom od 147 KS i deklariranim vrijednostima ubrzanja od 0 do 100 km/h za 3,05 sekundi, do 200 km/h za 9 sekundi i maksimumom od 240 km/h. Ali Superveloce Arsham se smatra umjetničkim dijelom i kao takav se ne može registrirati, niti na njega vrijedi garancija.

Do nekog od tih 6 primjeraka mogu stići samo kolekcionari posebnih modela MV Aguste ili kolekcionari umjetničkih dijela Daniela Ashrama. Pa ako Superveloce Arsham možda i izgleda kao da ga je netko s njime ostrugnuo po asfaltu, taj bi poseban model MV Aguste mogao pasti samo na neki debeli sag. Sa štendera u dnevnoj sobi.

Na razvalinama CryptoDATA RNF-a nastat će nova momčad, s američkim vlasnikom, talijanskom mašinerijom te portugalsko-španjolskom vozačkom kombinacijom.

Vjerojatno se sjećate momčadi Petronas Yamaha s kojom je Quartararo ušao u svjetsko prvenstvo i za koju je Rossi vozio svoju posljednju MotoGP sezonu. U međuvremenu je Razlan Razali izgubio sponzorstvo Petronasa, raskinuo s Yamahom kako bi započeo suradnju s Aprilijom, a onda i prodao momčad rumunjskoj tvrtki CryptoDATA. Poslije ovogodišnje završne utrke u Valenciji, Dorna je objavila da toj momčadi uzima startna mjesta za iduću sezonu, zbog narušavanja imidža MotoGP-a. Navodno su ostali dužni i Dorni i Apriliji. Rumunji su se pobunili, zaprijetili tužbom i iznošenjem prljavog rublja Dorne, ali onda je sve zaglađeno dogovorom obiju strana.

Time su se otvorila vrata za (već očito od ranije pripremani) ulazak američke momčadi Trackhouse Racing, koja nastupa u NASCAR Cupu i slovi kao ekipa koja zna privući pozornost zainteresirane javnosti. Vlasnik te momčadi je Justin Marks (na donjoj fotografiji), poduzetnik i bivši NASCAR vozač, koji tako ulazi u svijet MotoGP-a. Očekuje se da će većina ljudi koji su radili u momčadi RNF nastaviti raditi i za momčad Trackhouse, a isto vrijedi i za vozače. Naime, Miguel Oliviera i Raul Fernandez imaju važeće ugovore za 2024. godinu, i to s Aprilijom, a koja je očito itekako spremna podržati tu promjenu vlasništva.

Ulazak američke satelitske momčadi u MotoGP svakako je događaj vrijedan pažnje, i to na više razina. Treba ga promatrati i kroz to što je od ove godine jedan od glavnih ljudi Dorne, i to zadužen za komercijalizaciju, postao Dan Rossomondo (sasvim desno na donjoj fotografiji), koji je došao iz NBA lige i već najavio da, uz onu u Teksasu, želi vidjeti barem još jednu MotoGP utrku na tlu SAD-a. Uostalom, vidimo ludilo koje je tamo nastalo oko Formule 1. Jasno, riječ je i o itekako važnom tržištu za sve marke koje su uključene u MotoGP prvenstvo.

Za početak, lijepo je vidjeti i MotoGP motocikl Aprilije u bojama američke zastave, čak i ako su to samo privremene grafike, izvedene po uzoru na one koje je pokojni Nicky Hayden svojevremeno koristio na testiranjima. Jasno, za očekivati je da Trackhouse pokuša u skoroj budućnosti u svoju momčad inkorporirati i kakvog američkog vozača, a za to, vjerojatno, najveće šanse ima Joe Roberts. On je već prije koju godinu bio na meti Aprilije, ali ih je odbio, nakon čega je stagnirao u svojoj Moto2 karijeri. Za iduću sezonu sigurno ostaje u toj klasi, gdje se vraća u momčad American Racing, ali za 2025. bi mogao postati član američke MotoGP momčadi. No, tu već brzamo s planovima. Za Trackhouse je bitno da se ustabili u MotoGP-u i prebrodi prvu sezonu. Svakako su već sad priviklu pažnju.

Toprak Razgatlioglu je konačno mogao isprobati BMW M 1000 RR i prve povratne informacije mogu biti zabrinjavajuće za njegove protivnike.

Dok je Rea još prije mjesec dana mogao isprobati Yamahu M1, ta ista Yamaha nije dala dozvolu Topraku Razgatliogluu da isproba BMW M 1000 R sve do službenog isteka ugovora, zadnjeg dana studenog. Nakon toga, Razgatlioglu i BMW nisu dugo čekali, pa je ove nedjelje i ponedjeljka Turčin testirao M 1000 RR na stazi Portimao, a u trenutku dok ovo pišemo trebao bi kružiti i stazom u Jerezu.

Kako mu je ugovor s Yamahom istekao, tako je Toprak odmah mogao dati i prve izjave. I dok je bilo za očekivati da, kao novi zaposlenik BMW-a, neće reći ništa loše, ipak iznenađuje broj pohvala na račun RR-a. Tako je izjavio da s BMW-om ima na raspolaganju više snage, te da je motocikl izuzetno brz na ravnom, a uz to je i kočenje motorom, koje je za njegov stil vožnje itekako bitno, proglasio nevjerojatnim. Pohvalio je i prianjanje guma, a s određenim promjenama je dobio i bolji osjećaj za prednji kraj.

Tu treba uzeti u obzir da su uvjeti u Portimau bili daleko od idealnih i da je Razgatlioglu tamo odradio samo 30-ak krugova. Uz to, ostalo je zabilježeno da su u jednom trenutku, pri prolasku dugačkom ciljnom ravnicom, iza njega vinuo gusti oblak dima, pa iako to sugerira da je došlo do havarije pogonskog agregata. Toprak je izjavio da se ne radi o tome, nego da su samo imali problema s uljem. Dakako da jesu, jer nikad nije dobro kad ulje „ispari“ kroz auspuh.