Računica je bila kristalno jasna. Da bi postao svjetski prvak, Lorenzo je morao pobijediti u Valenciji i nadati se da će Marquez završiti na 5. mjestu ili niže. Zbog toga se odlučio na posebno taktiku, koju je prije točno trideset godina iskušao i veliki Kenny Roberts. Dakle, Lorenzo se odmah na startu probio u vodstvo i nakon toga namjerno vozio defanzivnim linijama ne bi li usporio ritam utrke i tako omogućio što većem broju vozača da se uključi u borbu za pobjedu i možda nagura između njegove Yamaha i Honde u rukama Marqueza.

Iako je uspio stvoriti vlakić od 5 vozača, bila je to poprilično nategnuta teorija. Za Bautistu je bilo jasno da se, kao vozač privatne Honde, neće usuditi završiti utrku ispred Marqueza, dok je Lorenzov kolega Rossi jedva pratio i taj usporeni ritam utrke. A onda je pao i Crutchlow…
Marquez se lako držao trećeg mjesta, dok je Pedrosa nekoliko puta obišao Lorenza, ali bi se on odmah, ne libeći se fizičkog guranja, vratio u vodstvo. U jednom takvom obračunu Lorenzo je čak izgurao Pedrosu sa staze, koji je pritom umalo pao, ali je uspio nastaviti utrku na 5. mjestu.

Vidjevši da od svega neće biti ništa, Lorenzo je u drugom dijelu utrke otvorio gas nadajući se da će Marquez pokušati pratiti njegov žestoki ritam i možda pogriješiti. No, Marquez se nije dao navući, čak je i mahnuo nasrtljivom Pedrosi da ga slobodno prođe i na kraju mirno završio utrku na trećem mjestu, postavši tako najmlađi svjetski prvak u kraljevskoj klasi i prvi „rookie“ kojem je to uspjelo od 1978. kada je prvak postao Kenny Roberts. No, to je samo dio rekorda koji je oborio u fantastično odvoženoj sezoni.

Finale Moto3 sezone je bilo još napetije jer su u igri za naslov bila čak trojica vozača smještena unutar samo 5 bodova razlike. Ista trojka se borila i za pobjedu, ali i započela taktičko nadmudrivanje usporivši ritam negdje sredinom utrke. Ubrzo nakon toga, na lagano ohlađenim gumama, iznenada pada Salom, koji je tako izgubio sve šanse za naslov, nakon što se držao prvog mjesta u poretku veći dio sezone.

Odluka je trebala pasti u izravnom obračunu Viñalesa i Rinsa, koji su se nekoliko puta izmijenili u vodstvu i ostavili konačnu odluku za posljednji zavoj. Rins je kasno kočio i nakratko preuzeo vodstvo, ali je i otišao preduboko i tako omogućio Viñalesu da prođe prvi ciljem i postane svjetski prvak. To što je Rins na kraju izgubio i drugo mjesto, prošavši ciljem tisućinku sekunde iza Folgera, nije imalo nikakvog utjecaja na konačni poredak.

Moto2 utrka je bila lišena bilo kakve nervoze. Pol Espargaro je postao prvak pobjedom na prethodnoj utrci u Motegiju, no svejedno se htio dokazati i na domaćem terenu, pred više od 100 tisuća gledatelja. Na kraju je postao žrtva vlastitog žestokog ritma i pao dok je bio u vodstvu, a budući nisu imali svoj dan ni ostali glavni protagonisti ovogodišnjeg prvenstva, u prvi plan su upali vozači koje nešto rjeđe viđamo na podiju. Tako je uvjerljivo slavio Terol ispred svog timskog kolege Torresa, dok je Zarco posljednju stepenicu pobjedničkog podija dohvatio sa samo tisućinkom razlike u odnosu na Corsija.

Iako je uzbudljiva sezona tek završila, nova je već započela tradicionalnim testiranjima u Valenciji.

KONAČNI POREDAK:

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 334
2. Lorenzo – Yamaha – 330
3. Pedrosa – Honda – 300
4. Rossi – Yamaha – 237
5. Crutchlow – Yamaha – 188
6. Bautista – Honda – 171
7. Bradl – Honda – 156
8. Dovizioso – Ducati – 140
9. Hayden – Ducati – 126
10. Smith – Yamaha – 116

Moto2
1. P. Espargaro – Kalex – 265
2. Redding – Kalex – 225
3. Rabat – Kalex – 215
4. Kallio – Kalex – 187
5. Aegerter – Suter – 157
6. Luthi – Suter – 155
7. Terol – Suter – 150
8. Nakagami – Kalex – 148
9. Zarco – Suter – 139
10. Torres – Suter – 126

Moto3
1. Viñales – KTM – 323
2. Rins – KTM – 311
3. Salom – KTM – 302
4. A. Marquez – KTM – 213
5. Folger – Kalex KTM – 183
6. Oliviera – Mahindra – 150
7. Miller – FTR Honda – 110
8. Masbou – FTR Honda – 94
9. Vazquez – Mahindra – 82
10. Fenati – FTR Honda – 73

{gallery}NOVOSTI/N138/MotoGPValencia/Gallery{/gallery}