Motosport

Dosad je rekord bio 363,6 km/h, što je 101 metar u sekundi. Sad su u Mugellu dvojica išli još brže od toga. I nisu dosegli blokadu.

Prošle godine je Jorge Martin u Mugellu postavio novi brzinski MotoGP rekord, dohvativši s Pramac Ducatijem 363.6 km/h, odnosno točno 101 m/s. Nije se uopće činilo nemogućim da ove godine na toj istoj stazi netko nadmaši rekord Španjolca, no tu smo već u graničnoj zoni gdje se mora puno toga poklopiti. Recimo, na ovogodišnjoj nedjeljnoj utrci u Mugellu im je vjetar puhao u prsa i to ih je sprječavalo da obore rekord, ali su zato u subotnjoj Sprint utrci uvjeti bili skoro idealni.

Bradu Binderu je svakako pomoglo i to što je aktualni KTM RC16 još snažniji od prethodnika, ali važan preduvjet što je na Sprint utrci dohvatio novi brzinski rekord od 366,1 km/h (101,69 m/s) vidimo i u tome što je na razini cijelog kruga bio taman toliko brz da ne bude baš na samom čelu kolone, nego u borbi za 5. mjesto. To mu je onda omogućilo da uhvati zavjetrinu nekolicine vozača ispred sebe i tako, uz manji otpor zraka, iscijedi još po koji kilometar na sat. S time da je Binder otkrio kako pritom nije ušao u blokadu, što znači da bi teoretski KTM mogao ići i brže.

Može li se i preko 370 km/h? Pa sad se to više ne čini daleko. Iannone je 2016. u Mugellu postavio rekord s 354,9 km/h, Dovizioso je to 2019. dignuo na 356,4, pa na 356,7 km/h. Zarco je u Kataru 2021. išao 362,4 km/h, a isto toliko je koji mjesec kasnije postigao Binder u Mugellu, da bi 2022. Jorge Martin dohvatio već spomenutih 363,6 km/h. Dakle, za očekivati je da se progresija može nastaviti i iznad tog novog rekorda od 366,1 km/h Bindera i KTM-a, ali to ipak postaje sve teže i teže, jer se otpor zraka ne povećava linearno, nego s kvadratom brzine. Prema našoj gruboj računici, za porast maksimalne brzine MotoGP motocikla s aktualnih 366 na okruglih 370 km/h trebalo bi iz pogonskog agregata dodatno izvući još barem kakvih 10-ak konjskih snaga.

Top lista maksimalnih brzina (MotoGP)

1. Brad Binder - Tissot Sprint, Mugello 2023 - KTM - 366.1 km/h
2. Enea Bastianini - Tissot Sprint, Mugello 2023 - Ducati - 364.8 km/h
3. Jorge Martin - Race, Mugello 2022 – Ducati - 363.6 km/h
= Maverick Vinales - Tissot Sprint, Mugello 2023 - Aprilia - 363.6 km/
= Fabio Di Giannantonio - Race, Mugello 2023 - Ducati - 363.6 km/h
6. Johann Zarco - FP4, Katar 2021 - Ducati - 362.4 km/h
= Brad Binder - FP3, Mugello 2021 - KTM - 362.4 km/h
= Brad Binder - Q2, Mugello 2023 - KTM- 362.4 km/h
= Johann Zarco - Tissot Sprint, Mugello 2023 - Ducati - 362.4 km/h
= Jack Miller - Tissot Sprint, Mugello 2023 - KTM - 362.4 km/h
= Brad Binder - Warm Up, Mugello 2023 - KTM - 362.4 km/h

Bautista je na sve tri utrke u Barceloni uvjerljivo pobijedio. Je li Razgatliogluu dozlogrdilo biti drugi, ili samo biti s Yamahom?

Sve tri pobjede su bile čiste kao suza i lišene drame. Sasvim očekivano, Bautista u Barceloni nije imao dostojnog protivnika. Razgatlioglu je bio sva tri puta drugi, s time da je u glavnoj nedjeljnoj utrci do te pozicije došao baš u zadnjem zavoju zadnjeg kruga, projurivši pored Rinaldija koji je taman potrošio gume. Rea je u subotnjoj utrci bio treći, da bi u nedjeljnoj sprint utrci, kad je počela kiša, nagazio na bijelu crtu uz rub staze pri dvoboju s Razgatliogluoom i pao. To je značilo da je u glavnu utrku morao krenuti s 10. pozicije i nije mogao dogurati bolje od 5. mjesta. Ali Rea za nastavak ove priče nije važan.

Iako su s toliko dramaturgije sazvali press konferenciju da su se proširile glasine kako nakon ove sezone ide u vozačku mirovinu, Bautista je u Barceloni umjesto toga objavio produžetak ugovora s Ducatijem za još jednu godinu. To vjerojatno ne mijenja ništa na stvari kad je u pitanju nastavak karijere Razgatlioglua, jer on ionako nije bio u planovima Ducatija, barem kad je Superbike u pitanju. Što se tiče njegovog željenog prelaska u MotoGP, ponajprije s Yamahom, tu su mu vrata manje-više zatvorena nakon što se na testiranjima u Jerezu očito nije pokazao dovoljno brzim.

Yamahi je ionako prioritet zadržati Turčina u Superbike momčadi, no njegov menadžer Kenan Sofuoglu je izjavio da nije zadovoljan ponudom te da kreće u ozbiljne pregovore s drugim proizvođačima. Za Speedweek.com je potvrdio da pregovara s Kawasakijem, kao i nekim markama iz MotoGP-a, ali i da Razgatlioglu ima visoko mišljenje o BMW-u, koji im je također dao svoju Superbike ponudu. Jasno, BMW u ovom trenutku nije dovoljno konkurentan, ali to je i razlog više da pokušaju izaći u susret vozaču takvog kalibra kao što je Razgatlioglu. Ljubav s Reddingom je već davno pukla, i to s obje strane, a uzajamnoj privrženosti sigurno nije pomoglo ni to što Britanac u Barceloni nije osvojio ni boda. S time da je u glavnoj nedjeljnoj utrci Redding odlučio uopće ne štedjeti gume, pa je onda, gle čuda, morao odustati kad su mu se one počele raspadati.

TRENUTNI POREDAK
1. A. Bautista – Ducati – 236
2. T. Razgatlioglu – Yamaha – 167
3. A. Locatelli – Yamaha – 133
4. J. Rea – Kawasaki – 100
5. A. Bassani – Ducati - 91

Uz tri glatke pobjede Bautiste, Ducati je ostvario i „double-double“, dok su Rea i Razgatlioglu upali u probleme.

To je tek prvi natjecateljski vikend, a Phillip Island je specifična staza, pa možda još ne treba donositi zaključe tipa „po jutru se dan poznaje“. Ali superiornost aktualnog prvaka Bautiste, koji je bez problema pobijedio na sve tri utrke, treba zabrinuti njegove protivnike. I nije stvar samo u Bautisti nego i u Ducatiju. Jer Bautistin timski kolega Rinaldi je na obje nedjelje utrke bio drugi, s time da su u glavnoj nedjeljnoj utrci Bassani i Öettl sa satelitskim Panigale V4R motociklima bili četvrti i peti. Da dominacija bude potpuna, Bulega je s Panigaleom V2 slavio u obje Supersport utrke, što su prve pobjede Ducatija u toj klasi od 2005. godine.

A gdje su u toj priči bili Rea i Razgotlioglu? Subotnja utrka je bila kišna i tu je Rea poveo s Kawasakijem, no onda je upao u probleme s quickshifterom. Dakle, morao je zatvarati gas kod promjene brzina, pri čemu je poseban problem predstavljalo ubacivanje u niži stupanj prijenosa na klizavom asfaltu. Pa ako i nije mogao zadržati Bautistu iza sebe, treba mu odati priznanje što je tim problemima usprkos uspio ciljem proći kao drugi, s popriličnom prednošću u odnosu na trećeg Razgatlioglua.

Na nedjeljnoj Superpole sprint utrci Bautista je vodio svih 10 krugova i pobijedio ispred timskog kolege Rinaldija. Ponovo treći Razgatlioglu je kasnio više od 3 sekunde, a Rea punih 5, što je bilo dovoljno tek za 7. mjesto. To je značilo da je u glavnu nedjeljnu utrku Bautista krenuo s 14 bodova viška u odnosu na dvojicu svojih glavnih protivnika, s planom da tu zalihu bitno poveća

Nimalo iznenađujuće, Bautista je u toj glavnoj utrci vodio od početka do kraja, pa i ako je usporio pri prolasku ciljnom ravnicom, pobijedio je s više od 6 sekundi prednosti u odnosu na timskog kolegu Rinaldija, dok je trećeplasirani Locatelli s Yamahom kasnio više od 9 sekundi. Zato je barem bila zanimljiva masovna „tučnjava“ za četvrto mjesto, u kojoj su sudjelovali i Rea i Razgatlioglu. No Turčina je srušio Lowes kojem je zablokirala prednja guma na kočenju, dok je Rea potrošio svoju stražnju gumu te je na kraju završio kao tek osmi. To znači da je Bautista na razini vikenda skupio točno dvostruko veći broj bodova od Reae, dok Razgatlioglu sa svoja 23 osvojena boda nije ni u top 5 ukupnog poretka.

Honda nije imala neki vikend za pamćenje, ali Lecuona je u nedjeljnoj utrci bio šesti, te je sedmi u ukupnom poretku, dok su se vozači BMW-a cijeli vikend mučili. Tako su na glavnoj nedjeljnoj utrci njih četvorica, s otprilike pola minute zaostatka, vodili međusobnu borbu za tek 12. mjesto. Srećom po njih, ali i sve ostale koji se ne zovu Alvaro Bautista, nova prilika za dokazivanje je već idućeg vikenda, kad se vozi utrka u Indoneziji.

TRENUTNI POREDAK:

1. A. Bautista – Ducati – 62 boda
2. A. Locatelli – Yamaha – 34
3. J. Rea – Kawasaki – 31
4. M. R. Rinaldi – Ducati – 31
5. A. Bassani – Ducati - 25

Potegnuli smo do Abu Dhabija da bi na odličnoj brdskoj cesti testirali potpuno novi Diavel V4, s kojim Ducati ponovo pomiče granice zabave u power-cruiser kategoriji.

Izvana je sličan svom prethodniku, ali novi Diavel je tehnički potpuno drugačiji. Umjesto V2 agregata ima V4 stroj, kojeg dijeli s Multistradom, a umjesto rešetkastog čeličnog okvira tu je aluminijski monocoque. Zahvaljujući tome, novi Diavel V4 sa svojih 168 KS i 232 kg ima 6 KS više i 11 kg manje od dosadašnjeg Diavela s V2 motorom.

Jasno, sirove snage ima u izobilju, ali bez brutalnosti, a okretnost je doista impresivna za jedan power cruiser. S moćnijim V4 agregatom i lagano promijenjenim položajem vozača, Diavel V4 je još jedan korak bliži nakedima, pa smo na ovako spektakularno zavojitoj cesti poželjeli samo to da se još nešto dublje možemo spustiti u nagib prije nego oslonci za noge počnu dodirivati asfalt.

Uglavnom, Diavel V4 je voznim osobinama neusporedivo bolji od motocikala iste klase i slične pojave, s time da je i sam dizajn potpuno nov, čak i ako prati smjernice koje su postavili prethodnici. Najveća je razlika ispod repa, sa saćastom izvedbom stražnjeg svjetla, sastavljenom od 110 LED-ica. Video test možete pogledati ovdje, a detaljniji osvrt na naprednu tehniku i uzbudljive vozne osobine Diavela V4 pročitajte u sljedećem broju Moto Pulsa.

Nakon više od desetljeća pauze, na pobjedničkom MotoGP motociklu će ponovo biti broj 1. U čemu je stvar?

Posljednji put smo broj 1 gledali 2012. godine, i to na Hondi, kad je Casey Stoner u svojoj posljednjoj sezoni pokušavao obraniti naslov prvaka. Nakon toga je titule uglavnom osvajao Marc Marquez, koji sa svoje Honde nije nikad skidao broj 93, baš kao što je Lorenzo 2016. ostao s brojem 99, a i Mir i Quartararo su svoje (neuspjele) obrane naslova odradili pod standardnim brojevima 36 odnosno 20.

Nekad je bilo jedino normalno, i zapravo posebna čast, da nakon osvajanje naslova prvaka iduće godine voziš sa zasluženim brojem 1 na nosu motocikla. Tako se recimo teško uopće sjetiti Micka Doohana s bilo kojim drugim brojem. No onda je na scenu stupio Rossi, koji se toliko sljubio s numerom 46 da nije ni razmišljao o preuzimanju jedinice i to je onda postao trend. S time da taj trend ima i financijsku pozadinu, jer sve MotoGP zvijezde imaju svoj standardni broj otisnut na kapama, majicama i svemu ostalom što se prodaje u njihovo ime.

No proizvođači motocikala itekako žele vidjeti broj 1 na svom stroju i u Ducatiju su sigurno itekako sretni što je Pecco Bagnaia u obranu prošle godine osvojenog naslova odlučio krenuti upravo s tim počasnim brojem, a ne standardnih 63. I imat će u Ducatiju dvostruko zadovoljstvo, jer će i Superbike prvak Alvaro Bautista voziti s jedinicom, umjesto s brojem 19. No u Superbike prvenstvu je to i uobičajeno jer je Rea godinama imao broj 1 na svom Kawaskiju, a Razgatlioglu je prošle sezone žestoko jurio (i još žešće kočio) s jedinicom na svojoj Yamahi R1.

Inače, Ducati je svoje tvorničke MotoGP i Superbike momčadi za 2023. zajednički predstavio u Madonni di Campiglio, a bila je to i prva službena prigoda za Eneu Bastianinija u tvorničkim bojama. Pa dok tako Bautista ostaje jedina (ali velika) nada da će Panigale V4 R i iduće godine imati broj 1, u MotoGP momčadi sad imaju dva itekako jako vozačka imena koja s otprilike jednakim pobjedničkim ambicijama ulaze u novu sezonu. Što je za Ducati blagoslov koji bi se lako mogao pretvoriti i u prokletstvo.

Proslavljajući titulu MotoGP i Superbike prvaka, Ducati je predstavio i dvije Panigale V4 verzije iz ograničene serije, s bojama (i brojevima) u čast pobjedničkih motocikala Bagnaie i Bautiste.

Nazivi su im dugi kao ponedjeljak, ali zato jasno opisuju o čemu je riječ. Panigale V4 Bagnaia 2022 World Champion Replica i Panigale V4 Bautista 2022 World Champion Replica nastali su u povodu proslave prve MotoGP titule od 2007. godine, zaslugom Pecca Bagnaie, i prve Superbike titule od 2011. godine, zaslugom Alvara Bautiste. U skladu s time možete birati grafike u stilu pobjedničkog motocikla Bagnaie ili pak pobjedničkog motocikla Bautiste, pri čemu će svaka verzija biti proizvedena u ograničenoj seriji od 260 komada, u čast 1926. godine, kad je osnovan Ducati.

U paketu dolazi i vlastoručni potpis novog svjetskog prvaka na spremniku goriva (koji je kod verzije Bautista od četkanog aluminija), a tu su i posebni gornji trokuti s laserski ugraviranim rednim brojem. Uz to što na njima nema mjesta za suputnika, te posebne verzije imaju i suhu spojku, za 2 kg lakši Akrapovič ispušni sustav (homologiran za cestu), Brembo Stylema R kliješta i MCS glavni cilindar, kao i natjecateljski vjetrobran te podesive oslonce za noge izrađene iz jednog komada aluminija. A tu su i karbonski dijelovi, koji uključuju prednji i stražnji blatobran, usisnike za kočiona kliješta, poklopac alternatora, toplinski štit cijevi ispušnog sustava, te štitnik stražnje vilice (u kombinaciji s titanom). Dobije se i poseban prekrivač, kao i telemetrijski sustav, a možete doplatiti za otvoreni karbonski poklopac suhe spojke.

Dosadašnji prvak Razgatlioglu je slavio na sve tri utrke u Indoneziji, ali to je bilo samo odgađanje neumitnog.

Ducati je MotoGP titulu čekao od 2007. i Stonera, a Superbike titulu od 2011. i Chece. A sad su do obje došli u razmaku od samo tjedan dana. Iako bi to bilo pretjerano pojednostavljenje, jer je put do toga zapravo trajao cijelu sezonu, s time da su i Bagnaia i Bautista ono najbolje od sebe dali u drugom dijelu ovogodišnjeg kalendara.

Alvaro Bautista je u Indoneziju, na pretposljednju stanicu prvenstva, došao s itekako realnim izgledima da potvrdi osvajanje vozačke titule. No Toprak Razgatlioglu mu je odlučio odgoditi to zadovoljstvo. Vozač Yamahe pobijedio je na subotnjoj utrci, kad je Bautista bio drugi, pa onda i na nedjeljnoj Superpole utrci, u kojoj je Bautista bio četvrti. Turčin je pobijedio i u glavnoj nedjeljnoj utrci, no ni „hat-trick“ nije bio dovoljan. Bautisti je trebao samo podij za potvrdu naslova, a Španjolac je učinio i više od toga. Prošao je ciljem kao drugi, između Razgatlioglua i Reae.

U završnici sezone je Scott Redding digao dosta prašine oko toga da je Bautista u nepoštenoj prednosti zbog toga jer je malen i lagan, pa onda i prebrz na ravnicama s ionako snažnim Ducatijem. Ali onaj tko gubi ima pravo da se ljuti. Utrkuješ se s onim što imaš i s onim što znaš, a Bagnaia i Bautista su učinili upravo to. S time da ovo nije samo prva titula za Panigale s V4 agregatom, nego i za Panigale uopće, jer je Carlos Checa do svoje titule došao još za upravljačem modela 1098 R. Sad je još, baš kao i u MotoGP-u, Ducatiju preostalo da dođe do trostruke krune i u Superbikeu prvenstvu, s time da je to potvrđivanje konstruktorskog i momčadskog naslova samo puka formalnost ostavljena za završne utrke u Phillip Islandu. Tamo se vozi već idućeg vikenda.

TRENUTNI POREDAK:
1. A. Bautista – Ducati – 553 boda
2. T. Razgatlioglu – Yamaha – 487
3. J. Rea – Kawasaki – 450
4. M. R. Rinaldi – Ducati – 279
5. A. Locatelli – Yamaha - 245

Okvir i ciklistika su novi i lakši, a još je više mase ušteđeno na zrakom hlađenom V2 agregatu. Modernizacija uključuje i poznate skraćenice TFT i LED.

Iako izvana nalikuju prethodnicima, na Scrambler modelima sa zrakom hlađenim V2 agregatom od 803 ccm ima toliko promjena da možemo govoriti o potpuno novoj generaciji. Tako je čelični rešetkasti okvir lakši, dok je stražnji monoamortizer sad smješten više centralno.

Nove cijevi ispušnog sustava su jednostavnijih linija, a iako V2 agregat i dalje razvija 73 KS, olakšan je za 2,5 kg, dok je cijeli motocikl lakši 4 kg. U igri je i „ride-by-wire“ komanda gasa, što je omogućilo ugradnju moderne elektronike, s kontrolom proklizavanja i dvije mape razvijanja snage. Tretman modernizacije uključuje i prelazak na TFT instrumente te nova svjetla u LED tehnologiji, a blagi redizajn kompletira i novi čelični spremnik goriva, s plastičnim oplatama koje se lako mijenjaju.

Osnovu ponudu i dalje predstavlja model Icon, kod kojeg je poboljšano i sjedalo, a serijski se nudi u tri boje, s time da se u asortimanu dodatne opreme nalaze plastike u još 6 drugih boja. Full Throttle verzija je inspirirana „dirt track motociklima te je, između ostalog, serijski opremljena Termignoni ispušnim sustavom, quickshifterom te „plivajućim“ nosačem tablice, a na bokovima se nalazi broj 62. Model Nightshift (fotografija na vrhu) sličan je Full Throttle verziji, ali ima žbičane kotače i ravan upravljač s retrovizorima koji izviru iz njegovih krajeva, dok se Termignoni ispuh može doplatiti.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com