Motosport

Najtrofejniji živući natjecatelj se na idućem TT Isle of Manu vraća na Hondu. S CBR-om je ostvario više od polovice svojih pobjeda.

Od 20 pobjeda Honde CBR 1000 RR na Isle of Manu, 12 ih je ostvario legendarni John McGuinness, koji je ukupno slavio 23 puta. Više pobjeda od njega, njih 26, skupio je samo pokojni Joey Dunlop. Sam John McGuinness nam je u intervju za vrijeme Isle of Mana 2019. godine izjavio „…bilo bi lijepo da dostignem njegov broj TT pojeda i onda odem u penziju. Iako znam da bi me Irci ubili zbog toga“.

Ali u trenutku tog intervjua je već bilo poprilično jasno da McGuinness vrlo vjerojatno neće dostići Dunlopa. Presudila je tome teška ozljeda još tamo iz 2017. godine, nakon čega je prekinuo svoju uspješnu suradnju s Hondom, pa potpisao ugovor s Norton. Međutim, 2018. nije mogao voziti jer se još nije dovoljno oporavio, a 2019. je u obje utrke odustao zbog tehničkog kvara. 2020. i 2021. je trebao voziti Kawasaki, ali to se nije dogodilo jer je cjelokupno događanje bilo oba puta otkazano zbog pandemije.

A sad je McGuinness s Hondom Racing UK ponovo dogovorio suradnju u godini okruglih brojeva. Naime, 2022. se slavi 30. rođendan Firebladea, ali i 50. rođendan Johna McGuinnessa, koji će uz to voziti i svoju stotu TT utrku. Jasno, ako sve prođe po planu.

Prije toga će, za zagrijavanje, nastupiti i na utrci North West 200, na kojoj je i zadobio tu tešku ozljedu iz 2017. Timski kolega će mu biti Glenn Irwin, koji je sa CBR-om skupio već 10 pobjeda u Superbike prvenstvu, ali nikako da dočeka svoj debi na TT-u.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Čak i ako su rekordne, brojke su suhoparne i ne mogu opisati veličinu Valentina Rossija. Ali svejedno mogu potvrditi da je najveći svih vremena.

Rossi je u Valenciji odvozio svoju posljednju utrku u karijeri, koja se protegnula na rekordnih 26 sezona. I dakako da to nije njegov jedini rekord. Donosimo vam njih nekoliko najvažnijih ili možda najzanimljivijih, plus pokoju triviju.

Rossi je odvozio rekordne 432 utrke, što znači da je nastupio na čak 44,3% od svih u povijesti održanih natjecateljskih vikenda, u dosadašnje 73 Grand Prix sezone. U međuvremenu je propustio samo 7 utrka zbog ozljeda. Drugi je Dovizioso 331 utrkom, odnosno 34%. U Formuli 1 je rekorder Kimi Raikkonen s 345 utrka.

Rekorder je s 89 pobjeda u kraljevskoj klasi, drugi je Giacomo Agostini sa 68. Rekorder je i sa 199 podija u kraljevskoj klasi, a drugi je Jorge Lorenzo sa 114 podija.

S titulama u kategorijama 125, 250, 500 i MotoGP, Rossi je jedini koji osvojio naslove u 4 klase. Zapravo, u 3,5 klase ako uzmemo u obzir da je MotoGP nasljednik klase 500.

Rossi je jedan od samo dvojice vozača koji su u kraljevskoj klasi osvojili titule i za upravljačem dvotaktnog (Honda) i četverotaktnog motocikla (Honda i Yamaha). Uz njega, to je uspjelo samo Giacomu Agostiniju (MV Agusta i Yamaha).

Rossi je jedan od samo dvojice vozača koji su u kraljevskoj klasi osvojili uzastopne titule za upravljačem dva različita motocikla (2003. Honda i 2004. Yamaha). Uz njega, to je uspio još samo Eddie Lawson 1998. i 1989. godine (Yamaha / Honda)

Rossi je jedini pobijedio na dvije uzastopne utrke s dva različita motocikla. 2003. godinu je zaključio pobjedom na Hondi, a 2004. otvorio slavljem na Yamahi.

Tijekom GP karijere vozio je utrke na 38 različitih staza, a na njih 29 je pobijedio, što je rekord. Drugi na tom popisu je Mick Doohan, koji je pobijedio na 24 različite staze.

Prošlo je rekordnih 16 godina i 351 dana od njegove prve pobjede u kraljevskoj klasi u Doningtonu 2000. do zadnje pobjede u Assenu 2017. Prvi do njega je Alex Barros sa 11 godina i 204 dana. Ako gledamo podije u kraljevskoj klasi, onda se radi o 20 godina i 87 dana, što je također rekord. Ako gledamo sve tri klase, onda je razmak između prvog i posljednjeg podija čak 23 godine i 355 dana.

S tadašnjih 38 godina i 129 dana, Rossi je u Assenu 2017. postao tek 7. najstariji pobjednik u kraljevskoj klasi. Ipak najstariji je pobjednik s MotoGP motociklom. Drugi na tom popisu je Troy Bayliss koji je imao 37 godina i 213 dana kada je kao zamjena nastupio na utrci i Valenciji 2006. i pobijedio Ducatijem.

Rossi je posljednji put na podiju stajao prošle godine u Jerezu, no još mu se tamo u Brnu 2008. posljednji put dogodilo da nije bio najstariji na pobjedničkom postolju. Tada je stariji od njega bio Loris Capirossi.

Tijekom karijere, Rossi je dijelio podij s čak 55 vozača. Samo s trojicom od njih nije imao to zadovoljstvo da barem jednom stoji na višoj stepenicu od njih. To su Alex Rins, Fabio Quartararao i, nećete vjerovati, Stefan Bradl. Doduše, bio je to ujedno i jedini MotoGP podij Bradla.

Natjecateljski broj 46, kojeg je učinio planetarno poznatim, naslijedio je od svog oca Graziana, koji je odnio 3 pobjede u klasi 250. Prvu od njih na Gorbniku 1979. godine, dakle samo nekoliko mjeseci nakon što se rodio Valentino.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

U iznimno napetoj završnici MXGP sezone, Nizozemac je ipak bio malo bolji od Febvrea i Gajsera, te sa samo 5 bodova viška zasluženo došao do titule svjetskog prvaka.

Uoči dolaska u talijansku Mantovu, gdje su se u nedjelju i srijedu vozile dvije posljednje utrke ove MotoGP sezone, Francuz Romain Febvre je s Kawasakijem bio vodeći u ukupnom poretku. Ali imao je samo jedan bod više od Slovenca Tima Gajsera, dok je Nizozemac Jeffrey Herlings kasnio 3 boda. Dakle, sve je bilo sasvim otvoreno.

Za Tima Gajsera se situacija počela komplicirati već u prvom zavoju prvog kruga prve utrke u nedjelju. U gužvi koja je nastala, otišao je preko granica staze, i iako je mislio da se pritom vratio na stazu bez da je dobio pozicije, suci su procijenili drugačije. Tako je kroz cilj prošao kao treći, ali je kažnjen spuštanjem na osmu poziciju. A da stvar bude lošija za Gajsera, pobjedu je odnio Febvre, dok je Herlings bio drugi.

U drugi nedjeljnoj utrci su Herlings i Febvre samo zamijenili mjesta na postolju, što znači da su ih i dalje dijelila tek 3 boda. Gajser je ciljem prošao kao treći, te je tako Slovenac kasnio 15 bodova za Febvreom uoči završnih utrka u srijedu. I pritom u prvoj od te dvije utrke nije baš najbolje startao te se morao probijati kroz poredak. Došao je do Febvrea, ali nije ga mogao proći u borbi za drugo mjesto i tako se njegova mogućnost da obrani naslov prvaka svela na teorije. Istovremeno, Herlings se novom pobjedom bodovno sasvim izjednačio s Febvreom uoči posljednje utrke sezone.

I tu je Herlings ponovo savršeno odradio svoj posao. Febvre je na početku utrke čak i vodio, ali onda je Nizozemac preuzeo vodstvo, a Francuz ga je pokušao pratiti dok mu na izlasku iz jednog zavoja stražnja guma nije naglo „zagrizla“, pa je vozač Kawasakija katapultiran na leđa. Gajser se tu probio na drugo mjesto, a iako je do kraja utrke pritiskao Herlingsa, nije ga mogao proći. Febvre je na kraju završio kao treći s velikim zaostatkom i tako je za samo 5 bodova ostao bez naslova.

Dakle, u doista dramatičnoj završnici, Jeffrey Herlings došao do svog drugog naslov MXGP prvaka, a pete titule svjetskog prvaka ukupno. Spomenimo i da je u jednako neizvjesnoj borbi za četvrto mjesto u ukupnom poretku Jeremy Seeewer u posljednji tren preskočio Pradu, dok je Cairoli svoju karijeru okončao kao 6. u ukupnom poretku.

KONAČAN POREDAK:

1. J. Herlings – KTM – 708 bodova
2. R. Febvre – Kawasaki – 703
3. T. Gajser – Honda – 688
4. J. Seewer – Yamaha – 566
5. J. Prado Garcia – KTM – 562
6. A. Cairoli – KTM - 545

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Marc Marquez je za vrijeme off-road treninga nezgodno pao i zaradio lagani potres mozga.

Budući da se ni nekoliko dana kasnije ne osjeća dobro, iz predostrožnosti će propustiti pretposljednju utrku u Portimau. Zbog oporavka od ozljede ruke, već je propustio prve dvije utrke sezone, a sad bi mogao propustiti i posljednje dvije, jer se utrka u Valenciji vozi već onaj tamo idući vikend. Prema pravilima, za utrku u Portimau mu ne moraju naći zamjenu, no ne bi nas čudilo da u posljednji tren na njegovo mjesto uskoči Stefan Bradl, testni vozač Honde, koji ga je mijenjao cijelu prošlu sezonu i početkom ove.

Inače, Marc Marquez je taman ušao u sjajnu formu, pobijedivši na dvije posljednje utrke vožene u Teksasu i Misanu. Trenutno je 6. u ukupnom poretku, sa 7 bodova manje od Millera na Ducatiju i 6 bodova više od Bindera na KTM-u.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Zajedno su skupili samo 6 podija u klasi Moto2, ali mogli bi imati perspektivu, posebno Lecuona koji se već dokazao u MotoGP-u.

Još otkad je prije koji mjesec objavljeno da Bautista bježi iz Superbike momčadi Honde kako bi se vratio u Ducati, u oba „paddocka“ se glasno šaputalo o tome da će na njegovo mjesto doći MotoGP vozač Iker Lecuona, ali i da će mu se pridružiti i Moto2 vozač Xavi Vierge. Sukladno tome, samo koju minutu nakon što je poslano priopćenje u kojem se na dosadašnjim uslugama zahvaljuju Leonu Haslamu, stigla je i službena potvrda da će spomenuti španjolski dvojac doista voziti za tvorničku momčad Honde iduće sezone.

Iker Lecuona (gornja fotografija) je svoju prvu punu Moto2 sezonu odvozio 2018. godine, pa iako je tijekom te i iduće sezone skupio samo 2 podija, već je na posljednjoj utrci 2019. debitirao u MotoGP klasi. Bilo je to zagrijavanje za 2020. kad je, vozeći za Tech3 KTM, odradio rookie sezonu u MotoGP-u, a u istoj je momčadi ostao i ove sezone, te je trenutno 18. u ukupnom poretku, sa 6. mjestom kao najboljim rezultatom. 24 godišnji Xavi Vierge (donja fotografija) pak vozi svoju šestu Moto2 sezonu, a iako je dosta obećavao, kroz sve to vrijeme je skupio samo 4 podija.

Nema sumnje da s tom dvojicom vozača Honda itekako riskira, no moglo bi im se to na kraju i isplatiti. Posebno s 21 godišnjim Lecuonom, koji je nesumnjivo talentiran, te prelazak u Superbike prvenstvo vjerojatno vidi kao priliku da se dokaže i tako zasluži eventualni povratak u MotoGP. Zapravo, poprilično smo sigurni da ima baš neku takvu klauzulu u ugovoru s Hondom. 

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Oko dvocilindričnog agregata i čeličnog okvira Africe Twin, Honda je razvila crossover s izraženom touring crtom.

Iako su avanturistički motocikli itekako u modi, u Hondi će priznati da nisu svi oduševljeni njihovim imidžom, pojavom i fizičkim dimenzijama. I doista, proizvođači u ponudu ubacuju modele slične udobnosti, ali manje težine i nižeg sjedala, pa je tako u igri sve više crossovera i donedavno zaboravljenih sport-tourera, a NT 1100 je taman negdje između njih.

Iako je riječ o modelu koji dosad nije bio u ponudi Honde, mehanika je dobro poznata. Redni dvocilindraš je preuzet od Honde Africe Twin i razvija gotovo identičnih 102 KS i 104 Nm, a od istog je avanturističkog modela preuzet i čelični okvir. Ovjes je zato bitno kraćeg hoda, pa je i sjedalo za 30 mm niže od onog na modelu Africa Twin, ali je s deklariranih 238 kg NT 1100 ipak primjetno teži, s time da verzija DCT, s automatskim mjenjačem, broji 248 kg. Taj rast težine se samo dijelom može pripisati tome što NT ipak ima masivnije oplate i nešto veći rezervoar, a u seriji dolazi i s bočnim koferima.

Serijska oprema uključuje i kontrolu proklizavanja, kompletna LED svjetla, TFT instrumente, podesivi vjetrobran, tempomat, grijane ručke… Zanimljivo je da usprkos tehničkoj bliskosti, NT 1100 uopće ne sliči modelu Africa Twin, te dizajnom prednjeg kraja, zapravo, podsjeća na Hondin skuter X-ADV. Čak i previše.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Dosad su u HRC-u bili zaduženi samo za motocikle, a iduće godine će pružati tehničku podršku i momčadima Formule 1.

Honda je prije godinu dana iznenada objavila da se na kraju 2021., kao dobavljač pogonskih agregata, povlači iz Formule 1. Kako to obično biva, čim su najavili prekid suradnje s momčadima Red Bull i AlphaTauri, stvari su krenule nabolje, pa tako Max Verstappen s Red Bull Racing Hondom u ovom trenutku kasni samo 2 boda za Lewisom Hamiltonom u borbi za naslov prvaka. Da su u Hondi sam malo pričekali s tom odlukom o povlačenju, vjerojatno je ne bi ni donijeli, ali…

Red Bull je kao konstruktor bolida odmah najavio da bi oni željeli preuzeti daljnji razvoj Hondine pogonske jedinice, a nakon godinu dana pregovora ta je suradnja sada dogovorena. Pritom Red Bull preuzima i Honda Racing Development UK iz Milton Keynesa, gdje su se dosad pripremali F1 agregati, no kako bi tranzicija što bezbolnije prošla, Honda se obvezala da će iz Japana pružati podršku Red Bullu, kao i njihovoj satelitskoj momčadi AlphaTauri. A da bi to bilo moguće, sve će što se tiče Hondinog dijela suradnje potpasti pod HRC (Honda Racing Corparation), koji se dosad bavio samo razvojem natjecateljskih motocikala, a ponajprije onih za MotoGP.

Iz Honde poručuju da će time „učinkovito integrirati“ tehnologije i iskustva koja su dosad stekli kroz utrkivanje na dva i četiri kotača. Ipak, to pružanje podrške od strane HRC-a vrijedi samo za 2022. godine, jer bi od 2023. Red Bull trebao u potpunosti preuzeti i razvoj agregata, sve do 2026. kad na scenu stupaju nova pravila Formule 1.

Može li Hondin MotoGP motocikl profitirati od transfera F1 tehnologije u HRC? Iako su MotoGP pogonski agregati nevjerojatno sofisticirano čudo tehnike, Formula 1 je uvijek tehnološki još naprednija, već i zbog same količine novca koja se slijeva u taj motosport. Dakle, sigurno bi se tu moglo naučiti, čak i ako se dosad pokušaj izravnog pretakanja F1 tehnologije u MotoGP motocikle nije pokazao uspješnim.

Tako je Cosworth, na bazi F1 agregata, za Apriliju razvio trocilindrični agregat za RS3 Cube, njihov prvi MotoGP motocikl s početka ovog milenija, a koji se pokazao pretjerano brutalnim (gornja fotografija). Još je manje uspješan bio projekt Ilmora, dok je BMW brzo prekinuo razvoj MotoGP motocikla s derivatom F1 agregata zbog toga jer bi nakon dodavanja gasa na izlasku iz zavoja testni vozači završavali u niskoj orbiti.

Zbog male kontaktne površine između stražnje gume i asfalta, kod MotoGP motocikala se teži tome da se snaga postupno (i kod prvog dodira gasa nježno) oslobađa na putu do brutalnosti koje nude visoki brojevi okretaja, dok se kod bolida Formule 1, koji imaju dvije široke stražnje gume, traži eksplozivno razvijanje snage u svakom trenutku i na svaki dodir gasa. Dakle, filozofija je sasvim drugačija i gore nabrojani slučajevi govore da amputiranje nekoliko cilindara agregata Formule 1 za ugradnju u MotoGP motocikl ne dolazi u obzir. Uostalom, i komplicirana MotoGP pravila priječe transfer nekih naprednih tehničkih rješenja iz Formule 1, ali zato bi neke fine trikove Honda i HRC mogli iskoristiti u godinama koji dolaze.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Ovogodišnja utrka za VN Aragona će se dugo pamtiti. U posljednja tri kruga se Marquez čak sedam puta probijao u vodstvo, ali Bagnaia mu je uporno vraćao istom mjerom.

Praktično cijelu utrku Marc Marquez je iz neposredne blizine pratio vodećeg Bagnaiu. Imao je i više nego dovoljno prilika da ga prouči i pronađe mu slabe točke. No, njih nije bilo. Priznao je kasnije da je Bagnaia vozio savršeno, te da ga je posjetio na Doviziosa u najboljim danima, uz tu razliku što je još brži u zavojima od svog prethodnika u tvorničkoj momčadi Ducatija.

Marquez je bio svjestan da bi svaki pokušaj pretjecanja uključivao veliki rizik, ali ne bi on bio on da se ne proba probiti naprijed. I probao je, čak sedam puta u posljednja tri kruga. Jasno, pritom je birao lijeve zavoje, jer u onim desnima još uvijek ima problema s ozlijeđenim ramenom. Video snimku te uzbudljive završnice utrke možete pogledati OVDJE.

Marquez je tri kruga prije kraja utrke krenuo u napad kroz zavoj broj četiri kako bi u zavoju pet prošao ispred. I uspio je, ali samo nakratko jer je morao ići široko, pa se Bagnaia na izlasku iz tog zavoja vratio u vodstvo. Pripremao je Marquez napad i za zavoj broj 12, ali i morao odustati od toga jer Bagnaia je i inače iznimno brz pri takvim kočenjima koja se odrađuju u nagibu. U usporedbi s drugim vozačima Ducatija, on uspijeva snažnije kočiti na početku, pa onda ranije pusti kočnicu i tako prenese više brzine kroz sredinu zavoja. Ubrzo nakon toga, Marquez je malo iznenadio Bagniu kod prebacivanja za zavoj broj 15 i prošao kraj njega, no vozač Ducatija se na izlasku iz zavoja ponovo vratio u vodstvo i iskoristio snagu Ducatija na kilometarski dugačkoj ravnici.

Pretposljednji krug je bio repriza onog prethodnog, s Marquezovim pretjecanjima u istim zavojima broj 5 i 15, ali i s vraćanjem Bagnaie u vodstvu odmah na izlasku iz tih zavoja. Na ulasku u posljednji krug Marquez pretječe Bagnaiu na kočenju za zavoj broj 1, ali opet odlazi široko, baš kao što će to ponovo biti slučaj i u zavoju broj 5. A onda Marquez ide na sve i ništa na ulasku u zavoj broj 12 i prolazi s unutarnje strane Bagnaie, ali je za taj manevar toliko prekasno kočio da je na izlasku iz zavoja morao nakratko produžiti kroz izletnu zonu.

Tu je Bagnaia dobio dovoljno prostora za disanje da bez daljnjih napada Marqueza dođe do svoje prve pobjede u MotoGP karijeri. Četiri sekunde kasnije ciljem je kao treći prošao Mir na Suzukiju, a Aleix Espargaro je s Aprilijom ponovo bio odličan i završio kao četvrti, dok je Miller na drugom tvorničkom Ducatiju imao manjih problema s mjenjačem i osvojio bodove za peto mjesto.

Ukupno vodeći Quartararo je imao problema sa stražnjom gumom i prošao je ciljem kao osmi, četiri stotinke sekunde prije Martina. Tako se prednost Francuza malo istopila, no Quartararo ipak ima 53 boda više od Bagnaie i 57 bodova više od Mira, što je još uvijek izdašna zaliha uoči preostalih pet utrka. S time da nas idući uzbudljivi obračuni čekaju već ovog vikenda u Misanu.

TRENUTNI POREDAK:
(nakon 13 od 18 utrka)

1. F. Quartararo – Yamaha – 214 bodova
2. F. Bagnaia – Ducati – 161
3. J. Mir – Suzuki – 157
4. J. Zarco – Ducati – 137
5. J. Miller – Ducati - 129

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com