Motosport

Kawasaki je na nedavnoj Superbike utrci u Argentini razotkrio Ninju „desetku“ u povijesnim bojama modela ZXR 750 i GPZ 900. Te su se oplate zasad našle samo na motociklima tvorničkih vozača, a bojimo se da će tako i ostati.

Rea je te subote zadužio zeleno-bijelo-plavi oplate u bojama modela ZXR 750 iz početka 90-ih, a Lowes crveno-crne u stilu kultnog GPZ-a 900 iz sredine 80-ih. Reakcije su bile pozitivne i mnogi su se ponadali da bi to mogla biti najava novih kombinacija boja na serijskom modelu za 2022.

Međutim, nije prošlo puno vremena, a Kawasaki je predstavio nove boje za 2022. i među njima, nažalost, nema ovih u stilu ZXR-a i GPZ-a. Štoviše, ZX-10R će biti dostupan u nepromijenjenoj zeleno-crnoj varijanti s grafikama u stilu onih koje je tvornički Superbike motocikl imao na svim utrkama (izuzev one subotnje u Argentini), dok je umjesto dosadašnje crne varijante, sad u igri crno-siva kombinacija s dodacima zelene.

Još malo ekstremniji Ninja ZX-10 RR, koji je prvenstveno namijenjen natjecateljima, i ove godine dolazi samo u Kawasaki zelenoj boji s crnim grafikama. Fotografije s bojama i grafikama Ninje „desetke“ za iduću godinu pogledajte u donjoj galeriji. A ovaj zeleno-bijelo-plavi? Više sreće 2023!

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Da ne bi sve ostalo na riječima, Kawasaki je objavio i prve fotografije prototipa hibrida, kao i skicu budućeg „supercharged“ modela koji bi umjesto benzina trošio vodik.

Kao što smo već pisali, Kawasaki trenutno razvija pogonski agregat nastao na osnovu onog iz Ninje H2, a koji bi umjesto benzina „gutao“ vodik. U međuvremenu smo doznali da bi Kawasaki prvo mogao izbaciti novu benzinsku verziju tog agregata s mehaničkim kompresorom, a na osnovi toga bi kasnije osvanula i verzija pokretana vodikom. Čak su i objavili skicu tog „hydrogen“ modela (gornja fotografija), koji djeluje kao buduća zamjena za sport-touring H2 SX, no iz toga ipak ne treba crpiti konkretne zaključke. To više što priča s vodikom kao pogonskim gorivo još uvijek nudi „problem za svako rješenje“.

Istovremeno, Kawasaki je jasno obećao da će do 2025. predstaviti 10 modela na električni ili hibridni pogon, a svoje su riječi podebljali i prvom fotografijom prototipa s hibridnim pogonom (donja fotografija). Ukratko, tu se kombinira dvocilindrični agregat iz Ninje 400 s malim tekućinom hlađenim elektromotorom smještenim iznad mjenjača.

Sam mjenjač je automatskog tipa, s mogućnošću ručnih izmjena stupnjeva prijenosa, a elektromotor je ujedno i generator, te kod usporavanja puni malu litij-ion bateriju od 48V, smještenu ispod sjedala. Dakle, na električni pogon bi se mogle prevaliti samo kratke udaljenosti, ali bi zato tijekom vožnje na benzin taj isti elektromotor mogao pospješiti ubrzanja. Jasno, takav će motocikl svakako biti i nešto teži (i skuplji), no hibridi ionako predstavljaju samo prijelazni kompromis.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Nije samo stvar u tome što Turčin trenutno ima 24 boda više. To je samo jedna od više sitnica koje bi mogle činiti razliku. Ali uopće ne moraju.

Prije dvije godine je Alvaro Bautista s Ducatijem pobijedio na prvih 11 utrka sezone, pa je na kraju Rea svejedno osvojio naslov s ogromna 165 boda prednosti. Ove godine bi pristao i na to da ima samo jedan bod više. I mogli bi sad razglabati o tome da šesterostruki prvak Rea možda više nije onaj stari Rea, no zapravo je „problem“ u Topraku Razgatliogluu. Koji definitivno nije Alvaro Bautista. A uz to mu još i nekoliko drugih stvari ide u prilog.

Da se sad ne vraćamo u stoljeće sedmo, osvrnimo se kratko samo na posljednje tri europske runde; u Barceloni, Jerezu i Portimau. Tu je odvoženo ukupno 8 utrka, a Razgatliouglu je pobijedio tri puta, dok je Rea slavio dva puta, od čega jednom u Superpole utrci (u Barceloni) koja nosi 12, a ne 25 bodova. Uz to, Razgatliouglu je i dva puta bio drugi, a Rea samo jednom.

Osim toga, trenutna razlika od 24 boda u korist Razgatlioglua bi vjerojatno bila bitno veća, možda i dvostruka, da Turčin u tom periodu nije imao i dosta peha. Tako je u drugoj utrci u Barceloni, u trenutku kad je vodio, morao odustati zbog kvara, za što su, dakako, okrivili elektroniku. A u drugoj utrci u Portimau je imao poprilično bizaran pad kad mu se u brzom zavoju odlomio prednji blatobran i zavrtio zajedno s prednjom gumom. A kako karbon ne drži poput gume, prednji kraj je „pustio“ i Razgatlioglu je izletio iz kadra, i to u trenutku kad se s Reom borio za vodstvo.

Rea je tu pobijedio i tako se vratio u igru, iako se već činilo da je sve izgubljeno kad je ranije te nedjelje pao na kišnoj Superpole utrci, i to već u prvom krugu. Nikad nije lako biti vodeći u tim uvjetima, no Rea je jednostavno morao forsirati. I za razliku od Razgatliouglua, to njegovo odustajanje je ipak njegova krivnja, a ne stvar peha.

Jasno, moglo bi se raspredati i o tome da njegov Kawasaki ove godine možda nije dovoljno konkurentan, ili barem previše uškopljen time što mu ne žele vratiti 500 o/min. I doista, teško se oteti dojmu da Rea cijedi maksimum iz Ninje, ali tko kaže da ne vrijedi isto i za Razgatliouglua i njegovu Yamahu R1. Isto tako, iako se Rea muči sa svojom Showa prednjom vilicom na ulasku u zavoje, tu opet možda nije problem u Rei, ili Showi, nego možda u Razgatlioglu, koji je najbolji baš na kočenjima. Uz to, ne boji se ni kontakta. Tako je i Jerezu u pokušaju napadu na Reu prvo poprilično jako udario u njega, a i drugi puta je Turčin bio samo napola unutra, ali je svejedno prošao. A još je agresivniji bio u Portimau. Da im motocikli imaju oplate od metala umjesto od karbona, između njih dvojice bi i doslovno frcale iskre.

I gdje smo sad? Na putu za Argentinu. Kad su tamo posljednji put vožene utrke 2019. godine, Rea je pobijedio dva puta i jednom bio drugi. To je dobar omen za njega. Ali i Razgatlioglu je tada bio u sve tri utrke treći, a u ono vrijeme nije bio ni izbliza takav goropadnik kao danas. Hoćemo reći da mu staza u Argentini očito odgovara, a i trend je na njegovoj strani.

24 bodova prednosti je istovremeno i puno i, zapravo, ništa. Kad bi, recimo, Razgatlioglu u prvoj utrci u Argentini pao, a Rea pobijedio, već bi imao taj presudan jedan bod viška. Ali tu već neutemeljeno nagađamo. Baš kao što možemo samo nagađati hoće li okupljanje u Argentini biti možda i posljednje ove sezone. Naime, nakon toga je u kalendaru ostala još samo jurnjava u Indoneziji, na stazi Mandalika, koja u ovom trenutku još nije ni sasvim izgrađena, a kamoli homologirana.

Utoliko će biti zanimljiviji i možda presudni njihovi obračuni u Argentini. Guma je okrugla i sve je moguće. Pritom nimalo ne vjerujemo da u Argentini Razgatlioglu može rastegnuti svoju prednost na 62 boda, što bi mu bilo dovoljno da postane prvak na licu mjesta, neovisno o tome hoće li se voziti utrka u Mandaliki, ali svakako smo sve bliže tome da doznamo ime Superbike prvaka za 2021. I možda to, po prvi put u posljednjih 7 godina, neće biti Rea. A opet, ne bi se kladili protiv njega. Rea je najbrži tek kad ga se pritisne. Pitajte Bautistu.

TRENUTNI POREDAK
(nakon utrka u Portimau)

1. T. Razgatlioglu – Yamaha – 478
2. J. Rea – Kawasaki – 454
3. S. Redding – Ducati – 424
4. M. R. Rinaldi – Ducati – 249
5. A. Locatelli – Yamaha – 249
6. M. VD Mark – BMW – 211
7. A. Lowes – Kawasaki – 199
8. G. Gerloff – Yamaha – 193
9. A. Bautista – Honda – 174
10. A. Bassani – BMW – 169

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Kawasaki planira u prosjeku predstaviti 16 novih modela svake godine, kao i 10 električnih i hibridnih modela do 2025. A razvijaju i Ninju H2 na vodik.

U Kawasakiju su odlučili ubaciti u brzinu više, ako ne i dvije. Nakon nedavne objave da se unutar te ogromne japanske korporacije osniva zasebna tvrtka Kawasaki Motors koja će se baviti proizvodnjom vozila na dva kotača, off-road vozila na četiri kotača, jet-skija i pogonskih agregata opće namjene, sad je otkriveno više detalja o tome što budućnost nosi.

Dakle, plan je da se do 2025. svake godine izbaci u prosjeku 16 noviteta na dva kotača. Dobar dio toga će se sigurno odnositi na redizajnirane ili samo dorađene modele koje već poznajemo, ali brojka je toliko velika da sigurno uključuje i veliki broj potpunih noviteta. Osim toga, do te 2025. planiraju predstaviti i ukupno 10 novih modela na električni ili hibridni pogon, a trenutno je u razvoju i pogonski agregat nastao na osnovu onog iz Ninje H2, koji bi umjesto benzina „gutao“ vodik.

Kad smo već kod toga,dosad smo samo na H2 modelima s mehaničkim kompresorom imali priliku vidjeti „River Mark“ simbol, koji je vezan uz Kawasaki korporaciju od samog osnutka 1870. godine, a sad će to postati logo za cijelu novoosnovanu Kawasaki Motors tvrtku. Uz to, žele dodatno naglasiti i onaj dobro poznati slogan „ Let the Good Times Roll“.

U planu je i dalje „integrirati“ vozača s motociklom pomoću povezivanja preko pametnog telefona, ali i razvojem umjetne inteligencije, a spominju i radarsku tehnologiju, što daje naslutiti da bi i Kawasaki modeli mogli uskoro biti opremljeni aktivnim tempomatom.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Na dobro poznatoj mehanici nakeda Z650, nastao je doista lijep retro model, koji je namijenjen mladima, ali će vjerojatno najviše dirnuti u žicu one starije.

Šteta je što nisu već prije ušli u tu nišu, ali svaka čast dizajnerima Kawasakija na posvećenost detaljima i stvaranju doista lijepog modernog klasika. Inženjeri tu nisu imali previše posla jer su čelični okvir i ovjes, baš kao i živahan dvocilindrični agregat od 649 ccm i 68 KS, preuzeti od nakeda Z650.

Iste su i kočnice, ali u ovom slučaju diskovi ipak nisu nazubljene izvedbe, kako ne bi odskakali od klasičnog dizajna. Naplatci su izvedeni u stilu onih s modela Z900 RS, s tankim krakovima koji podsjećaju na žbice, a uz relativno malo LED prednje svjetlo, tu su i klasični brzinomjer i brojač okretaja (između kojih je smješten LCD), te prekrasno zaobljen spremnik goriva zapremine 12 l. Sve završava s lijepom izvedenim repom u „duck tail“ stilu, s elipsoidnim LED stražnjim svjetlom. S višim upravljačem i sjedalom podignutim za 30 mm, položaj vozača bi trebao biti još ugodniji nego na nakedu, dok bi lakoći upravljanja trebalo pridonijeti i to što sa svim tekućinama Z650 RS teži samo 187 kg.

Verzija u crnoj boji košta 68.058 kn, dok Z650 RS u zelenoj boji, s grafikama u stilu modela Z650 iz 1976. godine, te zlatno obojanim naplatcima košta 69.244 kn. Po istoj cijeni se nudi i crno-sivi model s tragovima narančaste, a na kojem su u crno obojani i obrubi prednjeg svjetla i analognih instrumenata. Dodatne fotografije pogledajte u donjoj galeriji.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Nova SE verzija je od standardnog modela Z900 prvenstveno bogatija za stražnji Öhlins amortizer, a u skladu s time je prednja upside-down vilica nanovo podešena te obojana u zlatno.

Uz to, Z900 SE ima i Brembo prednju kočnicu, s M4.32 radijalnim kliještima i diskovima promjera 300 mm, ali i opletena kočiona crijeva, dok četverocilindrični agregat od 948 ccm nije mijenjan te i u SE verziji razvija 125 KS pri 9.500 o/min, dostatnih za deklarirani maksimum od 240 km/h. Z900 SE je dostupan isključivo u zeleno-crnoj kombinaciji boja i to po cijeni 95.737 kn, što je otprilike 11 tisuća kuna više od onog što se traži za standardni Z900.

Ako uz SE odaberete i Performance paket opreme, sa zatamnjenim malim vjetrobranom, poklopcem stražnjeg sjedala i Akrapovič ispušnim topom, onda se cijena penje na 105.596 kn. U donjoj galeriji pogledajte fotografije osnovnog modela Z900, koji u 2022. ulazi u tri kombinacije boja, s time da je bijelo-crno-crveni Z900 prikazan u standardnoj i Performance izvedbi.

U dvoboju s Reaom, vozač Yamahe je za koji milimetar presjekao zavoj. Kontraverznom odlukom, 4 sata kasnije, oduzeta mu je pobjeda.

Riječ je o spornom pravilu koje je preuzeto iz MotoGP-a, a za koje je „zaslužan“ Moto2 vozač Augusto Fernandez. On je 2019. u Misanu, u posljednjem krugu, namjerno otišao široko, kroz asfaltiranu izletnu zonu, kako bi prenio više brzine kroz zavoj i na idućem kočenju (uspješno) napao Di Giannantonia. Augustu Fernandezu tu pobjedu nisu oduzeli, ali su nakon toga uveli pravilo da se onaj vozač koji prijeđe preko granica staze (u izravnoj borbi) u posljednjem krugu kazni spuštanjem za jednu poziciju u konačnom poretku utrke.

Vratimo se sad Razgatliogluu. Trebao je to biti savršen vikend za turskog vozača, koji je u Magny Course došao bodovno izjednačen s Reaom, te tog istog Reu u izravnim dvobojima tri puta pobijedio. Ili se tako barem činilo. Naime, četiri sata nakon što je kao prvi prošao ciljem u nedjeljnoj jutarnjoj Superpole utrci, Razgatlioglu je kažnjen spuštanjem na drugu poziciju, pa je tako pobjeda pripala Rei. To automatski znači da se i bodovni zaostatak Rea u ukupnom poretku smanjio na 7 bodova.

A sve zbog toga što je Turčin u zadnjem krugu te Superpole utrke sa svojom Yamahom u zavoju broj 11 s unutarnje strane prešao preko bijele crte i mrvicu nagazio zeleno obojani dio asfalta (vidi donji screenshot). Rea je bio odmah iza njega, što znači da se radilo o izravnoj borbi za poziciju. Prema pravilima Razgatlioglu je za taj prekršaj, iako se doslovno radilo o milimetrima, kažnjen pomicanjem za jednu poziciju unatrag.

No, takve se odluke ne donose automatski, što pokazuje i činjenica da su rezultati prekrojeni tek četiri sata kasnije (odnosno, sat vremena nakon što je završila i glavna nedjeljna utrka). Takve kazne propisuje sudački panel i sve se na kraju može svoditi i na slobodno sudačko uvjerenje. Vidjelo smo to već nekoliko puta i u MotoGP-u.

I dojma smo da su se na to slobodno sudačko uvjerenje i sad mogli pozvati. Naime, Razgatlioglu tim minimalnim presijecanjem staze ne da nije ništa dobio, nego ga je na kočenju za idući zavoj Rea prestigao. Dakle, nakon tog prekršaja Razgatlioglu je ionako izgubio jednu poziciju, a na prvo mjesto se vratio koji zavoj kasnije, kad je čisto prošao ispred Reae na Kawasakiju.

Iako mu je u krugu za hlađenje Rea sportski čestitao na žestokoj borbi, po dolasku u „parc ferme“ je, čini se, došapnuo svojoj momčadi da trebaju provjeriti snimku (vjerujemo da bi u suprotnom slučaju Razgatlioglu učinio isto). Dakle, suci nisu vidjeli ništa sve dok se momčad Kawaskija nije žalila. I tu nije sporno da je odluka koja su donijeli u skladu s pravilima, ali pitanje je da li je ta rigidnost u duhu (moto)sporta. Nadamo se da se tih nekoliko bodova na kraju ipak neće pokazati ključnim u borbi za naslov prvaka, ali se isto tako nadamo da će se do zadnje utrke, možda i zadnjeg zavoja, Razgatlioglu boriti za svoju prvu, a Rea za svoju sedmu titulu. Neka pobjedi najbolji i neka to ne bude za zelenim stolom.

Taj uzbudljivi i sporni posljednji krug Superpole utrke u Magny-Coursu možete pogledati OVDJE.

TRENUTNI POREDAK:

1. Razgatlioglu – Yamaha – 370 bodova
2. Rea – Kawasaki – 363
3. Redding – Ducati 298
4. Locatelli – Yamaha – 186
5. Lowes – Kawasaki – 176

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Nakon utrka u Mostu dijelila su ih samo tri boda. Nakon Navarre više nijedan. A sve bliže je i Redding, koji vozi svoje posljednje utrke za Ducati.

Kolovoz je donio itekako zanimljiv raspored utrka za Superbike prvenstvo. Naime, dva natjecateljska vikenda odrađena su na češkom Mostu i španjolskoj Navarri, kao stazama koje dosad nisu bile u kalendaru. Dakle, Rea (Kawasaki) tu nema obilje natjecateljskog iskustva niti terabajte podataka, što je bila prilika za njegove izazivače. Svejedno, Rea je tijekom kolovoza, na ukupno šest odrađenih utrka na te dvije staze, skupio 5 podija. Problem je samo što nijednom nije pobijedio. A Razgatlioglu (Yamaha) i Redding (Ducati) jesu. I to svaki po tri puta, dok su na ostale tri utrke stajali na podiju.

Inače, Razgatlioglu je već bio u ukupnom vodstvu, s 2 boda viška nakon Doningtona, no Rea je ponovo stvorio prednost trostrukim slavljem u Aseenu. Nakon Mosta, na kojem je skupio dvije pobjede i jedno drugo mjesto, Turčin se primakao na samo tri boda zaostatka za Britancem, a onda je red došlo okupljanje na stazi Navarra.

U subotnjoj utrci, pobijedio je Redding, drugi je bio Rea i treći Razgatlioglu, a identičan je raspored bio u nedjeljnoj superpole utrci. No za glavnu nedjeljnu utrku je Razgatlioglu namjestio nišanske sprave. U početku su se sva trojica borila za vodstvo, zajedno sa sve boljim Locatellijem (Yamaha), dok Razgatliouglu nije preuzeo vodstvo i održao ga do kraja. Rea je držao drugu poziciju, ali mu je u 17 krugu pobjegao prednji kraj te je umalo pao, što je omogućilo Reddingu da mu se sasvim približi, a idućem krugu i preuzme drugu poziciju.

Na kraju je Redding prošao ciljem s nešto više od sekunde zaostatka za Razgatliogluoom, dok je treći Rea kasnio skoro 4 sekunde. Time se Razgatlioglu bodovno sasvim izjednačio s Reom i preuzeo vodstvo ukupnom poretku na ime toga što je ove sezone pobijedio u 5 glavnih utrka, a Rea u četiri. No, možda priča ne staje samo na toj dvojici. Naime, Redding je prije Mosta i Navarre bio izvan igre, s 81 bodom zaostatka, a sad je to i više nego prepolovio, na 37 bodova minusa. Budući iduće godine prelazi na BMW, Redding ima i razlog više da se na preostalih 6 natjecateljskih utrka dodatno dokaže i bude izravno uključen u borbu za naslov prvaka.

TRENUTNI POREDAK:

1. T. Razgatlioglu – Yamaha – 311
2. J. Rea – Kawasaki – 311
3. S. Redding – Ducati – 273
4. A. Lowes – Kawasaki – 169
5. A. Locatelli – Yamaha - 151

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com