Motosport

Za stazu koja se sušila, Marquez je odabrao krivu kišnu gumu. I to mu je donijelo pobjedu.

Kao i prije godinu dana, utrka u Brnu se odvijala u promjenjivim vremenskim uvjetima i kao takva bila poprilično kaotična. Kiša je prestala uoči samog starta, no nitko nije računao da će se staza tako brzo sušiti. Nije ni Marquez, koji je u posljednji tren odustao od tvrde smjese kišnih guma i prešao na mekše, računajući da će mu to dati prednost u prvih 5 krugova, nakon čega je ionako planirao otići u boks i riskirati sa slickovima.

No, staza se počela sušiti tako brzo da su Marquezove meke kišne gume već nakon prvog kruga bile gotovo uništene. Reklo bi se da je pogriješio u odabiru, no baš to ga je nagnalo da već na kraju drugog kruga krene u boks. I neki drugi su se poveli za njegovim primjerom, kao što je to bio Folger, no njegovi mehaničari još nisu rezervni motocikl prebacili s kišnih na suhe postavke, tako da je mogao samo proći kroz boks i vratiti se nakon još jednog kruga. Još više vremena je izgubio Lorenzo, koji je odlično startao, ali su im iz boksa prerano javili da je motocikl spreman, tako da je morao besposleno stajati kraj rezervnog motocikla dok je mehaničar podešavao ovjes.

Marquez nije imao takvih problema jer je njegov drugi motocikl još uoči starta prebačen na gume i postavke za suho. Osim toga, Marquez se poput mačke uspio spasiti u prvih nekoliko krugova kad je staza još uvijek bila malo previše mokra za glatke gume. A pomoglo mu je i to što su neki od glavnih konkurenata ostali predugo na kišnim gumama. Mislimo tu na Rossija, kojeg su kasno pozvali u boks, i Doviziosa kojem su mehaničari predugo prebacivali postavke na rezervnom motociklu. Zarco je s druge strane svojom voljom previše otezao s ulaskom u boks i tako nakon ranog vodstva utrka završio kao tek 12.

Uglavnom, Marquez je već u 4. krugu imao za otprilike 10 sekundi bolje vrijeme od onih koji su još uvijek bili na kišnim gumama, a kad su nakon 7. kruga praktično svi zamijenili motocikl, imao je skoro 20 sekundi prednosti. U tom trenutku su se za drugu poziciju borili Aleix Espargaro, Redding i domaći junak Abraham, no nije trebalo dugo da ih sve obiđe Pedrosa, pa su tako dvije najviše stepenice pobjedničkog podija zauzeli vozači Repsol Honde.

Iako borbe za pobjedu nije ni bilo, utrku u Češkoj je zanimljivom činio proboj tvorničkih vozača Yamahe. Obojica su nakon kaosa s odlaskom u boks bili debelo izvan prve desetorice, no Vinales se do kraja utrke probio do trećeg mjesta, dok je Rossi u samoj završnici obišao Crutchlowa i osvojio bodove za četvrtu poziciju. Dovizioso je utrku završio kao šesti, što sve znači da su se i malo povećali razmaci između prve četvorice u ukupnom poretku, koji su dosad bili ugurani unutar 10 bodova. Tako Marquez sada ima 14 bodova više od Vinalesa, 21 više od Doviziosa i 22 više od Rossija, što još uvijek garantira neizvjesnost, utoliko više što i peti Pedrosa zaostaje dohvatljivih 31 bodova.

Vratimo li pozornost natrag na samu utrku u Brnu, onda treba spomenuti da su se iza sedmoplasiranog Petruccija za 8. mjesto borili Aleix i Pol Espargaro. Aleix je pritom trebao propustiti trojicu vozača ispred sebe, kao kaznu za to što se njegova Aprilija na izlasku iz boksa prepriječila Iannoneu koji je pritom naglo zakočio i pao, dok je mlađi brat Pol Espargaro osvajanjem 9. mjesta po prvi put doveo KTM među prvu desetoricu, koju je ovaj put zaključio Folger na Tech 3 Yamahi.

Moto2 utrka je prekinuta zbog kiše, nakon čega je uslijedio ponovljeni start i sprint od samo 6 krugova, sa startnom rešetkom formiranom po redoslijedu kojim su vozači završili prvi dio utrke. To znači da je Luthi imao tek 7. startnu poziciju, ali je odlično krenuo i odmah se probio u vodstvo, nakon čega je odjurio naprijed i pobijedio sa zalihom od skoro 5 sekundi u odnosu na drugoplasiranog Alexa Marqueza. Oliveira je s KTM-om bio treći, dok se Morbidelli nije baš najbolje snašao u tom kaotičnom sprintu te je utrku završio kao 8. Takvim raspletom se donekle zgusnuo poredak na samom vrhu i Morbidelli ima samo 17 bodova više od Luthija, dok su Marquez i Oliveira smanjili zaostatak na još uvijek velikih 49 bodova.

S druge strane, Mir je uspio još malo povećati svoju bodovnu prednost u Moto3 kategoriji. Kako se u početku natopljena staza sve više sušila tako se Mir probijao prema naprijed, a na kraju je pitanje pobjednika riješio u izravno duelu s Fenatijem. Treći je bio Canet, kompletiravši tako podij za Hondu, dok je KTM-u pripalo četvrto i peto mjesto zaslugom Bendsneydera i Guevare.

Već idućeg vikenda se vozi utrka u Austriji, s time da će prije toga MotoGP vozači odraditi i testiranja u Brnu.

TRENUTNI POREDAK (nakon 10 od 18 utrka)

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 154 boda
2. M. Vinales – Yamaha - 140
3. A. Dovizioso – Ducati– 133
4. V. Rossi – Yamaha – 132
5. D. Pedrosa – Honda - 123

Moto2
1. F. Morbidelli – Kalex – 182 boda
2. T. Luthi – Kalex – 165
3. A. Marquez – Kalex - 133
4. M. Oliviera – KTM – 133
5. F. Bagnaia – Kalex – 87

Moto3
1. J. Mir – Honda – 190 bodova
2. R. Fenati – Honda – 148
3. A. Canet – Honda – 126
4. J. McPhee – Honda - 93
5. J. Martin – Honda – 89

MotoGP junaci su na praznicima, no menadžeri rade punom parom. Trese se stolica i nekim tvorničkim vozačima s važećim ugovorima za iduću sezonu.

Budući da svi vozači tvorničkih momčadi imaju važeće ugovore do kraja 2018. godine, njihovi menadžeri su se u ovom trenutku trebali odmarati. No, pokazalo se da nije sve zapisano u kamenu i zato će se ova ljetna stanka od utrkivanja iskoristiti za pregovaranja. Uglavnom, ne nedostaje momčadi koje bi željele promijeniti vozače, problem je u tome što je ponuda slaba.

Krenimo od onog što je sigurno. Dakle, tvorničke momčadi Movistar Yamaha, Repsol Honda, Ducati i KTM, kao i privatna momčad Tech 3 Yamaha sigurno ostaju u istom sastavu. To bi trebalo vrijediti i za druge dvije tvorničke momčadi, no nije tajna da je Aprilia tražila zamjenu za nedovoljno brzo aklimatiziranog Lowesa, baš kao što bi se u Suzukiju vjerojatno najradije riješili Iannonea, iako to neće priznati. Jedna od solucija je da ga isporuče upravo Apriliji. Talijanskoj momčadi treba iskusan vozač, posebno ako je Talijan, no tim transferom bi Suzuki riješio samo jedan dio svog problema. Onaj drugi, koji uključuje angažiranje kvalitetne zamjene, nam se čini gotovo nerješiv.

Naime, nakon što je Crutchlow potpisao ugovor izravno s HRC-om, Petrucci produžio suradnju s (Pramac) Ducatijem, a sada i Bautista s Aspar Ducatijem, u Suzukiju i Apriliji nemaju baš što birati. Jedno od donekle zanimljivih imena s neizvjesnom sudbinom je Australac Jack Miller, no čini se da je on već jednom nogom u Pramac Ducatiju. To automatski znači da bez posla ostaje Scott Redding, koji bi mogao jednostavno zamijeniti radna mjesta s Millerom, utoliko više što je njegov menadžer Michael Bartholemy ujedno i vođa Millerove momčadi Marc VDS Racing. Ali nije i vlasnik, koji bi onda taj potez mogao protumačiti sukobom interesa. Osim toga, Redding je već bio i na Hondi i u momčadi Marc VDS Racing i da su tu stvari dobro funkcionirale ne bi se razišli.

No, Redding bi zato mogao biti taman dovoljno zanimljiv Apriliji, kao zamjena za Lowesa, u ulozi drugog vozača kraj Aleixa Espargaroa. Istovremeno, s onim što je dosad pokazao u svojoj osrednjoj karijeri, Redding vjerojatno nije baš toliko primamljiv Suzukiju da bi zbog njega raskidali ugovor s Iannonem. Rezultat bi na kraju možda bio jednako loš.

Ako i ne bude ništa od svega toga, Redding bi mogao ostati na Ducatiju, samo promijeniti momčad. Recimo, Aspar Ducati nakon produžetka ugovora s Bautistom još uvijek ima jedan slobodan Desmosedici, no i Karel Abraham iza sebe ima, za njegove pojmove, relativno solidnu polu sezonu tako da bi mogao zadržati to mjesto u momčadi, posebno ako ga ponovo plati.

U timu Avintia Ducati su oba mjesta prazna, a posebno je ugrožena pozicija Barbere, koji je u prvom dijelu sezone poprilično podbacio. Njegov timski kolega Baz dobro gura na dvije godine starom Ducatiju, problem je u tome što Bazu nedostaju neki spektakularni rezultati i što istovremeno briljira Zarco, pa ga to što je Francuz više ne čini marketinški zanimljivim. Zapravo mu je to i teret, jer sponzor momčadi daje prednost Španjolcima. Zato i pregovaraju s Titom Rabatom, koji, iz nekog samo njemu znanog razloga, navodno previše traži, ali će vjerojatno spustiti tu cijenu kako je postupno bliži izlaznim vratima iz momčadi Marc VDS.

U načelu, Rabat bi svoj ormarić u momčadi Marc VDS trebao isprazniti i predati ključeve Francu Morbidelliju, danas najboljem Moto2 vozaču koji i trenutno vozi za istu momčad, ali će iduće dvije sezone to činiti u MotoGP konkurenciji. No, ako Miller doista ode u Pramac, onda će mu Marc VDS-u teško naći adekvatnu zamjenu, odnosno vozača koji je iskusan i dovoljno brz da svaki put cilja na plasman među prvih deset. Rabat to nije.

U momčadi LCR Honda još uvijek važu hoće li Crutchlowu konačno pridružiti i timskog kolegu. Honda je tu željela nagurati Nakagamija, ali on ponovo nije među najboljima u Moto2 konkurenciji, tako da se u međuvremenu počeo spominjati Luthi. Lucio Cecchinello bi u svojoj momčadi najradije vidio nekog perspektivnog Talijana (Bagnaia?), ali će na kraju vjerojatno dati prednost onom vozaču koji mu dovuče najdarežljivijeg sponzora. Ili će još jednom propustiti priliku, pa onda 2019. dobiti izdašnu subvenciju od Malezijaca da preko veze uposli njihovog Hafizha Syahrina, koji skuplja iskustvo u Moto2 klasi.

Zvijezde Superbike prvenstva imaju važeće ugovore i za iduću sezonu, a budući da su već i gospoda u godinama vjerojatno ne maštaju previše o prelasku u MotoGP, posebno ako ne mogu dobiti motocikl iz prve lige. Isto tako, izuzmemo li Morbidellija, koji je već vezan za iduću sezonu, trenutno nema baš ni nekog posebno zanimljivog vozača iz Moto2 kategorije, pa su tako vođama MotoGP momčadi poprilično vezane ruke, kao da se sve vrti u krug. No, cijela priča bi se mogla izvrnuti na glavu ako Suzuki i Aprilia doista odluče prekinuti suradnju s Iannoneom odnosno Lowesom. Barem neki komadići te slagaljke bi trebali biti stavljeni na svoje mjesto prvog vikenda u kolovozu, kada se akcija nastavlja utrkom u Brnu.

Ne brinite MotoGP, Moto2 i Moto3 klase neće ubiti struja, samo će im se mjestimice prikopčati električne jurilice.

FIM je već pokušao organizirati svjetsko prvenstvo električnih motocikala, ali je projekt neslavno svršio skoro i prije nego je počeo. Uskoro bi trebao započeti novi eksperiment, ovaj put pod nadzorom Dorne i u sklopu MotoGP prvenstva.

Doduše, tu treba uzeti u obzir da će natjecateljski elektro motocikli na svjetsku scenu ući na mala vrata. Prema riječima svevišnjeg Ezpelete, u planu je da se 2019. godine održi samo 5 utrka, u sklopu probranih europskih MotoGP vikenda. Pravo na sudjelovanje imale bi postojeće MotoGP i Moto2 momčadi, pri čemu treba naglasiti da će biti riječ o monomarka kupu, odnosno da će svi vozači nastupiti na istim motociklima.

Ezpeleta tvrdi da su se dosad pojavila četiri zainteresirana proizvođača i da su već testirali talijanske elektrocikle Tacita i Energica (na slici), kao i američki Lighting LS-218, koji vrijedi za najbrži motocikl na svijetu, a kojeg bi Gregorio Lavilla trebao ponovo testirati za vrijeme SBK vikenda u Laguna Seci. Zasad se planira da na MotoE utrkama bude 18 motocikala, sposobnih razviti barem 200 km/h i odraditi desetak krugova. Da sve bude čisto, za punjenje baterija bi se koristila solarna energija.

Takav pomalo rezervirani početak bi trebao gledatelje postupno naviknuti na zvuk(?) električnih motocikala, ali i otvoriti vrata za neko buduće širenje priče, posebno ako u idućem desetljeću doista dođe do ekspanzije modela na baterije.

Dosad se od anonimnosti uspjela otrgnuti samo TT Zero klasa, koja se vozi u sklopu utrka TT Isle od Man, ali se i tu skupilo jedva desetak motocikala. Ipak, treba reći da je Bruce Anstey s Mugenom vozio prosječnom brzinom od 117,7 mph, odnosno 189,4 km/h što je tek mrvicu sporije od pobjednika klase Ligtweight, u kojoj se natječu dvocilindrični motocikl do 650 ccm.

Iako je u Sachsenrigu zaokružena prva polovica sezone, u Brnu će se krenuti praktično od nule.

Nikad se ne zna, no po onome što smo vidjeli na prvih 9 od predviđenih 18 utrka, ova MotoGP sezona bi mogla biti možda najbolja i najneizvjesnija. Od staze do staze su se mijenjali odnosi snaga, vidjeli smo 5 različitih pobjednika na 3 različite marke motocikala, a Marc Marquez, koji je u jednom potezu skočio s četvrte na vodeću poziciju trenutno ima samo 5 bodova više od Vinalesa, 6 bodova plusa u odnosu na Doviziosa i 10 bodova više od Rossija. A nije previše odmakao ni timskom kolegi Pedrosi koji kaska 26 bodova. Čisto kao podsjetnik, i prošla sezona je bila sjajna, a tada je Marquez na kraju iste dionice imao čak 38 bodova više od drugoplasiranog Lorenza.

Osim toga, vjerovali ili ne, bila je to tek druga pobjeda Marqueza ove sezone. Pobjeđivao je samo na stazama na kojima je ionako preplaćen na prvu poziciju, pa je tako slavio u Teksasu i sada u Sachsenringu, gdje je, gledajući kroz sve tri klase, u posljednjih 8 utrka osvojio isto toliko pobjeda, ali i isto toliko najboljih startnih pozicija. Pritom se ove godine nije samo prošetao do pobjede, nego ga je, na sveopće ugodno iznenađenje, do samog kraja pritiskao domaći junak Jonas Folger s Tech 3 Yamahom.

Nakon vrlo dobrih kvalifikacija, Folger se relativno lako obračunao s Pedrosom, a onda je brzo „preskočio“ i Marqueza na oduševljenje njemačkih navijača. Marquez mu je vratio milo za drago, no Folger kao da se zalijepio za vozača i Honde i nije popuštao praktično do samog kraja. Presudilo je to što je tri puta otišao preširoko na kočenju za prvi zavoj, pri čemu treći put, na potrošenim gumama, više nije mogao uhvatiti Marqueza te se pomirio s osvajanjem drugog mjesta, što je, dakako, najbolji rezultat u njegovoj kratkoj MotoGP karijeri.

Pedrosa je na novom asfaltu Sachsenringa relativno brzo potrošio stražnju gumu i zaostao više od 11 sekundi za timskim kolegom i pobjednikom Marquezom, no bez problema je zadržao treće mjesto. Slijedio je Yamahin dvojac, pri čemu je nakon loših kvalifikacija Vinales nešto bolje napredovao i tako u izravnom dvoboju završio kao četvrti, s više od pola sekunde prednosti u odnosu na Rossija. Najbolje plasirani vozač Ducatija bio je Bautista na 6. mjestu, a Aleix Espargaro je u borbi za 7. poziciju s Aprilijom bio bolji od tvorničkog Ducatija u rukama dotad ukupno vodećeg Doviziosa.

Folgerov timski kolega Zarco se na stazi koja ne pruža previše prilika za pretjecanje uspio probiti s 19. startne pozicije na 9. mjesto, dok je poredak prve desetorice zaokružio Crutchlow, žaleći se na pregrijavanje prednje gume. Lorenzu se riskiranje s mekim gumama nije isplatilo i završio je kao 11., ispred Petruccija na još jednom ovogodišnjem Ducatiju, a kojeg je pritiskao Pol Espargaro na KTM-u. Dobar dan za KTM zaokružili su 14. Smith i 16. testni vozač Kallio između kojih je jedan bod jedva iščupao Miller na Hondi.

A kad govorimo o dobrom danu za KTM, onda mislimo i na Moto2 utrku u kojoj su bili nadomak prve pobjede. Naime, Oliveira je jedini uspijevao slijediti Morbidellija, a pritom ne pasti, te se na kraju pretposljednjeg kruga čak i probiti u vodstvo. No, Morbidelli mu je samo dva zavoja kasnije uzvratio istom mjerom i do kraja bio dovoljno brz da dođe do već 6. pobjede ove sezone, s manje od 7 stotinki prednosti u odnosu na vozača KTM-a, s time da su unutar tri četvrtine sekunde za pobjednikom ciljem prošli i treći Bagnaia na još jednom Klaexu i Corsi na Speed Up, a blizu je bio i petoplasirani Pasini. Inače, ta pobjeda Morbidellija kao da vrijedi dvostruko jer su dva njegova glavna konkurenta utrku završila padom, pa tako Luthi sada ima 34 boda zaostatka, dok je Alex Marquez u minusu od čak 61 boda, te je pao na 4. mjesto u ukupnom poretku, iza Oliveire.

U klasi Moto3 je do pete pobjede došao Mir s Hondom i tako učvrstio svoje ukupno vodstvo, drugi je bio Fenati, dok je do trećeg mjesta i svog prvog podija, s jedva 2 desetinke zaostatka za Mirom došao Ramirez na KTM-u. Aron Canet je pao, pa je drugo mjesto u ukupnom poretku preuzeo Fenati koji ima 37 bodova zaostatka za Mirom. Spomenimo i to da je Martin na treninzima slomio nogu i gležanj, te je tako praktično ispao iz svih kombinacija za osvajanje naslova.

Rezultati svih utrka su u donjoj galeriji, a prvenstvo se nastavlja prvog vikenda u kolovozu, utrkom u češkom Brnu.

TRENUTNI POREDAK (nakon 9 utrka)

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 129 bodova
2. M. Vinales – Yamaha - 124
3. A. Dovizioso – Ducati– 123
4. V. Rossi – Yamaha – 119
5. D. Pedrosa – Honda - 103

Moto2
1. F. Morbidelli – Kalex – 174 boda
2. T. Luthi – Kalex – 140
3. M. Oliviera – KTM – 117
4. A. Marquez – Kalex - 113
5. F. Bagnaia – Kalex – 78

Moto3
1. J. Mir – Honda – 165 bodova
2. R. Fenati – Honda – 128
3. A. Canet – Honda – 110
4. J. Martin – Honda – 89
5. F. Di Giannantonio – Honda - 85

Indijski proizvođač ostaje još ovu sezonu, a onda se povlače pod izlikom posvećivanja utrkivanju s električnim bolidima.

Bilo je poprilično iznenađenje kad se indijska Mahindra 2011. uključila u svjetsko prvenstvo klase 125, koje je u tom trenutku bilo već pri kraju svog puta, no to im je pružilo mogućnost da skupe dovoljno natjecateljskog i tehničkog iskustva za glatki prelazak u Moto3 klasu.

Iako je riječ o indijskoj marki, njihov natjecateljski MGP30 je europski proizvod, čije je osnove osmislio Suter, a kasnije ga nadograđivao posebni Mahindrin inženjerski odjel smješten u Italiji. Osim toga, pod tvorničkom zastavom Mahindre se borila španjolska momčad Aspar, koja je donedavno bila dominantna sila u slabijim klasama, i još je donedavno sve upućivalo na to da bi mogli uhvatiti korak s KTM-om i Hondom. Uostalom, Bagnaia je prošle sezone završio kao četvrti u ukupnom poretku, ostvarivši i dvije pobjede, a tome treba pribrojati i jednu pobjedu McPheea, koji je vozio Mahindru s Peugeot naljepnicama.

No, ove sezone su rezultati doista katastrofalni. U poretku konstruktora nakon osam utrka imaju samo 6 bodova, čemu treba pribrojati i 5 bodova na kontu Peugeota, čiji je motociklistički dio u većinskom vlasništvu Mahindre. Teško je reći da li su rezultati tako loši jer su Indijci već ranije digli ruke ili su digli ruke zato jer su rezultati jako loši, no prava je šteta (i potencijalna opasnost za ovu klasu) što će se iduće godine, po svemu sudeći, prvenstvo svesti samo na Hondu i KTM.

U napetoj utrci Vinales je pao, Rossi pobijedio, Vinales pao, a Dovizioso s Ducatijem preuzeo vodstvo u ukupnom poretku.

Ionako uzbudljiva sezona, puno preokreta i iznenađenja, postaje sve bolja. Nakon 8 utrka imamo pet pobjednika na tri različita motocikla i čak četvoricu vodećih vozača u tjesnacu od samo 11 bodova. Okupljanje u Assenu je ponovo ponudilo ono što se od te lokacije očekuje: promjenjive vremenske uvjete, atraktivne vožnje i neizvjesne borbe do posljednjeg metra u sve tri klase.

Dakako, vijest dana je pobjeda Rossija, prva nakon više od godinu dana čekanja i udaljena skoro 21 godinu od njegove prve pobjede u klasi 125. Talijan je krenuo s četvrte startne pozicije i odmah se ustalio na trećom mjestu prije nego je sredinom utrke započeo napad. Marqueza je glatko obišao u prvom zavoju, a već je idućem krugu na istom mjestu i na isti način pretekao dotad vodećeg Zarca. No, Francuz se nije mislio predati i u svom tipično agresivnom stilu odmah napada Rossija, pri čemu dolazi i do kontakta, ali bez većih posljedica.

Situacija se zakomplicirala kad je započela lagana kiša, što je iskoristio Petrucci i doveo Ducati u vodstvo. Ipak, „The Doctor“ brzo uzvraća udarac i ulazi u posljednji krug s minimalnom prednošću, sustižući istovremeno one koji zaostaju za cijeli krug, pri čemu je Rins malo zasmetao Petrucciju i tako olakšao posao Rossiju, koji prolazi ciljem sa zalihom od samo 6 stotinki.

Uzbudljiva je bila i borba za treće mjesto, gdje je Crutchlow brzo sustigao i prestigao Marqueza i Doviziosa kad je počela kiša, ali je i malo prerano pokazao karte. Tako se u zadnjem krugu na najnižu stepenicu pobjedničkog podija ipak probija Marquez, pregazivši ciljnu crtu 6 stotinki prije Crutchlowa, koji je opet bio za manje od desetinke sekundi brži od Doviziosa. Inače, Diviozioso je sjedio u prvom redu kad je sredinom utrke neposredno ispred njega pao Vinales, koji je previše agresivno napao šikanu na kraju kruga. Time je Vinales ostao bez vodstva u ukupnom poretku, prepustivši ga upravo Doviziosu koji je doveo Ducati na sam vrh prvi put od 2009. godine.

Daleko iza, bodovi za šesto mjesto pripali su usamljenom Milleru, dok je u borbi za njega odličnu sedmu poziciju Abraham bio mrvicu bolji od Baza i Iannonea na tvorničkom Suzukiju. Poredak prve desetorice zaključuje Aleix Espargaro s Aprilijom, dok je njegov brat Pol također prošao ciljem, i to kao 11., što je dosad najbolji plasman KTM-a. Rabat je imao to zadovoljstvo da završi ispred Pedrose, koji nije mogao stražnju gumu dovesti na radnu temperaturu, a Zarco se, kad je zarosilo, odlučio na skretanje u boks i preskakanje na „kišni“ motocikl, što se pokazalo dvostruko lošom odlukom. Naime, kiša nije dovoljno pojačala, a uz to j zbog prekoračenja brzine morao odraditi i kazneni prolazak kroz boks. Svejedno je završio ispred izgubljenog Lorenza, koji se također odlučio na skretanje u boks i zaradio samo jedan bod za 15. mjesto i to s krugom zaostatka.

Moto3 utrka je bila i luđa nego inače, s 11 vozača u borbi za pobjedu do praktično posljednjeg zavoja. Ukupno vodeći Mir je u završnici zadnjeg kruga u jednom zavoju otišao preširoko i pritom ne samo izgubio vodstvo nego potonuo na sam kraj vodeće skupine, osvojivši na kraju 9. mjesto s manje od sekunde zaostatka za pobjednikom Canetom, koji je prošao ciljem samo 3 stotinke sekunde prije Fenatija. Treći je bio McPhee, slijede Martin, Danilo i Ramirez, kao prvi vozač KTM-a, a onda i Rodrigo i Suzuki. Norrodin je pao u pretposljednjem zavoju, a domaći junak Bendsneyder na izlasku iz zadnje šikane, nakon kontakta s Rodrigom. Iako je proklizao ciljem kao deseti, Bendsneyder je kasnije diskvalificiran jer nije bio u kontaktu s motociklom.

Moto2 utrka je bila možda i najbolja ove sezone te također nije riješena sve do posljednjeg izlaza iz šikane. U napetoj završnici, s petoricom vozača unutar 7 desetinki sekunde, najspretniji je bio Morbidelli, koji je tako na najbolji mogući način proslavio potpisivanje novog ugovora s momčadi Marc VDS, a koji mu jamči prelazak u MotoGP klasu iduće godine. Drugi je bio Luthi, dok je treći prošao ciljem Passini, no on je presjekao šikanu tako da ga je direkcija utrke spustila na četvrto mjesto, pa je tako na najnižu stepenicu pobjedničkog postolja skočio Nakagami.

Dolje niže možete pogledati rezultate svih utrka, uz napomenu da je utrka u Sachsenringu na rasporedu već idući vikend.

TRENUTNI POREDAK (nakon 8 utrka)

MotoGP
1. A. Dovizioso – Ducati– 115 bodova
2. M. Vinales – Yamaha - 111
3. V. Rossi – Yamaha – 108
4. M. Marquez – Honda – 104
5. D. Pedrosa – Honda - 87

Moto2
1. F. Morbidelli – Kalex – 148 boda
2. T. Luthi – Kalex – 136
3. A. Marquez – Kalex - 113
4. M. Oliviera – KTM – 94
5. M. Pasini – Kalex – 82

Moto3
1. J. Mir – Honda – 140 bodova
2. A. Canet – Honda – 110
3. R. Fenati – Honda – 108
4. J. Martin – Honda – 89
5. J. McPhee – Honda - 83

Zavadi pa vladaj! Kako je Crutclow „smjestio“ Suzukiju i Apriliji, da bi potpisao ugovor izravno s Hondom?

Možda smo samo preveliki pobornici teorije zavjere, ali čini nam se da je „spletkaroš“ Crutchlow povukao prave poteze u pravo vrijeme i tako ne samo naveo vodu na svoj mlin, nego na njega preusmjerio i bitno snažniji mlaz, i to one čiste izvorske vode. Naime, Crutchlow ovaj put nije produžio ugovor s momčadi LCR, u kojoj je uvijek niski vodostaj kad su financije u pitanju, nego je za 2018. i 2019. potpisao izravno za Hondu, odnosno HRC.

Nema tome dugo kako je britanski vozač počeo raspredati o tome kako bi želio ostati u momčadi LCR, i na Hondinom motociklu, ali da ga, eto, vuku za rukav i iz nekih drugih momčadi i to tvorničkih. Istina, sve tvorničke momčadi imaju ugovore s trenutnim vozačima i za iduću sezonu, ali se Crutchlow nekoliko puta raspričao kako u tim ugovorima postoji i točka o prijevremenom prekidu suradnje ako neki od tih tvorničkih vozača ostvaruje ispodprosječne rezultate.

Tako se uz njegov poguranac fino zakotrljala teorija kako bi Crutchlow mogao potpisati za Suzuki i doći na mjesto Iannonea, koji bi opet zamijenio Lowesa u Apriliji. Istina, ubrzo je Davide Brivio izjavio kako je momčad Suzukija razočarana ovogodišnjim rezultatima, ali načelno zadovoljna Iannoneom, no malo tko je u to doista povjerovao, to više što su u Apriliji progutali mamac Cala Crutchlowa i potvrdili da doista razmišljaju o zamjeni za Lowesa, ako ovaj uskoro ne počne pokazivati napredak.

Uglavnom, vjerojatno bi se sve to ionako dogodilo, no ovako su se u Hondi odlučili ubrzati proces i potpisati ugovor izravno s Crutchlowom, koji tako ostaje u momčadi LCR, ali postaje svojevrsni treći tvornički vozač. Dosad je taj status uživao Miller, ali Honda nije odlučila produžiti opciju s Australcem, što znači da će ga odsad morati plaćati momčad Marc VDS, ako ostane s njima.

Inače, Crutchlow je ionako dosad redovito testirao za Hondu i u pravilu je njegov motocikl specifikacijama bio relativno blizak onima u rukama tvorničkih vozača. Izravnim vezivanjem s HRC-om, Crutchlow će dobiti bolju plaću, a Honda će moći još više koristiti usluge (test) vozača koji je načinom vožnje puno bliži njihovoj glavnoj zvijezdi Marquezu, nego što je to Pedrosa. Svi sretni i zadovoljni.

Ah da, a Iannone i Lowes? E, to sad više Crutchlowa ne zanima.

Klizavi asfalt u Barceloni je stvorio probleme vozačima Yamahe, ali i utro put novoj pobjedi Ducatija.

Rijetko kada se toliko priča o samoj stazi kao što je to ove godine bio slučaj u Barceloni. Tako su se u petak lomila koplja oko nove i oštrije šikane, koja je na kraju izbačena te se od subote vozilo starom šikanom za Formulu 1, koja je ovom prvenstvu prvi put korištena prošle godine nakon što je u pretposljednjom zavoju smrtno stradao Luis Salom.

No, još se i više pričalo o asfaltu koji je bio u bitno lošijem stanju nego prošle sezone te je na visokim temperaturama nudio izuzetno nisku trakciju što je onda uzrokovalo pojačano klizanje i žestoku potrošnju guma. Uz to, kako je svake godine stariji tako asfalt dobije i još pokoju boru, odnosno grbu, što je sve zajedno, u kombinaciji s ubačenom šikanom, dovelo do glasnog negodovanja vozača i rasprave o tome treba li stazu Montmelo izbaciti iz kalendara.

Uglavnom, i prije početka utrke se znalo da kod većine vozača ni najtvrđe smjese guma neće moći izdržati na grubom ali istrošenom asfalt, i da se sigurno neće voziti rekordnim tempom. U pokušaju da sačuvaju gume, ili da ih barem ne unište već u prvim krugovima, MotoGP vozači su bili prisiljeni voziti neuobičajeno sporim tempom, kojeg je u početku diktirao Lorenzo na Ducatiju.

No, pitanje pobjednika se zapravo imalo odlučiti između Pedrose i Marqueza na Hondama i Doviziosa na drugom Ducatiju. Tu je Dovizioso imao odličnu taktiku, lagano pritišćući Pedrosu, kojeg bi sasvim dostigao na ciljnoj ravnini, pa onda, umjesto da ga iskoristi superiornu snagu Ducatija i prođe naprijed, počeo ranije i nježnije kočiti kako bi sačuvao prednju gumu.

Kad je deset krugova prije kraja Dovizioso s lakoćom obišao Pedrosu na kraju ciljne ravnine, Marquez se dao u potjeru, ali nije mogao pratiti ritam pobjednika iz Mugella. Iako je i sam imao potrošene gume, Dovizioso je bez već problema odnio drugu pobjedu u samo 7 dana, sa 3,5 sekundi prednosti u odnosu na Marqueza. Pedrosa je kasnio još dodatne tri sekunde, dok je Lorenzo na kraju završio 4., zadovoljan time da je po prvi put s Ducatijem bio unutar deset sekundi za pobjednikom, problem je samo u tome što je taj pobjednik njegov timski kolega.

Zarco je ponovo bio najbolji privatnik, pri čemu se u borbi za peto mjesto u posljednjem krugu obračunao s timskim kolegom Folgerom, koji je u završnicu ušao s potpuno uništenim gumama. Iza Tech 3 dvojca je ciljem prošao Bautista na još jednom Ducatiju, dok je Rossi bio tek 8. u izuzetno lošem danu za tvorničku momčad Yamahe. Baš kao i u Jerezu, pokazalo se da ovogodišnji M1 ima velikih problema na klizavom asfaltu što najzornije potvrđuje podatak o 10. mjestu Vinalesa. Između vozača Yamahe se smjestio Barbera, a iza njih Crutchlow na 11. mjestu, a svi oni bi bili još i slabije plasirani da Petrucci nije pao u samoj završnici, u trenutku kad je držao 5. mjesto.

S takvim nepovoljnim razvojem događaja za tvorničke vozače Yamahe ponovo se malo zgusnula situacija na vrhu. Vinales je zadržao ukupno vodstvo, ali sada ima samo 7 bodova više od Doviziosa, Marquez i Pedrosa zaostaju 23 odnosno 27 bodova, a tu je još uvijek i Rossi s 28 bodova zaostatka.

I u klasi Moto2 se zgusnula situacija na vrhu nakon što je ukupno vodeći Morbidelli završio kao tek 6. Istovremeno je njegov momčadski kolega Alex Marquez dominirao tijekom cijele utrke, Pasini je nakon pobjede u Mugellu u Barceloni došao do drugog mjesta, Luthi je bio standardno treći, a Oliveira s KTM-om četvrti, ispred Baldassarrija. Tako se Morbidellijeva donedavno velika prednost istopila na 7 bodova ispred Luthija i 13 bodova ispred mlađeg brata Marqueza.

Nakon što je Moto3 utrka u Mugellu oborila povijesne rekorde s 15 vozača unutar 1,5 sekunde, u Barceloni je situacija ipak bila nešto manje zgusnuta, no i ovdje je Ramirez s KTM-om zaostao samo 74 stotinke sekunde za pobjedničkom Hondom, a svejedno završio kao tek 6. Sve se imalo dogoditi u samoj završnici kada na ulasku u šikanu dotad vodećeg Martina uspješno napada Mir, a onda se na izlasku iz šikane i ispred Martina probija i Fenati, i to ne samo na drugo mjesto na utrci, nego i drugo mjesto u ukupnom poretku, doduše s velikih 45 bodova minusa. Osim što je odnio još jednu pobjedu i povećao ukupno vodstvo, Joan Mir je u nedjelju potpisao i ugovor o prelasku u Moto2 konkurenciju iduće godine pod okriljem trenutno najbolje momčadi Marc VDS Racing.

Rezultate pogledajte u donjoj galeriji, uz napomenu da se iduća utrka vozi u Assenu u nedjelju 25. lipnja.

TRENUTNI POREDAK (nakon 7 utrka)

MotoGP
1. M. Vinales – Yamaha – 111 bodova
2. A. Dovizioso – Ducati - 104
3. M. Marquez – Honda – 88
4. D. Pedrosa – Honda - 84
5. V. Rossi – Yamaha – 83

Moto2
1. F. Morbidelli – Kalex – 123 boda
2. T. Luthi – Kalex – 116
3. A. Marquez – Kalex - 103
4. M. Oliviera – KTM – 83
5. M. Pasini – Kalex – 69

Moto3
1. J. Mir – Honda – 133 boda
2. R. Fenati – Honda – 88
3. A. Canet – Honda – 85
4. F. Di Guannantonio – Honda - 80
5. A. Migno – KTM – 76