Motosport

Dosadašnji prvak Razgatlioglu je slavio na sve tri utrke u Indoneziji, ali to je bilo samo odgađanje neumitnog.

Ducati je MotoGP titulu čekao od 2007. i Stonera, a Superbike titulu od 2011. i Chece. A sad su do obje došli u razmaku od samo tjedan dana. Iako bi to bilo pretjerano pojednostavljenje, jer je put do toga zapravo trajao cijelu sezonu, s time da su i Bagnaia i Bautista ono najbolje od sebe dali u drugom dijelu ovogodišnjeg kalendara.

Alvaro Bautista je u Indoneziju, na pretposljednju stanicu prvenstva, došao s itekako realnim izgledima da potvrdi osvajanje vozačke titule. No Toprak Razgatlioglu mu je odlučio odgoditi to zadovoljstvo. Vozač Yamahe pobijedio je na subotnjoj utrci, kad je Bautista bio drugi, pa onda i na nedjeljnoj Superpole utrci, u kojoj je Bautista bio četvrti. Turčin je pobijedio i u glavnoj nedjeljnoj utrci, no ni „hat-trick“ nije bio dovoljan. Bautisti je trebao samo podij za potvrdu naslova, a Španjolac je učinio i više od toga. Prošao je ciljem kao drugi, između Razgatlioglua i Reae.

U završnici sezone je Scott Redding digao dosta prašine oko toga da je Bautista u nepoštenoj prednosti zbog toga jer je malen i lagan, pa onda i prebrz na ravnicama s ionako snažnim Ducatijem. Ali onaj tko gubi ima pravo da se ljuti. Utrkuješ se s onim što imaš i s onim što znaš, a Bagnaia i Bautista su učinili upravo to. S time da ovo nije samo prva titula za Panigale s V4 agregatom, nego i za Panigale uopće, jer je Carlos Checa do svoje titule došao još za upravljačem modela 1098 R. Sad je još, baš kao i u MotoGP-u, Ducatiju preostalo da dođe do trostruke krune i u Superbikeu prvenstvu, s time da je to potvrđivanje konstruktorskog i momčadskog naslova samo puka formalnost ostavljena za završne utrke u Phillip Islandu. Tamo se vozi već idućeg vikenda.

TRENUTNI POREDAK:
1. A. Bautista – Ducati – 553 boda
2. T. Razgatlioglu – Yamaha – 487
3. J. Rea – Kawasaki – 450
4. M. R. Rinaldi – Ducati – 279
5. A. Locatelli – Yamaha - 245

Protekli vikend ispao je sjajan za Ducati na obje fronte. Bagnaia i Bautista su pobjedama došli nadohvat titula prvaka u MotoGP i Superbike prvenstvu.

Vjerovali ili ne, Ducati nije osvojio vozački naslov u Superbike prvenstvu još tamo od 2011. godine, kad je slavio Carlos Checa. A dosad jedinu MotoGP titulu im je još 2007., dakle prije punih 15 godina, priskrbio Casey Stoner.

Protekli vikend su utrkivanjem na dvije različite strane svijeta došli nadomak tome da nakon toliko godina pauze osvoje vozački naslov, i to u obje konkurencije. Poslije dvije godine mučenja s Hondom, Alvaro Bautista se ove sezone vratio na tvornički Ducati, s kojim je tijekom drugog natjecateljskog vikenda u Assenu preuzeo vodstvo u ukupnom poretku i odonda ga nije ispuštao iz ruku. U posljednje vrijeme je to vodstvo fino rastegnuo, a proteklog vikenda u Argentini doveo do točke pucanja.

Koristeći brzinu Ducatija na dugačkoj ravnici, Bautista je već u prvom krugu prošao Razgatlioglua, koji se odmah pokušao vratiti u vodstvo i pritom pao. U borbi do zadnjeg kruga Razgatloglu je uspio pobijediti Bautistu u nedjeljnoj Superpole utrci, ali u glavnoj nedjeljnoj utrci ponovo nije mogao staviti soli na rep Ducatija, tako da je Bautista glatko pobijedio. Rea nije slavio još od Estorila, dakle punih 5 mjeseci, a i ovdje je bio treća violina, osvojivši dva treća i jedno drugo mjesto. U trenutku kad su preostali još samo radni vikendi u Indoneziji i Phillip Islandu, te su na stolu tek 124 boda, Bautista ima 82 boda više od Razgatlioglua na Yamahi i 98 bodova više od Reae na Kawasakiju. Iako bi teoretski mogao, teško da će naslov prvaka potvrditi već u prvoj utrci u Indoneziji, ali svakako bi to trebao učiniti do kraja tog pretposljednjeg natjecateljskog vikenda.

Pecco Bagnaia je imao puno teži put do toga da jednu ruku i još četiri prsta stavi na pehar MotoGP prvaka. Podsjetimo, nakon pada u Sachsenringu imao je čak 91 bod zaostatka za Quartararoom, da bi već idućeg vikenda u Assenu započeo možda i najdramatičniji preokret u povijesti motosporta. Jasno, u tome mu je uvelike pomogao Quartararo, koji je nakon ljetne stanke bitno pao u formi, ali mu je život bitno zagorčavao budući timski „kolega“ Bastianini, koji je istu stvar učinio i proteklog vikenda u Maleziji, gdje je Bagnaia imao prvu od dvije „meč lopte“.

Nakon što mu je u posljednje vrijeme puhao za vrat u Misanu, Aragonu (gdje ga je i pobijedio) te Motegiju, Bastianini je sa svojim Ducatijem u Maleziji čak i prošao ispred Bagnaije, iako je dobro znao da je ovome svaki bod bitan kako bi možda potvrdio osvajanja naslova i prije posljednje utrke u Valenciji. Naime, s trećim mjestom u Phillip Islandu, gdje je Quartararo pao, Bagnaia je konačno preuzeo vodstvo u ukupnom poretku, te je u Maleziju stigao s 14 bodova prednosti.

Nakon odličnog starta s devete pozicije, Bagnaia je ispred sebe imao samo (pre)brzog Jorgea Martina na Pramac Ducatiju, dok ovaj nije pao. Time je Bagnaia preuzeo vodstvo, ali u stopu ga je slijedio Bastianini, koji ga je u jednom trenutku i prošao. Bagnaia se nakon nekoliko krugova vratio u vodstvo, ali Bastianini ga nije prestao pritiskati, čak se i umalo zaletio u njega na kočenju u zadnjem krugu.

I dok je sve to u sportskom duhu „neka pobijedi najbolji“, doista je nemoguće razumjeti kako to trojac Dall'Igna, Ciabatti i Tardozzi, koji vodi Ducatijevu tvorničku momčad, ne može utjecati na Bastianinija da u ovom kritičnom trenutku ne napada Bagnaiu. Istina, Bastianini vozi za privatnu momčad Gresini Ducati, ali plaća ga centrala Ducatija, a uz to su ga za iduću godinu pozvali i u tvorničku momčad. E sad. zamislite blamažu da je Bagnaia pao pod pritiskom, ili još gore, da je Bastianini u zadnjem krugu srušio i sebe i Bagniau. U tom slučaju bi pobijedio Quartararo i minus od 14 pretvorio u plus od 11 bodova uoči zadnje utrke u Valenciji.

Ovako je Bagnaia ipak junački izdržao pod pritiskom do kraja i pobijedio, što mu je umalo bilo dovoljno da osvoji naslov prvaka. No Quartararo se odupro pritisku Bezzecchija na VR46 Ducatiju i ispio proći ciljem treći, što mu je prvi podij u posljednjih 6 utrka i taman dovoljno da ostane u borbi za naslov prvaka. S time da i ovako Bagnaia ide u Valenciju s 23 boda više, što znači da bi za obranu naslova Quartararo morao pobijediti, a onda se još i nadati da će Talijan biti tek 15. ili ostati bez bodova.

I dok se može dogoditi da Bagnaia pogriješi i padne, teško bi se moglo poklopiti da još k tome i Quartararo pobijedi kraj ovolikog broja brzih vozača Ducatija. Podsjetimo, prošle godine su u Valenciji vozači Ducatija okupirali sve tri stepenice pobjedničkog postolja. Nakon što je odahnuo u Maleziji, Ciabatti se našalio da ni u Valenciji neće uvesti timske odredbe, nego konstruktorske odredbe. Odnosno, zapovjediti će da vozač Ducatija mora pobijediti, i to bilo koji, jer to znači da neće pobijediti Quartararo i tako naslov automatski osvaja Bagnaia. Samo da tu naredbu vozači Ducatija ne shvate kao dozvolu za totalni napad, pa se pritom međusobno poruše.

Inače, Ducati je u MotoGP-u već potvrdio osvajanje i konstruktorskog i timskog naslova, a trostruka kruna im se smiješi i u Superbikeu, gdje konstruktorski naslov nisu osvojili još od 2011.

MotoGP
1. F. Bagnaia – Ducati – 258 bodova
2. F. Quartararo – Yamaha – 235
3. A. Espargaro – Aprilia – 212
4. E. Bastianini – Ducati – 211
5. J.Miller – Ducati – 189

SBK
1. A. Bautista Ducati – 507 bodova
2. T. Razgatlioglu – Yamaha – 425
3. J. Rea – Kawasaki – 409
4. M. R: Rinaldi – Ducati – 260
5. A. Lowes – Kawasaki - 217

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Ducati i BMW su praktično istovremeno predstavili novu evoluciju svojih najekstremnijih modela. Što vas više privlači, 240 KS ili 314 km/h?

Nakon dvogodišnje pauze, Panigale V4 R se vraća u ponudu u dorađenom izdanju, dok novi M 1000 RR predstavlja evoluciju modela predstavljenog za 2021. Riječ je o vrhuncima sportske ponude Ducatija i BMW-a, homologacijskim specijalkama koje ne predstavljaju samo najekstremnije motocikle za jurnjavu cestom, nego su istovremeno i osnova na kojoj se pripremaju strojevi za Superbike prvenstvo.

Novi V4 R, za razliku od ostalih Panigalea V4, nema agregat od 1.103 ccm, nego od 998 ccm, u skladu sa Superbike pravilima. Kako bi se pritom zadovoljile Euro5 norme, dobio je restriktivniji ispušni sustav, pa tako sad razvija 3 KS manje od prethodnika iz 2020., ali svejedno je za 4 KS jači od ostalih verzija aktualnog Panigalea V4. Konkretno, V4 R ima 218 KS pri 15.500 o/min, a ako se ugradi otvoreni Akrapovič ispušni sustav, potencijali rastu na čak 237 KS. I to nije sve, jer se ulijevanjem posebnog Shell ulja sve penje na 240,5 KS.

U BMW-u se nisu zanemarivali dorađivanjem rednog četverocilindričnog agregata od 999 ccm, pa tako M 1000 RR i dalje razvija 212 KS pri 14.500 o/min, što je za 2 KS više od bratskog modela S 1000 RR. Zato je dorađena aerodinamika, s krilcima koja generiraju puno više downforcea, ali i pružaju manje otpora, pa je deklarirana maksimalna brzina porasla na 314 km/h. Tome pridonosi i novi aerodinamičniji blatobran, bogatiji i za usisnike za hlađenje radijalnih kliješta, a ako M 1000 RR naručite u Competition verziji, koja dolazi u crnoj boji, onda, dobijete i veliki karbonski poklopac s donje strane prednje vilice, kakvog u MotoGP prvenstvu koristi – Ducati.

I Panigale V4 R ima nova krilca koja smanjuju aerodinamični otpor, a za brže prolaske kroz zavoje je dorađen Öhlins ovjes, te je podignuto težište motocikla. Istovremeno, kod BMW-a ne specificiraju značajnije promjene na ovjesu i ciklistici. Zato su i na jednom i na drugom modelu dorađena elektronska pomagala, koja vam itekako dobro dođu na motociklima s daleko više od 200 KS. Uostalom, sigurno ne želite razbiti BMW M 1000 RR koji vrijedi 273.830 kn, odnosno 36.343 eura. S time da to djeluje gotovo pa pristupačno u odnosu na Ducati Panigale V4 R za kojeg se traži 354.046 kuna, odnosno 46.990 eura. Više zanimljivih detalja o ovim novitetima moći ćete pročitati u 188. broju Moto Pulsa.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Po uzoru na M, novi S 1000 RR ima krilca, promjenjivu geometriju, čak 210 KS i mod za „driftanje“ na ulasku i izlasku iz zavoja.

Kad su razvijali novi S 1000 RR, u BMW nisu trebali tražiti vanjske uzore. Imali su pred sobom M 1000 RR. Tako tom top modelu novi S 1000 RR još više sliči i to ne samo zbog dodavanja krilca na nosu, koja bi trebala generirati „downforce“ od 10 kg pri maksimalnoj brzini većoj od 300 km/h.

Redizajniran je i sad aerodinamičniji stražnji kraj, dok je aluminijski okvir promišljeno smekšan, kako bi gume bolje držale u dubokom nagibu. Sitno je dorađen i usis četverocilindraša od 999 ccm, te je iz njega izvučeno okruglih 210 KS, što je za 3 KS više nego na dosadašnjem modelu. Da sve bude uzbudljive, za jedan zub je skraćen završni prijenos.

Prednja vilica je postavljena pod nešto manjim kutom, a od modela M je preuzet M Chassis Kit, koji omogućuje podešavanje hvatišta stražnje vilice. Uz brojne druge izmjene, S 1000 RR ima i još napredniji elektronski paket koji sad nudi mogućnost uživanja u sigurnom driftanju na izlasku iz zavoja, ali i uklizavanje u zavoj, zanošenjem stražnjeg kraja.

U igri su tri kombinacije boja, pri čemu je najatraktivnija BMW M varijanta, kojom se S 1000 RR još više približava verziji M. Više detalja o novom BMW-u S 1000 RR pročitajte u idućem broju Moto Pulsa.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

S krilcima i „žlicom“ kao na MotoGP motociklu, te 230 KS na desnoj ručici, RSV4 XTrenta će vjerojatno odmah biti rasprodan, bez obzira na paprenu cijenu.

Nakon RSV4 X modela iz 2019. godine, a onda i Tuona X, Aprilia ponovo nudi ekskluzivni i skupocjeni motocikl, koji se smije koristiti samo na stazi. Boje su u skladu s motociklom Alessandra Gramignia koji je prije točno 30 godina u klasi 125 Apriliji donio prvu titulu svjetskog prvaka, dok su karbonske oplate nastale u istoj tehnici kao i za MotoGP motocikle, a u istom stilu je izveden i veliki spojler na nosu.

Osim toga, RSV4 XTrenta je prvi produkcijski motocikl s aero spojlerom ispod stražnje vilice, koji se kolokvijalno naziva „žlica“, te se u posljednjih nekoliko godina udomaćio na MotoGP motociklima. A tu je i spojler integriran u rep motocikla, pri čemu u Apriliji tvrde da se s takvim aero kompletom „downforce“ povećava za 25%, a otpor zraka smanjuje za 4%.

XTrenta ima i natjecateljski SC-Project ispuh, koji pripomaže tome da se iz V4 agregata istisne čak 230 KS, a dakako da su u igri i vrhunske Brembo kočnice te Öhlins ovjes, uz Marchesini naplatke od magnezija. Nudit će se i ispušni sustav od titana, po uzoru na onaj s MotoGP motocikla i vjerujemo da će većina kupaca prigrliti tu opciju. Prvo se samo moraju domoći ovog posebnog motocikla, koji će biti proizveden u samo 100 primjeraka. Prozor za rezervacije je otvoren 6. rujna i nema sumnje da će se brzo zalupiti, bez obzira na to (ili upravo zato?) što se traži 50 tisuća eura, čemu treba pridodati i poreze.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

R1 GYTR ima obilje dijelova iz Yamahina kataloga za prave trkače, a ako baš želite Superbike doživljaj, tu je i R1 GYTR Pro.

Bijele oplate i rep, plavi rezervoar i spremnik goriva, obilje provjerenih Yamahinih trkaćih dijelova iz GYTR kataloga i nemogućnost da se registrira za cestu. Princip je to koji već vrijedi za R6 GYTR, a od 2023. će se primjenjivati i na modelu R1 GYTR. Dakle, od standardnog R1, koji je homologiran za cestu, ovakav se „neprilagođeni“ R1 GYTR razlikuje po Akrapovič ispušnom sustavu natjecateljskih specifikacija te drugačijoj elektronici, koja uključuje i programibilnu GYTR upravljačku jedinicu, a tu su i drugačiji lanac i lančanici, drugačije radijalne čeljusti i Brembo kočione pločice, natjecateljski upravljač, sjedalo i rep motocikla, već spomenute bijelo obojane plastične oplate, koje su aerodinamičnije te opremljene natjecateljskim vjetrobranom i još brojne druge „racing“ sitnice.

A oni najzahtjevniji mogu naručiti i hrpu dijelova iz GYTR Pro asortimana, u kojem se nalaze i takve komponente kao što su natjecateljska stražnja vilica, karbonske oplate, karbonski nosač stražnjeg kraja, još naprednija Marelli elektronika, veći i niže pozicioniran spremnik goriva, natjecateljski instrumenti i još štošta drugo. Sve to na tragu motocikla za Superbike prvenstvo, za koje vam preostaje još samo frizirati agregat, ojačati okvir i staviti Öhlins natjecateljski ovjes.

Iako nema svjetla, pokazivače smjera i slične stvari, za R1 GYTR se deklarira 201 kg, kao i za cestovni R1, dok se za četverocilindrični agregat s asimetričnim intervalima paljenja tvrdi da je snažniji od serijskog, bez da se specificiraju konkretne brojke. E sad, Yamaha je R6 Race, pa onda i R6 GYTR, namijenjene isključivo natjecateljskoj stazi, predstavila tek kad je prestala nuditi standardni cestovni R6, koji je homologiran za cestu. Hoće li ista sudbina zadesiti i cestovni R1? Hoće li i u tu cestovni model, koji se može registrirati, ispasti iz ponude? Lako moguće, iako postoji jedna bitna razlika. Dok agregat standardnog R6 više nije zadovoljavao eko norme, agregat standardnog modela R1, koji je homologiran za cestu, ispunjava Euro5 kriterije.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Promjene se možda tiču samo elektronike, ali su zanimljive, i trebale bi Panigale učiniti još bržim, ali i ugodnijim.

Ducati je za 2022. predstavio prvu ozbiljnu evoluciju Panigalea V4, a sad su već izbacili i dodatno dorađeni model za 2023. Promjene se odnose na elektroniku, pa je tako smanjena mogućnost blokiranja stražnjeg kotača, kroz to što je kočenje motorom slabije izraženo u uspravnoj fazi kočenja, kad je stražnja guma rasterećena, a onda se pojačava kad je motocikl u nagibu, što rezultira oštrijim skretanjem.

Unaprijeđena je i kontrola proklizavanja, a kod korištenja quickshiftera na srednjim okretajima više ne dolazi do prekidanja paljenja, nego se ono samo pomiče unatrag, kako bi se dobilo nježnije prebacivanje stupnjeva prijenosa u cestovnoj vožnji. Osim toga, nova je i strategija rada ventilatora, kako bi se gomilalo manje topline i tako vožnja učinila ugodnijom, posebno u gradu. Tako poboljšani modeli kreću u prodaju odmah, a vlasnici Panigale V4 modela za 2022. mogu na isti način „ažurirati“ svoj motocikl u Ducati servisu.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Yamaha je konačno ispunila obećanje dano aktualnom Superbike prvaku. Što ne znači da će Razgatlioglu završiti u MotoGP-u, barem ne s Yamahom.

Toprak Razgatlioglu je u društvu Cala Crutchlowa, testnog vozača Yamahe, konačno isprobao M1. Na stazi Aragon je odvozio 40 krugova za upravljačem Yamahina MotoGP motocikla, prije nego je zabavu prekinuo poslijepodnevni pljusak. „Više konjskih snaga, drugačija elektronika, seamless mjenjač, sve je to novo za mene“, izjavio je Toprak. „Motocikl je vrlo brz na ravnici, a bilo je interesantno iskušati karbonske kočnice (…) Moraš držati gas otvorenim pri prelasku preko neravnina, jer u suprotnom motocikl postane nestabilan (…) Stvarno sam uživao vozeći MotoGP motocikl, puno hvala Yamahi“.

Znači li to da je aktualni Superbike prvak sad bliže ili dalje transferu u MotoGP? Dojma smo da je, ostao jednako daleko, s time da nikad nije bio ni blizu. Njegov menadžer i mentor Kenan Sofuoglu, peterostruki Supersport prvak, svojedobno nije uspio u Moto2 kategoriji, te odonda prezire MotoGP prvenstvo. U skladu s time je tvrdio da Sofuoglu ni ne treba ići u MotoGP dok ne postane Superbike prvak, a i onda samo kao vozač tvorničke momčadi. Prvi uvjet je ispunjen, a drugi nije i još neko vrijeme vjerojatno neće, utoliko više što je Yamaha očekivano produžila suradnju s Quartararoom, a inzistiraju da se ugovor s Morbidellijem ispoštuje do kraja, što znači da Talijan, slabim rezultatima usprkos, ostaje u tvorničkoj momčadi.

Postojale su neke male šanse da nagovore Topraka da vozi za satelitsku momčad Yamahe ili da tamo premjeste Morbidellija. No ta je mogućnost pljusnula u vodu prije koji tjedan kad je momčad RNF (donedavni Petronas SRT) objavila da će od iduće godine, umjesto s Yamahom, „plesati“ s Aprilijom. Može li Turčini završiti u nekoj drugoj tvorničkoj momčadi? Teško, posebno sad kad se iz igre povlači i Suzuki, pa je na tržištu višak dobrih vozača. Uostalom, realno je ostalo upražnjeno još samo mjesto u Repsol Hondi, a Sofuoglu se nikad nije spominjao u tim kombinacijama.

Osim toga, Razgatlioglu ionako ima ugovor s Yamahom za iduću sezonu, pa se čini sasvim izvjesnim da će ostati u Superbike prvenstvu i boriti se za još jednu titulu. S time da mu ovogodišnja kampanja obrane naslova ne ide baš po planu. Do prve pobjede u sezoni došao je tek nedavno u Misanu, u četvrtom natjecateljskom vikendu, a i tu je slavio u onoj kratkoj Superpole utrci. U subotu je odustao zbog kvara, a nedjelju se neko vrijeme ravnopravno borio s Bautistom, ali se pritom i evidentno mučio, pa je kasnije vozač Ducatija odjurio naprijed. S dvije pobjede i jednim drugim mjestom u Misanu, Bautista je fino rastegnuo prednost u ukupnom poretku, pa bježi 36 bodova Rei na Kawasakiju i čak 79 bodova Razgatliogluu. No u planu je još osam natjecateljskih vikenda, od kojih je prvi onaj u Donigtonu, sredinom srpnja.

TRENUTNI SBK POREDAK:
(nakon utrka u Misanu)
1. A. Bautista – Ducati – 220
2. J. Rea – Kawasaki - 184
3. T. Razgatlioglu – Yamaha – 141
4. A. Locatelli – Yamaha – 108
5. I. Lecuona – Honda – 99
6. M. R. Rinaldi – Ducati – 92
7. A. Lowes – Kawasaki - 75
8. A. Bassani – Ducati – 68
9. X. Vierge – Honda – 63
10. S. Redding – BMW – 48

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com