Motosport

Nije mala stvar kad ugovor s Hondom raskine jedini vozač koji im je donio pobjedu u posljednje dvije godine.

Alex Rins je tek ove sezone došao u momčad LCR Honda i odradio samo 6 vikenda prije teškog prijeloma noge. Ipak, i to skromno iskustvo mu je bilo dovoljno da pobijedi s Hondom, ali i napravi kopernikanski obrat te potpiše ugovor s Yamahom za iduću sezonu. Jednostavno je iskoristio stavku u svom dvogodišnjem ugovoru koja mu je omogućavala da se već nakon jedne sezone rastane s LCR Hondom, ako dobije mjesto u nekoj od tvorničkih momčadi. Srećom po njega pa je Yamaha baš tražila zamjenu za kronično indisponiranog Morbidellija.

Čini se da je to kombinacija koja obećava, jer klasičan stil vožnje kojeg gaji Rins odgovara karakteristikama Yamahe. Tome u prilog idu i njegovi rezultati s koncepcijski sličnim Suzukijem, s kojim je Rins na kraju prošle sezone pobijedio na dvije od tri posljednje MotoGP utrke, posljednje uopće za tog proizvođača. Ipak, tu postoji rizik za obje strane. Za Yamahu je rizik u tome što su potpisali ugovor s trenutno teško ozlijeđenim vozačem i nitko ne može predvidjeti hoće li se u potpunosti oporaviti. Za Rinsa je rizik u tome što M1 trenutno nije dovoljno konkurentan motocikl, ali on barem, za razliku od Honde, ne pokušava ozlijediti vozača. Osim toga, upravo to što su Rinsa ukrali Hondi pred nosom pokazuje da se u Yamahi ipak ne mire s trenutnom situacijom i teže napretku. A Rins bi im mogao donijeti i iskustvo i brzinu, te tako ubrzati i Quartararoa.

Za pretpostaviti je da će Rinsa u momčadi LCR naslijediti Iker Lecuona (gornja fotografija), to više što će ga baš on, a ne Stefan Bradl, mijenjati na utrci u Silverstoneu. Što nije mala stvar, jer Lecuona je tog vikenda trebao nastupati za tvorničku momčad na Hondi itekako važnoj utrci 8h Suzuke. Lecuona je prošle sezone bio dio te momčadi koja je odnijela pobjedu, s time da svoj kruh inače zarađuje u Superbike prvenstvu. U prilog Lecuoni ide i to što iza sebe ima i dvije MotoGP sezone, s momčadi Tech 3 KTM, kao i činjenica što nema baš puno onih koji su i ovom trenutku spremni predati svoj životopis Hondi. Što je i razumljivo, jer po onom što smo vidjeli u dosadašnjem dijelu sezone, RC213V je napola motocikl, a napola katapult, koji kao da iz čistog kaprica lansira svoje vozače u one rjeđe slojeve atmosfere.

S time da bi se u redovima Honde moglo otvoriti i još pokoje radno mjesto. Tako postoje priče da je i Joan Mir, koji se već nekoliko puta ozlijedio ove sezone, pregovarao s momčadi Gresini, ali on ipak vozi za tvorničku momčad Repsol Honda, pa tako nema izlaznu klauzulu u ugovoru, kao što je to slučaj s njegovim bivšim timskim kolegom Rinsom. No pravi debakl bi nastao kad bi Marc Marquez godinu prije kraja raskinuo svoj ugovor. A to više uopće nije nerealna mogućnost, bilo da si nekako nađe mjesto na nekom drugom motociklu, ili jednostavno odluči da mu je bolje i pauzirati iduću sezonu, nego se i dalje lomiti na Hondi.

Tu se onda Hondi teoretski nudi iz Yamahe otpušteni Morbidelli, a možda i čak i Zarco, ako dođe do pretumbacija u momčadi Pramac Ducati, što ne djeluje baš previše realno. Svoje mjesto pod suncem kraljevske klase traže i Moto2 vozači Arbolino i Dixon, ali Hondi za hvatanje koraka trebaju iskusni MotoGP vozači. To je i razlog što će na drugom motociklu LCR Honde vjerojatno ostati Nakagami, koji vozi alibi sezonu, u smislu da (sasvim atipično za sebe) ne pada, ali je zato spor. Njega je trebao zamijeniti zemljak Ai Ogura, ali taj se Japanac tek vraća u formu nakon ozlijede šake i čini se da mu se ionako ne žuri presjedati s pitomog Kalexa u klasi Moto2 na eksplozivan Hondin MotoGP motocikl.

Usput budi rečeno, nakon 5 pobjeda sa Suzukijem i ovogodišnje pobjede s Hondom u Teksasu, Rins bi s Yamahom mogao postati prvi vozač koji je slavio na tri različite marke MotoGP motocikala. Ali samo ako ga na tom putu možda već ove sezone ne prestigne Vinales, koji trenutno vozi Apriliju, a pobijedio je na Suzukiju i Yamahi, ili Miller koji je pobijedio na Hondi i Ducatiju, a sad traži sreću za upravljačem KTM-a.

Ljetno izdanje Moto Pulsa donosi obilje doista raznovrsnih te(k)stova, za guštanje i maštanje u hladovini.

Bila je velika trilema kojeg od testiranih noviteta staviti kao glavnog na naslovnicu. Presudilo je to što je Suzuki V-Strom 800 DE ipak potpuno, potpuno novi model za ovu sezonu, a uz to se pokazao i svestranim i zabavnim, te natprosječno udobnim za avanturističku klasu kojoj pripada. Osim toga, V-Strom je dostupan i bitno većem broju kupaca nego, primjerice, BMW M 1000 R, ali lako je "lice s naslovnice" mogao biti baš taj brutalno brz bavarski naked s čak 210 KS i ogromnim krilcima. Ili smo možda trebali u prvi plan gurnuti Kawasaki Ninju H2 SX SE, kao tehnički vjerojatno najnapredniji motocikl, i jedan od najopremljenijih uopće, s mehaničkim kompresorom, odlučnih 200 KS, poluaktivnim ovjesom, poluaktivnim tempomatom s radarima, automatskim dugim svjetlom...

Benelli Leoncino 800 je već na prvi pogled moderan retro model, koji ne nudi samo lijepi dizajn, nego i dobre vozne osobine. Određene veze s Leoncinom, ali modelom 125, ima i testirani PM-01 125, s kojim se Peugeot, na atraktivan način, vraća u svijet motocikala. Tu je i test nove Yamahe XMAX 300, već godinama najprodavanijeg modela skutera u Hrvatskoj, a na kojem smo sa zadovoljstvom utvrdili da je riješena jedna zamjerki koju smo imali na dosadašnji model. Ako pak želite svaki dan nešto uštedjeti, mogao bi vas zanimati test Horwina SK1, konkretnog električnog skutera iz "klase 50", a koji ima jedan zgodan trik u rukavu.

No koliko god to šareno društvo bilo, možda najraznovrsniji dio Moto Pulsa započinje tek nakon što završi rubrika s testovima. Uz uobičajeno popraćene glavne kategorije svjetskih prvenstava, tu je i pregled utrke u Križevcima, osvrt iz prvog lica o tome kako je voziti 24h Spa, kao i izvještaj s lica mjesta za Erzbergrodeo, a na pregled nevjerojatno zanimljivih TT utrka prigodno se nadovezuje i putopis do samog Isle of Mana i natrag. Tu su i brojne "kratke forme", koje pokrivaju široki dijapazon tema, od Honde CBX 750, preko Ugljana, Pašmana, Saarinena i klasičnih maksi endura do Yamahe YZF-R1. Sve to i još puno više - uključujući i statistiku po kojoj su za nesreće motociklista najviše krivi vozači automobila – možete pronaći na 116 stranica 191. izdanja Moto Pulsa.

Yamaha je na Goodwood Festival of Speed predstavila XSR 900 s poluoklopom u stilu TRX-a iz 90-ih.

Prva generacija retro modela XSR 900 je očito bila inspirirana 70-im godinama prošlog stoljeća, a aktualna druga generacija više vuče na 80-e. Očekuje li nas postupni prelazak u 90-e? Jer XSR 900 DB40 prototip nas svojim poluoklopom podsjeća na TRX 850 iz sredine tog zadnjeg desetljeća u dvadesetom stoljeću. S tom bitnom razlikom da je umjereno sportski TRX imao dvocilindrični agregat i čelični rešetkasti okvir, dok XSR 900 DB40 ima trocilindrični agregat i aluminijski Deltabox okvir.

A upravo je o aluminijskom okviru i riječ, jer se oznaka DB40 odnosi na to da ovaj prototip slavi 40 godina Deltabox okvira. Nažalost, predstavljanje tog prototipa nisu popratili najavom kad bi takav retro model mogao postati serijski motocikl, ako uopće hoće, no vidimo da tu ima potencijala. Uz to što bi takav poluoklop pružio zaštitu od vjetra, i tako olakšao uživanje u doista uzbudljivim performansama XSR-a. Stilski prelazak u 90-e mogao bi dodatno oživjeti interes za retro motociklima, koji su i dalje popularni, ali više ne kao prije godinu. Doista se nadamo da je to najava novog trenda.

Cijena za ZX-4R je povoljnija nego što smo očekivali te je tako ta četverocilindrična zujalica postala još interesantnija.

Maleni četverocilindraš razvija 77 KS pri 14.500 o/min (80 KS s Ram-air), a vrti se do 15.500 o/min. U seriji dolaze kontrola proklizavanja i quickshifter, s time da je osnovni ZX-4R dostupan samo u crnoj boji i košta 9.996 eura. Verzija ZX-4RR je dolazi u šarenim KRT bojama te je bogatije opremljena i ima još bolji stražnji ovjes, a za hrvatsko tržište košta 10.725 eura. To je primjetno jeftinije od Aprilije RS 660, kao vjerojatno glavnog konkurenta, a više detalja o Ninji ZX-4R doznajte OVDJE.

Istovremeno je objavljena i cijena od 14.234 eura za Ninju ZX-6R koja se u obnovljenom i bitno redizajniranom izdanju vraća na tržište, kao jedina sportska 600-tica koja se može registrirati za cestu. Uz potpuno novi dizajn prednjeg kraja dolaze i TFT instrumenti, a Euro5 verzija četverocilindraša od 636 ccm razvija 124 KS pri 13.000 o/min, odnosno 129 KS s Ram-air efektom. Više detalja o Ninji ZX-6R doznajte OVDJE.