Novosti

S novim pravilima bi MotoGP motocikli trebali biti manje snažni. No hoće li svejedno biti još brži, barem kroz zavoje?

Za 2007. je zapremina također bila smanjena, tada s 990 na 800 ccm, pa su baš zato, kako bi kompenzirali gubitak snage na ravnom, inženjeri osmislili motocikle koji su bili još brži kroz zavoje i kao takvi postali još opasniji. A i same utrke su postale dosadnije, pa su brzo uvedena nova pravila kojima je zapremina povećana na 1000 ccm. Hoće li se točno 20 godina kasnije, odnosno 2027., povijest ponoviti? Ne treba to isključiti, no dojma smo da je ovaj paket novih pravila nešto dorađeniji i sveobuhvatniji. Prođimo ukratko kroz najvažnije stavke, koje stupaju na snagu 2027. godine.

Zapremina se smanjuje s 1000 na 850 ccm, maksimalni provrt cilindra se reducira s 81 na 75 mm, a broj agregata po sezoni smanjuje sa 7 na 6.

Što to znači? Zanimljivo. Dosad je hod klipa mogao biti 48,5 mm, a sad bi mogao biti maksimalno 48,1 mm. Zašto nisu provrt, umjesto na 75 mm, definirali na 74,6 mm? Tada bi hod mogao ostati na dosadašnjih 48,5 mm, što znači da bi se teoretski mogli nastaviti koristiti isto koljenasto vratilo i klipnjače (iako bi i oni trebali biti prilagođeni novim karakteristikama agregata). Manji provrt cilindra znači da ventili moraju biti manjeg promjera, što će otežati „disanje“ i dodatno pridonijeti smanjenju snage, barem u početku. Na istom tragu je i smanjenje broja agregata po sezoni, što ujedno može predstavljati i financijsku uštedu, ali vjerojatno će se ti novci samo pretočiti na ulaganje u povećanje njihove trajnosti.

Spremnik goriva se smanjuje s 22 na 20 litara, koristit će se 100% održivo pogonsko gorivo.

Što to znači? Od ove godine MotoGP motocikli moraju koristiti barem 40% održivog goriva, tako da prelazak na 100% do 2027. ne bi trebao biti problem. Smanjenje zapremine spremnika goriva za 2 litre, odnosno 9%, sigurno će pridonijeti dodatnom smanjenju snage kad je utrka u pitanju, ali to znači da bi pogonski agregati, uslijed mjera štednje, mogli postati još nervozniji kod zatvaranja i dodavanja gasa.

Prednji oklopi moraju biti 50 mm uži i za 50 mm pomaknuti više unatrag. Krilca iza vozača postaju dio aero paketa.

Što to znači? Krilca na nosu će postati uža i teoretski stvarati manji „downforce“ (barem u početku), pa bi motocikli mogli malo slabije ubrzavati i kočiti. Ali uža krilca će, s druge strane, poboljšati aerodinamičnost MotoGP motocikla na ravnici. To što aero dodaci na repu postaju dio aero paketa znači da će se smjeti mijenjati samo jednom tijekom sezone.

Zabranjuju se sustavi za spuštanje prednjeg i stražnjeg kraja.

Što to znači? Motocikli će postati jednostavniji, a utrkivanje sigurnije, posebno na samom startu. Realno, tu su zabranu trebali postaviti i ranije.

Dijele se GPS podaci svih vozača.

Što to znači? Ideja je da bi uvid u određene telemetrijske podatke drugih vozača moglo pomoći slabijim momčadima i vozačima da uhvate one najbrže. Tako bi se stvari mogle izjednačiti, ali GPS podaci predstavljaju samo manji dio terabajta koje tvorničke momčadi skupljaju svakog natjecateljskog vikenda.

Minimalna težina motocikla se smanjuje sa 157 na 153 kg, broj raspoloživih prijenosnih omjera koji se mogu koristiti u (6 brzinskom) mjenjaču se smanjuje s 24 na 16 po sezoni. Sustav koncesija se zadržava, ali na početku te sezone će svi biti u skupini B, osim eventualnih novih proizvođača (BMW?, op.a), koji kreću iz grupe D.

Video koji objašnjava nova pravila pogledajte ovdje: 

https://www.youtube.com/watch?v=DLKMFFROQ8g

Službeni razlog su poplave, ali održavanje prve MotoGP utrke u Kazahstanu je ionako bilo pod znakom upitnika.

Utrka u Argentini je otkazana i prije početka sezone, a sad se čini sve izvjesnijim da neće biti ni okupljanja u Kazahstanu. Doduše, ta utrka je, službeno, zasad samo odgođena za neki kasniji termin u 2024., ali…

Prvi MotoGP vikend u Kazahstanu se trebao odigrati od 14. do 16. lipnja, dakle za više od dva mjeseca, ali sad je to otpalo zbog izvanrednog stanja u toj zemlji, uzrokovanog velikim poplavama. No to bi lako mogla biti samo izlika jer je održavanje utrke i ionako bilo pod velikim znakom pitanja. Uostalom, trebala se ta utrka dogoditi već prošle godine, ali je i tada otkazana jer staza Sokol nije bila spremna. Ove godine je nastao problem s nedostatkom stručnog osoblja na stazi i uz nju, no navodno je taj problem riješen angažmanom Razlana Razalija i ljudi koji sudjeluju u organizaciji utrke u Maleziji.

Prostora za naknadno ubacivanje Kazahstana u ovogodišnji kalendar praktično nema. Jedina rupa u rasporedu je ona sredinom srpnja, a nema logike otkazati utrku da bi je organizirao samo mjesec dana kasnije. Nakon toga su u kolovozu, rujnu i listopadu po tri radna vikenda, što predstavlja maksimum u organizacijskom i sportskom smislu. Osim toga, momčadi ionako nisu zainteresirane za utrkivanje u Kazahstanu.

Doista sjajna i uzbudljiva utrka u Teksasu nije samo dokinula dominaciju Ducatija, nego su postavljeni i neki novi markeri.

Maverick Vinales je na stazi COTA cijelog vikenda bio najbrži. U subotu je osvojio „pole position“ i pobijedio u Sprint utrci, a u nedjelju je loše startao, potonuo na 10. poziciju i onda pretjecao jednog po jednog da bi otišao kući kao pobjednik. Bila je to njegova prva pobjeda u GP utrci s Aprilijom, a kako je ranije slavio i sa Suzukijem i s Yamahom, postao je prvi vozač koji je u MotoGP eri pobijedio na tri različite marke motocikla. Uz to, prekinuo je niz od 11 uzastopnih pobjeda vozača na Ducati motociklima.

Odličnu utrku, s iznimno puno pretjecanja, sjajno je začinio i rookie Pedro Acosta, koji je na toj fizički i tehnički itekako zahtjevnoj stazi u Teksasu nekoliko krugova proveo i u vodstvu, da bi na kraju ipak završio kao drugi. Na prethodnoj utrci u Portugalu je postao najmlađi vozač koji je stajao na podiju u MotoGP eri, a sad je, s 19 godina i 325 dana na svojim plećima, postao najmlađi vozač u kraljevskoj klasi s dva uzastopna podija.

Inače, Acosta ima i još koji mjesec vremena da postane najmlađi pobjednik u MotoGP-u i preotme taj rekord Marcu Marquezu. S obzirom na to koliko brzo ući i koliko je talentiran, to bi se moglo dogoditi i prije nego kasnije, čak i ako bi mu na tom putu mogao stajati i sam Marquez. On se sve bolje privikava na prošlogodišnji Ducati, te se u Teksasu očekivano borio za pobjedu. Ipak, imao je problema s prednjom kočnicom te se probio u vodstvo nadajući se da će se ohladiti, ali je odmah potom, na usporavanju za lakat zavoj broj 11., morao „pumpati“ kočnicu i zbog toga je pao.

Tako je treće mjesto na pobjedničkom postolju pripalo Bastianiniju, koji je sad drugi u ukupnom poretku, ali će uskoro morati početi i pobjeđivati ako želi zadržati mjesto u tvorničkoj momčadi Ducatija i za 2025. Naime, Jorge Martin - kao glavni pretendent za to njegovo mjesto - trenutno vodi u ukupnom poretku, a iako mu je utrka u Teksasu bila prva ove sezone nakon koje nije završio na podiju, bio je odmah do i završio kao četvrti. To da je visoko u poretku i kad ima loš dan svakako vrijedi i za aktualnog prvaka Bagnaiu, koji se u Teksasu nekako mučio, a svejedno bio peti. To je ujedno i pozicija koju trenutno zauzima u ukupnom poretku, ali sad već s pozamašnih 30 bodova zaostatka. Svejedno, jasno da će se itekako boriti za naslov prvaka, a isto bi možda moglo vrijediti i za Marca Marqueza, čak i ako je on već u minusu od 44 boda.

TRENUTNI POREDAK:
1. J. Martin – Ducati – 80 bodova
2. E Bastianini – Ducati – 59
3. M. Vinales- Aprilia – 56
4. P. Acosta – KTM – 54
5. F. Bagnaia Ducati - 50

Iako M1 još uvijek nije konkurentan, bivši svjetski prvak je produžio vjernost tvorničkoj momčadi Yamahe do 2026. godine.

Prije samo dva tjedna, tijekom GP vikenda u Portugalu, Quartararo je izjavio da će odluku o nastavku karijere donijeti brzo. No nismo mislili da će to biti baš tako brzo, a još i manje smo mogli znati da će to značiti produžetak ugovora s Yamahom. Uostalom, sigurno je imao ponude i od drugih marki, a M1 još uvijek nije konkurentan motocikl i s njim se Quartararo na dvije dosadašnje utrke ove sezone borio tek za proboj u Top 10.

S druge strane, činjenica je da je Yamaha pojačala inženjerski dio priče i uložila dodatna sredstva u razvoj, no najvažnije je da su, kao i Honda, promijenili pristup. Žele biti hrabriji i brži u razvoju motocikla, te računaju i na pomoć europskih stručnjaka kako bi se mogli boriti s europskim markama (Ducati, Aprilia, KTM).

Fabio Quartararo je još od kraja prošle sezone govorio da mu se sviđa ta promjena pristupa i vjerojatno je baš to bilo presudno da produži ugovor i za 2025. i 2026. A tu je u igri vjerojatno i dodatni financijski stimulans, jer u Yamahi ne skrivaju da su pod svaku cijenu željeli zadržati Francuza, koji je s njima 2021. osvojio naslov prvaka, a 2022. bio viceprvak. S Yamahom je od početka svoje MotoGP karijere, s time da je 2019. i 2020. vozio za satelitsku momčad Petronas, a od 2021. je dio tvorničke momčadi. Uz spomenutu titulu, u međuvremenu je skupio 11 MotoGP pobjeda, ali uskoro će se navršiti 2 godine od njegova posljednjeg slavlja.

Ovako ranim potpisivanjem produžetka ugovora, Quartararo je izbio jaku kartu iz ruke Jorgea Martina, koji je potencijalni prelazak u redove Yamahe koristio kao polugu za pritiskanje Ducatija da mu ponude mjesto u tvorničkoj momčadi. Sad kad imaju Quartararoa, vjerojatno će nastaviti suradnju s Rinsom, koji je tek došao u Yamahu, dok bi se Martin u svojim pregovorima mogao još više okrenuti Apriliji, koja je slovila i kao potencijalna destinacija za Quartararoa.

Prije dva desetljeća je Europska Komisija spriječila jedno takvo spajanje. Ali Liberty Media sad ima razrađen plan.

Možda je vijest objavljena na „prvi april“, ali nije to bila riječ o šali, nego o ozbiljno pripremljenom poslu. Već se tamo negdje od druge polovice prošle godine itekako govori o tome da će američka tvrtka Liberty Media, koja je vlasnik prava za Formulu 1, postati i vlasnik španjolske Dorne, koja je vlasnik prava za MotoGP, ali i Moto2, Moto3 i MotoE, kao i Superbike prvenstvo i pripadajuće popratne klase.

Sad je i službeno objavljeno da će Liberty Media platiti 3,5 milijardi eura za 86% Dorne. Odnosno, otkupili su puni paket dionica Bridgepoint fonda i kanadskog mirovinskog fonda CPPIB, plus jedan dio dionica u vlasništvu čelnika i zaposlenika Dorne, a koji sad drže preostalih 14% dionica. S time da većina od tih 14% dionica vjerojatno pripada 80 godišnjem Carmelu Ezpeleti, koji je prvi čovjek Dorne od 1994. godine, a to će ostati i dalje, baš kao što će i centrala Dorne ostati u Madridu.

Ipak, sve to moraju potvrditi i odobriti regulatorna tijela u raznim dijelovima svijeta, a tu mogu nastati problemi. Tako je bilo i 2006. godine kada je tvrtka CVC morala prodati svoj udio u Dorni (odnosno MotoGP prvenstvu) kako bi mogli kupiti prava za Formulu 1. Sve to zbog bojazni da bi takva koncentracija moći, kroz vlasništvo u dvije najpopularnije grane motosporta, mogla rezultirati time da CVC ucjenjuje vlasnike televizijskih prava.

U tvrtki Liberty Media tvrde da tad CVC jednostavno nije imao dovoljno vremena da kvalitetno pripremi cijelu stvar, kao i da je situacija po pitanju televizijskih prava sad bitno drugačija. A razlika je i u tome što se MotoGP ne bi samo „utopio“ u njihovu Formula One grupu, nego bi Dorna ostala zasebna cjelina. Uvjereni su tako da u ovom slučaju regulatorna tijela neće imati zamjerki te da će cijeli proces preuzimanja završiti do kraja ove godine.

Inače, otkad je Liberty Media preuzeo Formulu 1, globalna popularnost tog motosporta je bitno porasla. Ako pak im uspije preuzimanje Dorne, povećavaju se šanse da bi se koji put istog vikenda na istoj stazi vozile i MotoGP i Formula 1 utrke. Ta mogućnost se već neko vrijeme spominje, a u MotoGP paddocku se šuška kako je najavljena rekonstrukcija staze u Barceloni baš na tom tragu.

Istovremeno, u toj transakciji jedva da se i spominje Superbike prvenstvo, što samo pojačava dojam kako bi njega Liberty Media mogao staviti na prodaju. Navodno postoji nekoliko tvrtki koje bi bile spremne preuzeti Superbike, ali to je nešto što će se rješavati u hodu.

Svaka čast pobjedniku Martinu, ali zanimljiviji je sudar Marqueza i Bangnaje, kao i sjajan rezultat Acoste.

Pedro Acosta je u svojoj tek drugoj MotoGP utrci došao do podija, kao treći najmlađi kojem je to ikad uspjelo u kraljevskoj klasi. Odvozio je sjajnu utrku u kojoj je u izravnim borbama pretekao i Pecca Bagnaiju i Marca Marqueza, te je sa satelitskim GasGasom (koji je zapravo KTM) završio daleko ispred Bindera i Millera, tvorničkih vozača KTM-a, koji su završili 4. i 5.

Druga stvar o kojoj će se pričati je sudar Bagnaije i Marqueza. Ovaj potonji je pretekao Bagnaiju na ulasku u polukružni zavoj broj 5, ali je pritom otišao malo široko, što je Talijan iskoristio da se pokuša probiti natrag s unutarnje strane. Marquez se vraća na idealnu liniju, putanje su im se ukrstile, sudarili su se i pali. Iako je Bagnaia nakon tog incidenta bio pomirljiv, Marquez je u press centru bez rezerve ustvrdio da je Bagnaia bio kriv, jer nije bilo smisla da se pokušava odmah vratiti ispred kad je bila riječ o borbi tek za 5. mjesto.

Treća stvar koju treba izdvojiti je odustajanje Vinalesa, koji je dan ranije pobijedio u Sprint utrci. Vozač Aprilije je cijelu utrku držao vodećeg Martina na nišanu, da bi u samoj završnici utrke usporio na ciljnoj ravnici. Novinarima je izjavio da je cijelu utrku imao problema s ubacivanjem iz 5. u 6. brzinu, a onda je to i do kraja zapelo. Na ulasku u prvi zavoj uspio je nekako ubaciti u drugu brzinu, ali je otišao u prašnjavu asfaltiranu zonu i pao pri dodavanju gasa.

Na nešto dužu pauzu, kojoj je kumovalo otkazivanje utrke u Argentini, kao vodeći u ukupnom poretku ide Jorge Martin. U Kataru je pobijedio u Sprintu, pa bio 3. u nedjelju, a u Portimau je bio 3. u Sprintu i onda došao do besprijekorne pobjede u nedjeljnoj GP utrci.

TRENUTNI POREDAK:
1. J. Martin – Ducati – 60 bodova
2. B. Binder – KTM – 42
3. Bastianini – Ducati – 39
4. F. Bagnaia – Ducati – 37
5. P. Acosta – GasGas - 28
6. M. Marquez – Ducati - 27

Aero paketi su sve luđi, a Aprilia je na svom MotoGP motociklu pomaknula granice mogućeg. Nitko nema toliko spojlera.

Prošle godine je Aleix Espargaro pobijedio u Silverstoneu i Barceloni, gdje mu se na drugoj stepenici pobjedničkog postolja pridružio i timski kolega Maverick Vinales. Što znači da je RS-GP bio vraški brz, posebno kad su mu to uvjeti dopuštali. Ali nedostajalo im je konstantnosti, te su na tom tragu pripremili novi motocikl za 2024. Pa iako je skoro sve promijenjeno, dakako da aerodinamika privlači najviše pažnje. To više što se doista ima što za vidjeti.

Krenimo od prednjeg kraja. Tu najdiskretniji detalj predstavlja prorez na vrhu blatobrana, kako bi se bolje hladila inače preopterećena prednja guma. Ona glavna krilca na nosu djeluju poznato, ali sad su tu čak tri sa svake strane, a ako spustite pogled, ispod njih ćete vidjeti i dodatna krilca pričvršćena na prednju vilicu, što je rješenje koje je prošle godine prva isprobala upravo Aprilia, a ubrzo ga je preuzeo i Ducati.

Aprilia je i jedan od pionira po pitanju iskorištavanja „ground-efecta“, odnosno podtlaka koji se stvara ispod motocikla kad je u dubokom nagibu i tako ga „lijepi“ za stazu. U to su ime bočne oplate „zadebljane“ u donjoj polovici, kako bi bile što bliže asfaltu, s time da je sve bitno jednostavnije izvedeno nego u slučaju KTM-a i Ducatija To proširenje započinje posred natpisa „aprilia“ te je u njega skladno integriran još jedan spojler, koji se onda proteže uvis, s prednje strane bočnih oplata.

No stvari postaju još zanimljivije u stražnjem dijelu. Tu s prednje stane karbonske vilice vidimo tzv. žlicu, a zapravo se radi o spojleru na dva kata. On stvara „downforce“ i time pritišče vilicu prema dolje, što znači da se i guma snažnije utiskuje u asfalt te tako bolje drži kod dodavanja gasa. Sa stražnje strane „žlice“ je još jedan aerodinamički element, koji preusmjerava zrak oko gume. Posred boka stražnje vilice je montiran dodatan spojler za usmjeravanje zraka, a novost za 2024. predstavlja spojler koji se nadovezuje na kraj stražnje vilice i tako pokriva skoro cijelu gornju polovicu stražnjeg kotača. Slično rješenje koriste i na prednjem kotaču, samo s donje strane.

I to nije ni izbliza sve, jer najveću aero promjenu predstavlja rep motocikla. Sam spojler je sličan onom kakvog koristi KTM, a testirala ga je i Yamaha, ali oblik repa je potpuno nov, posebno s donje strane. Gledano straga, rep je izrazito udubljen s donje strane. Iako takva izvedba može omogućiti da se stražnji kraj motocikla još više spustiti na izlasku iz zavoja (a da ne dotakne gumu), teško se oteti dojmu da bi i to moglo pomoći stvaranju „ground efecta", što bi onda moglo rezultirati još boljim držanjem stražnje gume kod ubrzanja.

Hoće li se RS-GP u ovakvom izdanju u kojem je predstavljen pojaviti i na prvoj utrci ove sezone? Ne nužno, jer se većina spojlera i ostalih aero dodataka može skidati i dodavati, pa i zamijeniti novim elementima. Ukupno, RS-GP ima dvadesetak mogućih kombinacija aero paketa, što je nemoguće za testirati u praksi. Utoliko je od veće pomoći to što ove godine i Miguel Oliviera ima tvornički motocikl u novoj/staroj satelitskoj momčadi Trackhouse. To će bitno povećati količini informacija, a tijekom sezone bi i Raul Ferrnandez trebao dobiti motocikl koji će biti blizak onima iz tvorničke momčadi.

Potpuno nove boje Repsol Honde označavaju novi početak. S Marcom Marquezom su otišli i neki sponzori, ali financije bi svejedno mogle biti u plusu

Nakon godina muke, Honda je za 2024. pripremila potpuno novi MotoGP motocikl, ali i potpuno nove boje. S bitno više plave i crvene, ali i bitno manje „Repsol“ narančaste, novi RC213V predstavlja dramatičan odmak od onog što smo navikli gledati. Za usporedbu, pogledajte donju fotografiju na kojoj su Mir i Marquez u prošlogodišnjoj kombinaciji boja.

A sve je započelo odlaskom Marc Marqueza na Gresini Ducati. S njim je, ali ne i za njim, otišao i Red Bull koji je pojačao svoj angažman u momčadi GasGas za koju vozi Pedro Acosta, poznat i kao „novi Marc Marquez“. Na to upražnjeno mjesto Red Bulla spušten je natpis Repsol, dok se na sredini bočnih oplata, gdje se dosad isticao Repsol, sad nalazi veliki natpis Honda.

Odlaskom Marca Marqueza je španjolska naftna kompanija smanjila količinu sponzorskog novca, ali to, kao ni odlazak Red Bulla, vjerojatno neće ostaviti rupu u financijama Honde. Naime, većinu tog sponzorskog novca, ako ne i sve, trošili su na godišnju plaću Marca Marqueza, koja je iznosila možda i kakvih 20 milijuna eura, ako ne i 25. Umjesto njega, u momčad je došao Rossijev polubrat Luca Marini, koji ih vjerojatno košta samo desetinu tog iznosa, ako i toliko.

Stavka u kojoj bi Honda ipak mogla probiti proračun odnosi se na troškove razvoja potpuno novog motocikla, koji praktično nema dodirne točke sa svojim prethodnicima i inspiriran je MotoGP strojevima europskih proizvođača, posebno Ducatija. Sve je novo, od agregata koji je snažniji, a manje agresivan, do aerodinamičkog paketa.

Vozači kažu da je problem samo u tome što kod dodavanja gasa proklizava stražnja guma, a taj problem je i utoliko značajniji problem jer im je baš to i dosad predstavljalo najveći problem. Shvatili ste, nisu riješili glavni problem. Svejedno, Luca Marini i Joan Mir su optimistični i tvrde da je novi motocikl bitno lakše voziti od dosadašnjeg.