Novosti

Uz tri glatke pobjede Bautiste, Ducati je ostvario i „double-double“, dok su Rea i Razgatlioglu upali u probleme.

To je tek prvi natjecateljski vikend, a Phillip Island je specifična staza, pa možda još ne treba donositi zaključe tipa „po jutru se dan poznaje“. Ali superiornost aktualnog prvaka Bautiste, koji je bez problema pobijedio na sve tri utrke, treba zabrinuti njegove protivnike. I nije stvar samo u Bautisti nego i u Ducatiju. Jer Bautistin timski kolega Rinaldi je na obje nedjelje utrke bio drugi, s time da su u glavnoj nedjeljnoj utrci Bassani i Öettl sa satelitskim Panigale V4R motociklima bili četvrti i peti. Da dominacija bude potpuna, Bulega je s Panigaleom V2 slavio u obje Supersport utrke, što su prve pobjede Ducatija u toj klasi od 2005. godine.

A gdje su u toj priči bili Rea i Razgotlioglu? Subotnja utrka je bila kišna i tu je Rea poveo s Kawasakijem, no onda je upao u probleme s quickshifterom. Dakle, morao je zatvarati gas kod promjene brzina, pri čemu je poseban problem predstavljalo ubacivanje u niži stupanj prijenosa na klizavom asfaltu. Pa ako i nije mogao zadržati Bautistu iza sebe, treba mu odati priznanje što je tim problemima usprkos uspio ciljem proći kao drugi, s popriličnom prednošću u odnosu na trećeg Razgatlioglua.

Na nedjeljnoj Superpole sprint utrci Bautista je vodio svih 10 krugova i pobijedio ispred timskog kolege Rinaldija. Ponovo treći Razgatlioglu je kasnio više od 3 sekunde, a Rea punih 5, što je bilo dovoljno tek za 7. mjesto. To je značilo da je u glavnu nedjeljnu utrku Bautista krenuo s 14 bodova viška u odnosu na dvojicu svojih glavnih protivnika, s planom da tu zalihu bitno poveća

Nimalo iznenađujuće, Bautista je u toj glavnoj utrci vodio od početka do kraja, pa i ako je usporio pri prolasku ciljnom ravnicom, pobijedio je s više od 6 sekundi prednosti u odnosu na timskog kolegu Rinaldija, dok je trećeplasirani Locatelli s Yamahom kasnio više od 9 sekundi. Zato je barem bila zanimljiva masovna „tučnjava“ za četvrto mjesto, u kojoj su sudjelovali i Rea i Razgatlioglu. No Turčina je srušio Lowes kojem je zablokirala prednja guma na kočenju, dok je Rea potrošio svoju stražnju gumu te je na kraju završio kao tek osmi. To znači da je Bautista na razini vikenda skupio točno dvostruko veći broj bodova od Reae, dok Razgatlioglu sa svoja 23 osvojena boda nije ni u top 5 ukupnog poretka.

Honda nije imala neki vikend za pamćenje, ali Lecuona je u nedjeljnoj utrci bio šesti, te je sedmi u ukupnom poretku, dok su se vozači BMW-a cijeli vikend mučili. Tako su na glavnoj nedjeljnoj utrci njih četvorica, s otprilike pola minute zaostatka, vodili međusobnu borbu za tek 12. mjesto. Srećom po njih, ali i sve ostale koji se ne zovu Alvaro Bautista, nova prilika za dokazivanje je već idućeg vikenda, kad se vozi utrka u Indoneziji.

TRENUTNI POREDAK:

1. A. Bautista – Ducati – 62 boda
2. A. Locatelli – Yamaha – 34
3. J. Rea – Kawasaki – 31
4. M. R. Rinaldi – Ducati – 31
5. A. Bassani – Ducati - 25

Kao u dobra stara vremena, Superbike sezona započinje već zadnjeg vikenda veljače, utrkama u Phillip Islandu.

Pandemija je iza nas, pa se okupljanje u Phillip Islandu moglo vratiti u svoj tradicionalan termin. Zahvaljujući tome, može se i doslovno reći da novo Superbike prvenstvo započinje točno tamo gdje je ono prošlo završilo prije samo tri mjeseca – u Phillip Islandu. Uz to, i kratak popis glavnih favorita je identičan onom od prošle godine.

Bautista je osvojio naslov 2022. s Ducatijem, Razgatliouglu je u tome uspio 2021. s Yamahom, a Rea je 2020. došao do svoje šeste uzastopne titule s Kawasakijem. Njih trojica su prošle sezone bili klasa za sebe unutar Superbike klase i nemamo razloga vjerovati kako će ove godine biti bitno drugačije, bez obzira na to što su i Bautista i Rea već zašli u veteranske godine. Zasad ne djeluje da su im se tvornički vozači BMW-a i Honde uspjeli približiti, bez obzira na to što mogu koristiti tzv- super-koncesije.

Jasno, svi su motocikl unaprijeđeni za predstojeću sezonu, a tri su modela novo homologirana. To vrijedi za Ducati Panigale V4 R i BMW 1000 RR, koji su i u serijskom izdanju dorađeni za 2023., ali Kawasakiju je nekako uspjelo homologirati drugačiji ZX-10RR, s varijabilnim usisnim kanalima. Zahvaljujući tome, Ninja bi trebao imati više okretnog momenta na srednjim brojevima okretaja, ali Rea se žali da mu i dalje nedostaje previše snage u odnosu na Panigale.

Svih pet tvorničkih momčadi je ostalo na istim vozačkim postavama za 2023. godine, ali došlo je do zanimljivih promjena među satelitskim timovima. Najzanimljivije su prinove na satelitskim Yamaha R1, koje će voziti trojica rookie vozača s bogatim GP životopisom. U momčadi GYTR GRT to su Dominique Aegerter, kao dvostruki Supersport prvak i Remy Gardner, kao Moto2 prvak iz 2021. i prošlogodišnji MotoGP vozač. Uz njih, u rookie momčad GMT94 je ušao bivši Moto2 vozač i prošlogodišnji Supersport viceprvak Lorenzo Baldassarri.

Garrett Gerloff je sa satelitske Yamahe prešao na satelitski BMW, a iz MotoAmerica prvenstva dolazi dvostruki MotoGP pobjednik Danilo Petrucci, koji će voziti Ducati Panigale V4 R momčadi Barni. Zanimljivo je da se u prvenstvo vraća i Tom Sykes, Superbike prvak iz 2013. godine, koji se kroz satelitsku momčad Puccetti ponovo domogao Ninje „desetke“.

Predviđeno je da se ove sezone odradi 12 natjecateljskih vikenda, no još uvijek je u kalendaru samo 11 potvrđenih postaja.

KALENDAR ZA 2023.

24.-26.02. – Phillip Island (Australija)
03.-05.03 – Mandalika (Indonezija)
21.–23.04 – Assen (Nizozemska)
05.-07.05 – Barcelona (Španjolska)
02.-04.06. – Misano (Italija)
30.6.-2.7. – Donigton (Velika Britanija)
28.-30.07. – Most (Češka)
08.-10.09 – Magny-Course (Francuska)
22.-24.09 – Aragon (Španjolska)
29.9.-1.10 – Portimao (Portugal)
13.-15.10. – San Juan (Argentina)

Nakon više od desetljeća pauze, na pobjedničkom MotoGP motociklu će ponovo biti broj 1. U čemu je stvar?

Posljednji put smo broj 1 gledali 2012. godine, i to na Hondi, kad je Casey Stoner u svojoj posljednjoj sezoni pokušavao obraniti naslov prvaka. Nakon toga je titule uglavnom osvajao Marc Marquez, koji sa svoje Honde nije nikad skidao broj 93, baš kao što je Lorenzo 2016. ostao s brojem 99, a i Mir i Quartararo su svoje (neuspjele) obrane naslova odradili pod standardnim brojevima 36 odnosno 20.

Nekad je bilo jedino normalno, i zapravo posebna čast, da nakon osvajanje naslova prvaka iduće godine voziš sa zasluženim brojem 1 na nosu motocikla. Tako se recimo teško uopće sjetiti Micka Doohana s bilo kojim drugim brojem. No onda je na scenu stupio Rossi, koji se toliko sljubio s numerom 46 da nije ni razmišljao o preuzimanju jedinice i to je onda postao trend. S time da taj trend ima i financijsku pozadinu, jer sve MotoGP zvijezde imaju svoj standardni broj otisnut na kapama, majicama i svemu ostalom što se prodaje u njihovo ime.

No proizvođači motocikala itekako žele vidjeti broj 1 na svom stroju i u Ducatiju su sigurno itekako sretni što je Pecco Bagnaia u obranu prošle godine osvojenog naslova odlučio krenuti upravo s tim počasnim brojem, a ne standardnih 63. I imat će u Ducatiju dvostruko zadovoljstvo, jer će i Superbike prvak Alvaro Bautista voziti s jedinicom, umjesto s brojem 19. No u Superbike prvenstvu je to i uobičajeno jer je Rea godinama imao broj 1 na svom Kawaskiju, a Razgatlioglu je prošle sezone žestoko jurio (i još žešće kočio) s jedinicom na svojoj Yamahi R1.

Inače, Ducati je svoje tvorničke MotoGP i Superbike momčadi za 2023. zajednički predstavio u Madonni di Campiglio, a bila je to i prva službena prigoda za Eneu Bastianinija u tvorničkim bojama. Pa dok tako Bautista ostaje jedina (ali velika) nada da će Panigale V4 R i iduće godine imati broj 1, u MotoGP momčadi sad imaju dva itekako jako vozačka imena koja s otprilike jednakim pobjedničkim ambicijama ulaze u novu sezonu. Što je za Ducati blagoslov koji bi se lako mogao pretvoriti i u prokletstvo.

Proslavljajući titulu MotoGP i Superbike prvaka, Ducati je predstavio i dvije Panigale V4 verzije iz ograničene serije, s bojama (i brojevima) u čast pobjedničkih motocikala Bagnaie i Bautiste.

Nazivi su im dugi kao ponedjeljak, ali zato jasno opisuju o čemu je riječ. Panigale V4 Bagnaia 2022 World Champion Replica i Panigale V4 Bautista 2022 World Champion Replica nastali su u povodu proslave prve MotoGP titule od 2007. godine, zaslugom Pecca Bagnaie, i prve Superbike titule od 2011. godine, zaslugom Alvara Bautiste. U skladu s time možete birati grafike u stilu pobjedničkog motocikla Bagnaie ili pak pobjedničkog motocikla Bautiste, pri čemu će svaka verzija biti proizvedena u ograničenoj seriji od 260 komada, u čast 1926. godine, kad je osnovan Ducati.

U paketu dolazi i vlastoručni potpis novog svjetskog prvaka na spremniku goriva (koji je kod verzije Bautista od četkanog aluminija), a tu su i posebni gornji trokuti s laserski ugraviranim rednim brojem. Uz to što na njima nema mjesta za suputnika, te posebne verzije imaju i suhu spojku, za 2 kg lakši Akrapovič ispušni sustav (homologiran za cestu), Brembo Stylema R kliješta i MCS glavni cilindar, kao i natjecateljski vjetrobran te podesive oslonce za noge izrađene iz jednog komada aluminija. A tu su i karbonski dijelovi, koji uključuju prednji i stražnji blatobran, usisnike za kočiona kliješta, poklopac alternatora, toplinski štit cijevi ispušnog sustava, te štitnik stražnje vilice (u kombinaciji s titanom). Dobije se i poseban prekrivač, kao i telemetrijski sustav, a možete doplatiti za otvoreni karbonski poklopac suhe spojke.

Baziran na Brutaleu 1000, četverocilindrični Superveloce ne plijeni samo dizajnom, nego još i više performansama.

Trocilindrični Superveloce 800 je svakako atraktivan, ali četverocilindrični Superveloce 1000 Serie Oro bi trebao ići i korak dalje. Za početak, tisućica još više plijeni neo-retro dizajnom. Istina, možda je tu ubačeno i previše linija, posebno u području spremnika goriva, ali ovo je jedan od rijetkih novih motocikala koji vas prvo ostavi bez daha, a tek onda potakne na razmišljanje i eventualno kritiziranje.

Izraženi usisnici i brojna krilca sugeriraju da je Superveloce isklesao vjetar, a na istom tragu su i poklopci prednjih diskova, s time da su na ovoj početnoj Serie Oro oplate izrađene od karbona. Ispod svega toga se krije tehnika sportskog nakeda Brutale 1000, pa tako ovaj neo-retro sportaš raspolaže s 208 KS. A iako izrijekom ne deklariraju 320 km/h kao maksimalnu brzinu, ipak tvrde da aero krilca pri toj brzini generiraju „downforce“ od 39,2 kg.

Između svega ostalog, serijska oprema uključuje elektronski podesivi Öhlins ovjes, Brembo Stylema kočiona kliješta i kovane naplatke, a u seriji dolazi i kutija s natjecateljskim kitom, koji skida 2 kg i dodaje još snage. Za pretpostaviti je da će se primjerci iz ograničene početne edicije Serie Oro brzo rasprodati po cijeni od kakvih 50 tisuća eura, a ni „normalan“ model koji će vjerojatno uslijediti neće biti bitno jeftiniji. Srećom, uživanje u ovim fotografijama je besplatno, a više zanimljivih detalja o novom Superveloceu doznajte u idućem broju Moto Pulsa.

Dosadašnji prvak Razgatlioglu je slavio na sve tri utrke u Indoneziji, ali to je bilo samo odgađanje neumitnog.

Ducati je MotoGP titulu čekao od 2007. i Stonera, a Superbike titulu od 2011. i Chece. A sad su do obje došli u razmaku od samo tjedan dana. Iako bi to bilo pretjerano pojednostavljenje, jer je put do toga zapravo trajao cijelu sezonu, s time da su i Bagnaia i Bautista ono najbolje od sebe dali u drugom dijelu ovogodišnjeg kalendara.

Alvaro Bautista je u Indoneziju, na pretposljednju stanicu prvenstva, došao s itekako realnim izgledima da potvrdi osvajanje vozačke titule. No Toprak Razgatlioglu mu je odlučio odgoditi to zadovoljstvo. Vozač Yamahe pobijedio je na subotnjoj utrci, kad je Bautista bio drugi, pa onda i na nedjeljnoj Superpole utrci, u kojoj je Bautista bio četvrti. Turčin je pobijedio i u glavnoj nedjeljnoj utrci, no ni „hat-trick“ nije bio dovoljan. Bautisti je trebao samo podij za potvrdu naslova, a Španjolac je učinio i više od toga. Prošao je ciljem kao drugi, između Razgatlioglua i Reae.

U završnici sezone je Scott Redding digao dosta prašine oko toga da je Bautista u nepoštenoj prednosti zbog toga jer je malen i lagan, pa onda i prebrz na ravnicama s ionako snažnim Ducatijem. Ali onaj tko gubi ima pravo da se ljuti. Utrkuješ se s onim što imaš i s onim što znaš, a Bagnaia i Bautista su učinili upravo to. S time da ovo nije samo prva titula za Panigale s V4 agregatom, nego i za Panigale uopće, jer je Carlos Checa do svoje titule došao još za upravljačem modela 1098 R. Sad je još, baš kao i u MotoGP-u, Ducatiju preostalo da dođe do trostruke krune i u Superbikeu prvenstvu, s time da je to potvrđivanje konstruktorskog i momčadskog naslova samo puka formalnost ostavljena za završne utrke u Phillip Islandu. Tamo se vozi već idućeg vikenda.

TRENUTNI POREDAK:
1. A. Bautista – Ducati – 553 boda
2. T. Razgatlioglu – Yamaha – 487
3. J. Rea – Kawasaki – 450
4. M. R. Rinaldi – Ducati – 279
5. A. Locatelli – Yamaha - 245

Protekli vikend ispao je sjajan za Ducati na obje fronte. Bagnaia i Bautista su pobjedama došli nadohvat titula prvaka u MotoGP i Superbike prvenstvu.

Vjerovali ili ne, Ducati nije osvojio vozački naslov u Superbike prvenstvu još tamo od 2011. godine, kad je slavio Carlos Checa. A dosad jedinu MotoGP titulu im je još 2007., dakle prije punih 15 godina, priskrbio Casey Stoner.

Protekli vikend su utrkivanjem na dvije različite strane svijeta došli nadomak tome da nakon toliko godina pauze osvoje vozački naslov, i to u obje konkurencije. Poslije dvije godine mučenja s Hondom, Alvaro Bautista se ove sezone vratio na tvornički Ducati, s kojim je tijekom drugog natjecateljskog vikenda u Assenu preuzeo vodstvo u ukupnom poretku i odonda ga nije ispuštao iz ruku. U posljednje vrijeme je to vodstvo fino rastegnuo, a proteklog vikenda u Argentini doveo do točke pucanja.

Koristeći brzinu Ducatija na dugačkoj ravnici, Bautista je već u prvom krugu prošao Razgatlioglua, koji se odmah pokušao vratiti u vodstvo i pritom pao. U borbi do zadnjeg kruga Razgatloglu je uspio pobijediti Bautistu u nedjeljnoj Superpole utrci, ali u glavnoj nedjeljnoj utrci ponovo nije mogao staviti soli na rep Ducatija, tako da je Bautista glatko pobijedio. Rea nije slavio još od Estorila, dakle punih 5 mjeseci, a i ovdje je bio treća violina, osvojivši dva treća i jedno drugo mjesto. U trenutku kad su preostali još samo radni vikendi u Indoneziji i Phillip Islandu, te su na stolu tek 124 boda, Bautista ima 82 boda više od Razgatlioglua na Yamahi i 98 bodova više od Reae na Kawasakiju. Iako bi teoretski mogao, teško da će naslov prvaka potvrditi već u prvoj utrci u Indoneziji, ali svakako bi to trebao učiniti do kraja tog pretposljednjeg natjecateljskog vikenda.

Pecco Bagnaia je imao puno teži put do toga da jednu ruku i još četiri prsta stavi na pehar MotoGP prvaka. Podsjetimo, nakon pada u Sachsenringu imao je čak 91 bod zaostatka za Quartararoom, da bi već idućeg vikenda u Assenu započeo možda i najdramatičniji preokret u povijesti motosporta. Jasno, u tome mu je uvelike pomogao Quartararo, koji je nakon ljetne stanke bitno pao u formi, ali mu je život bitno zagorčavao budući timski „kolega“ Bastianini, koji je istu stvar učinio i proteklog vikenda u Maleziji, gdje je Bagnaia imao prvu od dvije „meč lopte“.

Nakon što mu je u posljednje vrijeme puhao za vrat u Misanu, Aragonu (gdje ga je i pobijedio) te Motegiju, Bastianini je sa svojim Ducatijem u Maleziji čak i prošao ispred Bagnaije, iako je dobro znao da je ovome svaki bod bitan kako bi možda potvrdio osvajanja naslova i prije posljednje utrke u Valenciji. Naime, s trećim mjestom u Phillip Islandu, gdje je Quartararo pao, Bagnaia je konačno preuzeo vodstvo u ukupnom poretku, te je u Maleziju stigao s 14 bodova prednosti.

Nakon odličnog starta s devete pozicije, Bagnaia je ispred sebe imao samo (pre)brzog Jorgea Martina na Pramac Ducatiju, dok ovaj nije pao. Time je Bagnaia preuzeo vodstvo, ali u stopu ga je slijedio Bastianini, koji ga je u jednom trenutku i prošao. Bagnaia se nakon nekoliko krugova vratio u vodstvo, ali Bastianini ga nije prestao pritiskati, čak se i umalo zaletio u njega na kočenju u zadnjem krugu.

I dok je sve to u sportskom duhu „neka pobijedi najbolji“, doista je nemoguće razumjeti kako to trojac Dall'Igna, Ciabatti i Tardozzi, koji vodi Ducatijevu tvorničku momčad, ne može utjecati na Bastianinija da u ovom kritičnom trenutku ne napada Bagnaiu. Istina, Bastianini vozi za privatnu momčad Gresini Ducati, ali plaća ga centrala Ducatija, a uz to su ga za iduću godinu pozvali i u tvorničku momčad. E sad. zamislite blamažu da je Bagnaia pao pod pritiskom, ili još gore, da je Bastianini u zadnjem krugu srušio i sebe i Bagniau. U tom slučaju bi pobijedio Quartararo i minus od 14 pretvorio u plus od 11 bodova uoči zadnje utrke u Valenciji.

Ovako je Bagnaia ipak junački izdržao pod pritiskom do kraja i pobijedio, što mu je umalo bilo dovoljno da osvoji naslov prvaka. No Quartararo se odupro pritisku Bezzecchija na VR46 Ducatiju i ispio proći ciljem treći, što mu je prvi podij u posljednjih 6 utrka i taman dovoljno da ostane u borbi za naslov prvaka. S time da i ovako Bagnaia ide u Valenciju s 23 boda više, što znači da bi za obranu naslova Quartararo morao pobijediti, a onda se još i nadati da će Talijan biti tek 15. ili ostati bez bodova.

I dok se može dogoditi da Bagnaia pogriješi i padne, teško bi se moglo poklopiti da još k tome i Quartararo pobijedi kraj ovolikog broja brzih vozača Ducatija. Podsjetimo, prošle godine su u Valenciji vozači Ducatija okupirali sve tri stepenice pobjedničkog postolja. Nakon što je odahnuo u Maleziji, Ciabatti se našalio da ni u Valenciji neće uvesti timske odredbe, nego konstruktorske odredbe. Odnosno, zapovjediti će da vozač Ducatija mora pobijediti, i to bilo koji, jer to znači da neće pobijediti Quartararo i tako naslov automatski osvaja Bagnaia. Samo da tu naredbu vozači Ducatija ne shvate kao dozvolu za totalni napad, pa se pritom međusobno poruše.

Inače, Ducati je u MotoGP-u već potvrdio osvajanje i konstruktorskog i timskog naslova, a trostruka kruna im se smiješi i u Superbikeu, gdje konstruktorski naslov nisu osvojili još od 2011.

MotoGP
1. F. Bagnaia – Ducati – 258 bodova
2. F. Quartararo – Yamaha – 235
3. A. Espargaro – Aprilia – 212
4. E. Bastianini – Ducati – 211
5. J.Miller – Ducati – 189

SBK
1. A. Bautista Ducati – 507 bodova
2. T. Razgatlioglu – Yamaha – 425
3. J. Rea – Kawasaki – 409
4. M. R: Rinaldi – Ducati – 260
5. A. Lowes – Kawasaki - 217

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Ducati i BMW su praktično istovremeno predstavili novu evoluciju svojih najekstremnijih modela. Što vas više privlači, 240 KS ili 314 km/h?

Nakon dvogodišnje pauze, Panigale V4 R se vraća u ponudu u dorađenom izdanju, dok novi M 1000 RR predstavlja evoluciju modela predstavljenog za 2021. Riječ je o vrhuncima sportske ponude Ducatija i BMW-a, homologacijskim specijalkama koje ne predstavljaju samo najekstremnije motocikle za jurnjavu cestom, nego su istovremeno i osnova na kojoj se pripremaju strojevi za Superbike prvenstvo.

Novi V4 R, za razliku od ostalih Panigalea V4, nema agregat od 1.103 ccm, nego od 998 ccm, u skladu sa Superbike pravilima. Kako bi se pritom zadovoljile Euro5 norme, dobio je restriktivniji ispušni sustav, pa tako sad razvija 3 KS manje od prethodnika iz 2020., ali svejedno je za 4 KS jači od ostalih verzija aktualnog Panigalea V4. Konkretno, V4 R ima 218 KS pri 15.500 o/min, a ako se ugradi otvoreni Akrapovič ispušni sustav, potencijali rastu na čak 237 KS. I to nije sve, jer se ulijevanjem posebnog Shell ulja sve penje na 240,5 KS.

U BMW-u se nisu zanemarivali dorađivanjem rednog četverocilindričnog agregata od 999 ccm, pa tako M 1000 RR i dalje razvija 212 KS pri 14.500 o/min, što je za 2 KS više od bratskog modela S 1000 RR. Zato je dorađena aerodinamika, s krilcima koja generiraju puno više downforcea, ali i pružaju manje otpora, pa je deklarirana maksimalna brzina porasla na 314 km/h. Tome pridonosi i novi aerodinamičniji blatobran, bogatiji i za usisnike za hlađenje radijalnih kliješta, a ako M 1000 RR naručite u Competition verziji, koja dolazi u crnoj boji, onda, dobijete i veliki karbonski poklopac s donje strane prednje vilice, kakvog u MotoGP prvenstvu koristi – Ducati.

I Panigale V4 R ima nova krilca koja smanjuju aerodinamični otpor, a za brže prolaske kroz zavoje je dorađen Öhlins ovjes, te je podignuto težište motocikla. Istovremeno, kod BMW-a ne specificiraju značajnije promjene na ovjesu i ciklistici. Zato su i na jednom i na drugom modelu dorađena elektronska pomagala, koja vam itekako dobro dođu na motociklima s daleko više od 200 KS. Uostalom, sigurno ne želite razbiti BMW M 1000 RR koji vrijedi 273.830 kn, odnosno 36.343 eura. S time da to djeluje gotovo pa pristupačno u odnosu na Ducati Panigale V4 R za kojeg se traži 354.046 kuna, odnosno 46.990 eura. Više zanimljivih detalja o ovim novitetima moći ćete pročitati u 188. broju Moto Pulsa.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com