Motosport

Dvije slične utrke u kojima je Davies s Ducatijem dohvatio dvostruku pobjedu ispred vozača Kawasakija.

Nakon što je prošle godine u Imoli dvaput odustao zbog kvarova, ovaj put je Davies došao do dvostruke pobjede na stazi koja se nalazi praktično u Ducatijevom dvorištu. I pritom nije samo pobjeđivao, nego je, nakon što je bio najbrži na kvalifikacijama, u obje utrke odradio i najbrži krug te vodio od prvog do posljednjeg metra,

U subotnjoj utrci ga je uspijevao slijediti svjetski prvak Rea, no on je imao problema s blokiranjem stražnjeg kotača kod kočenja motorom, tako da je deset krugova prije kraja nakratko produžio u pijesak i izgubio kontakt s vozačem Ducatija. Davies je nakon toga bez ikakvih problema došao do pobjede, dok se Rea lako obranio od timskog kolege Sykesa, koji je završio kao treći.

Ostali su bili druga liga, no to ne umanjuje uspjeh Torresa koji je s BMW-om dohvatio 4. mjesto, dok je Camier s MV Agustom trebao završiti kao peti, ali je u samoj završnici imao problema s elektronikom i „štucanjem“ agregata te je tako morao ispred sebe propustiti Giugliana na drugom tvorničkom Ducatiju. Poredak prve desetorice zatvorili su Vd Mark (Honda), Savadori (Aprilia) i Hayden (Honda) i Fores (Ducati), dok je Lowes s tek 11. mjestom potvrdio loš dan za Yamahu nakon što je njegov timski kolega Guintoli brutalno katapultiran s motocikla tijekom kvalifikacija te zaradio slomljeni gležanj i potres mozga.

Nedjeljna utrka je bila repriza prethodnog dana s tom razlikom da se Davies još lakše odvojio u vodstvu i došao do druge dvostruke pobjede ove sezone. Rea je i ovaj put imao problema kod kočenja motorom i ponovo ga je uporno slijedio njegov timski kolega Sykesa, no izostao je bilo kakav ozbiljniji napad tako da je poredak prve trojice bio identičan kao i u subotu.

Četvrto mjesto je pripalo Giuglianu na Ducatiju, dok je Camier s MV Agustom ovaj put uspio dohvatiti vrlo dobro 5. mjesto, daleko ispred Lowesa na Yamahi i Torresa na BMW-u. Hayden i Vd Mark na Hondama te Fores s Ducatijem zaključuju prvu desetoricu unutar koje je trebao biti i Savadori, no on je u posljednji tren, čini se, ostao bez benzina te je tako s Aprilijom jedva prošao kroz cilj kao jedanaesti.

Supersport utrka je prekinuta u ranoj fazi nakon problema s agregatom na Kawasakiju Randy Krummenachera, koji nije mogao krenuti u ponovljenu utrku u trajanju samo 11 krugova, te je tako bez borbe izgubio vodstvo u ukupnom poretku od svog timskog kolege Sofuoglua. On je nakon starta bio drugi, ali se brzo probio ispred Cluzela na MV Agusti, koji je nakon toga potonuo i na treće mjesta iza Jacobsena na Hondi. Cluzel se nakon nekog vremena ipak ponovo probio ispred Jacobsena, koji je na kraju završio kao treći, i započeo lov na Sofuoglua, no na kraju je ipak ostao kratak.

Rezultate utrka možete pogledati u donjoj galeriji.

Superbike (nakon 10 utrka)
1. J. Rea – Kawasaki – 221 bod
2. C. Davies – Ducati – 186
3. T. Sykes – Kawasaki – 154
4. M. vd Mark – Honda – 106
5. D. Giugliano – Ducati – 88

Supersport (nakon 5 utrka)
1. K. Sofuoglu – Kawasaki – 86 bodovs
2. R. Krummenacher – Kawasaki – 71
3. J. Cluzel – MV Agusta – 58
4. K. Smith – Honda - 46
5. A. Baldolini – MV Agusta - 44

Službeno je potvrđeno da je Lorenzo potpisao dvogodišnji ugovor s Ducatijem. Prije toga će s Yamahom pokušati osvojiti još jedan naslov.

Iako su se još donedavno kleli jedno u drugo, danas će samo one najmanje upućene iznenaditi službeno priopćenje Yamahe o raskidu devetogodišnjeg braka sa Jorge Lorenzom. Jasno, pritom ostaju zajedno do kraja 2016., tijekom koje će Lorenzo pokušati osvojiti svoj četvrti MotoGP naslov. Inače, za tvorničku momčad Yamahe nastupa od početka 2008. godine, a u tom je vremenu osvojio 3 naslova MotoGP prvaka, te je kroz ukupno 141 utrku ostvario sjajnu statistiku koja uključuje 41 pobjedu i čak 99 stajanja na pobjedničkom podiju.

Nije trebalo dugo čekati da i Ducati objavi vijest o potpisivanju dvogodišnjeg ugovora s Lorenzom. Jasno, pravu vrijednost ugovora nećemo nikad doznati, no najglasnije se šuška o brojci od 12 milijuna eura po sezoni. O ostalim razlozima Lorenzova odlaska iz Yamahe i prelaska na Ducati, te o mogućem daljnjem raspletu događaja, pročitajte OVDJE.

Više se ne priča hoće li Lorenzo iduće godine voziti Ducati, nego za koliko milijuna eura.

Paolo Ciabatti, sportski direktor Ducati Corsea, je nedavno izjavio da im je interesantan i Marquez, no to je bila samo dimna bomba. Već se predugo i preglasno šuška kako je Ducati uhvatio na pik Jorge Lorenza i čini se da je samo pitanje dana kada će njihova veza postati javna.

Jasno, uvijek se može postaviti pitanje zašto (bi) se Lorenzo odlučio napustiti Yamahu, trenutno najbolji motocikl, koji će mu zasigurno i iduće godine, ili dvije, pružati odličnu priliku da poveća broj titula svjetskog prvaka. To više što je sve donedavno tvrdio kako cijelu MotoGP karijeru misli odraditi s Yamahom.

Velik dio razloga vjerojatno leži u Rossiju. Uopće nije tajna da se njih dvojica međusobno ne podnose, ali i da Lorenzo oduvijek ima osjećaj kako ga u Yamahi manje cijene od Rossija. Isto tako, javna je tajna da je u kontroverznoj završnici prošle sezone Yamaha više navijala za Rossija i tu je vjerojatno napukla ljubav Lorenza prema toj japanskoj marki.

A ta je ljubav dodatno prelomljena preko koljena uoči otvaranja ove sezone u Kataru, kada je Yamaha potpisala novi dvogodišnji ugovor s Rossijem, koji traje do kraja 2018.. Lorenza je to vidljivo uvrijedilo, a činjenica da su u Yamahi bili toliko indiskretni da su javno objavili kako su istovremeno novi ugovor ponudili i Lorenzu, ali i da su mu ponudili više novaca nego ikad, i više nego Rossiju, daje nasluti kako im Španjolac polako ide na živce.

Dakle, apsolvirali smo zašto bi Lorenzo mogao otići iz Yamahe, no zašto bi prešao na Ducati? Jedan od razloga je svakako golema količini novaca koji su spremni istovariti Marlboro i Audi, kako bi Ducati konačno dobio vozača s kojim može aspirirati na naslov prvaka. Gotovo sigurno je riječ o broju s 8 znamenaka, a nekako se najčešće šuška o 12 milijuna eura. Po sezoni.

Drugi razlog je to što je Ducati Desmo16 GP doista konkurentan stroj. Pritom teorija ide tako daleko da se špekulira kako je Ducati i angažirao Stonera kao testnog vozača prvenstveno kako bi dokazao da je Desmo16 GP brži od onog što pokazuju tvornički vozači. Može li s njim Lorenzo dogurati i do naslova prvaka? Možda, teško je reći, ali sve i da ostvari i samo jednu jedinu pobjedu, već će imati to zadovoljstvo da bude bolji od Rossija kojem u dvije godine s Ducatijem to nije uspjelo.

Uglavnom, sve upućuje na to da je Lorenzo već stavio potpis na ugovor, a to bi moglo i trebalo biti konačno obznanjeno na marginama sljedeće utrke u Jerezu, do kada je Yamaha, navodno, i dala ultimatum Španjolcu da se konačno izjasni. No, nije Yamaha jedina koja čeka Lorenzov odgovor, njegova odluka o promjeni poslodavca će sasvim sigurno izazvati tektonske promjene i u drugim tvorničkim momčadima.

Dakle, pretpostavimo da Lorenzo potpiše za Ducati. To znači da se otvara radno mjesto u Yamahi, na koje će najvjerojatnije zasjesti trenutni Suzukijev vozač Maverick Vinales, dok je druga opcija Moto2 nada Alex Rins, iako su veće šanse da on na kraju završi u Repsol Hondi.
To opet znači da ćemo imati jednog vozača viška u Hondi i Ducatiju. I dok se praktično zna da će iz Honde ispasti Pedrosa, teško je procijeniti hoće li otkaz u Ducatiju dobiti Iannone ili Dovizioso. Do utrke u Argentini je veće šanse za ostanak imao Iannone, no nakon blamaže u pretposljednjom zavoju, kada je neopreznim pretjecanjem i sebe i Divioziosa izbacio s podija, stvari više nisu tako kristalno jasne.

Zanimljivo je da bi svoj trojici spomenutih vozača, dakle Pedrosi, Doviziosu i Iannoneu, prva rezervna opcija trebao biti Suzuki. Štoviše, tamo ne samo da bi mogli vidjeti jednog od njih, nego možda čak i dvojicu. Osim toga, Dovizioso i Pedrosa se spominju i u kombinacijama s KTM-om, za kojeg je već potpisao i Bradley Smith, no MotoGP veteranima ulazak u avanturu s austrijskim proizvođačem vjerojatno funkcionira kao tek izlaz u slučaju nužde.

Slinimo kao dojenče koje je ugledalo bradavicu. Scrambler Hailwood je dosad najj....... izdanje Ducatijevog bestselera.

Četiri su stvari koje treba znati prije nego se do ušiju zaljubite u Scrambler Hailwood. Prvo; ovaj model sklapa Ducatijeva podružnica u Tajlandu, ali se prodaje diljem svijeta. Drugo; iako se prodaje diljem svijeta, Scrambler Hailwood će se proizvesti u samo 58 primjeraka. Treće; iako se sklapa u Tajlandu, koštat će vas barem dvostruko više od standardnog Scramblera. I to bez dostave. Četvrto, iako košta dvostruko više od standardnog Scramblera. polovica ih je u trenutku dok ovo pišemo već rezervirana.

No, ne dajte se obeshrabriti, za ovakvu ljepotu se isplati potruditi. Dakle, priča je krenula sa standardnim Ducati Scramblerom u osnovnoj izvedbi Icon, koji je obojen u skladu s crveno-zelenim Ducatijem 900 SS s kojim se legendarni Mike Hailwood 1978. vratio u natjecateljski život pobjedom na TT Isle of Manu.

U skladu s time, naplatci su obojeni u prekrasnu zlatnu nijansu, a motocikl je ukrašen i malom prednjom maskicom i retrovizorima iz Ducatijevog kataloga dodatne opreme, te nižim upravljačem i ručkama od Panigalea. A to je samo prednji dio motocikla.

Stražnji kraj rese solo sjedalo i potpuno nove plastične oplate, koje također trebaju pobuditi asocijacije na 900 SS, a dok s desne strane pogled plijeni Termignoni ispušni sustav dvostrukim završecima, s lijeve strane je pridodan Öhlins monoamortizer. Umjesto nešto grubljih standardnih pneumatika, na oba kraja su montirane Pirelli Anglel GT gume kako bi se dotukla i posljednja poveznica na scrambler motocikle.

Ah da, i okvir je prebojan u crveno, pokazivači smjera su svedeni na najmanju moguću mjeru, dok se na repu nalazi pločica s rednim brojem proizvedenog primjerka. A zašto baš 58 komada? Pa, točno je toliko godina prošlo otkad je legendarni Mike Hailwood došao u prvi kontakt s Ducatijem. U redu, simbolika baš i nije neka, ali barem ostavlja prostor da se po istoj logici, recimo, iduće godine proizvede 59 primjeraka, pa 60... I sve bi ih prodali.

Uglavnom, požderi se Scrambler Italia Independent! Dosad najljepša izvedba talijanskog bestselera dolazi iz dalekog Tajlanda. Dobro, inače s možda i nije najpametnije na prvi pogled zaljubiti u neku egzotičnu tajlandsku „ljepoticu“, no Scrambler Hailwood sigurno nema adamovu jabučicu.

Novi Desmosedici je evolucija prošlogodišnjeg modela, može li s njime Ducati konačno dohvatiti MotoGP pobjedu?

Ducati je u svojoj centrali u Borgo Panigaleu predstavio novi tvornički Desmosedici, koji će na stazama naslijediti Desmosedici GP15, ali se službeno ne zove Desmosedici GP16, nego samo Desmosedici GP. Stvar je u tome da već „sedici“ u Desmosedici znači 16, no to je u cijeloj priči najmanje važno.

Ma kako se zvao, novi je Ducatijev MotoGP motocikl temeljita evolucija prošlogodišnjeg modela GP15, pri čemu je V4 agregat dodatno razvijen i sinkroniziran s novim generičkim i bitno jednostavnijim paketom elektronike. Pritom bi u prelasku na takvu elementarnija elektronska pomagala Ducati trebao biti u blagoj prednosti nad konkurentima budući su tijekom cijele 2015. imali svoje stručnjake u boksovima momčadi Avintia, koja je koristila stare Ducatijeve motocikle i nastupala po Open pravilima.

Osim toga, temeljito je revidiran i dvogredni aluminijski okvir, koji je, između ostalog, prilagođen i karakteristikama novih guma koje od ove sezone isporučuje Michelin. Izvana su najupečatljiviji dio još istureniji aerodinamični spojleri na prednjoj strani oplata s kojima Desmosedici GP poprima formu „dvokrilca“, a sve kako bi se na trenutno možda i najsnažnijem MotoGP motociklu smanjila tendencija podizanja prednjeg kotača kod izlaska na ravnicu. Desmosedici GP je od njegova prethodnika moguće razlikovati i po još većoj zastupljenosti bijele boje, a tu su i logotipi nekih novih sponzora, među kojima je i Givi.

Vozačka postava ostaje ista, pri čemu je Andrea Dovizioso u drugoj polovici prošle sezone izgubio na brzini i samopouzdanju, pa je neslužbeni status prvog vozača momčadi preuzeo imenjak Iannone. Iako su na testiranjima u Maleziji i Australiji obojica bili u drugom planu, pa čak i daleko iza Barbere na dvije godine starom Desmosediciju, u Ducatiju bi mogli početi letjeti stolci ako prošlogodišnji povratak u sam vrh ove sezone ne okrune i pobjedom.

Posljednji put su došli do pobjede još tamo 2010. godine i to zaslugom Casey Stonera, koji se ove godine vratio u Ducati. Istina, zasad samo kao testni vozač, no ne treba sasvim isključiti scenarij po kojem bi možda baš australski vanzemaljac mogao prekinuti tu dugogodišnju sušu.

Iz Borgo Panigalea poručuju da s momčadi Aruba.it Racing – Ducati kreću po Superbike titulu.

Izgleda da su nakon uspješne prošle sezone, u kojoj im je Chaz Davies donio titulu viceprvaka i u konkurenciji vozača i konstruktora, u Ducatiju poraslu ambicije, pa tako najavljuju pohod na neku od titula. Za pretpostaviti je da će im u obje konkurencije prvotimci Kawasakija predstavljati veliku prepreku, no u međuvremenu je tvornički Panigale R još malo napredovao, posebno u području ovjesa, elektronike i agregata, što je potvrđeno i na zimskim testiranjima.

Osim toga momčad je obogaćena i novim stručnjacima, sve na tragu poboljšane sinergije Superbike i MotoGP momčadi, što je postala svojevrsna mantra od kada je Ducati Corse preuzeo Luigi Dall'Igna.

Vozačka postava ostaje ista. Chaz Davies je prošle godine pokazao da zna pokazati zube i tako postao prvi vozač koji je uspio pobijediti na Panigaleu R, zapravo, učinio je to čak 5 puta. Davide Giugliano tek treba pokazati da nije prebrz za svoje dobro. Prošle sezone je dva puta lomio kralježnjake, no to ga nije obeshrabrilo i čini se da je sasvim spreman za nadolazeći početak sezone u Phillip Islandu.

Ducati GP15 bi u rukama Reddinga i Petruccija mogao prirediti pokoje ugodno iznenađenje. Posebno po kiši.

MotoGP predsezona je pred vratima, odnosno službena testiranja samo što nisu započela, pa tako timovi koji ne traže dodatne sponzorske naljepnice postupno predstavljaju svoje ljudstvo, tehniku i boje za 2016.. Nakon tvorničke momčadi Yamahe, koja je probila led, razotkrila se i satelitska momčad Ducatija, koja ove godine nosi dugačak naziv Octo Pramac Yakhnich.

Iz naziva se vidi da od ove sezone surađuju s ruskom tvrtkom Yakhnich Motosport, koja je 2013. s Lowesom osvojila Supersport prvenstvo, a onda kratko branila i interese MV Aguste, no zanimljivija novost je dolazak Scotta Reddinga. Iako je prošle godine osvojio treće mjesto u kaotičnoj suhoj-kišnoj-suhoj utrci u Misanu, i to nakon što je pao, iza Reddinga su dvije dosta mlake sezone s Hondom, no Britanac tvrdi da Ducati puno više odgovara njegovom stilu vožnje, što su potvrdila i prva postsezonska testiranja. Pritom je Redding iz momčadi izgurao Hernandeza, koji će svejedno nastaviti voziti Ducati, ali u momčadi Aspar.

U timu je ostao Danilo Petrucci, koji je nakon tri mukotrpne sezone u momčadi Ioda, prošle godine osedlao Pramac Ducati i odmah završio kao vrlo dobar deseti u ukupnom poretku, osvojivši pritom i 2. mjesto u Silverstoneu, što je ujedno bio i prvi podij za momčad Pramac još od 2008. godine. Kao i dosad, u momčadi Pramac će koristiti godinu dana stare modele, no GP15 se pokazao osjetno konkurentnijim motociklom od modela GP14, te je za očekivati da će i Petrucci i Redding prirediti koje ugodno iznenađenje. Dobra sezona bi im mogla lako poslužiti i kao odskočna daska za ulazak u tvorničku momčad Ducatija, kao što je to prošle sezone bio slučaj s Iannoneom.

Inače, biti će to 15. sezona za momčad Pramac, koja je 2002. godine započela suradnju s Hondom, a onda od 2005. postala satelitska momčad Ducatija.

Što dobijete kad plećatog XDiavela stavite na lake noge Panigalea? Čudovišan spoj custom i dragster motocikla.

Ducati je za Motor Bike Expo u Veroni pripremio zanimljivi koncept draXter, koji teško da može biti najava nekog konkretnog noviteta, ali je svakako uspjela stilska vježba, kojom se željelo dodatno naglasiti linije i proporcije netom predstavljenog XDiavela i tako ih učiniti još ekstremnijima.

Slika govori više od riječi, pa tako treba dodati tek to da su ovjes i kočnice posuđeni od superbikea Panigalea, dok bi natjecateljski broj trebao probuditi asocijacije na dragster motocikle, ali i zorno podsjetiti na to da Ducati ove godine slavi 90 godina. U tom kontekstu je realno za očekivati kako je draXter samo prvi u nizu slavljeničkih koncepata i prerada.