Motosport

Suzuki iduće godine, Aprilia 2016., KTM do 2017. Takav je donedavno bio plan, no čini se sve vjerojatnije da će Aprilia ubrzati s povratkom.

Iako je njihova MotoGP avantura od prije 10 godina trajala kratko, ostala je duboko u sjećanju. Prizori frenetičnog trocilindričnog prototipa RS3 Cube, s kojim su se Edwards i Haga borili za goli život, sigurno se neće ponoviti, no svejedno veseli što bi se u MotoGP prvenstvo trebao vratiti još jedan proizvođač.

Doduše, Aprilia je već tri sezone prisutna u MotoGP-u, iako ne pod svojim (punim) imenom, već s motociklom oznake ART, kao skraćenicom za Aprilia Racing Technology. Riječ je o motociklu nastalom na bazi pobjedničke Superbike izvedbe modela RSV4, a koji je u prošle dvije sezone dominirao CRT konkurencijom. Ove godine je situacija bitno drugačija. Honda im je preotela većinu klijenata, a sam je motocikl postao manje konkurentan jer više ne može koristiti naprednu Aprilijinu elektroniku iz Superbikea.

To bi se moglo promijeniti već iduće sezone kada bi, godinu dana ranije nego što je to bilo planirano, trebao osvanuti novi tvornički motocikl pod imenom Aprilia. Iako još nije sve i konačno potvrđeno, zna se da bi trebala biti riječ o potpuno novom motociklu s pneumatskim upravljanjem ventilima i tzv. seamless mjenjačem. Isto tako, još nije poznato hoće li Aprilia iduće godine samo pružati podršku nekoj od postojećih momčadi ili će odmah osnovati vlastitu tvorničku momčad.

Vrati li se Aprilia, iduće sezone bi u MotoGP gledali natjecateljske motocikle sva četiri japanska i dva talijanska proizvođača. 2017. bi se trebao uključiti i KTM kao dobavljač pogonskih agregata, no i tu nije isključeno da se i Austrijanci malo požure i počnu natjecati tijekom 2016.

Pedrosa, Lorenzo, Rossi, pa tek onda Marquez. Moralo se i to dogoditi, no ipak iznenađuje da je Marquezu u Brnu pobjeda izmakla za više od 10 sekundi.

Bila je to prva utrka ove sezone u kojoj Marquez nije pobijedio, ali i prva utrka u njegovoj MotoGP karijeri koju je uspio završiti, a da potom nije stajao na nekoj od stepenica pobjedničkog postolja. Nakon 10 savršenih vikenda, u Brnu se riješio pritiska da pobijedi na svim utrkama te sada može mirno privesti kraju obranu naslova, pri čemu mu ne bi trebao biti problem oboriti Doohanov rekord od 12 pobjeda u jednoj sezoni.

No, blago posrtanje Marqueza nije jedini razlog što je utrka u Brnu bila zanimljiva. Najbolje su krenuli Iannone i Dovizioso, no znalo se da vozači Ducatija imaju samo 5 minuta slave, tako da su oči uglavnom bile uprte u Marqueza. Nakon suzdržanog starta, dvostrukog pretjecanja Rossija i dvostrukog fizičkog kontakta s Iannoneom, Marquez se uspio probiti na treće mjesto, no to je ujedno bio i vrhunac njegova dana. Niti je mogao pratiti Pedrosu i Lorenza, niti je uspijevao pobjeći Rossiju. Štoviše, nakon što ga je Rossi lako obišao sredinom utrke, Marquez je prestao gristi te se pomirio sa osvajanjem 4. mjesta.

No, ako je prekinut pobjednički niz Marqueza, nije i onaj Honde. Naime, Pedrosa je odvozio utrku bez greške i nametnuo žestoki ritam koji je uspijevao slijediti samo Lorenzo. Zapravo, s mekom prednjom gumom i dobrano ispražnjenim spremnikom goriva, Lorenzo je u završnim krugovima počeo opasno pritiskati Pedrosu, približivši mu se na manje od pola sekunde i da je utrka potrajala još jedan krug lako je moguće da bi pobjeda pripala vozaču Yamahe.

Moto2 utrka nije bila ni izbliza toliko zanimljiva. Rabat je vodio od početka do kraja i slavio s 3 sekunde prednosti ispred Mike Kallia, svog timskog kolege i glavnog konkurenta za naslov. Cortese je u Brnu došao do prvog podija u Moto2 konkurenciji, dok su se Luthi i Aegerter uspjeli odoljeti napadima talentiranog Mevericka Vinalesa, koji je osvajanjem tek 6. mjesta ozbiljno posustao u borbi za naslov.

Moto3 utrka je uz uobičajeni napeti triler ovaj put ponudila i elemente akcijske komedije. Glavni komičar bio je Alex Rins koji je samouvjereno prošao kroz cilj, podigao se sjedala i desnom rukom počeo udarati po zraku slaveći pobjedu. Ubrzo je, na vlastito iznenađenje, shvatio da ga nitko od njegovih konkurenata ne shvaća ozbiljno i da jure pored njega skriveni iza oklopa, što i nije bilo nikakvo čudo budući je do kraja utrke ostao još jedan puni krug.

Ipak, tu nije bio kraj iznenađenjima. Na ulasku u zadnji S zavoj činilo se kako Alexu Marquezu nedostaje pokoji metar i da je trenutno vodeći Jack Miller na putu do još jedne pobjede. No, onda je odnekud dojurio Alexsis Masbou, projurio kraj Marqueza, izgurao Millera s idealne linije te povukao za sobom još dvojicu vozača. Tako je Masbou (Honda) u svojoj 133 utrci došao do prve pobjede, Bastianini (KTM) je sa slomljenom petom završio kao drugi, dok je Kent doveo Husqvarnu na pobjedničko postolje. U posljednjim metrima Marquez je prošao Millera i domogao se 4. mjesta smanjivši tako svoj zaostatak za istim vozačem na 23 bodova.

Nesretni Rins je završio kao 9., a o nevjerojatnoj izjednačenosti u Moto3 klasi najbolje govori da je slabo poznati Juanfran Guevara zaostao manje od 2 sekunde za pobjednikom, a svejedno ostao bez bodova jer je ciljem prošao kao tek 16.

TRENUTNI POREDAK:

MotoGP:
1. M. Marquez – Honda – 263 bodova
2. D. Pedrosa – Honda – 186
3. V. Rossi – Yamaha – 173
4. J. Lorenzo – Yamaha – 137
5. A. Dovizioso – Ducati – 118

Moto2:
1. E. Rabat – Kalex – 208 bodova
2. M. Kallio – Kalex – 196
3. M. Vinales – Kalex – 150
4. D. Aegerter – Suter – 123
5. S. Corsi – Kalex – 100

Moto3:
1. J. Miller – KTM – 169 bodova
2. A. Marquez – Honda – 146
3. Vazquez – Honda – 145
4. Fenati – KTM – 135
5. Rins – Honda – 125

I Doohan je 1997. godine imao 10 pobjeda u nizu, no čak ni on nije imao tako uvjerljiv start sezone kao Marc Marquez.

Nepobjedivosti Marqueza ne vidi se kraja. Na protočnije oblikovanom i nanovo asfaltiranom krugu u Indianapolisu, koji je sada samo 50 metara kraći, a otprilike čak 6 sekundi brži, aktualni svjetski prvak nije imao pretežak posao. Na startu utrke je prepustio drugima da kolo vode, našavši se gotovo slučajno u vodstvu nakon laganog sudara Rossija i Doviziosa. No, Rossi se do kraja kruga ponovo probio na vodeću poziciju i tu uživao slijedećih desetak minuta, sve dok se njegov timski kolega Lorenzo nije odlučio probiti naprijed i pritom stvorio dovoljno komešanja u prvih nekoliko zavoja da Marquez u jednom potezu obiđe oba vozača Yamahe. I više se nije osvrtao.

Sa svakim je krugom odmicao Rossiju za koju desetinku, a taman kad je Lorenzo konačno zasjeo na drugu poziciju i počeo potjeru, Marquez je odvozio najbrži krug i tako ubio praktično svaku nadu u drugačiji razvoj događaja. Na kraju je imao 2 sekunde prednosti u odnosu na Lorenza, za više od 6 sekundi je odmakao Rossiju, te je nagomilao 10 sekundi zalihe u odnosu na svog timskog kolegu Pedrosu. Deset pobjeda u nizu (ali ne i na prvih 10 utrka) je posljednji ostvario Mick Doohan još 1997. godine, a te je iste sezone Australac osvojio ukupno 12 pobjeda, što je još jedan apsolutni rekord kojeg će Marquez s lakoćom oboriti.

I dok je u MotoGP konkurenciji praktično sve riješeno, u klasi Moto2 stvari postaju sve kompliciranije. U utrci koje je bila prekinuta zbog masovnog sudara, pa onda odrađena po skraćenom programu od 16 krugova, Kallio je odnio pobjedu i tako se na samom vrhu ukupnog poretka približio na tek 7 bodova razlike timskom kolegi Rabatu, koji je učinio pogrešku dva kruga prije kraja i nakon toga potonuo s druge na četvrtu poziciju. Između njih su se nagurali „rookie" Vinales ( koji je sve bliže prelasku u MotoGP sa Suzukijem) i sve bolji Aegerter.

U Moto3 klasi Vazquez je odnio svoju prvu pobjedu u dugačkoj karijeri, što je vozaču Honde ujedno omogućilo i penjanje na drugo mjesto u ukupnom poretku. Samo 65 tisućinki kasnije ciljem je prošao Fenati, dok je trećeplasirani Miller minimalizirao štetu i ostao dovoljno izdvojen na vrhu ukupnog poretka, to više što je Alex Marquez, njegov možda i najveći izazivač, završio kao tek 6.

Sljedeće utrke se voze već 17.8. u nama obližnjem Brnu.

TRENUTNI POREDAK:

MotoGP:
1. M. Marquez – Honda – 250 bodova
2. Pedrosa – Honda – 161
3. Rossi – Yamaha – 157
4. Lorenzo – Yamaha – 117
5. Dovizioso – Ducati – 108

Moto2:
1. Rabat – Kalex – 183 boda
2. Kallio – Kalex – 176
3. M. Vinales – Kalex – 140
4. Aegerter – Suter – 112
5. Corsi – Kalex – 96

Moto3:
1. Miller – KTM – 158 bodova
2. Vazquez – Honda – 137
3. A. Marquez – Honda – 133
4. Fenati – KTM – 130
5. Rins – Honda - 118

I to je riješeno. Lorenzo će do kraja 2016. ostati u braku s Yamahom i živjeti u nadi da može dohvatiti i treću titulu MotoGP prvaka

Već neko vrijeme nije bilo upitno hoće li Lorenzo produžiti ugovor s Yamahom, nego na koliko godina. Naime, nakon što je postalo jasno da momčad Repsol Honde ostaje u istom sastavu i naredne dvije sezone, Lorenzo je ostao bez manevarskog prostora, no ipak se dvojilo hoće li uradnju s Yamahom produžiti do kraja 2016., ili možda samo na godinu dana kako bi nakon toga mogao prijeći u boje Ducatija, pod uvjetom da se Desmosedici u međuvremenu pokaže konkurentnijim.

Dvogodišnje produženje ugovora znači da bi dvostruki MotoGP prvak trebao braniti boje Yamahe punih 9 godina, nakon čega ostaje za vidjeti hoće li doista s tim japanskim proizvođačem odraditi i cijelu svoju MotoGP karijeru, kako je to često puta najavljivao. Timski kolega mu ostaje Valentino Rossi, koji je nedavno također produžio ugovor s Yamahom do kraja 2016.

S konja na magarca? Preskočivši s tvorničke Honde na hibridnu Yamahu, Bradl bi mogao biti jedan od većih gubitnika prijelaznog roka. Doduše, račun u banci bi mu mogao biti u još većem plusu.

Navodno su mu u LCR Hondi predložili produženje ugovora, no Stefan Bradl je rekao da želi još malo razmisliti. Tko zna, možda mu se nije svidio broj nula na ponuđenom iznosu, no Cecchinellu se svakako nije svidio njegov odgovor i odmah je angažirao Crutchlowa. Bradl se tako našao u nebranom grožđu, ali je imao tu sreću da se rodio kao Nijemac, što znači da je zanimljiv i u marketinškom smislu. Tako je samo nekoliko dana kasnije objavljeno da talentirani, ali i nestalni Bradl prelazi u momčad NGM Forward Racing.

Možda se na prvu to i ne čini tako loše. Uostalom, Aleix Espargaro trenutno drži 6. mjesto u ukupnom poretku s NGM Forward Yamahom, dok je Bradl tek 9. No, dok se čini da Espargaro izvlači maksimum iz dvije godine stare Yamahe M1, dojam je da Moto2 prvak iz 2011. ozbiljno nazaduje s praktično tvorničkom LCR Hondom. Osim toga, poprilično je izvjesno da će momčad Forward iduće godine od Yamahe dobivati samo (stare) pogonske agregate, dok će im okvir vjerojatno raditi FTR, a nerealno je očekivati da će takav hibrid biti dostojan borbe s tvorničkim motociklima.

U svakom slučaju, transferom Bradla riješen je još jedan važan komadić vozačke slagalice za 2015., no još uvijek je dosta kadrovskih nepoznanica u privatnim momčadima. Između ostalog, ne zna se ni tko će biti Bradlov momčadski kolega, budući Edwards odlazi iz Forward Racinga u zasluženu mirovinu, dok Aleix Espargaro vjerojatno važe između više ponuda, među kojima je gotovo sigurno i ona iz Suzukija, ali možda i Aprilije, ako se ovi doista planiraju vratiti već iduće godine.

Ljubav s Ducatijem je kratko trajala. Crutchlow jedva da je skupio koji bod prije nego je objavio kako već iduće godine preskače na Hondu.

Prošla su jedva dva tjedna od službene objave da Crutchlow (ipak) ostaje s Ducatijem i iduću sezonu do nove službene objave kako taj isti Crutchlow (ipak) raskida ugovor s tim istim Ducatijem kako bi iduće sezone vozio LCR Hondu. Iako su uslijed takvog slijeda događaja ispali pomalo smiješni, u tvorničkoj momčadi Ducatija vjerojatno neće previše žaliti za takvim raspletom događaja, budući je Crutchlow u prvom dijelu sezone umalo skupio više padova nego bodova.

Kad su prošle sezone s njim potpisali ugovor, Britanac se s Tech3 Yamahom držao prve petorice u ukupnom poretku, a trenutno je tek 14. i ima samo bod više od „privatnog Ducatiste" Hernandeza za kojeg je malo tko čuo izvan rodne Kolumbije. Situacija nije ništa bolja ni kad gledamo ostale vozače Ducatija, budući je Britančev timski kolega Dovizioso četvrti u poretku, dok Iannone drži osmo mjesto.

U svemu tome možda ima i neke kozmičke pravde. Naime, za mnoge je Crutchlow prodao dušu kada se u želji za statusom tvorničkog vozača (i milijunima dolara s tim u vezi) posvađao s Yamahom i zamijenio „škrtu", ali konkurentnu momčad Tech 3 s bogatom i problematičnom tvorničkom momčadi Ducatija. Kao što su i mnogi predviđali, Crutchlow, koji je previše padao na Yamahi, na mušičavom je Ducatiju posrtao još i više, što je dovodilo do napetosti i frustracija s obje strane.

Time je pala sjekira u med Iannoneu, koji seli s Pramac Ducatija na mjesto Crutchlowa, dok je deblji kraj u cijeloj priči izvukao Bradl, koji očekivano ostaje bez sjedala u LCR Hondi. Pritom nije sasvim nemoguće da se odradi svojevrsna trostruka zamjena pa da Bradl na kraju završi na mjestu Iannonea na Pramac Ducatiju.

Iako je kiša prije starta začinila stvari, nova pobjeda Marqueza ni u jednom trenutku nije dovedena u pitanje. Sada ih ima 9 u nizu.

Kiša koja je u njemačkom Sachsenringu počela padati taman prije nego su MotoGP vozači trebali izaći iz svojih garaža nije dugo trajala, ali je uspjela zakomplicirati situaciju. Samo su vozači iz zadnja dva reda odlučili igrati na sve ili ništa te izaći na slick gumama, svi ostali su na startnu rešetku stigli na kišnim gumama. No, kiša je odmah potom prestala i staza se ubrzano počela sušiti, na što su odlučili reagirati u momčadi LCR Honda i Bradlov motocikl na licu mjesta opremiti slick gumama i karbonskim kočnicama. Ostali su na kraju kruga zagrijavanja jednostavno skrenuli u boks i tamo preskočili na zamjenske motocikle koji su već bili podešeni za suhu stazu.

Svi oni koji su krenuli u boks morali su od tamo i startati, i to tek nakon što se Bradl i desetak vozača s kraja kolone sjurilo u prvi zavoj, što je uzrokovalo pravu gužvu i kaos pri izlasku na stazu, utoliko više što bez kruga zagrijavanja karbonske kočnice nisu bile ni blizu radne temperature. Na kraju svega, najbolje se snašao Marquez koji je u pratnji timskog kolege Pedrose lako sustigao i prestigao odbjeglu kolonu. Ubrzo ga je od vodstva dijelio samo Bradl, čija je Honda sa gumama i kočnicama za suho, ali i ovjesom podešenim za kišu, ubrzo počela padati u poretku tako da je na kraju miljenik domaće publike završio izvan bodova.

Nakon što je Marquez lako, a Pedrosa nešto teže, obišao Bradla, njih su se dvojica izdvojila u vodstvu i držala se razmaku od pola do cijele sekunde, no cijelo to vrijeme Pedrosa nije nijednom ozbiljnije priprijetio svom timskog kolegi, a kamoli mu se ispriječio na njegovom pohodu da prvi dio sezone odradi u savršenom stilu s 9 pobjeda na isto toliko utrka. Deset sekundi iza Hondinog dvojca ciljem je prošao Jorge Lorenzo, koji je prilikom startanja iz boksova prerano presjekao na stazu, zbog čega je odlučio propustiti veliki dio vozača, kako ne bi zaradio kaznu, no svejedno se relativno brzo probio do trećeg mjesta gdje je ostao do kraja.

Lorenzu je, nakon katastrofe u Assenu, povratak na pobjednički podij bio melem na ranu, utoliko više što je uspio pobijediti svog timskog kolegu Rossija, što je prava rijetkost ove sezone. Pritom je Rossi završio kao četvrti, dok je „privatnik" Iannone bio najbrži vozač Ducatija i tako zaokružio poredak prve petorice. Kad je ukupni poredak u pitanju, Marquez sada ima velikih 77 bodova prednosti u odnosu na Pedrosu, odnosno 84 boda viška u odnosu na Rossija, što znači da bi mogao komotno propustiti sljedeće tri utrke, a svejedno biti u vodstvu sredinom rujna uoči okupljanja u Misanu.

Utrku u klasi Moto2 je obilježio švicarsko-finski dvoboj Aegertera i Kallia, koji su pobjegli ostatku kolone desetak sekundi i onda se do posljednjeg kruga borili za pobjedu. Na kraju je Aegerter odnio svoju prvu pobjedu u karijeru, dok je Kallio sa zaostatkom od samo 9 stotinki sekundu uspio malo smanjiti bodovni zaostatak za i dalje vodećim Rabatom, koji je završio kao četvrti u sendviču između trećeplasiranog Corsija i petog Vinalesa.

U klasi Moto3 se sasvim izdvojila skupina od petorice vozača, koju je, praktično od početka do kraja utrke predvodio Miller s KTM-om, pobijedivši na kraju ispred Bindera na Mahindri i Masboua na Hondi. Tako se Miller, nakon nekoliko slabijih utrka ponovo malo izdvojio u ukupnom poretku, to više što je Marquez završio kao 4., Vazquez kao 6., dok su Fenati i Rins svoje nastupe završili padovima.

Utrkom za VN Njemačke završila je točno polovica sezone i sada slijedi jednomjesečna pauza do drugog vikenda u kolovozu i ponovnog okupljanja u Indianapolisu.

TRENUTNI POREDAK:

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 225 bodova
2. Pedrosa – Honda – 148
3. Rossi – Yamaha – 141
4. Dovizioso – Ducati – 99
5. Lorenzo – Yamaha – 97

Moto2
1. Rabat – Kalex – 170 bodova
2. Kallio – Kalex – 151
3. M. Vinales – Kalex – 120
4. Aegerter – Suter – 96
5. Corsi – Kalex – 85

Moto3
1. Miller – KTM – 142 bodova
2. A. Marquez – Honda – 123
3. Vazquez – Honda – 112
4. Fenati – KTM – 110
5. Rins – Honda – 107

Pedrosa bi 2016. trebao odraditi 11. sezonu za Repsol Hondu. Iznimno duga veza s obzirom na to da još nije donijela konkretne plodove.

Dani Pedrosa i tvornička momčad Honde imaju dugu i uspješnu vezu. Uostalom, još je 2003. maleni Španjolac osvojio naslov prvaka u klasi 125, da bi iduće dvije godine završio kao svjetski prvak u klasi 250. Briljantan početak karijere, nakon čega je logično napredovao u klasu MotoGP gdje je dosad nanizao 25 pobjeda, više od bilo kojeg Hondinog vozača. Međutim...

Činjenica je da Pedrosa u dosadašnjih 8 sezona s Repsol Hondom nije osvojio nijedan MotoGP naslov, a sasvim je izgledno da to neće učiniti ni iz trenutnog 9 pokušaja. A da stvar bude gora, sve je to vrijeme bespomoćno promatrao kako naslove svjetskog prvaka odnose njegove timski kolega Hayden, Stoner i sada Marquez. Simpatični, povučeni, nesumnjivo talentirani, ali i krhki Pedrosa za to je vrijeme tri puta postao viceprvak.

U Hondi će za neuspjeh prije okriviti vozača nego motocikl, i u tom je kontekstu nemalo čudo što je Pedrosa uopće opstao tako dugo, no upravo je potpisao novi ugovor s kojim ostaje u tvorničkoj momčadi do 2016. godine. Da Lorenzo nije očajno krenuo u sezonu, možda bi on bio taj koji bi iduće godine uz Marqueza nosio Repsol boje, dok bi se Pedrosa skrasio u Suzukiju, ovako su u Hondi procijenili da ne treba mijenjati pobjedničku kombinaciju. Dakako, misleći pritom da će Marquez odrađivati glavninu pobjeđivanja, a Pedrosa se boriti za još koju titulu viceprvaka.

Pedrosinim potpisivanjem ugovara, Lorenzu je presušila jedina ozbiljna opcija te mu se time dodatno skratila poluga kojom je želio prisiliti Yamahu da malo podeblja ponuđenu svotu za novi ugovor. Nakon što se Rossi već dogovorio s njima, Lorenzo više nema što čekati i za očekivati je da će uskoro biti objavljen dvogodišnji produžetak suradnje, što znači da iduće dvije godine dva najjača MotoGP tima ostaju u istom sastavu.