Novosti

Nove patriotske boje, novi vozači i poboljšani RS-GP. Cilj je probiti se u Top10, može i Top5.

Prošle godine su imali 16 plasmana među prvom desetoricom, no Bautista je ukupnom poretku završio 12., a Bradl tek 16. Na kraju ove sezone žele imati vozača među prvom desetoricom, a na utrkama povremeno dobaciti i među prvih pet. Budući da u MotoGP prvenstvu trenutno vlada velika gužva pri vrhu, to su ambiciozni ciljevi, ali ne i neostvarivi.

Aprilijin RS-GP motocikl je prije godinu dana nespreman dočekao početak sezone, no u međuvremenu su riješene dječje bolesti, a onda je i fino dorađen za predstojeću sezonu. Revidiran je cijeli motocikl, a uz evoluciju agregata i elektronike naglasak je stavljen na preraspodjelu i koncentriranje težine, pri čemu je, navodno, težište postavljeno nešto više. Osim toga, Romano Albesiano, vođa Aprilia Racinga, je ponosan i na aerodinamička „krilca“ koja su testirali u Phillip Islandu, iako tvornički motocikl koji su predstavljeni u Noaleu nisu imali to rješenje. Vjerojatno se radi o tome da lećama fotoaparata ne žele otkrivati previše.

Aprilia i dalje u MotoGP-u nastupa preko momčadi Gresini Racing, a u čast talijanske trobojnice u 2017. ulaze s novim grafikama, koje je dizajnirao poznati Aldo Drudi. U kontekstu toga, u Apriliji tvrde da je RS-GP 100% talijanski proizvod, iako taj silni nacionalni zanos (kao i obično) malo gubi na uvjerljivosti kad se zagrebe već samo po površini, pa se vidi, između ostalog, da su gume francuske, ispuh slovenski, a vozači španjolski i britanski.

Iskusni Aleix Espargaro je protekle dvije godine bio tvornički vozač Suzukija, pri čemu je na početku prošle sezone imao velikih problema s privikavanjem na Michelinove gume, te je završio na 11. mjestu u ukupnom poretku, što je bio rezultat ispod očekivanja. Španjolac tvrdi da je, odnosu na GSX-RR, novi RS-GP nešto teži na prebacivanja, ali zato mirniji i stabilniji što bi trebalo odgovarati njegovom razuzdanom stilu vožnje. S druge strane, žalio se na nedostatak snage, no to ga nije spriječilo da na testiranjima u Sepangu i Phillip Islandu bude debelo unutar sekunde zaostatka za Vinalesom, što djeluje kao obećavajući početak suradnje.

Njegov timski kolega i „rookie“ Sam Lowes ima nešto više problema s privikavanjem na MotoGP motocikl, tako da je na dosadašnjim testiranjima bio pri dnu poretka. Međutim, on je tek u fazi učenja, a uz to još nije dobio u ruke ovogodišnji RS-GP.

Nova MotoGP sezona počinje 26. ožujka, noćnom utrkom u Kataru, a dodatne fotografije Aprilijinog MotoGP motocikla pogledajte u donjoj galeriji.

Suzuki ima slična „ugradbena krilca“ kao i Yamaha, dok Aprilia donosi nešto drugačiji pristup. Čekamo Ducati!

Aerodinamička krilca su mrtva, živjela aerodinamička krilca! Ona stršeća krilca, koja su neki zvali i karbonskim noževima, zabranjena su za 2017., no u MotoGP pravilniku je ipak ostavljen dosta široki prostor za implementaciju nekih možda manje učinkovitih, ali i manje opasnih rješenja. Dakle, dozvoljeni su elementi aerodinamike koji smanjuju tendenciju podizanja na stražnji kotač (i tako povećavaju sigurnost), ali oni više ne smiju stršiti s vanjske strane, nego moraju biti ugrađeni u oplate motocikla.

Pomalo iznenađujuće, Yamaha je već na prvim testiranjima u Maleziji otkrila svoje rješenje, s ispupčenim bočnim oplatama i dvostrukim stijenkama, unutar koji se nalaze kanalići, odnosno krilca. Na drugoj rundi testiranja u Phillip Islandu svoje su karte razotkrili i Aprilia i Suzuki.

Inženjeri Suzukija su imali sličnu ideju kao i oni iz Yamahe, ali su u svemu tome bilo možda dovitljiviji i elegantniji. Dakle, umjesto da stvaraju izbočinu na bokovima, oni su prednju kupolu i bočne oplate jednostavno spojili s karbonskom „zavjesom“, koja tako prekriva krilca slična onima koja su se ugrađivala na prošlogodišnje MotoGP motocikle.

Aprilia se odlučila za drugačiji pristup. Njihov novi RS-GP odmah do središnje smještenog usisnika za zrak ima dva aerodinamična tunela koji su oblikovani tako da, navodno, ostvaruju otprilike 60% vrijednosti onog potiska prema dolje kojeg su dosad generirala isturena krilca na nosu. To je odličan rezultat, ali u svemu tome vidimo i jedan problem. Dok je kod Yamahe i Suzukija vjerojatno moguće mijenjati kut krilaca, i tako ih prilagođavati, ne samo od staze do staze, nego i od treninga do treninga, rješenje Aprilije nam se čini poprilično fiksno. Osim toga, po novim pravilima se tijekom cijele sezone mogu koristiti samo dva različita oklopa, što Apriliji dodatno smanjuje manevarski prostor, a istovremeno gotovo i ne ograničava Yamahu i Suzuki, budući je fiksirana samo vanjska silueta, dok se ono što se nalazi s unutarnje strane oplata može mijenjati kako i koliko hoće.

Ako malo bolje pogledate, donekle slične aerodinamične kanaliće već nalazimo i na cestovnoj Apriliji RSV4. Glavna razlika je u tome što su na MotoGP motociklu ti kanalići pretvoreni u tunele, kakvi bi se, danas – sutra, u malo elegantnijoj izvedbi, mogli preseliti i na RSV4. Isto tako, gledajući natjecateljski GSX-RR, nije nam teško zamisliti da bi slična „ugradbena krilca“ jednog dana mogli osvanuti i na nekom serijskom GSX-R-u. S druge strane, ona isturena „avionska“ krila koja smo gledali prošle sezone teško da bi mogla proći zahtjeve homologacije za cestu.

No, tko zna što nam sve budućnost donosi. Uostalom, ostaje nam za vidjeti što je na tu temu pripremila Honda, dok s najviše zanimanja očekujemo rješenje Ducatija, koje bi moglo biti i najdramatičnije. U KTM-u trenutno imaju i važnijih problema, tako da se vjerojatno neće baviti takvim finesama, ali možda ih njihov glavni sponzor Red Bull potakne na to da i RC16 dobije krila.

Novi vozač Yamahe ne prestaje dominirati testiranjima, samo Marquez može pratiti njegov ritam. Rossijev zaostatak je skoro sekundu.

Bio je najbrži u Valenciji nakon posljednje utrke prošle sezone, bio je najbrži na prvim ovogodišnjim testiranjima u Maleziji, a sada je bio najbrži i na testiranjima u australskom Phillip Islandu. Iako su sve to samo testiranja, koja ne donose bodove, niti nužno pokazuju pravo stanje stvari, Maverick Vinales je nepobjediv otkad je sjeo na Yamahu M1 i po svemu što je dosad pokazao ima itekakvo pravo sanjati o tome da se uključi u borbu za naslov prvaka.

Pritom Vinales nije brz samo u jednom krugu, nego uspijeva držati i visoki ritam. Rossi se za to vrijeme nije baš dobro proveo u vjetrovitom Phillip Islandu. Već drugog dana trodnevnih testiranja je priznao da su krenuli u krivom smjeru i na kraju je završio kao tek 12. najbrži, sa skoro sekundom zaostatka za timskim kolegom.

Marc Marquez je i ovaj put bio najbliži Vinalesu, s ne baš malim zaostatkom od 3 desetinke sekunde, ali s dobrim ritmom i u dobrom raspoloženju. Iako se žali da nova big-bang koncepcija agregata nije dobro usklađena sa starom elektronikom, sve upućuje na to da je ovogodišnja Honda predstavlja daleko bolju osnovu za razvoj, što potvrđuje i treće najbrže vrijeme Danija Pedrose, peto Cala Crutchlowa i deveto Jacka Millera.

Najugodnije iznenađenje predstavlja rookie Jonas Folger, koji je s Tech 3 Yamahom bio četvrti najbrži, odnosno samo 9 tisućinki sporiji od Pedrose i 6 stotinki sekunde brži od Crutchlowa, koji je prošle sezone odnio pobjedu na toj stazi. Veliki napredak u odnosu na Maleziju ostvario je Alex Rins, još jedan novajlija koji je sa Suzukijem dogurao do 6. mjesta. Njegov timski kolega Iannone nije imao najbolji osjećaj za motocikl, pa se više posvetio samom testiranju komponenti i guma, nego ganjanju najboljeg vremena, tako da je, nakon što je u Maleziji bio drugi, u Australiji završio kao tek 13. najbrži, ali još uvijek s manje od sekunde zaostatka za samim vrhom.

Suzuki je u Phillip Islandu razotkrio i nove oplate s integriranim unutarnjim krilcima (pogledajte u donju galeriju), a svoje donekle slično rješenje tog problema je prezentirala i Aprilia. Pritom je Aleix Espargaro bio 10. najbrži, što je ohrabrujući rezultat, no u momčadi Aprilije sigurno nisu sretni time što se rookie Sam Lowes i dalje mučio, završivši na samom dnu poretka.

I Jorge Lorenzo je cijelo vrijeme tvrdio da se muči, završivši na kraju kao 8. najbrži, s manje od desetinke sekunde zaostatka za Dovizosom. No, dok je Dovizioso bio više posvećen samom testiranju novih komponenti, Lorenzo se mogao većim dijelom prepustiti čistom privikavanju na Ducati, pri čemu dodatni razlog za blagu zabrinutost vjerojatno nalazi u tome što je njegov zaostatak od 8 desetinki dvostruko veći od deficita iz Malezije. Zanimljivo je da se pritom, kao jedan od glasnijih protivnika prošlogodišnjih krilaca, sada žalio da mu nedostaju na kraju ciljne ravnine, kada prednji kraj nije dovoljno čvrst, no dio tog problema bi trebao biti riješen do početka sezone, kada bi i Ducati trebao debitirati sa „šupljim“ oplatama.

KTM-ov dvojac, Pol Espargaro i Bradley Smith, je svoj zaostatak sveo unutar sekunde i pol, što djeluje kao veliki napredak u odnosu na dvije sekunde zaostatka iz Malezije, no u Phillip Islandu krug traje za otprilike četvrtinu kraće tako da je realni zaostatak ostao na istoj razini.

Dodatne fotografije pogledajte u donjoj galeriji, ispod tablice s najboljim vremenima testiranja.

Ducati u repu ima misterioznu kutiju (za alat?), Yamaha skriva aerodinamična krilca ispod oplata, a i Aprilia sprema radikalna aerodinamična rješenja.

Razvoj MotoGP motocikala nikada ne prestaje, no sve su tajne obično skrivene ispod karbonskih oplata. Ipak, na nedavno održanim testiranjima u Maleziji evolucija je bila vidljiva i golim okom, a posebno je bila intrigantna kutija s donje strane repa Ducatijeva motocikla, zbog čega je prigušivač ispušnog sustava pomaknut malo u desno.

Budući je Stoner dva puta ostao u kvaru možda bi mogli biti toliko zlobni da je prozovemo kutijom za alat, no kolokvijalni naziv je „kutija za salatu“, kako je tu nezgrapnu tvorbu prozvao Ducatijev drugi testni vozač Pirro. O čemu je konkretno riječ nema ni slova, prozborili su samo da je to rješenje u ranoj fazi razvoja, što znači da ga možda neće koristiti od samom početka sezone, a možda neće ni uopće.

Jasno, kad se ne zna o čemu je riječ otvara se prostor za špekulacije. Najekstremnija teorija polazi od toga da Ducati planira koristiti ispušne plinove kao dodatni mlazni pogon, što je teoretski moguće, no po onom što se vidi apsolutno ništa ne ukazuje da je o tome riječ. Bitno vjerojatnijom nam se čini mogućnost da je u tu kutiju preseljena elektronika, kako bi se na njezino uobičajeno mjesto preselile neke teže komponente i tako postigao bolji raspored težine. Dakako, može se raditi i o nečem sasvim trećem, četvrtom ili petom, uključujući tu i dodatne elektroničke komponente koje služe samo za prikupljanje detaljnijih telemetrijskih podataka za vrijeme testiranja.

Osim toga, na privatnim testiranjima nekoliko dana uoči ovih službenih, Ducati je isprobao i rješenje s punim prednjim naplatkom i gotovo punim stražnjim naplatkom. To svakako smanjuje otpor zraka, ali i povećava i osjetljivost na bočni vjetar, tako da nešto slično vjerojatno nećemo ponovo vidjeti na nadolazećim testiranju u vjetrovitom Phillip Islandu.

Isto tako, u Phillip Islandu vjerojatno još nećemo vidjeti ni nove Ducatijeve oplate, s kojima bi se trebao djelomično kompenzirati gubitak nastao zabranom aerodinamičnih krilaca na nosu, no zato je Yamaha već u Maleziji ponudila svoje rješenje tog problema. Kao što se i očekivalo, bočne oplate imaju dvije stjenke unutar kojih se nalaze kanalići, koji su svinuti prema gore. Tako usisani zrak naglo skreće te stvara pritisak s donje strane kanalića, čime se onda pritišće prednji kraj motocikla i tako otežava propinjanje na stražnji kotač. Rossi je prokomentirao da to ne donosi nikakvu korist, ali isto je svojedobno tvrdio i za aerodinamična krilca pa ih je svejedno koristio.

Aprilia je u tome dijelu pokazala malo drugačiji pristup, s plosnatijom izvedbom prednje kupole, koja bi tim svojim oblikom trebala preuzeti i ulogu svojevrsnog spojlera. No, iz Aprilije poručuju da intenzivno rade u zračnom tunelu i da će se na testiranjima u Phillip Islandu pojaviti s potpuno novim i „čudnim“ oplatama. S njima bi, navodno, mogli imati i do 60% potiska kojeg su dosad generirala krilca na nosu, što bi neočekivano dobar rezultat za početak razvoja u tom smjeru.

Vinales najbrži, a iza njega Iannone sa Suzukijem i Marquez s Hondom. Stoner brži od Lorenza.

Trodnevnim testiranjem u Maleziji započele su neposredne pripreme za novu MotoGP sezonu. Planove je malo pokvarila kombinacija uobičajenih pljuskova, za to podneblje neuobičajeno niskih (a još uvijek visokih) temperatura, te novog asfalta koji se sporo suši, ali svejedno je bilo dosta akcije i iznenađenja. Bilo je tu i zanimljivih tehničkih inovacija, koje opet zaslužuju posebnu temu, tako da ćemo se ovdje koncentrirati na ostvarena vremena.

Zanimljivo je bilo već prvi dan testiranja, kada je najbrže vrijeme postavio Ducatijev testni vozač Casey Stoner. Australac se nije pojavio drugog dana testiranja, ali jest trećeg, te je, na kraju svega, imao sedmo najbolje vrijeme, dokazujući još jednom da se prerano povukao iz svijeta utrka. Za to vrijeme je Dovizioso bio četvrti najbrži, dok je novo pridošli Jorge Lorenzo završio kao deseti.

Iako se to na prvu može činiti kao da se nije najbolje snašao za upravljačem Ducatija, Lorenzo je ipak imao zaostatak od samo 4 desetinke sekunde za najbržim, odnosno bio je dvije desetinke sekunde sporiji od Doviziosa. A sve to nakon što je prvog dana shvatio kako ipak mora u bitnome promijeniti svoj stil vožnje, u smislu da ne može završni dio kočenja odraditi kad je motocikl već u nagibu, već da mora kočiti kasno, snažno i u komadu, a tek nakon toga započeti sa oštrim skretanjem.

S druge strane, Maverick Vinales se očito ne treba privikavati na Yamahu. Nakon što je bio najbrži već u prvom kontaktu s tim motociklom, na završnim prošlogodišnjim testiranjima u Valenciji, Vinales je istu stvar ponovio i na stazi Sepang odvozivši krug u vremenu 1:59.368, što je za 2 desetinke sekunde bolje od najboljeg kruga Valentina Rossija, koji je završio kao 5. najbrži.

Ugodno iznenađenje predstavlja drugo najbrže vrijeme Iannonea. Talijan je u konačnici bio samo 8 stotinki sekunde sporiji od Vinalesa, kojeg je zamijenio u momčadi Suzukija, s time da je svoje najbrže vrijeme postavio već drugog dana testiranja. Tvornički vozači Honde su primijenili malo drugačiju taktiku, posvetivši prva dva dana klasičnom testiranju i osluškivanju novog big-bang agregata, da bi tek trećeg dana pojurili punom snagom, pri čemu je Marquez bio treći, a Pedrosa peti najbrži.

Aleix Espargaro je s Aprilijom završio kao 13. najbrži, no tu se, baš kao i u slučaju Lorenza, puno ljepša slika kaže kad se pogleda ostvareno vrijeme. Tri četvrtine sekunde zaostatka za najbržim Vinalesom se doista ne čini kao loš rezultat, posebno kad uzmemo u obzir da je riječ o dugačkoj stazi, na kojoj krug traje dvije minute. Nešto je drugačija situacija s vozačima KTM-a, koji zaostaju skoro dvije sekunde, no to je i razumljivo budući je austrijski motocikl još uvijek u embrionalnoj fazi razvoja. Pritom je zanimljivo da Pol Espargaro i Bradley Smith imaju u tisućinku isto vrijeme, no Espargaro je svoje najbrže vrijeme ostvario prvog, a Smith trećeg dana. To je u skladu s njihovim bitno različitim karakterom, u smislu da Espargaro vozi na sve ili ništa, dok Smith vožnji pristupa analitično i metodično.

Alvaro Bautista je svakako jedno od ugodnijih iznenađenja. Donedavni vozač Aprilije je s prošlogodišnjim Ducatijem ostvario sedmo najbolje vrijeme i tako bio najbrži od privatnika. Od četvorice rookie vozača najbrži je bio Johann Zarco, koji je s Tech 3 Yamahom bio samo 4 desetinke sporiji od Vinalesa, a odmah iza njega je završio i Rins sa Suzukijem.

Sredinom veljače testiranja se nastavljaju na australskoj stazi u Phillip Islandu, a u međuvremenu hrpu akcijskih fotografija iz Sepanga možete pogledati u donjoj galeriji.

Rezultati testiranja u Maleziji:

Mjesec dana prije početka sezone, glavnina timova i vozača je temeljito isprobala nove verzije motocikala.

Rezultate prvih ovosezonskih zajedničkih testiranja ne treba shvaćati previše ozbiljno, ali su ipak indikator trenutne pripremljenosti vozača i motocikala. U kontekstu toga ne treba čuditi da je najbrži bio aktualni prvak Rea, dok je njegov timski kolega Sykes bio treći, pri čemu oba vozača Kawasakiju nisu ni posegnula za gumama za kvalifikacije.

Ugodno iznenađenje je drugo najbrže vrijeme Lorenza Savadorija na Apriliji, to više što je njegov timski kolega, i dojučerašnji MotoGP vozač, Eugene Laverty bio na začelju kolone. Obećavajuće izgleda i četvero najbrže vrijeme povratnika Melandrija, koji se očito brzo naviknuo na Ducati, te je bio mrvicu brži od momčadskog kolege Daviesa.

Isto tako, Hayden je u svom prvom kontaktu s novim i tek djelomično pripremljenim Hondinim motociklom pokazao da novi Fireblade ima potencijala, a isto je potvrdio i Stefan Bradl, koji ulazi u svoju prvu SBK sezonu.

Najbrža vremena po krugu:
1. Jonathan Rea (Kawasaki Racing Team): 1.39.809
2. Lorenzo Savadori (Milwaukee Aprilia Team): 1.39.920
3. Tom Sykes (Kawasaki Racing Team): 1.40.219
4. Marco Melandri (Aruba It.Racing- Ducati): 1.40.313
5. Chaz Davies (Aruba It.Racing- Ducati): 1.40.324
6. Nicky Hayden (Honda World Superbike Team): 1.40.548
7. Alex Lowes (Pata Yamaha Official Team): 1.40.600
8. Xavi Forés (Barni Racing): 1.40.738
9. Stefan Bradl (Honda World Superbike Team):1.40.854
10. Michael van der Mark (Pata Yamaha Team): 1.41.450
11. Randy Krummenacher (Puccetti Kawasaki):1.41.566
12. Markus Reiterberger (Althea BMW Racing):1.41.578
13. Jordi Torres (Althea BMW Racing): 1.41.619
14. Eugene Laverty (Milwaukee Aprilia Team): 1.41.886

RSV4 dobiva MotoGP agregat s pneumatskim upravljanjem ventila i 250 KS. I (ne) možete ga kupiti.

Aprilia je prošle godine pokrenula Factory Works projekt u kojem kupcima koje ne zanima vožnja cestom, već jurnjava natjecateljskom stazom (ili samo skupljanje skupocjenih motocikala) nudi natjecateljske verzije modela RSV4 R usklađene sa Superstock ili Superbike pravilima. Za 2017. idu korak dalje i nude skoro pa MotoGP motocikl.

Naime, RSV4 RF FW-GP ima V4 agregat modificiran po uzoru na stroj koji se ugrađivao u njihov MotoGP motocikl RS-GP 15. To znači da umjesto standardnih 78 mm, ovaj agregat ima provrt od 81 mm, što je maksimum za MotoGP motocikle. No, najspektakularnija preinaka je ugradnja sustava pneumatskog upravljanja ventilima, koji omogućuje da se koljenasto vratilo zavrti do neslućenih visina. Iz Aprilije obećavaju da taj agregat istiskuje više od 250 KS.

Uzmemo li u obzir da je njihov MotoGP motocikl RS-GP 15 svoje korijene vukao iz tvorničke Superbike verzije modela RSV4, dolazimo do zaključka da RSV4 R FW-GP doista ima MotoGP pedigre. A ako vas u svemu tome brine koliko bi to moglo koštati, onda spadate u red onih koji si ga ionako ne mogu priuštiti.

Aprilia i inače tetoši klijentelu Factory Works programa, pa tako kupac FW-GP modela ima otvorenu liniju komunikacije s inženjerima Aprilia Racinga, ima pravo na kožni kombinezon u bojama Aprilia Racinga, te „padock pass“ za jedan cijeli MotoGP vikend. No, najveća je perverzija da će svaki put kad odluči provozati pokoji krug sa svojim FW-GP-om imati pravo pozvati tvorničkog inženjera, čisto da mu podesi povrat na stražnjem amortizeru ili kočenje motorom ili prebaci na onu „jaču mapu koju zna da imaju“. Ili već podesi koju drugu sitnicu što priječi škembastog fond menadžera s kravatom da izvuče maksimum iz pišljivih 250 KS i postane svjetski prvak. Evo samo što nije.

U paketu s kapacitetnijim agregatom dolaze i elektronska pomagala, a u slučaju Shivera i dobrodošao redizajn.

Baza živahnog V2 agregata je ostala ista, a do povećanja zapremine sa 749,9 na 896 ccm nije došlo uobičajenim povećanjem provrta, nego „rastezanjem“ hoda. To dijelom objašnjava zašto je maksimum ostao na 95 KS, dostupnih na sada nešto nižih 9.000 o/min, no zato je nešto izraženija razlika u području okretnog momenta.

Uz to, od važnijih promjena svakako treba spomenuti da Shiver i Dorsoduro sada imaju i elektronsku kontrolu proklizavanja, kao i novu i podesivu Kayaba upside.down vilicu, te lakše naplatke. Ugradnja snažnijeg agregata je iskorištena i za uspio redizajn Shivera, dok Dorsoduro ostaje vizualno gotovo identičan.

Više detalja o ova dva Aprilijina noviteta pročitajte u Moto Pulsu, a dodatne fotografije pogledajte u donjoj galeriji.