Novosti

Supersport vozač Can Oncu i njegov brat blizanac i Moto3 vozač Deniz čudesno su preživjeli strašnu prometnu nesreću.

U kombiju kojeg je vozio prijatelj, Can i Denis Oncu krenuli su trenirati na malu stazu u vlasništvu njihova mentora Kenana Sofuoglua, višestrukog svjetskog prvaka klase Supersport. U nekom trenutku je, iz nepoznatog razloga, iz suprotnog smjera doletio kamion. Iako je došlo do izravnog sudara, u kojem je prednji dio kombija sasvim uništen, braća Oncu i njihov prijatelj, koji su svi sjedili u vozačkoj kabini, nisu čak bili ni ozbiljnije ozlijeđeni, samo je Can zaradio duboke posjekotine na desnoj ruci.

Inače, turski blizanci Oncu izazvali su popriličnu senzaciju kad su stigli na svjetsku scenu. Deniz je 2017. godine osvojio Asia Talent Cup, a Can je godinu dana kasnije postao prvakom Red Bull Rookies Cupa. Zbog njega su i mijenjana pravila Moto3 klase, odnosno donesena je odluka da osvajač Red Bull Rookies Cupa može već s navršenih 15 godina nastupiti na utrkama svjetskog prvenstva, što je Canu omogućilo da se kao „wildcard“ pojavi na posljednjoj Moto3 utrci 2018. godine u Valenciji, i na namočenoj stazi, odmah iz prvog pokušaja, odnese uvjerljivu pobjedu. Tako je s 15 godina i 115 dana postao najmlađi Grand Prix pobjednik svih vremena.

No 2019. godine je, vozeći za istu momčad Red Bull KTM Ajo, tijekom cijele Moto3 sezone osvojio samo 8 bodova. Razočaran, Can Oncu se na nagovor Kenana Sofuoglua za 2020. preselio u Supersport prvenstvo gdje je za upravljačem Kawasakija ZX-6R završio kao 10. u ukupnom poretku.

Njegov brat Deniz Oncu je 2020. vozio premijernu Moto3 sezonu u momčadi Tech 3 KTM. Iako nije bilo senzacionalnih rezultata, skupio je 50 bodova i tako zadržao mjesto u toj momčadi i za 2021.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Posebna Legend Edition serija dostupna je u čak 7 pobjedničkih kombinacija boja, s kojima su vozači Suzukija osvajali titule prvaka u kraljevskoj klasi.

Suzuki za 2021. još nije predstavio nijedan noviteti, ali se donekle iskupio izbacivanjem posebne Legend Edition serije, s kojom žele dodatno profitirati od činjenica da je Joan Mir upravo osvojio MotoGP naslov. I dok bi predstavljanje motocikla u ovogodišnjim MotoGP bojama još bilo i za očekivati, u Suzukiju su se ipak dodatno potrudili te pripremili grafike u stilu svih sedam pobjedničkih motocikala s kojima su, od 1976. godine naovamo, osvajali naslove u kraljevskoj klasi.

Jasno, ta serija se ne bazira na MotoGP motociklu GSX-RR, nego na cestovnom superbikeu GSX-R 1000 s 202 KS, s time da je ipak riječ o onoj ekstremnijoj R verziji, koja u seriji dolazi s naprednom Showa vilicom, opletenim kočionim crijevima, pametnim ABS-om, kontrolom proklizavanja, „launch controlom“, quickshifterom, podesivim hvatištem stražnje vilice...

Uz to, Legend Edition modeli su u seriji bogatiji za Akrapovič ispušni top i poklopac stražnjeg sjedala, no ono što doista čini razliku su te šampionske boje, pa krenimo redom.

1976. i 1977. Barry Sheene
Legendarni Britanac Barry Sheene ne samo da je prvi vozač Suzukija koji je osvojio naslov u kraljevskoj klasi, nego je jedini kojem je to uspjelo dva puta. I zato su u ovoj ediciji čak dvije kombinacije boje u stilu njegovih motocikala, pri čemu nam je ona verzija s fotografije na vrhu ovog članka ipak malo draža.

1981. Marco Lucchinelli
Nakon što je Kenny Roberts tri godine zaredom slavio s Yamahom, Talijan Marco Lucchinelli mu je uspio uzeti mjeru te je s 5 pobjeda odnio svoj prvi i jedini naslov prvaka, dok je Randy Mamola s drugim Suzukijem bio viceprvak.

1982. Franco Uncini
Za 1982. je Marco Lucchinelli otišao u Hondu, pa je u prvi plan skočio njegov zemljak Franco Uncini, koji je s 5 pobjeda uvjerljivo osvojio titulu.

1993. Kevin Schwantz
Trebalo je proći punih 11 godina prije negoli je Suzuki osvojio novi naslov. Nakon dobrog starta sezone, Schwantz je iz utrke u utrku lagano gubio korak, no Rainey je u Misanu slomio vrat i to je vozaču Suzukija otvorilo put ka titulu. Danas Schwantz važi za vjerojatno najveću legendu Suzukija svih vremena, a kultne su i boje, koje su na ovaj GSX-R 1000 kopirane bez spominjanja duhanskog sponzora.

2000. Kenny Roberts jr.
Kenny Roberts mlađi, sin legendarnog Kenny Robertsa, je kao tvornički vozač Suzukija osvojio naslov prvaka 2000. godine, u pretposljednjoj sezoni klase 500.

2020.
Nakon punih 20 godina čekanja, Suzuki je ponovo prvak, ovaj put u klasi MotoGP, i to zaslugom Joan Mira. Iako je Španjolac pobijedio samo jednom, uspjelo mu je osvojiti titulu već u drugoj MotoGP sezoni. Ako gledamo sve kategorije, to mu je ujedno bila tek 5. sezona u svjetskom prvenstvu, a i Marquez i Rossi su svoje prve titule u kraljevskoj klasi osvojili tek u 6. sezoni.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Jonathan Rea je do šestog uzastopnog SBK naslova došao nakon zahtjevne sezone u kojoj je, kako tvrdi, odvozio svoju najbolju utrku u karijeri. Sve to i još mnogo više otkriva u ovom intervjuu.

Kako bi se osjećao da si, umjesto u Superbikeu, šesterostruki prvak u motocrossu?

O, čovječe! To bi vjerojatno bio još bolji osjećaj! Ali da sam šestostruki svjetski prvak u motocrossu, moje tijelo se vjerojatno ne bi osjećalo tako dobro. Iznimno sam zahvalan što sam u kružnim utrkama uspio izbjeći velike povrede u posljednjih šest godina. Mislim da je danak koji motocross uzima od vas - čak i ako prođete kroz sezonu nepovrijeđeni - ogroman!

Koja je tajna u tome što svaki put napreduješ i održavaš motivaciju na tako visokom nivou?

Mislim da je tajna sam nivo motivacije. Još uvijek uživam u napornom radu i odricanju koje se dešava iza kulisa. Kako sam postajao stariji, tako sam počeo uživati i u testiranju. A počeo sam uživati i u treningu i kod kuće, jer zaista vidim da mi to koristi kada dođe na red natjecateljski vikend. Treniranje kako bih postao bolji sportaš zaista je korisno. Dakle, sve to samo ide ka motivaciji da se nastavimo poboljšavati.

A kako pronaći pravu koncentraciju?

Nikad nisam probao meditaciju; ali koristim puno tehnika vizualizacije, posebno kada sam na stazi. Vizualizacija starta i zamišljanje kako bi se mogao odigrati prvi krug. Osjećam da je vrlo lako sve to ponoviti nakon što sam već sve napravio u svojoj glavi. Osim toga, trudim se da ne ulazim previše u svoju unutrašnju psihu i obično ne pretjerujem u stvarima. Ne biste vjerovali - ali čak ni na stazi ne razmišljam previše. Ponekad čak pomislim u sebi da bi trebao nešto misliti... Mislim da ponekad svjetlo gori, ali nitko nije unutra! Ha, ha!

Koja je tvoja najbolja pobjeda, a koja najvažnija?

Moja najbolja pobjeda zbila se ove sezone, drugog vikenda u Aragonu. Nisam morao pobijediti, jer sam već bio ispred Scotta Reddinga, koji mi je bio glavni rival u prvenstvu. Ali zaista sam vjerovao da mogu pobijediti u toj utrci. To je za nas problematična staza, ali uspjeli smo sve spojiti, i osjećaj pri prelasku kroz cilj je bio nevjerojatan! Što se tiče moje najvažnije pobjede - to je moja prva pobjeda u životu. To vam daje uvjerenje da to možete. Prije toga samo sanjate o pobjedi na nivou svjetskog prvenstva - ali kad to uspijete, vaš mentalitet se promijeni.

U ovoj sezoni Scott Redding je bio tvoj najveći rival, ali koga smatraš najtežim protivnikom od početka svoje SBK karijere?

Mijenja se to, ali mislim da mi je najopakiji protivnik bio Chaz Davies, iz vremena kad sam prešao u Kawasaki i dobio priliku boriti se za naslov. Tri sezone smo se borili, rame uz rame. Iako sam ja osvojio naslove, on bi na puno utrka bio stvarno jak. Uživao sam u tome na stazi i van nje, bilo je jako zabavno.

A koga si smatrao najvećim prijetnjom na početku ove sezone?

Kao najveću prijetnju vidio sam dvojicu vozača; Scotta Reddinga i Topraka Razgatlıoğlua. Ali kao i svake godine, nakon nekoliko utrka svi pronađu svoje mjesto. Imao sam nekoliko utrka na kojima se nisam iskazao kao što sam očekivao. Proteklih sezona, i kad nisam imao svoj najbolji vikend, uspio bih se boriti za podij – ali ove godine sam bio oko šestog mjesta, i to moram poboljšati za sljedeću sezonu.

Zašto si odabrao Kawasaki? Zbog ljudi s kojima radiš ili samog motocikla?

Da budem iskreno, oboje. Uvijek govorim o cijelome paketu – od momčadi do motocikla. Kawasaki mi je dao prvu titulu, tako da se osjećam gotovo kao da im nešto dugujem! Imam 33 godine – i zajedno smo puno toga ostvarili, tako da je plan da zajedno nastavimo pisati povijest.

U koje vrijeme obično ustaješ i što radiš kada si kod kuće?

Uglavnom ustajem oko 7:45. Jutro uvijek započnem espressom - vrlo talijanski! Prije nego što ujutro popijem kavu, ne obavim baš mnogo toga! Ako tijekom sezone imam tjedan dana kod kuće, tada ću se dva dana u tjednu koncentrirati na trening snage u teretani. Vozit ću motocross motocikl možda jedan dan tjedno, a na biciklu ću biti dva dana. Osim toga - imam dvoje male djece; tako da je tu i uloga tate, i pokušavam biti u blizini moje žene kako bi mogao s nje skinuti što više pritiska. Pomalo sam gurman, stvarno volim ići u restorane, i to je nešto što mi zaista nedostaje u ovo zaista čudno vrijeme.

Što vidiš u ogledalu kad ustaneš ujutro?

Prvo, stvarnu lošu frizuru! Imam problema s okom već nekoliko godina, pa prvo što napravim je da se pogledam u ogledalu i izvadim leće s kojima moram spavati u jednom oku. A onda razmišljam o svim stvarima koje moram napraviti - kao što je doručak djeci. Ne gledam se u ogledalu i mislim da sam postigao nešto sjajno. Čekaju me stvari iz stvarnog svijeta - poput spremanja djece za školu ili odlaska u teretanu.

Kada bi nekoga mogao pozvati na večeru, tko bi to bio?

Dobro pitanje! Volim biciklizam, tako da bi volio otići na večeru s Lance Armstrongom, otvoriti nekoliko boca vina i proći kroz doping skandal iz prošlosti!

Kada se osjećaš sretnim?

Najsretniji sam kad vozim motocross sa svoje dvoje djece.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Krenuli bi kasnije nego inače i vozili sve tamo skoro do Božića. Tek bi u listopadu izašli iz Europe, što znači da bi se dobar dio Superbike kalendara mogao i ostvariti.

Navikli smo se da Superbike vozači prvi krenu u borbu za pobjede, već tamo negdje krajem veljače u Phillip Islandu. No s obzirom da će Australija još neko vrijeme puštati svjetske sportaše na svoj teritorij na kapaljku, mogućnost jurnjave Phillip Islandom je ostavljena za sam kraj godine. Tako bi se prva Superbike utrka mogla voziti 24. travnja u hladnom Assenu, što je odluka koja ponovo pomalo čudi jer je prošle godine, tamo i u otprilike to doba, za Superbike vikenda malo i sniježilo. Tko zna, možda u Pirelliju pripremaju zimske gume.

Nakon što promrznu u Nizozemskoj, Superbike vozači bi se trebali zagrijati u Estorilu, Aragonu i Misanu, a onda početkom srpnja dolaze u Donington. Slijedi pauza od dva mjeseca, odnosno ček nepuna tri mjeseca praznika za klase Supersport 600 i Supersport 300, koje Velikoj Britaniji nisu na programu. Budući da je ta tromjesečna rupa u programu baš za vrijeme turističke sezone, neki od vozača slabijih klasa bi mogli podleći porivu da se okušaju kao sezonci u ugostiteljstvu.

Novo okupljanje je tek početkom rujna u Magny-Coursu, pa slijede Barcelona, Jerez i Portimao. I tu već dolazimo do listopada, kada bi se globalna situacija ipak trebala dovoljno popraviti da se Superbike karavana prvi put otisne preko oceana i odvozi utrku u Argentini. Ako je dosad sve prošlo bez otkazivanja, onda se u Indoneziji vozi već jedanaesta utrka sezone, na stazi Mandalika, koja je tek u izgradnji, ali je već nominirana i kao potencijalna zamjena za MotoGP prvenstvo, te bi doista mogla biti završena do sredine studenog. Uostalom, do onda imaju skoro cijelu godinu vremena.

I tu onda dolazimo do utrke u Phillip Islandu, nakon čega bi se trebala održati i fantomska 13. runda, za koju još ne znamo lokaciju, ali je s relativnom sigurnošću možemo strateški pozicionirati negdje na Bliski Istok. Kad su velika sportska događanja za 2021. u pitanju, sve se u ovom trenutku još svodi na kombinaciju lijepih želja i pukog gatanja, no ako je ovo što se sad događa s pandemijom koronovarisa ujedno i najgore što će biti, onda bi se taj Superbike kalendar mogao ostvariti barem većim dijelom, ako čak ne i u cijelosti.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Atraktivniji dizajn je određen aerodinamikom i djeluje markantno, dok je tehnika samo fino ugođena.

Uz to što su manja, lakša i ljepša, nova prednja svjetla ostavljaju prostor za drugačiji usisnik zraka, ali i za bočne proreze u koje su integrirana aerodinamička krilca. Uz to, aerodinamika je poboljšana višim vjetrobranom kao i promijenjenom ergonomijom, dok bi duža stražnja i čvršća prednja vilica trebali Ninju ZX-10 R učiniti još mirnijim i stabilnijim.

Predstavljena je i verzija RR, koja će biti proizvedena u samo 500 komada i prvenstveno je namijenjena trkačima. Ninja ZX-10RR više nema samo Pankl klipnjaču, nego isti specijalist isporučuje i lakše klipove, a kao i dosad tu su i Marchesini kovani naplatci i opletena kočiona crijeva. Za RR verziju se deklarira nepromijenjenih 204 KS, ali je blokada dodatno pomaknuta.

Više informacija o ovim (i drugim) novitetima za 2021. pročitajte u 178. broju Moto Pulsa, koji će od početka prosinca biti na kioscima.

Iako tek treba biti službeno predstavljen, novi Ninja ZX-10R se već ukazao u Jerezu. I bio najbrži na rundi zimskih SBK testiranja.

Koliko je tehnika doista drugačija doznat ćemo u ponedjeljak 23. studenog, kada će nova generacija Ninje ZX-10R biti i službeno predstavljena. No da će dizajn biti dramatično drugačiji potvrđeno je na netom održanim zimskim testiranjima u Jerezu.

Dakako da je šesterostruki uzastopni prvak Rea bio najbrži na testiranjima u Jerezu, no on sam je bio u sjeni svog novog natjecateljskog motocikla, a posebno dizajna prednjeg kraja, s kojim Kawasaki definitivno okreće novu stranicu. Više o serijskoj izvedbi ovog motocikla doznajte u idućem broju Moto Pulsa.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Baziran je na Panigaleu V4 S, ali ima dijelove od Superleggere s kojima je malo lakši i puno ekskluzivniji.

Panigale V4 R neće zadovoljiti Euro5 norme, pa su u Ducatiju smislili alternativni model koji će zasjesti na njegovo mjesto, te su cijelu priču začinili time što su, nakon dugo vremena, vratili mitsku oznaku SP. Novi Panigale V4 SP se bazira na Panigaleu V4 S, te s njim dijeli i V4 agregat od 1.103 ccm i 214 KS, koji je, na radost Ducatista, oplemenjen suhom spojkom, kako bi motocikl bio učinkovitiji na natjecateljskoj stazi.

Od Superleggere su preuzeti peterokraki karbonski naplatci te prednja Brembo kočiona kliješta s pripadajućom pumpom i „udaljeno podesivom“ polugom prednje kočnice. Iako homologiran za cestu, Panigale V4 SP ima mnoge „racing“ detalje, ali zato nije namijenjen prijevozu suvozača (pa ni suvozačice). Više informacija o ovom skupocjenom motociklu, opremljenom i poluaktivnim Öhlins ovjesom, pronađite u nadolazećem 178. broju Moto Pulsa.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Iako u Estorilu nije došao ni podija, a kamoli do svoje stote pobjede, Rea je s lakoćom potvrdio osvajanje šeste uzastopne titule. Kawasaki je odnio i šesti uzastopni konstruktorski naslov, sa samo jednim bodom više od Ducatija.

Bila je to samo stvar formalnosti. Rea je u subotu trebao osvojiti tek nekoliko bodova da bi potvrdio osvajanje naslova, a on ih je osvojio 13. S time da nije sve išlo baš glatko. Naime, pao je na kvalifikacijama i tako startao tek 15., no nakon toga se uspio brzo probiti naprijed i završiti kao četvrti, tako da je proslava šestog uzastopnog naslova mogla početi. Deset sekundi prije njega, ciljem je kao prvi prošao Razgatliogluom na tvorničkoj Yamahi R1, kojeg su slijedili Davies na tvorničkom Ducatiju i sve bolji Gerloff na GTR Yamahi.

U nedjelju je stvar formalnosti trebalo biti potvrđivanje i šestog uzastopnog konstruktorskog naslova za Kawasaki. No, Lowes je u sprint utrci pao, dok je Rea ponovo morao krenuti s 15. startne pozicije, te je ciljem prošao kao peti, malo iza Daviesa, koji je tako omogućio Ducatiju da se po broju bodova približi japanskom proizvođaču. No, bila je to utrka u znaku Yamahe, koja je po prvi put u svojoj Superbike povijesti okupirala sva tri mjesta na pobjedničkom postolju. Razgatlioglu je ponovo bio prvi, Gerloff je napredovao na drugu poziciju, dok je Van der Mark svoju pretposljednju utrku za Yamahu završio kao treći.

Glavnu nedjeljnu utrku je Lowes ponovo završio padom, no pao je i Rea nakon što se u borbi za drugo mjesto sudario s Razgatliogluom, i u tome trenutku je postojala realna opasnost da Ducati u posljednjoj utrci preuzme konstruktorski naslov Kawasakiju, to više što je pobjedu odnio Davies. No, Rea se pridigao i završio utrku kao 14., što je bilo taman dovoljno da Kawasaki na kraju skupi jedan bod više od Ducatija.

Davies je tako svoju dugačku karijeru s Ducatijem okončao pobjedom, prošavši ciljem ispred timskog kolege i novog viceprvaka Reddinga, dok je Razgatlioglu s Yamahom prošao ciljem kao treći. Taj Turčin je nakon sjajnog vikenda preskočio Van der Marka i Lowesa te završio kao 4. u ukupnom poretku, iza Daviesa.

I tako je završilo još jedno Superbike prvenstvo, u skraćenom formatu, zaslugom pandemije. Teško je sad predvidjeti kako će iduća sezona točno izgledati, i kada će uopće početi, no zato nema nikakve sumnje da će Rea istim žarom krenuti ka osvajanju i sedme uzastopne titule. Prije toga mu ostaje da, već možda i na prvoj utrci, proslavi i tu stotu Superbike pobjedu.

 KONAČAN POREDAK:

1. J. Rea – Kawasaki – 360 bodova
2. S. Redding – Ducati – 305
3. C. Davies – Ducati – 273
4. T. Razgatlioglu – Yamaha - 228
5. M. Van der Mark – Yamaha – 223
6. A. Lowes – Kawasaki – 189
7. M. R. Rinaldi – Ducati – 186
8. L. Baz – Yamaha – 142
9. A. Bautista – Honda – 113
10. L. Haslam – Honda – 113

Konstruktori:
1. Kawasaki – 392 boda
2. Ducati - 391
3. Yamaha – 330
4. Honda – 166
5. BMW – 101
6. Aprilia - 4

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com