Motosport

Kišna utrka u Valenciji je vožena u dva dijela, s Doviziosom, Rinsom i Rossijem u glavnim ulogama.

Kao što je to običaj još od 2002. godine, i ova je MotoGP sezona završila utrkama u Valenciji. Suprotno običaju, sva tri dana je padala kiša, zbog čega je tijekom vikenda zabilježen debelo troznamenkasti broj padova, srećom bez težih posljedica.

Padova nije nedostajalo ni u samoj MotoGP utrci, pa su tako i Marquez i Vinales sezonu završili valjanjem u natopljenom šljunku uz stazu. Za razliku od njih, Pol Espargaro se nakon pada uspio s KTM-om vratiti na stazu, što će se kasnije pokazati itekako važnim.

U samo utrku je uvjerljivo najbolje krenuo Alex Rins sa Suzukijem, koji je naprijed imao mekšu kišnu gumu od drugih te je prvi desetak krugova bio sasvim neuhvatljiv. Ipak, ta prednja guma se ubrzano trošila, tako da je prvo izgubio na tempu, a onda u četrnaestom krugu otišao i preširoko, nakon čega su Dovizioso i Rossi samo projurili kraj njega (gornja fotografija). Nekoliko zavoja kasnije je sve brži i brži Rossi sasvim nakratko i preuzeo vodstvo, no odmah potom je zbog jake kiše i velike količine vode na stazi utrka prekinuta.

Rezultati su vraćeni na krug ranije, kada je prvi ciljem prošao Alex Rins, tako da je vozač Suzukija imao „pole position“ uoči drugog dijela utrke u kojem se imalo odvesti preostalih 14 krugova. Ovaj put se Rins odlučio za tvrđu prednju gumu, dok su se njegovi glavni konkurenti krenuli s mekšom smjesom i u takvim je uvjetima Dovizioso poveo kolo te otišao do četvrte pobjede ove sezone. Rossi se, s druge strane, nešto duže mučio s Rinsom, a onda u potjeri za Doviziosom i pao. Iako se vratio i završio utrku kao 13., Movistar Yamaha ne samo da je izgubila i teoretske šanse da preuzme momčadski naslov Repsol Hondi, nego im je i drugo mjesto za samo dva boda preotela tvornička momčad Ducatija, zaslugom i Jorgea Lorenza koji je posljednju utrku prije prelaska na Hondu završio kao 12.

Uglavnom, Dovizioso i Rins su do kraja utrke mirno držali prvu i drugu poziciju, a pad Rossija je omogućio da Pol Espargaro preuzme treće mjesto i tako KTM-u osigura prvi podij u MotoGP klasi. Bio je to ujedno i prvi podij za Espargaroa, a i Ducatijev testni vozač Michele Pirro je osvajanjem četvrtog mjesta ostvario plasman karijere. Prošao je ciljem 5 sekundi prije Danija Pedrose, koji je nakon toga otišao u natjecateljsku mirovinu te će iduće godine biti testni vozač KTM-a.

Inače, bio je to nevjerojatno dobar dan za KTM i prije nego je Pol Espargaro došao do premijernog podija. Prvo je u jutarnjem programu do doista senzacionalne pobjede došao turski vozač Can Oncu, koji je ove godine postao prvak Red Bull Rookies Cupa. On je u Valenciji nastupio s pozivnicom momčadi Red Bull KTM Ajo, za koju će iduće sezone nastupati u kompletnom Moto3 prvenstvu.

Utrku je poveo Tony Arbolino na Hondi, ali kad je on pao, baš kao i Bezzecchi na KTM-u, Oncu se našao u uvjerljivom vodstvu te je držanjem fantastičnog tempa u svojoj prvoj utrci u svjetskom prvenstvu došao i do prve pobjede. Usput je, sa samo 15 godina i 115 dana na svojim plećima, postao i najmlađi Grand Prix pobjednik svih vremena, preotevši taj rekord Scottu Reddingu, koji je nekoliko sati kasnije vozio svoju posljednju MotoGP utrku prije prelaska u britansko Superbike prvenstvo.

Debelo u sjeni Oncua, kao drugi je ciljem prošao novi Moto3 prvak Jorge Martin s Hondom, treći je bio McPhee u svojoj posljednjoj utrci s KTM-om, dok je četvrti završio Di Giannantonio, što mu je bilo dovoljno da u posljednji tren titulu viceprvaka preotme posrnulom Bezzecchiju.

U svojoj oproštajnoj utrci u klasi Moto2, pobjedu je odnio viceprvak Miguel Oliveira s tvorničkim KTM-om, ispred 18 godišnjeg Lecuone s privatnim KTM-om, kojem je to uvjerljivo najbolji rezultat kratke karijere. Inače, Alex Marquez je bio na putu do prve pobjede ove sezone sve dok nije pogriješio i pao, no imao je toliku prednost da se uspio vratiti na stazu kao treći te na toj poziciji završiti utrku.

Rezultate posljednjih ovogodišnjih utrka i dodatne akcijske fotografije možete pogledati u donjoj galeriji.

KONAČNI POREDAK:
(nakon 18 utrka)

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 321 bod
2. A. Dovizioso – Ducati – 245
3. V. Rossi – Yamaha - 198
4. M. Vinales – Yamaha – 193
5. A. Rins – Suzuki - 169
6. J. Zarco – Yamaha – 158
7. C. Crutchlow – Honda – 148
8. D. Petrucci – Ducati – 144
9. J. Lorenzo – Ducati – 134
10. A. Iannone – Suzuki – 133

Moto2
1. F. Bagnaia – Kalex – 306 bodova
2. M. Oliveira – KTM – 297
3. B. Binder – KTM – 201
4. A. Marquez – Kalex – 173
5. L. Baldassarri – Kalex – 162

Moto3
1. J. Martin – Honda – 260 bodova
2. F. Di Giannantonio – Honda – 218
3. M. Bezzecchi – KTM – 214
4. E. Bastianini – Honda - 177
5. L. Dalla Porta – Honda – 151

Trostruki svjetski prvak na kraju ove sezone prekida karijeru, ali to ne znači da možda neće odvoziti još koju utrku.

Otprilike otkad je objavljeno da na njegovo mjesto u Repsol Hondi dolazi Jorge Lorenzo, valja se priča o tome kako će Dani Pedrosa, koji je odlučio prekinuti vozačku karijeru, od iduće sezone biti testni vozač KTM-a. Sad je i službeno potvrđeno kako će to doista i biti u iduće dvije godine.

Dakle, nakon što odradi tri preostale utrke ove sezone, te bude primljen u galeriju slavnih MotoGP Legends, Pedrosa će okrenuti novi list. Za KTM je on zanimljiv ne samo jer MotoGP iskustvo stječe od 2006. godine, već i zato što u dušu poznaje Hondu RC213V, čiji su agregat pomalo kopirali kod razvoja vlastitog V4 stroja.

Ipak, tu se postavlja pitanje u kolikoj će im mjeri Pedrosa doista moći pomoći. Naime, zbog svojih jedva pedesetak kilograma, Španjolac ima velikih problema sa zagrijavanjem aktualnih Michelin guma, te mora voziti na poprilično ekstremnim postavkama motocikla, koje vrlo vjerojatno ne bi odgovarale nijednom drugom MotoGP vozaču, osim možda Bautisti. Osim toga, Pedrosa ima i dosta specifičan način vožnje, s iznimno brzim podizanjem motocikla kod dodavanja gasa, tak da i u tom dijelu možda neće moći osjetiti motocikl na isti način kao i sami vozači KTM-a.

Iako su iz KTM-a već ranije objavili da njihovi test vozači vrlo vjerojatno iduće sezone neće u statusu „wildcarda“ voziti MotoGP utrke, jer će moći skupiti dovoljno informacija od četvorice vozača iz tvorničke momčadi Red Bull (Zarco i P. Espargaro) i Tech 3 KTM-a (Oliveira i Syahrin), ipak postoji neka mogućnost da Pedrosa u Valenciji neće odvoziti svoju posljednju utrku. Doduše, ako se otvori prilika za nastup, bilo kao „wildcard“ ili kao zamjena, nju će sasvim sigurno poželjeti zgrabiti i Mika Kallio, koji će i iduće sezone biti testni vozač KTM-a, rame uz rame s Pedrosom.

Pobjedom na završnom reliju u Maroku, Price je s KTM-om preoteo naslov Quintanilli na Husqvarni.

Čileanac Pablo Quintanilla je došao u Maroko kao vodeći u ukupnom poretku, ali bilo je jasno da će prošlogodišnji prvak morati odraditi vrhunski posao ako kani obraniti naslov. Naime, za vrat mu je puhao Toby Price, koji se polako vraćao u onu vozačku formu s kojom je senzacionalno pobijedio na reliju Dakar 2016. Iduće godine se na reliju Dakar teško ozlijedio, nakon čega je uslijedio dugački oporavak, tako da je i ovog siječnja nastupio tek napola zaliječen, a svejedno je osvojio treće mjesto.

Pritom treba napomenuti kako ne samo da se reli Dakar uopće ne broji za svjetsko prvenstvo, nego je to cross-country svjetsko prvenstvo, zapravo, samo cjelogodišnja priprema za reli Dakar.

Quintanilla je s Husqvarnom sjajno krenuo u obranu naslova, pobjedom na reliju Abu Dhabi, na kojem je Price bio tek 7. Na južnoameričkoj turneji su slavili vozači Honde, Benavides u Čileu, a Goncalves u Argentini, dok je Price tu bio dva puta drugi, a Quintanilla dva puta treći. Tako se uoči završnog obračuna na Rally du Maroc prednost Quintanille istopila na 8 bodova. U kombinaciji su bila i dva pobjednika iz redova Honde, no Benavides se u Maroku teško ozlijedio, dok je Goncalves također pao na trećoj etapi i nakon toga vozio opreznije.

Iako je u reliju ponekad bolje taktizirati, Price je u Maroku odmah krenuo žestoko, pobijedivši na prologu, a onda i na još dvije od ukupno pet etapa. To mu je bilo dovoljno za pobjedu, dok mu je na putu osvajanja naslova pomogao timski kolega, i pobjednik ovogodišnjeg relija Dakar, Matthias Walkner. Osim toga, na podij se uspio progurati i sve brži Ricky Brabec na Hondi, pa je tako Quintanilla bio tek 4. i ostao 6 bodova kratak za obranu naslova.

Ako je suditi po reliju Maroko, tridesetjednogodišnji Toby Price je ponovo u sjajnoj formi, a to samo znači će na nadolazećem reliju Dakar konkurentima biti još teže prekinuti dominaciju KTM-a.

Rally du Maroc

1. Toby Price (AUS) – KTM – 16h:08min:37sek
2. Matthias Walkner (AUT) – KTM - +7:32
3. Ricky Brabec (USA) - Honda - +16:35
4. Pablo Quintanilla (CHI) - Husqvarna - +34:52
5. Paulo Goncalves (PRT) – Honda - +48:14

KONAČAN POREDAK:

1. Toby Price (AUS), KTM, 91 points
2. Pablo Quintanilla (CHL), Husqvarna, 85pts
3. Matthias Walkner (AUT), KTM, 75pts
4. Paulo Goncalves (POR), Honda, 70pts
5. Kevin Benavides (ARG), Honda, 56pts

Foto: Rally Zone

KTM je prošle godine oborio Ducatijev rekord najpoznatije brdske utrke. Ducati je pokušao uzvratiti istom mjerom.

Sa 156 zavoja raspoređenih na usponu dugačkom 12,42 milje, odnosno 20 kilometara, Pikes Peak je vjerojatno najpoznatija brdska utrka. Prošle godine je Chris Filmore s tvornički pripremljenim KTM-om 1290 Super Duke R tih 20 kilometara uspona odradio za 9 minuta, 43 sekunde i 265 tisućinki, čime je oborio rekord kojeg je od 2012. držao Carlin Dunne s Ducati Multistradom. Bio je to dovoljan razlog da se, nakon dugogodišnje pauze, Dunne i Ducati vrate u američki Colorado Springs.

U konačnici je Dunne odnio pobjedu, ali nije oborio rekord, dok je Filmore oborio rekord, ali nije odnio pobjedu. Barem ne ukupnu pobjedu. Naime, Filmore je ove godine s novim KTM-om 790 Duke nastupio u „middleweight“ klasi u kojoj je s vremenom 10:04.038 oborio rekord klase i odnio pobjedu, ali je u ukupnom poretku bio treći. Zaostao je samo 5 sekundi.

Carl Dunne je s tvornički pripremljenom Multistradom 1260 Pikes Peak nastupio u klasi „haevyweight“ i odnio ukupnu pobjedu s vremenom 9:59.120, što znači da mu je rekord pobjegao za 16 sekundi. Istovremeno je i Rennie Scaysbrook s KTM-om 1290 Superduke R uspio proći stazu unutar 10 minuta, s manje od 7 desetinke sekunde zaostatka za Dunneom.

Codie Vahsholtz je s drugom Multistradom završio kao četvrti, dok je poredak prve petorice kompletirao Thilo Gunther s BMW-om S 1000 R. Zašto nije nastupio s RR-om? Zato jer su već neko vrijeme sportski motocikli zabranjeni, odnosno može se nastupiti samo na modelima s „ravnim“ upravljačem.

Izgleda da im ni MotoGP nije dovoljan. KTM će od 2019. imati momčad u američkom Flat Track prvenstvu.

KTM ponovo dominira motokros prvenstvom, duže od desetljeća je nedodirljiv na reliju Dakar, te pobjeđuje u svim off-road natjecanjima oko i između toga. Isto tako, samo je KTM prisutan i u MotoGP i u Moto2 i Moto3 kategoriji, no moto „Ready to race“ očito ne poznaje granice.

Najnovija avantura vezana je uz ulazak u američko Flat Track prvenstvo. I dosad su prerađeni KTM-ovi motokros motocikl 450 SX-F kružili prašnjavim ovalima, no od 2019. će u klasi AFT Singles, namijenjenoj jednocilindričnim modelima, nastupati i tvornička momčad.

A to je samo početak, odnosno priprema terena da se u skoroj budućnosti KTM uključi i u kraljevsku klasu AFT Twins, u kojoj se natječu dvocilindrični motocikli srednje zapremine. Nije teško pretpostaviti da bi 790 Duke bio itekako konkurentan u klasi kojom trenutno dominira Indian s natjecateljskim prototipom FTR 750, ispred Harley-Davidsona XG750R (s izdašno prerađenim agregatom iz modela Street 750), dok poredak popunjavaju pokoja privatna Yamaha MT-07, Kawasaki Z650 ili Ducati Monster 821.

Kako sada stvar stoje, 790 Duke bi se mogao uključiti u prvenstvo 2020. godine.

KTM je za 2019. promijenio otprilike 60% dijelova na svojim motokros modelima. Najviše je modificiran „kraljevski“ 450 SX-F.

Češće nego rjeđe se priča o „novim“ motokros modelima za iduću sezonu svodi na retuširane grafike i drugačije podešen ovjes. Ove godine to nije slučaj s KTM-om, koji je za 2019. pripremio popriličnu evoluciju svoje motokros palete, od dvotaktnog modela SX 125 naviše.

Kao i uvijek, željelo se dobiti motocikle koji će biti lakši, snažniji i u svakom pogledu bolji. Zbog toga svi modeli imaju dorađeni i čvršći okvir, koji bi trebao povećati stabilnost, a istovremeno i poboljšati okretnost. Produžen je stražnji dio okvira, a promijenjeni su i trokuti, kako bi se uskladili s novim postavkama ovjesa.

Dvotaktni modeli 125 SX, 150 SX i 250 SX imaju promijenjene postavke rasplinjača, te drugačiji mjenjač i novu spojku. Svi četverotaktni modeli imaju dorađeni mjenjač te novu Keihin elektroniku s promijenjenim leptirastim tijelima, a ugrađuje se i kapacitetnija litij-ion baterija. Kao i dosad, četverotaktni modeli imaju kontrolu proklizavanja i podizanja na stražnji kotač, te mogućnost biranja načina razvijanja snage.

250 SX-F i 350 SX-F su bogatiji i za novu DS spojku, a 450 SX-F ima i novu glavu cilindra, kako bi se smanjila težina i poboljšala centralizacija masa, dok nova bregasta osovina drži ventile kraće otvorenima. Svi modeli imaju i novi hladnjak, koji bi trebao biti učinkovitiji te pridonijeti centralizaciji masa.

Nova je i zračna kutija, s kojom bi se trebalo poboljšati strujanje zraka kod dvotaktnih i četvrotaktnih modela, dok potpuno nove plastične oplate pridonose lakšem premještanju vozača.

U nastavku vam donosimo cjenik svih KTM off-road modela za 2019, a za dodatne fotografije SX noviteta zavirite u donju galeriju.

Službena potvrda da je Zarco za iduće dvije sezone odabrao Red Bull KTM mogla bi ubrzati popunjavanje preostalih mjesta u tvorničkim momčadima.

Samo dan nakon što je objavljeno da je Pol Espargaro produžio ugovor s KTM-om za još dvije sezone, konačno je potvrđeno da će Johann Zarco biti njegov timski kolega. Priča o tom transferu aktualna je još od prošle sezone u kojoj je Zarco briljirao kao rookie na Tech 3 Yamahi.

Iako je pitanje hoće li mu divlji KTM odgovarati kao i pitoma Yamaha, Zarco se ovim potpisom ugovora na neki način vraća kući. Francuz je 2007. osvojio prvo izdanje Red Bull Rookies Cupa, a svoja dva Moto2 naslova iz 2015. i 2016. osvojio je s momčadi Ajo, koja je srasla s KTM-om. U te dvije sezone je pobjeđivao s WP ovjesom, koji ga iduće sezone čeka i na KTM-u RC16.

Bez obzira na to, jasno je da je Zarco svjesno odabrao teži put, budući da je na stolu, navodno, imao ponude tvorničkih momčadi Honde i Suzukija. Ovakvim razvojem događaja, još smo bliži raspletu prema kojem bi Lorenzo mogao završiti na Suzukiju. Jasno, to još uvijek na dugom štapu, ali dosad se u prijelaznom roku praktično sve odvijalo baš onako kako se i špekuliralo.

Ništa neočekivano, sada će biti zanimljivo doznat koja će mu MotoGP zvijezda biti novi timski kolega.

Pol Espargaro je produžio ugovor s tvorničkom momčadi Red Bull KTM do kraja 2020. godine. To se čini sasvim logičnim, ne samo zato što je Espargaro bolja polovica te momčadi, već i zbog toga što će, s iskustvom kojeg je stekao, moći nastaviti razvoj KTM-a RC16.

Međutim, iduće dvije sezone bi mogle biti bitno drugačije za mlađeg brata Espargaro jer je sasvim izvjesno da više neće biti prvi vozač. To mjesto bi trebalo pripasti onome tko zamijeni Bradleyja Smitha, a već neko vrijeme se špekulira da je Zarco glavni favorit.

Inače, iduće godine će KTM imati četiri motocikla na startnoj rešetki, budući da će njihove motocikle, i to izrađene po najnovijim specifikacijama, koristiti i u momčadi Tech3, koja će krajem ove sezone završiti dva desetljeća dugu suradnju s Yamahom.