Motosport

Mir je konačno potpisao za Suzuki, Iannone putuje u Apriliju, a Petrucci napreduje u tvorničku momčad Ducatija.

MotoGP sezona je tek pošteno započela, no iza nas je već skoro pa kompletirana sezona pregovaranja za iduću sezonu. Ostala su još samo neka mjesta u privatnim momčadima, dok su svi tvorničkim motocikli za 2019. već sada rezervirani.

Iako se raspredalo o svim mogućim i nemogućim kombinacijama, jedino istinsko iznenađenje je prelazak Lorenza na Hondu. Sve ostalo se poklopilo manje-više po očekivanjima, pa tako i konačno dočekana potvrda da je Joan Mir potpisao za Suzuki.

Dvadesetogodišnji Joan Mir je aktualni Moto3 prvak, koji će nakon samo jedne Moto2 sezone priječi u MotoGP. I pritom je mogao birati kamo će, jer su ga, uz Suzuki, u svoje redove mamile i tvorničke momčadi Ducatija i Honde.

Da je ostao još jednu godinu u srednjoj klasi, onda bi za 2020. teško mogao ispregovarati mjesto u nekoj tvorničkoj momčadi jer su praktično svi vozači dobili ugovore koji vrijede do kraja te godine. Svi osim Petruccija, za kojeg je potvrđeno da će iz Pramaca napredovati u Ducatijevu tvorničku momčad, ali su mu dali da potpiše ugovor samo do kraja 2019. To znači da u Ducatiju prema Petrucciju ipak imaju neke rezerve.

I Iannone je u međuvremenu stavio potpis na dvogodišnji ugovor s Aprilijom, pa tako Redding već sada, nakon samo 6 utrka s RS-GP motociklom, može početi tražiti novi posao. A neće mu ga biti lako naći.

Uglavnom, samo u tvorničkoj momčadi Yamahe ostaje sve isto, s Vinalesom i Rossijem za uzdama M1 do kraja 2020. U Hondi će se Marquezu pridružiti Lorenzo umjesto Pedrose, u Ducatiju će na Lorenzovo mjesto doći Petrucci, a ostaje Dovizioso, Suzuki uz pridošlog Mira i dalje računa na Rinsa, u Apriliju dolazi Iannone, a ostaje Aleix Espargaro, baš kao što u KTM ostaje njegov brat Pol Espargaro, a dolazi Zarco na mjesto Smitha.

Znamo od ranije da MV Agusta 2019. ulazi u Moto2 prvenstvo. Sad smo doznali i nešto više.

Pisali smo već o tome da će se MV Agusta povući iz Superbike prvenstva te se 2019. godine, uz pomoć svježeg ruskog kapitala i momčadi Forward Racing, prebaciti u Moto2 kategoriju. Sad su objavljene i prve računalne fotografije njihova Moto2 motocikla, koji bi tijekom srpnja trebao odraditi i prva testiranja na natjecateljskoj stazi.

Budući da momčad Forward Racing ove godine koristi Suter motocikle, koje je obećala i razvijati, postojala je bojazan da će od MV Aguste biti samo naljepnice ispod kojih će se skrivati aluminijski okvir švicarskog konstruktora. No, ovaj prvi službeni prikaz toga kako bi Moto2 motocikl trebao izgledati otkriva da se radi o autentičnom proizvodu MV Aguste, kod kojeg Suter ima tek savjetodavnu ulogu. Naime, jasno se vide cijevi rešetkastog čeličnog okvira, donekle sličnog onom iz Supersport modela F3 675, dok s druge strane, umjesto jednoruke gledamo klasičnu stražnju vilicu, koja predstavlja čvršće rješenje.

Jasno, MV Agusta ima itekako bogatog natjecateljskog iskustva s trocilindričnim F3 675, a posao u razvoju Moto2 motocikla im olakšava i to što od iduće godine Moto2 formula prelazi na korištenje Triumphovog trocilindričnog agregata. To ne znači da će im posao biti lagan i da će već u prvoj sezoni ganjati 39. vozačku i/ili 38. konstruktorsku titulu, ali barem ne moraju krenuti baš od potpuno praznog lista papira.

Kao zgodan detalj spominjemo otvor za zrak na njušci motocikla, koji svojom formom kao da prati oblik romboidnog prednjeg svjetla, te tako odaje počast modelu F3, ali i ostalih oklopljenim motociklima MV Aguste. Dakako da će se do početka iduće sezone dosta toga promijeniti u konstrukciji i dizajnu motocikla, no već se i po ovom dosad viđenom može reći kako veseli povratak MV Aguste u svjetsko motociklističko prvenstvo nakon 42 godine pauze.

Lorenzo je Yamahu M1 nježno milovao po guzi. Hondu će morati žestoko šamarati po stražnjici. Hoće li znati?

Već je neko vrijeme jasno da se Honda planira riješiti Pedrose, baš kao što se dalo zaključiti da će Lorenzo i Ducati pokrenuti rastavu. U kontekstu toga je uvijek postojala mogućnost da Lorenzo, to više što je Španjolac, završi u Repsol Hondi. Ali nitko tu opciju nije shvaćao previše ozbiljno. Činilo se da je na listi želja prvi bio Mir, kao rezerva Crutchlow, možda čak i Rea, pa dugo, dugo nitko i tek onda Lorenzo.

I zato njegovo potpisivanje ugovora s Repsol Hondom za 2019. i 2020. djeluje šokantno. Utoliko više što je Lorenzo u posljednje vrijeme pilio naopako i uvijeno sugerirao kako će iduće godine voziti Yamahu M1 za novu satelitsku momčad sponzoriranu od strane malezijskog Petronosa. I u Yamahi su se navukli na tu priču, pokrenuli su kotačiće, te zasigurno neće oprostiti Lorenzu što ih je jeftino iskoristio kao dimnu zavjesu, da može u miru pregovarati s Hondom.

Koliko je ispregovarao? Teško je reći. Šuška se o 4 milijuna eura po sezoni, što bi bilo otprilike tri puta manje od plaće u Ducatiju i skoro četiri puta manje od onog što bi, navodno, od iduće sezone trebao zarađivati Marquez. No, nakon 23 posne utrke s Ducatijem više od toga vjerojatno nije mogao izvući. Jer ugovor je, vrlo vjerojatno, potpisao prije nego je slavio u Mugellu.

Bilo kako bilo, Lorenzo je zalupio vrata Ducatiju i spalio mostove s Yamahom, a sve da bi od iduće godine vozio motocikl koji ne samo da je sušta suprotnost plavom M1 s kojim je osvojio tri naslova, nego ga je vrlo vjerojatno još daleko teži za ukrotiti od Desmosedicija. Pogledajte samo Millera i Rabata koji su se preporodili kad su za ovu sezone navukli kombinezon Ducatija umjesto onaj Honde.

Istina, Yamaha je sad već drugu sezonu u problemima i s te strane je upitno u kolikoj bi mjeri Lorenzo mogao biti doista konkurentan na satelitskom M1. Isto tako, ovogodišnji RC213V je nesumnjivo bolji i malo pitomiji motocikl nego prošlih sezona. Humanije razvija snagu, ima više „konja“ na vrhu, a moguće ga je voziti i malo oblije nego dosad.

Međutim, Honda još uvijek najbolje od sebe daje kad se koči agresivno i prekasno, a gas otvara žestoko i prerano, između čega treba skrenuti poput munje. Što je čista suprotnost stilu s kojim je Lorenzo osvajao svaki od svojih ukupno 5 naslova prvaka. On voli kočiti malo ranije, dugo se „izležavati“ na boku i onda postupno dodavati gas. I sve to raditi tako nježno i glatko...

Ma, zamislite da je MotoGP motocikl žena. Da bi dobio ono što želi, Lorenzo je Yamahu M1 nježno milovao po guzi. Marquez već godinama RC213V divljački šamara po stražnjici. Jer Honda to voli.

Jasno, Lorenzu bi mogle biti od pomoći dvije sezone s Ducatijem, koji preferira donekle slične V putanje kao i Honda. No, ako mu je trebalo toliko da pripitomi Ducati, može li uopće izaći na kraj s divljom Hondom? RC213V treba voziti na samom limitu da bi motocikl uopće funkcionirao, a onda odlaziti i preko granice realno mogućeg da bi se s njime moglo pobjeđivati. I zato su Crutchlow i Pedrosa znali povremeno bljesnuti, no samo je Marquez mogao pobjeđivati u kontinuitetu. Hoće li se Lorenzo, između toliko toga ostalog, moći naučiti i da koristi lakat kao dizalicu kad mu svako malo pobjegne prednja guma?

Bilo kako bilo, Marquez zbog svega toga neće biti previše zabrinut, a Lorenzo jako puno riskira. Možda i više nego kod prelaska na Ducati. A gdje je tu odbačeni Pedrosa? On je sad prvi kandidat za Yamahinu satelitsku momčad koju je „pokrenuo“ Lorenzo.

Vijest da Pedrosa nakon 18 sezona napušta Hondu zasjenjuje špekulacija da Lorenzo dolazi na njegovo mjesto.

Neki će reći da je ova veza ionako predugo trajala, no ne može se poreći da je imala početak iz snova. Pedrosa je s Hondom ušao u svjetsko prvenstvo davne 2001. godine i zajedno su 2003. osvojili naslov u klasu 125, a onda 2004. i 2005. pokorili klasu 250. Po logici stvari je 2006. godine ušao u kraljevsku klasu i vjerojatno nitko tada nije mogao pretpostaviti da će Pedrosa i 2018. voziti Repsol Hondu. No, 2019. neće. Uzajamnim dogovorom, Honda i Pedrosa će ove jeseni prekinuti svoju tad već punoljetnu vezu.

Pedrosa iz Repsol Honde odlazi s titulom najuspješnijeg vozača koji nikad nije osvojio naslov u kraljevskoj klasi. Skupio je ukupno 31 MotoGP pobjedu, a 2008., 2009, 2011. i 2013. je bio viceprvak, ali nikad nije otišao do kraja. Za to vrijeme su za Repsol Hondu naslove osvajali Hayden i Stoner, te čak četiri puta Marquez.

Pritom treba priznati da su na putu do samog vrha Pedrosu često zaustavljale i ozljede. Njegove krhke kosti su prošarane vijcima od titana, a posljednje je zaradio nakon ovogodišnje utrke u Argentini. U Jerezu se sudario s Lorenzom i ozlijedio kuk, da bi u Mugellu pao već u prvom krugu, srušivši tako Nakagamija na još jednoj Hondi.

No, nije da je sve to nužno bilo presudno, baš kao ni činjenica da je tek 12. u ukupnom poretku. Pedrosa je ionako na izlaznim vratima otkad je krajem prošle godine uzde Repsol Honde preuzeo Alberto Puig, njegov bivši menadžer i mentor s kojim se prije koju godinu rastao u svađi.

Postoje teorije prema kojima će 33-godišnji Pedrosa nakon ovoga otići u mirovinu, no on poručuje da je bilo vrijeme za promjenu i da će svoje planove za iduću sezonu obznaniti uoči nadolazeće utrke u Barceloni. Istovremeno se prolomio i glas da bi ga u Repsol Hondi mogao naslijediti, ni manje ni više, nego Jorge Lorenzo. To zapravo i nije tako ludo kao što se čini na prvi pogled, no trenutno i nije vrijedno o tome previše špekulirati. Ionako je samo pitanje dana, ako ne i sata, kada će Honda i službeno obznaniti tko nasljeđuje Pedrosu.

Dvostruka pobjeda Ducatija i Rossi na pobjedničkom podiju, a u Mugellu se svejedno zviždalo. Marquez je pao, a Rossi je sada drugi u ukupnom poretku.

Nakon brojnih kritika sa svih strana (pa tako i ove), i taman nakon što je postalo sasvim izvjesno kako neće produžiti ugovor s Ducatijem, Lorenzo je odvozio fantastičnu utrku u Mugellu. Dok su na vrelom asfaltu skoro svi imali problema s potrošnjom prednje gume i u najtvrđoj smjesi, Lorenzo je uspio sačuvati i gumu srednje tvrde smjese, iako je silovito jurio od početka do kraja.

Bila je to pobjeda u stilu njegovih najboljih dana s Yamahom, što znači da je u Mugellu preuzeo vodstvo odmah nakon starta i nakon toga vozio precizno poput robota, malo pomalo nestajuću na horizontu. Na kraju je imao 6 sekundi prednosti u odnosu na timskog kolegu Doviziosa, što znači da je bio klasa za sebe dok je hitao ka onome što će biti njegova prva pobjeda s Ducatijem, ne nužno i posljednja. A to što je pobijedio baš u Mugellu, na Ducatijevom kućnom pragu, Lorenzu predstavlja dodatno zadovoljstvo i zbog toga nije obraćao pozornost na manjak pljeska i višak zvižduka iz redova uvijek strastvenih talijanskih navijača.

Talijani Lorenzu nisu oprostili „povijest bolesti“ s Rossijem, koji je također stajao na podiju, ali na najnižoj stepenici. A da bi se popeo na nju, morao se hrvati s Iannoneom, otarasivši ga se tek u posljednjem krugu kada je Rossi umalo sustigao i drugoplasiranog Doviziosa, koji je do tog trenutka uništio i stražnju gumu.

Iannone je sa Suzukijem ciljem prošao kao četvrti, sa samo kojom stotinkom prednosti u odnosu na timskog kolegu Rinsa, dok je Crutchlow s Hondom dohvatio 6. mjesto ispred Petruccija na trećem Ducatiju. Vinales je ponovo loše krenuo u utrku i jedva preoteo osmo mjesto Bautisti, dok je poredak prve desetorice zaključio nimalo sretan Zarco.

Marc Marquez je pao u ranoj fazi utrke, nakon čega s oštećenom Hondom nije mogao dalje od 16. mjesta. To znači da je njegova prednost u ukupnom poretku smanjena na 23 boda, s time da mu sad za vrat puše Rossi.

Za razliku od MotoGP-a, pitanje pobjednika u Moto2 klasi je riješeno tek u posljednjem krugu, kada je tada vodeći Baldassarri umalo pao u 5. zavoju i pritom izgubio taman toliko na brzini da ga je Oliveira mogao proći u idućem zavoju, na putu do prve pobjede KTM-a ove sezone. Drugu utrku zaredom je kao treći ciljem prošao Mir, dok je Bagnaia na četvrtom mjestu bio unutar samo pola sekunde za pobjednikom, no svejedno se njegova prednost na vrhu poretka istopila na lako dostižnih 13 bodova u odnosu na Oliveiru.

Moto3 utrka je bila tek nešto manje kaotična nego prošle sezone, ali svejedno su prva trojica prošla ciljnom crtom u petom najmanjem razmaku u povijesti najslabije klase. Timski kolege Martin i Di Giannantonio su sa svojih Hondama bili brži od Bezzecchija na zavojitim dijelovima staze, ali ovaj je to nadoknađivao sirovom snagom KTM-a na dugačkoj ciljnoj ravnici. Tako je i na izlasku iz posljednjeg zavoja posljednjeg kruga Bezzecchi bio treći, ali je odmah potom iskoristio zavjetrinu Di Giannantonia i probio se ispred njega hvatajući zavjetrinu Martina. Na kraju je Bezzecchi bio kratak tek za dužinu prednjeg kotača, odnosno Martin je pobijedio s 19 tisućinki prednosti, dok je trećeplasirani Di Giannantonio kasnio samo 43 tisućinke. Njih trojica vode i ukupnom poretku unutar samo 8 bodova razlike, s time da je tu Bezzecchi mrvicu ispred Martina.

Rezultate utrka pogledajte u donjoj galeriji.

TRENUTNI POREDAK:
(nakon 6 utrka)

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 95 bodova
2. V. Rossi – Yamaha - 72
3. M. Vinales – Yamaha – 67
4. A. Dovizioso – Ducati - 66
5. J. Zarco – Yamaha – 64

Moto2
1. F. Bagnaia – Kalex – 111 bodova
2. M. Oliveira – KTM – 98
3. L. Baldassarri – Kalex – 84
4. A. Marquez – Kalex – 78
5. X. Vierge – Kalex – 59

Moto3
1. M. Bezzecchi – KTM – 83 boda
2. J. Martin – Honda – 80
3. F. Di Giannantonio – Honda – 75
4. A. Canet – Honda – 61
5. A. Migno – KTM - 56

Moto3 utrke su skoro uvijek neizvjesne, a nerijetko i doista spektakularne. Bio je to itekako slučaj i u Le Mansu gdje je češki veteran Kornfeil čudesno pilotirao u pretposljednjem krugu.

Nema sumnje da MotoGP klasa predstavlja vrhunac motosporta. Neki će reći da se radi o Formuli 1 na dva kotača, no to je zapravo nepravedno jer je MotoGP, po našem skromnom sudu, bitno zanimljiviji format utrkivanja od elitističke procesije na 4 kotača. No, nerijetko, i po broju pretjecanja i po neizvjesnosti, kraljevska klasa djeluje skoro kao uspavanka nakon jutarnje akcije u najslabijoj Moto3 kategoriji.

Tako je bilo i proteklog vikenda u Le Mansu, kada je uz uobičajenu neizvjesnost, Moto3 utrka ponudila i doista spektakularan rasplet. Pripadajuće akcijske fotografije su u donjoj galeriji, ali dopustite nam da prvo stavimo stvari u kontekst.

Dakle, u posljednji zavoj pretposljednjeg kruga, unutar jedva nešto više od jedne sekunde razmaka, ulazi čak osmorica vozača. Među njima Enea Bastianini pada, a njegova se Honda, izvaljena na boku, prepriječila KTM-u Jakuba Kornfeila. U tom trenutku češki vozač u odlučuje otpustiti kočnice i umjesto toga dodati gas, prepoznavši u posrnuloj Hondi skakaonicu.

Zahvaljujući tome što trenira motokros, Kornfeil svoju jubilarnu 150. utrku nije završio padom, nego je, držeći gas otvorenim, ostao na kotačima i nakon što je u duboki šljunak sletio ukoso na prednjem kotaču. Ležerno je pogledao preko ramena i vratio se na stazu, te završio utrku na 6. mjestu. Telemetrija pokazuje da je letio deset metara, pa ne čudi da je pri doskoku slomio karbonsko sjedalo. Kasnije je izjavio da ga u posljednjem krugu nisu boljeli testisi, nego penis, a ako je s njim slomio to karbonsko sjedalo, onda češki vozač zaslužuje i utoliko veći respekt.

Fotografije njegovog leta pogledajte u donjoj galeriji, a kao bonus vam donosimo i fotografije iz pretposljednjeg zavoja posljednjeg kruga, gdje se Di Giannantonio (#21) uspio probiti u vodstvo ispred Bezzecchija (#12), koji na izlasku žestoko dodaje gas i biva katapultiran s KTM-a, pri čemu se u njegov motocikli zalijeće Martin (#88). Za vrijeme snimanja ovih fotografija nitko nije ozbiljnije ozlijeđen.

Ako želite vidjeti više takve akcije, možda ne bi bilo loše da u nedjelju 3. lipnja koju minutu prije 11 prebacite na SportKlub TV i uživate u Moto3 utrci. Prošle godine je na toj stazi Tony Arbolino, nakon 20 krugova borbe, kasnio nepune 3,5 sekunde za pobjednikom, a svejedno završio na tek 21. mjestu.

Marquez je glatko pobijedio u utrci u Le Mansu, koju su obilježili padovi. Rossi se vratio na pobjedničko postolje.

Izuzmemo li to što je Marquez već na pola puta da obrani naslov, ova MotoGP sezona je doista prevrtljiva i prepuna turbulencija. Uzmite samo da je Vinales u Le Mansu prošao ciljem kao tek 7. i svejedno se popeo na drugu poziciju u ukupnom poretku, iako osim onog drugog mjesta u SAD-u nema nijedan plasman bolji od 5. mjesta. Ne čudi onda što Marquez ima prednost od čak 36 bodova, dok Vinalesa na drugom i Doviziosa na sad tek devetom mjestu ukupnog poretka dijeli samo 13 bodova. Ako ništa drugo, mogla bi to biti neizvjesna borba za naslov viceprvaka.

Baš kao i u Jerezu, Lorenzo se iz drugog startnog reda uspio odmah probiti u vodstvo, dok se Iannone progurao na treću poziciju, ali pao već u 6. zavoju. Koju minutu kasnije je Dovizioso uspješno napao timskog kolegu Lorenza i on preuzeo vodstvo, da bi samo nekoliko zavoja kasnije otišao mrvicu preširoko i pao. Pet minuta kasnije je na sličan način pogriješio Zarco dok je držao drugo mjesto i tako padom razočarao francusku publiku, nakon što ih je dan ranije razveselio osvajanjem prve startne pozicije.

Zahvaljujući padovima trojice vozača ispred sebe, ali i toga što je Lorenzo uništavao svoje mekane gume, Marquez se bez previše stresa našao u vodstvu. Istina, i on je u jednom trenutku umalo pao u Dunlop šikani, ali se poslužio laktom kao polugom i još jednom majstorski spasio iz nemoguće situacije. Marquez je jedini odabrao tvrdu smjesu stražnje gume i zbog toga je i u poznim krugovima uspio držati Petruccija na sigurnoj udaljenosti. Rossi je prošao ciljem kao treći, što mu je prvo postolje još od Katara, dok je Miller, s drugim Pramac Ducatijem, dogurao do četvrtog mjesta.

Dvostruko ozlijeđeni Pedrosa se postupno probio na 5. mjesto, dok je Lorenzo lagano potonuo na 6. poziciju. Već spomenuti Vinales je bio sedmi, a junak dana bio je Crutchlow, koji je na kvalifikacijama imao težak pad te je tek u nedjelju ujutro pušten iz bolnice da bi s potresom mozga i laganim unutarnjim krvarenjem dohvatio bodove za 8. mjesto. Aleix Espargaro s Aprilijom i Alex Rins sa Suzukijem zaključuju poredak prve desetorice.

Slijedi utrka u Mugellu, gdje bi Dovizioso mogao biti na štihu, no Marquez je u takvoj formi da je favorit gdjegod se pojavi. Tri pobjede u nizu su najbolja potvrda toga.

A do svoje treće pobjede ove sezone je došao i Bagnaia u klasi Moto2. Talijan je od samog početka držao utrku pod kontrolom i bio taman dovoljno brži od Alex Marqueza da ga je ovaj mogao pratiti samo pogledom. Iza Marqueza je kao treći ciljem prošao njegov timski kolega Mir, kojem je to bi prvi od vjerujemo mnoštva podija u klasi Moto2, dok je četvrto mjesto osvojio Schrotter. Njegov timski kolega Xavi Vierge je ima probleme s pumpom za gorivo prije starta, pa je umjesto sa zaslužene druge startne pozicije u utrku morao krenuti s 35. mjesta da bi u junačkom proboju dohvatio 5. mjesto. Oliveira je s KTM-om bio šesti, ali i to mu je bilo dovoljno da se popne na drugo mjesto u ukupnom poretku nakon što je Baldassarri utrku završio padom.

Utrke u klasi Moto3 su i obično rana poslastica dana, no ovaj put nije bilo samo do kraja neizvjesno, nego i u najmanju ruku spektakularno. Premotat ćemo priču odmah do posljednjeg zavoja pretposljednjeg kruga kada je u vodećoj skupini pao Bastiannini, da bi Kornfeil s KTM-om naletio na njegovu položenu Hondu i iskoristio je kao skakaonicu. Iako je letio kakvih desetak metara i pod kutom u duboki šljunak sletio na prednji kotač, Kronfeil ne samo da nije pao, nego je mirno nastavio dalje i završio kao šesti, što mu je jedan od boljih plasmana u dugačkoj karijeri.

Već bi i sve to bilo vrijedno dugog pamćenja, u pretposljednjem zavoju posljednjeg kruga je uslijedila nova drama. Di Giannantonio je tijesno preuzeo vodstvo Bezzecchiju, koji nakon toga malo previše agresivno dodaje gas i biva katapultiran visoko u zrak. U njegov KTM se zaliječe Martin s Hondom, što znači da su pala dvojica vodećih u prvenstvu. I to nije sve, jer samo nekoliko trenutaka nakon što je Di Giannantonio kao prvi prošao ciljem, direkcija utrke objavljuje (predugo čekanu) odluku da je zbog ranijeg presijecanja šikane kažnjen s 2 sekunde. To znači da je Di Giannantonio spušten na 4. poziciju, pa je tako, ni krivom ni dužnom, pobjeda dodijeljena Arenasu. Drugi je bio njegov timski kolega Mingo, a treći Ramirez.

Rezultate svih utrka pogledajte u donjoj galeriji.

TRENUTNI POREDAK:
(nakon 5 utrka)

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 95 bodova
2. M. Vinales – Yamaha – 59
3. J. Zarco – Yamaha – 58
4. V. Rossi – Yamaha - 56
5. D. Petrucci – Ducati – 54

Moto2
1. F. Bagnaia – Kalex – 98 bodova
2. M. Oliveira – KTM – 73
3. A. Marquez – Kalex – 67
4. L. Baldassarri – Kalex – 64
5. M. Pasini – Kalex – 58

Moto3
1. M. Bezzecchi – KTM – 63 boda
2. F. Di Giannantonio – Honda – 59
3. A. Canet – Honda – 56
4. J. Martin – Honda – 55
5. A. Migno – KTM - 45

Nakon što je odbio prvu ponudu, Dovizioso je potpisao novi izdašniji ugovor s Ducatijem do kraja 2020.

Prvi prijedlog ugovora se Doviziosu čini premršavim, pa je Ducati u međuvremenu malo podebljao svoju ponudu. Iako je sve trebalo biti riješeno tek oko utrke u Mugellu, smirenom Doviziosu se nova ponuđena brojka toliko svidjela da je odmah pozvao svog menadžera i sve formalnosti riješio u Le Mansu. Novi ugovor ga veže do 2020. godine, što znači da će iza sebe imati osam sezona s Ducatijem (otud ovih 04 + 04 s fotografije).

Zanimljivo je da je potom izjavio kako se čini logičnim da mu novi timski kolega bude Petrucci ili Miller. Tek je na inzistiranje novinara procijedio da neće imati ništa protiv ako se Ducati ipak dogovori s Lorenzom oko nastavka suradnje.

Navodno je imao i ozbiljnu ponudu od Honde, a iako su svi očekivali da će jednom kad Dovizioso donese konačnu odluku ostale stvari same pasti na svoje mjesto, lako je moguće da će se preostala mjesta u tvorničkim momčadima početi popunjavati tek nakon što Lorenzo odvagne između Ducatija i vjerojatno Suzukija. A njemu kao da se ne žuri.