Motosport

Supersport prvak Kenan Sofuoglu je dotaknuo 400 km/h na novom istambulskom mostu. I nije zaradio kaznu. Upravo suprotno.

Četverostruki i aktualni Supersport prvak te, ako hoćete, najuspješniji Supersport vozač svih vremena postigao je 400 km/h i tako oborio brzinski rekord za serijski motocikl. Istina, Ninja H2R s 310 KS i cijenom od 420 tisuću kuna nije baš tipičan serijski motocikl, to više što nije homologiran za cestu, ali cijelom poduhvatu dodatnu težinu daje činjenica da Sofuoglu nije jurio neko beskrajnom slanom ravnicom, nego novim (i pri tim brzinama uskim) mostom, koji je udaljen 50 km od Istambula.

Sufouglu je pritom koristio vlastiti H2R za kojeg su mu iz Kawasakija potvrdili da je u standardnom izdanju sposoban postići 380 km/h. Uz neke male promjene dohvatio je 390 km/h, a onda se nakon više probnih nastupa, na mostu koji još nije bio svečano otvoren, Turčin upustio u dohvaćanje 400 km/h.

Istraživanja su pokazala da najveće šanse ima na svježem jutarnjem zraku, pa je tako pokušaj obaranja rekorda bio zakazan za ranoranilačkih 5 sati. Pritom je plan bio da se tih 400 km/h svakako dohvati unutar 30 sekundi, jer bi nakon toga postojala velika mogućnost da dođe do eksplozije stražnje gume. Brzinomjer je ispisao 400 km/h samo 26 sekundi nakon starta.

Da bi stekli barem približni dojam koliko je sve to zapravo ludo brzo, službeni video pogledajte OVDJE.

Iannone je s Ducatijem ponovo oborio brzinski rekord MotoGP-a, dok je pobjednik Lorenzo bio drugi najsporiji.

Iannone se već navikao na to da svakim posjetom stazi Mugello još malo pomakne brzinski rekord MotoGP-a, pa je tako bilo i ovaj put. U utrci mu je izmjereno čak 354,9 km/h, pri čemu se taj maksimum mjeri pri kraju iznimno dugačke ravnice, ali ipak prije točke kočenja, tako da je konačna brzina vjerojatno bila i nešto veća od toga.

Upućene neće iznenaditi da su Ducatijevi motocikli zauzeli prvih šest pozicija na ovoj listi, pri čemu su i Dovizioso, Pirro i Laverty prebacili 350 km/h. Sedmi najbrži bio je Vinales sa Suzukijem, a iza njega su se smjestili vozači Tech 3 Yamahe.

Rossi je s tvorničkom Yamahom bio tek 14. najbrži, dok je od pobjednika Lorenza po pitanju maksimalne brzine sporiji bio samo Bradl s Aprilijom. Istovremeno je drugoplasirani Marquez bio tek nešto bolji, odnosno 12. najbrži na kraju ravnice, što sve potvrđuje da maksimalna brzina ipak nije presudna. Ili riječima legendarnog Doohana „maksimalnu brzinu postigneš samo jednom u svakom krugu, dok ti je dobro ubrzanje važno na izlasku iz svakog zavoja“. Doduše, Marquezova Honda je problematična i po pitanju ubrzanja iz zavoja, što pokazuje da u MotoGP-u čovjek još uvijek čini razliku. Zapravo, ne čovjek, nego vanzemaljac.

Neće nastupiti na predstojećem TT-u, ali Guy Martin zna otprilike jednako opasne načine za privlačenje pažnje.

Guy Martin je sve više medijska zvijezda, a sve manje trkač, no to ne znači da mu je život postao sigurniji. Samo je pronašao način kako tu svoju urođenu ludost bolje unovčiti.

Uglavnom, nakon što se oporavio od teških ozljeda zadobivenih na Ulster Grand Prix utrci prošle godine, Guy Martin je krenuo oboriti brzinski rekord na zidu smrti, koji je u ovom slučaju bio pomalo kolosalnih dimenzija, promjera skoro 40 metara.

Iako mu je cilj bio prebaciti 80 mph (128,7 km/h), što mu je navodno i uspjelo na jutarnjem treningu, u svom prvom službenom pokušaju s posebno pripremljenim Indian Scoutom je ostao poprilično kratak dohvativši 70 mph (113 km/h), nakon čega je posegnuo za vlastitim rukama pripremljeni BSA i postigao 78.15 mph (125,8 km/h). Time je uz brzinski rekord vjerojatno oborio i neki rekord po pitanju gledanosti budući je sve izravno prenosila televizija Channel 4.

Ako vam se možda čini da juriti 125 km/h nije neki uspjeh, čak i ako je riječ o vertikalnom zidu, uzmite u obzir da su pritom i motocikl i vozač bili dosta dugo izloženi G sili iznad 5g. U jednom trenutku se BSA R3 počeo vidljivo tresti, a i Martin je izjavio da mu se nakratko i zamračilo pred očima. Što je sljedeća ludost? Očekujte neočekivano.