Novosti

Nasljednik Ninje 300 je potpuno novi motocikl. Snažniji, lakši, čvršći i agresivniji, Ninja 400 se primakao rubu mogućeg u A2 kategoriji.

Kawasaki je iskoristio Tokyo Motor Show za predstavljanje nove generaciju Ninje iz A2 kategorije. Riječ je o potpuno novom motociklu, koji osim pripadnosti istoj kategoriji, nema praktično ništa zajedničko s umirovljenim Ninjom 300.

Dakle, Ninja 400 ima potpuno novi dvocilindrični agregat od 399 ccm, koji oslobađa 45 KS, što je 6 KS više od prethodnika, a istovremeno samo 3 KS manje od zakonskog maksimuma za A2 kategoriju. Osim toga, Ninja 400 ima i novi čelični rešetkasti okvir za kojeg će u Kawasakiju, pomalo pretjerano, reći da je inspiriran konstrukcijom prestižnog modela H2. Bilo kako bilo, mokra težina je spuštena na 168 kg, što je 6 kg manje od modela 300.

Osim toga, Ninja 400 ima deblju i čvršću prednju vilicu, dok je prednji disk promjera 310 mm preuzet od ZZR-a 1400 i uparen s klasičnim kliještima i Nissin ABS-om. Ugrađena je i nova klizna spojka, dok bi položaj vozača trebao biti manje agresivan od onog kod konkurencije.

Zato agresivnosti ne nedostaje u dizajnu, za kojeg će u Kawasakiju, opet pomalo pretenciozno, reći da je inspiriran modelom H2. Pritom su prednja svjetla izrađena u LED tehnologiji, a ispod njih su smješteni za sportske Kawasakije sad već uobičajeni spojleri na „bradi“, dok je ploča s instrumentima preuzeta od Ninje 650.

Više detalja o ovom zanimljivom novitetu potražite u idućem broju Moto Pulsa, a dodatne fotografije potražite u donjoj galeriji.

Novi električni Freeride je još ozbiljniji off-road stroj koji se može registrirati kao 125-ica i svakodnevno koristiti na cesti.

KTM ne odustaje od razvoja električnih vozila off-road orijentacije. Štoviše, do 2025. godine im je u planu razviti cijeli spektar električnih vozila od bicikala snage 250 W do motocikala snage 11 kW, koji se mogu registrirati kao 125-ice.

Prvi korak u tom smjeru predstavlja nova generacija električnog Freeride modela u E-XC izdanju, što će reći u hard-enduro varijanti. Najvažniju novost u odnosu na dosadašnji model predstavlja skok kapaciteta baterije s 2,6 na 3,9 kW, što je porast od 50%, a uz to je sad u igri i regenerativno kočenje. Svejedno, još uvijek ćete se moći igrati samo sat i pol vremena u blatu prije nego se isprazni baterija.

Za dorađeni tekućinom hlađeni agregat se deklarira 9 kW (12 KS), no vršna snaga iznosi 18 kW (24,5 KS) sve to popraćeno s konkretnih 42 Nm. Težina je neznatno porasla na 111 kg, sjedalo je ostalo na 910 mm, no zato Freeride E-XC ima i nove plastične oplate, kao i novi WP ovjes te drugačije instrumente.

U KTM-u tvrde da je za tih 1,5 sati vožnje trošak punjenja baterije otprilike 4 do 5 puta manji od troška benzina za Freeride 250. Osim toga, čini se da se razmišlja o mogućnosti da se baterija ne kupuje nego samo iznajmljuje od KTM-a za mjesečnu tarifu koja bi otprilike pokrivala troškove goriva. U tom slučaju bi sam motocikl bio bitno jeftiniji, a vlasnik ne bi imao ni troškove eventualne zamjene baterije. Inače, baterija bi nakon 700 punjenja još uvijek trebala imati 70% svog kapaciteta.

Dodatne fotografije, uključujući i one akcijske, potražite u donjoj galeriji.

Ducati je za 2018. redizajnirao i modernizirao Monster 821 kako bi više podsjećao na modele 1200.

Kad je mehanika u pitanju, Monster 821 se od dosadašnjeg modela razlikuje tek po tome što zadovoljava EuroIV norme. Pritom tekućinom hlađen V2 agregat (Testastretta 11°) od 821 ccm broji 109 KS pri 9.250 o/min, što je za 3 KS manje nego dosad, no tu je vjerojatno stvar u tome što je Ducati u međuvremenu prešao na novu metodu mjerenja snage. Isto tako, umjesto 89,4 Nm deklarira se 86 Nm pri istih 7.750 o/min. Težina je neznatno porasla s 205,5 na 206 kg (s tekućinama) dok osovinski razmak ostaje na za tu klasu dugačkih 1.480 mm.

Najviše je promijenjen dizajn, što u slučaju minimalističkog Monstera znači da se ugrađuje drugačiji spremnik goriva i stražnji kraj, kao i novo prednje svjetlo s LED potkovom, dok dvostruki završeci ispušnog sustava više nisu okrugli, nego oštrijih linija. Sve to kako bi Monster 821 bio preslika još uvijek svježeg Monstera 1200. Po uzoru na snažnije modele ugrađena je i nova ploča s instrumentima i to ne bilo kakva nego ona s TFT ekranom u boji.

Serijska oprema uključuje Brembo kočnice i Bosch ABS, kontrolu proklizavanja, mape razvijanja snage i kliznu spojku, a osim što dolazi u tradicionalnom crvenom i crnom koloritu, novi 821 na scenu vraća i žutu boju koja je također obilježila dio povijesti Monstera. Više fotografija pogledajte u donjoj galeriji, a test ovog netom predstavljenog noviteta ćete moći pročitati već u idućem broju Moto Pulsa.

Oni koji misle da je Terminator snimljen po stvarnom događaju, u MOTOROiD-u će prepoznati dolazak sudnjeg dana.

Yamaha će iskoristiti nadolazeći Tokyo Motor Show da predstavi najnoviju viziju budućnosti, a jedan od izložaka na tu temu je i koncept MOTOROiD. Izuzmemo li pretpostavku da je pokretan elektromotorom, o mehanici nismo uspjeli doznati ništa jer je naglasak stavljen na to da je MOTOROiD opremljen umjetnom inteligencijom.

Dakle, ovaj koncept bi trebao ne samo prepoznati svog vlasnika, nego se s njim i sjediniti. Dalje od toga se nisu potrudili objašnjavati, ali su otkrili da istraživanjima na tu temu žele stvoriti novu vrijednost za kupce i ponuditi im Kando iskustvo.

A Kando je japanska riječ za „istovremeni osjećaj dubokog zadovoljstva i intenzivnog uzbuđenja“. Zvuči li vam to pomalo perverzno, ili je problem samo u nama? Je li, dakle, ovo seks mašina? I na tragu toga, je li problem samo u nama, ili je, onako na prvu, teško dokučiti što tu je sprijeda, a što je straga, odnosno prepoznati gdje je tu glava, a gdje stražnjica.

Ipak, mora se priznati da Yamaha MOTOROiD izgleda itekako atraktivno te pokazuje kako elektrocikli budućnosti imaju i vizualnog potencijala. Sa sportski spuštenim upravljačem i isturenim držačima za stražnjicu ovaj koncept obećava brutalna ubrzanja, a zanimljivu cjelinu čini prednja vilica, okvir i stražnji ovjes, šteta samo što je prošlost pokazala da takve kerefeke nemaju budućnost.

Uglavnom, em je opremljen umjetnom inteligencijom, koja će zavladati svijetom, em izgleda kao da su ga začela dva pomahnitala robota. Nema sumnje, oni koji misle da je Terminator snimljen po stvarnom događaju, mogli bi u MOTOROiD-u prepoznati dolazak sudnjeg dana. No sve da se i jednog dana pojavi pred njihovim vratima, a neće, postajali bi samo opasnost da MOTOROiD, opremljen elektromotorom i umjetnom inteligencijom, bude čišći i pametniji od nekih vlasnika.

Nije stvar samo u boji. Black ima osjetno masivniji i konkretniji prednji kraj te još bogatiju opremu od Bobbera.

Bonneville Bobber za jedan custom pruža iznenađujuću dozu vozačkog užitka. A lijepo ga je i vidjeti. U novoj verziji Black još bolje izgleda, a možda ga je i ljepše voziti bez obzira na to što je teži skoro 10 kg.

Kao što i predugačko ime govori, Bonneville Bobber Black je u crno zatamnjena verzija prije godinu dana predstavljenog hit modela Bobber. I pritom nije stvar samo u tome što su eliminirani skoro svi svjetlucavi detalji, nego je najveća razlika u bitno masivnijem prednjem kraju, gdje nalazimo i novu „catridge“ prednju vilicu čiji su se štapovi udebljali sa 41 na 47 mm.

Naprijed se nalazi kotač od 16 umjesto 19 cola s bitno bucmastijom Avon gumom 130/90-16, baš kao i što je tp slučaj i na istovremeno predstavljenom Bonneville Speedmasteru. S njim Bonneville Bobber Black dijeli i instalaciju drugog diska promjer 310 mm, kao i Brembo kočionih kliješta. Sa Speedmasterom dijeli i LED prednje svjetlo kao i tempomat, što ga sve čini bogatije opremljenim od osnovnog Bobbera.

Redni dvocilindraš od 1.200 ccm istiskuje istih 77 KS i 106 Nm, a blagi porast težine će svakako popratiti i rast cijene. Dodatne fotografije Bobbera u diskretno-atraktivnoj verziji Black pogledajte u donjoj galeriji.

Sad je i službeno; Kawasaki će u Milanu predstaviti potpuno novi sport-touring model opremljen kompresorom.

Brutalni Ninja H2R i za cestu pripitomljeni Ninja H2 više neće biti sami. Kawasaki će na predstojećem EICMA sajmu u Milanu predstaviti i treći model s kompresorom, koji neće biti naked namijenjen širim društvenim masama, kao što se ranije dalo naslutiti, nego sport-touring model. Zasad se ne zna ništa konkretno izuzev toga da će pogonski agregat biti uparen s drugačije „balansirani“ kompresorom, koji bi trebao pumpati više snage na niskim i srednjim režimima vrtnje.

Bilo bi logično pretpostaviti da je riječ o nasljedniku ZZR-a 1400, no taj je model nedavno „dignut“ na Euro IV norme, a uz to je već i u cjeniku za 2018. Isto vrijedi i za Z 1000SX, koji je u novom izdanju predstavljen prije samo godinu dana. Ispada tako da bi novi model s kompresorom mogao biti svojevrsna zamjena za 1400 GTR koji je na odlasku, no vjerojatno će se toliko razlikovati od njega da o trećem Kawasakiju opremljenom turbo-kompresorom ni ne treba govoriti kao o bilo kakvom nasljedniku, nego kao o prethodniku.

Kawasaki je taj novi model najavio kratkim videom, koji možete pogledati OVDJE. Iako u njemu nećete vidjeti novi model, isplati se ga čuti.

Yamaha je za 2018. temeljito doradila WR 250F, a nanovo je podešen i ukrašen i WR 450F.

Yamahini hard-enduro modeli su izuzetno bliski motokros motociklima, što znači da jedini u klasi imaju cilindar nagnut unatrag, te usis s prednje, a ispuh sa stražnje strane. Sve to ostaje isto i za 2018., ali se u detaljima bitno mijenja za WR 250F (gornja fotografija).

Tako WR 250F odsada ima novu glavu, s kraćim usisnim lijevcima te drugačijim usisnim i ispušnim kanalima, a tu su i nove bregaste osovine u paketu s drugačijim oprugama titanskih ventila . Promijenjeni su i klip i klipnjača, koljenasto vratilo je drugačije balansirano, a sve je zaokruženo nanovo podešenom upravljačkom jedinicom.

WR 250F od motokros modela YZ 250F preuzima revidiran aluminijski okvir, čije su grade zadebljane 12 mm u najširoj točki, a tu su i novi čelični nosači agregata kao i repozicionirani oslonci za noge. Nanovo je podešen i KYB ovjes, što vrijedi i za snažniji WR 450F (donja fotografija), koji uz to ima i dorađenu centralnu upravljačku jedinicu i promijenjene mape razvijanja snage.

Uz to što su dobili nove grafike i plave naplatke, oba modela su odbacila polugu nožnog startera, no težina svejedno ostaje na 118 kg kod WR-a 250F, odnosno 123 kg kod WR-a 450F.

Testovi motocikala od 45 do 200 tisuća kuna, obilje domaćeg i stranog sporta, noviteti, vrhunska tehnika i još štošta drugo očekuje vas u jesenskom broju Moto Pulsa.

U novom broju Moto Pulsa testiran je jedan (ali vrijedan) set guma i devet motocikala. Najskuplji među njima je K 1600 GT, BMW-ova krstarica sa 6 cilindara, 2 kofera i jednom brzinom za hod unatrag, te cijenom koja započinje s 200 tisuća kuna. Na drugoj strani spektra je Kawasaki Versys-X 300, za tu zapreminu neočekivano uvjerljiv putni enduro vrijedan 45 tisuća kuna. Između te dvije krajnosti smjestio se usporedni test pristupačnih, svestranih i zabavnih motocikala avanturističke klase 700 (F 700 GS, Versys 650, V-Strom 650 i Tracer 700), a tu su i recenzije još uvijek toplih noviteta za 2017., tipa Aprilia Shiver 900, Triumph Thruxton 1200 R i Ducati Supersport (u onoj osnovnoj, a ne skupljoj S varijanti).

Konačno, tu je i taj ranije spomenut test ljepljivih Michelinovih sportsko-cestovnih guma Power RS, montiranih na Yamahu MT-09. Ako vas ništa od toga ne mami, možda bi trebali prolistati pozamašnu rubriku s novostima, sa tridesetak rano predstavljenih noviteta za 2018. godinu, od atraktivne Yamahe X-MAX 125 do iznenađujuće zločestih Harley-Davidsona.

Uz uobičajeni osvrt na MotoGP i Superbike, te završnicu MX GP prvenstva, sportska rubrika rezimira i već gotovo domaće prvenstvo u cestovnom motociklizmu. I povijest je u znaku sporta, u smislu da se bavi uzbudljivim životom nedavno tragično stradalog Angela Nieta, a od MotoGP-a se nije daleko odmaklo ni u rubrici posvećenoj tehnici, gdje se secira dramatično novi Ducatijev agregat od barem 210 KS, koji je inspiriran pobjedničkim Desmosedicijem GP, a namijenjen budućem Panigaleu V4. I već to je mnogo, ali dakako da nije sve što možete naći na 130 stranica Moto Pulsa.