Motosport

Nakon pada Marqueza, Rossi je bio nadomak pobjede. Ali onda ga je napao Rins sa Suzukijem.

Svemu jednom dođe kraj pa tako i nizu nepobjedivosti Marqueza u Teksasu. Nakon što je slavio u svih 6 dotad održanih utrka na stazi COTA, Marquez je i ovaj put furiozno krenuo u utrku i s relativnom lakoćom pobjegao Rossiju. Nakon 8 krugova imao je zdravih 3,7 sekundi prednosti. a onda je pao na zahtjevnom kočenju za spori zavoj broj 12.

Iz jedne neslužbene izjave, moglo bi se zaključiti da Marquez pri tom kočenju nije učinio grešku, nego da je pao zbog problema s karakterom agregata u zavojima u kojima se ubacuje u prvi stupanj prijenosa. Odnosno, čini se da je imao problem s elektronskom kontrolom kočenja motorom, a to bi onda moglo objasniti i zašto je Crutchlow pao na sličan način dok je ganjao Rossija.

U svakom slučaju, Rossi je nakon pada Marqueza preuzeo vodstvo i činilo se kako je na dobrom putu da konačno pobijedi nakon skoro dvije godine posta. No, Alex Rins je imao drugačije planove. Vozač Suzukija je prvo sustigao i promotrio Rossija, a onda ga uspješno napao četiri kruga prije kraja. Rossi mu je odmah pokušao uzvratiti, ali je pritom otišao preširoko i pritom izgubio kontakt. Iako je kasnije još jednom otišao malo preširoko, u posljednjem krugu je Rossi ponovo počeo pritiskati Rinsa, no ni u jednom trenutku nije bio dovoljno blizu da ga doista napadne.

Rins je tako, s prednošću manjom od pola sekunde, došao do svoje prve pobjede u MotoGP karijeri, a bila je to i prva pobjeda za Suzuki otkad je Vinales slavio u Silverstoneu 2017. Rossi je drugu utrku zaredom završio na drugom mjestu i tako potvrdio da je u sjajnoj formi, no treba još pričekati nadolazeću utrku u Jerezu da vidimo je li i Yamaha u boljoj formi nego u protekle dvije sezone. Naime, u posljednje vrijeme bi baš na utrci u Jerezu problemi Yamahe isplivali na površinu.

Treće mjesto je s Pramac Ducatijem osvojio Jack Miller, kojem je to prvi podij otkad je pobijedio u Assenu još tamo 2016. godine. On je dobar dio utrke bio poprilično usamljen na stazi, no u završnici ga je gotovo sustigao Dovizioso, koji je nakon loših kvalifikacija krenuo tek s 13. mjesta. Na kraju je uspio spasiti situaciju i završiti kao četvrti, daleko ispred Morbidellija s Yamahom, kojem je peto mjesto najbolji plasman MotoGP karijere. Petrucci je treći put u isto toliko utrka završio kao šesti, dok je Quartararo u svojoj tek trećoj MotoGP utrci već dogurao do 7. mjesta.

Pol Espargaro je bio 8., što je najbolji rezultat KTM-a na suhoj utrci, a Maverick Vinales je ponovo bio loš na startu. Zapravo, ovaj put mu se motocikl micao prije gašenja crvenog svjetla, te je tako kažnjen prolaskom kroz boks, a da stvar bude gora on je greškom prvo odradio „long lap“ kaznu i tako izgubio dodatne 4 sekunde. Na kraju se uspio probiti do 11. mjesta, ali s tim rezultatom već sada debelo zaostaje za vodećima u ukupnom poretku. A na vrh tog ukupnog poretka se ponovo uspeo Dovizioso, sa samo tri boda više od Rossija, a u stopu ih slijede Rins i Marquez, svi zajedno unutar samo 9 bodova razlike.

I u klasi Moto2 se situacija itekako zgusnula na vrhu poretka. Nakon dvije pobjede, Baldassarri je imao loš vikend u Teksasu, koji je postao još gori kad je pao, nakon što je udario u stražnji kraj KTM-a Jorgea Martina koji je trenutak prije toga umalo izgubio kontrolu. Nakon dosta previranja u početnim krugovima, povratnik Luthi je s Kalexom u nekom trenutku preuzeo vodstvo i više se nije osvrtao. Drugi je ciljem prošao njegov timski kolega Schrotter, dok je Navarro sa Speed Up motociklom završio kao treći, malo ispred Pasinija, koji je ove sezone ostao bez angažmana, te je u Teksasu nastupio kao zamjena za Fernandeza.

Kako smo to već navikli, utrka klase Moto3 je bila neizvjesna do samog kraja, s time da se najspretnijim pokazao Aron Canet, koji je u svojoj trećoj utrci s KTM-om momčadi Maxa Biaggija, došao do prve pobjede. Timski kolege Masia i Migno su kompletirali podij za KTM, s time da je Masia tim rezultatom zasjeo na sam vrh ukupnog poretka, s istim brojem bodova kao i Canet.

Sad slijedi nešto duža pauza sve do početka svibnja, kada počinje europski dio turneje utrkama u Jerezu. Rezultate utrka iz Teksasa pregledajte u donjoj galeriji.

TRENUTNI POREDAK:
(nakon 3 od 19 utrka)

MotoGP
1. A. Dovizioso – Ducati – 54 boda
2. V. Rossi – Yamaha – 51
3. A. Rins – Suzuki – 49
4. M. Marquez – Honda – 45
5. D. Petrucci – Ducati – 30

Moto2
1. L. Baldassarri – Kalex – 50 bodova
2. M. Schrotter – Kalex – 47
3. T. Luthi – Kalex – 45
4. R. Gardner – Kalex – 38
5. A. Marquez – Kalex – 36

Moto3
1. J. Masia – KTM – 45 bodova
2. A. Canet – KTM - 45
3. L. Dalla Porta – Honda - 32
4. N. Antonelli – Honda – 32
5. K. Toba – Honda – 31

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

O nekoj borbi za naslov je pretjerano govoriti, ali Rins bi mogao ugodno iznenaditi pokojom pobjedom. GSX-RR je kompletan stroj.

Nakon greške u razvoju i doista problematične 2017., prošle sezone su vozači Suzukija bili 9 puta na podiju u odrađenih 18 utrka. Nema sumnje, ostvarili su uzlazni trend, koji bi se trebao nastaviti i u 2019. Kovrčavi Alex Rins je najbolji zalog za to.

Španjolac je imao izuzetno dobru završnicu prošle sezone, te je na posljednje četiri utrke bio treći u Japanu, peti u Australiji i onda dva puta drugi u Maleziji i Valenciji. Tako je svoju tek drugu MotoGP sezonu Rins završio kao 5. u ukupnom poretku. Jasno, jedno je završiti na podiju, a nešto sasvim drugo stajati i na najvišoj stepenici, no uz malo sportske sreće mogli bi vidjeti prvu pobjedu Suzukija od Silverstonea 2016., kada je slavio Maverick Vinales.

Istovremeno, iskusni ali i nepredvidljivi Andrea Iannone je transferiran u Apriliju, a na njegovo mjesto je došao rookie Joan Mir. On teško da u svojoj prvoj sezoni može popuniti cipele Talijana, no Mir je jedan od perspektivnijih vozača nove generacije i to ne samo zbog toga što je uvjerljivo osvojio Moto3 naslov 2017. godine. Njegova prednost je hladnokrvna sportska inteligencija, odnosno izuzetna mogućnost snalaženja u kaotičnim situacija, te stoga ne čudi da se na prvim testiranjima Mir iznenađujuće lako navikao na Suzukijev MotoGP motocikl. Zasad mu najveći problem predstavlja kontinuirano propinjanje prednjeg kotača u zrak i onda držanje upravljača ravno kako se pri „slijetanju“ nebi uznemirio cijeli motocikl.

Pritom bi oba Španjolca trebala u rukama imati u skoro svakom djeliću fino dorađen GSX-RR. Redni četverocilindraš je dodatno osnažen, što je dosad bio najveći nedostatak Suzukija, iako već ni ona prošlogodišnja verzija nije bila mačji kašalj. Maksimalna brzina je najbolji indikator snage, a u Maleziji, posljednjoj suhoj utrci prošle sezone, je Rins s izmjerenih 322 km/h bio 4 km/h sporiji od Petruccija na Ducatiju, 2,2 km/h sporiji od Marqueza na Hondi i samo 0,1 km/h sporiji od Rosija na Yamahi.

Osim toga, za 2019. je pripremljen novi okvir, koji je, također, evolucija prošlogodišnjeg, ali inženjeri tvrde da su do te mjere optimizirali čvrstoću da ga više neće morati, od utrke do utrke, dodatno prilagođavati lijepljenjem karbonskih ojačanja. Uz to dorađena je elektronika, baš kao i aerodinamika, iako se konačna verzija oklopa može očekivati tek na prvoj utrci sezone u Kataru.

U razvoju novog motocikla se vodilo računa i o tome da bude bolji na kočenjima, ali se i pazilo na to da se ne poremeti izvrsna balansiranost motocikla, zbog koje je GSX-RR slovio kao možda i najbolji MotoGP stroj po lakoći i brzini kojom proždire zavoje. Dodatne fotografije Suzuikjevog MotoGP motocikla u (praktično identičnim) bojama za 2019. potražite u donjoj galeriji, a ako su vam draže pokretne slike, bacite pogled na ovaj VIDEO.

Kišna utrka u Valenciji je vožena u dva dijela, s Doviziosom, Rinsom i Rossijem u glavnim ulogama.

Kao što je to običaj još od 2002. godine, i ova je MotoGP sezona završila utrkama u Valenciji. Suprotno običaju, sva tri dana je padala kiša, zbog čega je tijekom vikenda zabilježen debelo troznamenkasti broj padova, srećom bez težih posljedica.

Padova nije nedostajalo ni u samoj MotoGP utrci, pa su tako i Marquez i Vinales sezonu završili valjanjem u natopljenom šljunku uz stazu. Za razliku od njih, Pol Espargaro se nakon pada uspio s KTM-om vratiti na stazu, što će se kasnije pokazati itekako važnim.

U samo utrku je uvjerljivo najbolje krenuo Alex Rins sa Suzukijem, koji je naprijed imao mekšu kišnu gumu od drugih te je prvi desetak krugova bio sasvim neuhvatljiv. Ipak, ta prednja guma se ubrzano trošila, tako da je prvo izgubio na tempu, a onda u četrnaestom krugu otišao i preširoko, nakon čega su Dovizioso i Rossi samo projurili kraj njega (gornja fotografija). Nekoliko zavoja kasnije je sve brži i brži Rossi sasvim nakratko i preuzeo vodstvo, no odmah potom je zbog jake kiše i velike količine vode na stazi utrka prekinuta.

Rezultati su vraćeni na krug ranije, kada je prvi ciljem prošao Alex Rins, tako da je vozač Suzukija imao „pole position“ uoči drugog dijela utrke u kojem se imalo odvesti preostalih 14 krugova. Ovaj put se Rins odlučio za tvrđu prednju gumu, dok su se njegovi glavni konkurenti krenuli s mekšom smjesom i u takvim je uvjetima Dovizioso poveo kolo te otišao do četvrte pobjede ove sezone. Rossi se, s druge strane, nešto duže mučio s Rinsom, a onda u potjeri za Doviziosom i pao. Iako se vratio i završio utrku kao 13., Movistar Yamaha ne samo da je izgubila i teoretske šanse da preuzme momčadski naslov Repsol Hondi, nego im je i drugo mjesto za samo dva boda preotela tvornička momčad Ducatija, zaslugom i Jorgea Lorenza koji je posljednju utrku prije prelaska na Hondu završio kao 12.

Uglavnom, Dovizioso i Rins su do kraja utrke mirno držali prvu i drugu poziciju, a pad Rossija je omogućio da Pol Espargaro preuzme treće mjesto i tako KTM-u osigura prvi podij u MotoGP klasi. Bio je to ujedno i prvi podij za Espargaroa, a i Ducatijev testni vozač Michele Pirro je osvajanjem četvrtog mjesta ostvario plasman karijere. Prošao je ciljem 5 sekundi prije Danija Pedrose, koji je nakon toga otišao u natjecateljsku mirovinu te će iduće godine biti testni vozač KTM-a.

Inače, bio je to nevjerojatno dobar dan za KTM i prije nego je Pol Espargaro došao do premijernog podija. Prvo je u jutarnjem programu do doista senzacionalne pobjede došao turski vozač Can Oncu, koji je ove godine postao prvak Red Bull Rookies Cupa. On je u Valenciji nastupio s pozivnicom momčadi Red Bull KTM Ajo, za koju će iduće sezone nastupati u kompletnom Moto3 prvenstvu.

Utrku je poveo Tony Arbolino na Hondi, ali kad je on pao, baš kao i Bezzecchi na KTM-u, Oncu se našao u uvjerljivom vodstvu te je držanjem fantastičnog tempa u svojoj prvoj utrci u svjetskom prvenstvu došao i do prve pobjede. Usput je, sa samo 15 godina i 115 dana na svojim plećima, postao i najmlađi Grand Prix pobjednik svih vremena, preotevši taj rekord Scottu Reddingu, koji je nekoliko sati kasnije vozio svoju posljednju MotoGP utrku prije prelaska u britansko Superbike prvenstvo.

Debelo u sjeni Oncua, kao drugi je ciljem prošao novi Moto3 prvak Jorge Martin s Hondom, treći je bio McPhee u svojoj posljednjoj utrci s KTM-om, dok je četvrti završio Di Giannantonio, što mu je bilo dovoljno da u posljednji tren titulu viceprvaka preotme posrnulom Bezzecchiju.

U svojoj oproštajnoj utrci u klasi Moto2, pobjedu je odnio viceprvak Miguel Oliveira s tvorničkim KTM-om, ispred 18 godišnjeg Lecuone s privatnim KTM-om, kojem je to uvjerljivo najbolji rezultat kratke karijere. Inače, Alex Marquez je bio na putu do prve pobjede ove sezone sve dok nije pogriješio i pao, no imao je toliku prednost da se uspio vratiti na stazu kao treći te na toj poziciji završiti utrku.

Rezultate posljednjih ovogodišnjih utrka i dodatne akcijske fotografije možete pogledati u donjoj galeriji.

KONAČNI POREDAK:
(nakon 18 utrka)

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 321 bod
2. A. Dovizioso – Ducati – 245
3. V. Rossi – Yamaha - 198
4. M. Vinales – Yamaha – 193
5. A. Rins – Suzuki - 169
6. J. Zarco – Yamaha – 158
7. C. Crutchlow – Honda – 148
8. D. Petrucci – Ducati – 144
9. J. Lorenzo – Ducati – 134
10. A. Iannone – Suzuki – 133

Moto2
1. F. Bagnaia – Kalex – 306 bodova
2. M. Oliveira – KTM – 297
3. B. Binder – KTM – 201
4. A. Marquez – Kalex – 173
5. L. Baldassarri – Kalex – 162

Moto3
1. J. Martin – Honda – 260 bodova
2. F. Di Giannantonio – Honda – 218
3. M. Bezzecchi – KTM – 214
4. E. Bastianini – Honda - 177
5. L. Dalla Porta – Honda – 151

Suzuki je objavio video na kojem se dosta jasno vidi novi model Katana. Biti će predstavljen već 2. listopada u Kölnu.

Vjerojatno ne treba objašnjavati da je Katana kultni model Suzukija, koji je obilježio osamdesete. Devedesetih se to ime malo srozalo kad su ga lijepili na sportski skuter od 50 ccm, a u novije vrijeme se u SAD-u pod Katanu podvaljivalo i sportsko-turističke modele srednje zapremine s oznakom GSX.

Početkom listopada će na sajmu u Kölnu biti predstavljen potpuno novi model Katana, koji bi mogao konačno biti dostojan tog imena. Tako barem sugerira sad već četvrti teaser na kojem se po prvi put dosta jasno vidi gotovo cijeli motocikl. Vizualno je doista nasljednik originalnog Katane, no zbog toga je i pomalo retro, što će reći da ne djeluje ni izbliza tako futuristički kao što je to svojevremeno bio slučaj s njegovim prethodnikom.

U svakom slučaju, novi Katana nas intrigira svojim izgledom, a iako o tehnici ne znamo ništa, skloni smo pretpostaviti da je nastao na osnovi nakeda GSX-S 1000. To automatski znači da bi mogao imati kakvih 150 KS.

Suzukijev video u kojem na nekoliko sekundi možete vidjeti Katanu u „preletu“ pogledajte OVDJE.

Lorenzo je pao na startu, Yamahe kao da nije bilo, no Marquez, Dovizioso i Iannone su spektakularno jurili kroz cijelu utrku u Aragonu.

Nije dobro kad se već nakon dvije trećine sezone može jasno nazrijeti novi/stari prvak, no dobro je što su MotoGP utrke i dalje prepune pretjecanja i uglavnom neizvjesne do samog kraja. Tako je bilo u Aragonu, trećoj ovogodišnjoj utrci odvoženoj na španjolskom teritoriju i jednoj od omiljenih staza Marca Marqueza.

Uzbudljivo je bilo doslovno od samog starta. Marquez se katapultirao s trećeg startnog mjesta, ali mu je, kako tvrdi, na kočenju za prvi zavoj zablokirala prednja guma zbog čega je morao malo popustiti i otići preširoko. Time je prema rubu staze izgurao i Lorenza, koji je u strahu da će izgubiti previše pozicija malo previše dodao gas na tom prljavom komadiću asfalta i bio katapultiran sa svog Ducatija te se pri slijetanju lakše ozlijedio. Jasno da je Lorenzo ustvrdio da ga je Marquez namjerno izgurao na prljavi dio staze, dok ovaj kaže da ga nije ni vidio.

Marquez se zato nagledao Doviziosa s kojim se praktično cijelu utrku borio rame uz rame. Taman kad se činilo da će njih dvojica pobjeći, počeli su jedan drugog nesmiljeno pretjecati, praktično iz zavoja u zavoj, pri čemu je došlo i do kontakta. Sve to je omogućilo iznenađujuće dobro raspoloženom Iannoneu da nadoknadi mali zaostatak te se sa Suzukijem u jednom trenutku probije i u vodstvo.

Nakon doista žestokih obračuna, sve se imalo riješiti tek u samoj završnici, kada je Marquez uspio još jednom obići Doviziosa i ovaj put stvoriti taman toliku prednost u zavojitom dijelu staze da ga u posljednjem krugu Ducati ne može dostići na kilometar dugačkoj ravnici. Poslije toga je Španjolac samo trebao zadržati putanju u dugačkom lijevom zavoju i proći ciljem malo ispred Doviziosa, dok je Iannone osvojio treće mjesto za zaostatkom od 1,25 sekunde za Marquezom.

Odličan dan za Suzuki potvrdio je Rins osvajanjem 4. mjesta, unutar 3 sekunde za pobjednikom, a nakon dugo vremena je solidnu utrku odvozio i Pedrosa, završivši kao peti. Iako je to malo tko očekivao, Aleix Espargaro je sjajnom vožnjom uspio drugu godinu zaredom biti šesti u Aragonu s Aprilijom, pri čemu je imao čak 5 sekundi prednosti u odnosu na Petruccija na ovogodišnjem Ducatiju, ali i Rossija na tvorničkoj Yamahi.

Da, bio je to još jedan doista loš vikend za Yamahu, s time da je ovaj bio i problematičniji od prosjeka (više o trenutnim tehničkim problemima Yamahe doznajte OVDJE). Krenuvši s tek 17. startnog mjesta, Rossi se konačno probio do 8. pozicije, dok je Vinales već tradicionalno loše krenuo u utrku, pa se kasnije mučio da dohvati barem 10. mjesto.

Iako Rossi još uvijek drži treće mjesto u ukupnom poretku, to definitivno nije odraz trenutnog odnosa snaga. Isto tako, zaostatak Doviziosa od čak 72 boda za Marquezom daje naslutiti da je Španjolac klasa za sebe, no on je tu prednost vrijedno skupio u prvoj polovici sezone. Otkad su se vratili s ljetne stanke, Dovizioso je osvojio više bodova od Marqueza, ali ipak otkida premalo od te Marquezove prednosti da bi se mogla zakomplicirati borba za naslov prvaka.

U klasi Moto2 je do svoje druge pobjede došao Binder s KTM-om. Nakon obračuna s Alexom Marquezom, on je čak i dosta glatko došao do pobjede ispred Bagnaje i Baldassarija. Binderov timski kolega Oliveira se s 18. startne pozicije probio do 7. mjesta, što znači da Bagnaia sada ima 19 bodova zalihe u odnosu na njega. Ništa što se ne bi moglo sustići, ali Oliveira mora biti bolji na kvalifikacijama, kako bi se onda mogao boriti za pobjede u predstojećim utrkama.

Iako mu je sigurno pomoglo i to što je većina njegovih konkurenata kažnjena s 12 startnih pozicija, to ne umanjuje sjajnu pobjedu Jorgea Martina. Vozač Honde se lagano odvojio već pri samom startu i nakon toga samo gomilao prednost. Njegov glavni konkurent Bezzecchi je bio kažnjen startom s 18. umjesto osvojene 6. pozicije, no junački se borio te se na kraju s KTM-om probio do drugog mjesta, taman ispred također kažnjenog Bastianinija. Time je minimalizirao štetu i na vrhu ukupnog poretka zaostaje još uvijek malih 13 bodova za Martinom.

Rezultate utrka pogledajte u donjoj galeriji.

TRENUTNI POREDAK:
(nakon 13 utrka)

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 246 bodova
2. A. Dovizioso – Ducati – 174
3. V. Rossi – Yamaha - 159
4. J. Lorenzo – Ducati – 130
5. M. Vinales – Yamaha – 130
6. C. Crutchlow – Honda – 119
7. D. Petrucci – Ducati – 119
8. J. Zarco – Yamaha – 112
9. A. Iannone – Suzuki – 108
10. A. Rins – Suzuki - 92

Moto2
1. F. Bagnaia – Kalex – 234 boda
2. M. Oliveira – KTM – 215
3. B. Binder – KTM – 144
4. L. Baldassarri – Kalex – 132
5. A. Marquez – Kalex – 126

Moto3
1. J. Martin – Honda – 191 bod
2. M. Bezzecchi – KTM – 178
3. F. Di Giannantonio – Honda – 150
4. E. Bastianini – Honda - 133
5. A. Canet – Honda – 118

Suzuki je predstavio praktično potpuno novi RM-Z 250, koji bi trebao biti lakši, čvršći i napredniji. Neka poboljšanja su inspirirana i MotoGP-om.

Iako su povukli tvorničku momčad iz svjetskog prvenstva, Suzuki i dalje razvija svoju motokros paletu. Tako je, za 2019. predstavljen i novi RM-Z 250, modificiran po uzoru na prošle godine obnovljeni RM-Z 450.

Aluminijski okvir i stražnja vilica su potpuno novi, baš kao i prednja vilica koja više nije „zračna“, već ponovo ima čelične opruge. Stražnji amortizer pak, po uzoru na MotoGP motocikle, ima tanju i čvršću oprugu, čime je ušteđeno čak 370 g

Promijenjen je i ergonomski trokut, spremnik goriva je od kompozitnih vlakana, a novo je i sjedalo koje bi trebalo olakšati premještanje vozača. Pogonski agregat sada ima dvije brizgaljke, a klip je obrađen tako da se poveća trajnost. Ispušni sustav je nešto duži, i vjerojatno teži, dok je praktično sve ostalo na ovom motociklu olakšanu za koji gram.

Novi RM-Z 250 ima, dakako, i nove oplate, ali i sada već četvrtu generaciju sustava za pomoć pri startu utrke, koji je oplemenjen novim softverom. Možete birati između dva načina rada tog sustava, baš kao što ga možete i isključiti, a više o novostima na ovom motociklu pročitajte u idućem broju Moto Pulsa. Dodatne fotografije potražite u donjoj galeriji.

Mir je konačno potpisao za Suzuki, Iannone putuje u Apriliju, a Petrucci napreduje u tvorničku momčad Ducatija.

MotoGP sezona je tek pošteno započela, no iza nas je već skoro pa kompletirana sezona pregovaranja za iduću sezonu. Ostala su još samo neka mjesta u privatnim momčadima, dok su svi tvorničkim motocikli za 2019. već sada rezervirani.

Iako se raspredalo o svim mogućim i nemogućim kombinacijama, jedino istinsko iznenađenje je prelazak Lorenza na Hondu. Sve ostalo se poklopilo manje-više po očekivanjima, pa tako i konačno dočekana potvrda da je Joan Mir potpisao za Suzuki.

Dvadesetogodišnji Joan Mir je aktualni Moto3 prvak, koji će nakon samo jedne Moto2 sezone priječi u MotoGP. I pritom je mogao birati kamo će, jer su ga, uz Suzuki, u svoje redove mamile i tvorničke momčadi Ducatija i Honde.

Da je ostao još jednu godinu u srednjoj klasi, onda bi za 2020. teško mogao ispregovarati mjesto u nekoj tvorničkoj momčadi jer su praktično svi vozači dobili ugovore koji vrijede do kraja te godine. Svi osim Petruccija, za kojeg je potvrđeno da će iz Pramaca napredovati u Ducatijevu tvorničku momčad, ali su mu dali da potpiše ugovor samo do kraja 2019. To znači da u Ducatiju prema Petrucciju ipak imaju neke rezerve.

I Iannone je u međuvremenu stavio potpis na dvogodišnji ugovor s Aprilijom, pa tako Redding već sada, nakon samo 6 utrka s RS-GP motociklom, može početi tražiti novi posao. A neće mu ga biti lako naći.

Uglavnom, samo u tvorničkoj momčadi Yamahe ostaje sve isto, s Vinalesom i Rossijem za uzdama M1 do kraja 2020. U Hondi će se Marquezu pridružiti Lorenzo umjesto Pedrose, u Ducatiju će na Lorenzovo mjesto doći Petrucci, a ostaje Dovizioso, Suzuki uz pridošlog Mira i dalje računa na Rinsa, u Apriliju dolazi Iannone, a ostaje Aleix Espargaro, baš kao što u KTM ostaje njegov brat Pol Espargaro, a dolazi Zarco na mjesto Smitha.

Popunjena su još dva mjesta na preostalim tvorničkim momčadima za iduće sezone. Još malo pa nestalo.

Nijedno od ovih imenovanja nije nešto posebno neočekivano, pa onda ona neće ni izazvati veće potrese u daljnjem rasplitanju situacije po pitanju popunjavanja sve manjeg broja mjesta u tvorničkim MotoGP momčadima za iduće dvije sezone.

Dakle, Rins je sa Suzukijem potpisao novi ugovor koji ih veže sve do kraja 2020. godine. To se činilo poprilično izvjesnim još krajem prošle sezone, kada je Rins počeo prijetiti najboljima, a zapečaćeno na ovogodišnjoj utrci u Argentini kada je osvojio treće mjesto. Oči bode što Španjolac uz to jedne treće mjesto broji i tri odustajanja ove sezone, no to očito nije pokolebalo vodstvo momčadi Suzuki.

S druge strane, male su šanse da će produžiti ugovor s Iannoneom, iako je on ove sezone bolja polovica momčadi, s dva treća mjesta na dvije posljednje utrke. Postoje šanse da na njegovo mjesto dođe Lorenzo, no isto tako se šire glasine da Suzuki razmišlja i nekom mlađem (i jeftinijem) talentu.

Koju garažu dalju, Aleix Espargaro je do 2020. godine upravo potpisao vjernost s Aprilijom. Iako je ove godine na praktično svakoj utrci imao tehničkih problema, stariji brat Espargaro je uvjeren da je RS-GP spreman za velike stvari. Umjesto Reddinga, iduće godine bi mu timski kolega mogao biti Petrucci, pod uvjetom da Talijan ne preseli iz Pramaca u tvorničku momčad Ducatija, koja još nema potpis nijednog vozača za iduću sezonu. Uskoro bi trebalo biti poznato jesu li se uspjeli dogovoriti s Doviziosom, a tek nakon toga kreću eventualni pregovori s Lorenzom.